|
ODLUCUJUCI PRILOG
HISTORIOGRAFIJI ZA DEMISTIFIKACIJU DIJELA SREBRENICKE
TRAGEDIJE
(analiza br.
3) by Emil
VLAJKI U toku deset godina kampanje o
masakru muslimana od strane Srba u Srebrenici, u javnosti je o tom navodnom
dogadjaju stvorena slijedeca predstava: --------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Srbi
su 11. jula 1995. godine usli u Srebrenicu (“osvojili je”), gdje je bilo vise od
cetrdeset tisuca ljudi, odvojili su vojno sposobne muskarce od zena i djece. Ove
potonje su autobusima poslali na muslimanski teritorij, a muskarce, u broju od
oko osam hiljada, su hladnokrvno pobili. Jedan od glavnih “dokaza” za ovakvu sliku dogadjaja bili su americki
satelitski snimci na kojima se, uzgred receno, nista od toga nije moglo
vidjeti. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Ovakva slika je apsolutno netocna, neistinita, lazna. Nikakvog znacajnijeg odvajanja regrutno sposobnih muskaraca (mozda svega par stotina) od zena i djece nije bilo iz jednostavnog razloga, sto takvih muskaraca (osim malog broja njih), kada su Srbi usli u Srebrenicu, nije ni bilo!!! Naime, 10 jula, dan uoci konacnog ulaska Srba u Srebrenicu, petnaest tisuca (15 000) regrutno sposobnih muskaraca-muslimana od kojih je trecina bila naoruzana, napustili su njihove zene i djecu, formirali (pro)bojnu kolonu koja se pokusala slijedecih dana dokopati muslimanskih teritorija!!! Sto se je desilo u toku proboja, to je vec druga
prica i ne spada u predmet ovog priloga i, naravno, ne iskljucuje naknadne
zlocine Srba nad zarobljenim regrutno sposobnim
muslimanima. Ali,
ponovimo, stvorena medijska slika o hladnokrvnom masakru osam hiljada
muslimanskih regrutno sposobnih muskaraca-civila koji su bili ostali u
Srebrenici i bezdusno odvojeni od njihovih zena i djece (osim u malom broju
slucajeva) od strane Srba je lazna. U prilog ovome navodimo dokument iz tog perioda
napisan i proslijedjen Ujedinjenim Nacijama od strane Tadeusza Mazowieckog koji
je u tom trenutku bio specijalni izaslanik-izvjestitelj ove svjetske institucije
za bivsu Jugoslaviju. Ova
licnost, bivsi poljski premijer, koji nije dugo ostao na vlasti ali je bio
apsolutno prihvatljiv za SAD i UN i aktivno ucestvovao u demonizaciji Srba u
periodu 1991-95, bio je apsolutno kredibilan za Zapad, uzivao je puno povjerenje
Zapada. Posto je konstantno, na svaki nacin nastojao da ocrni Srbe, u njegov
izvjestaj upucen Ujedinjenim Nacijama se ni na koji nacin ne moze
sumnjati. Evo nekih
njegovih navoda iz naznacenog dokumenta (Sonja Biserko, Zbornik radova,
Svedocanstva 22, Helsinski komitet, Beograd 2005): MASOVNA I POJEDINACNA LIKVIDACIJA CIVILA IZVEŠTAJ TADEUŠA
MAZOVJECKOG 22. AVGUST
1995 UJEDINJENE NACIJE
Vece za ekonomska
i soc.alna pitanja E/CN.4/1996/9
22. august
1995. Original:
Engleski Komisija i za
ljudska prava Pedeset i prva
sjednica Tacka 12.
privremenog dnevnog reda 1.Uvod Sonje Biserko i njena “objektivnost” u odnosu na Srbe (kurzivi su moji) Tadeuš
Mazovjecki, spec.alni izvjestilac Komisije za ljudska prava UN, pratio je sistematski i intenzivno kršenja
ljudskih prava i sloboda na podrucju bivše Jugoslavije, a posebno u Bosni i Hercegovini,
gdje
je velikosrpski agresor
izvršio agresiju, genocid i
druge oblike zlocina. U svojim je izvještajima znacajnu pacnju posvetio Srebrenici, iznoseci brojne
cinjenice o zlocinima nad Bošnjacima u toku 1993...U ovom izvještaju Mazovjecki, izmedu ostalog,
iznosi cinjenice o zlocinima
velikosrpskog
agresora u Srebrenici
jula 1995.: zlocini u Srebrenici i Potocarima, zatim prilikom deportac.e civilnog
stanovništva na putu Potocari – Kladanj, masovna i pojedinacna pogubljenja,
silovanja i dr. Mazovjecki dokumentuje genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. S
tim u vezi, on govori i o razdvajanju muškaraca od cena i djece u
Potocarima, stradanju cena, djece i staraca prilikom deportac.e, masovnim i
pojedinacnim pogubljenjima civila u Kravici, Konjevic Polju i Novoj Kasabi, posebno u
pokušaju proboja na slobodnu
teritoriju (S. B. vjerovatno misli na podrucja pod
kontrolom muslimana, E. V.); (stalna granatiranja, napadi i ub.anja iz zasjeda,
upadi u minska polja, itd, itd.). Iznoseci cinjenice o zlocinima Mazovjecki,
zakljucuje da “postoje znacajni neposredni i posredni dokazi koji ukazuju da su
se desila pogubljenja po kratkom postupku, i pojedinaca i malih grupa ljudi”.
2. Kljucni
dijelovi teksta Mazowieckog SREBRENICA A. Opce primjedbe 4. Ovaj izvještaj
se zasniva na nalazima misije specijalnog izvjestioca
prilikom posjete Tuzli, od 22.-24, jula 1995. kao i istrage koju je
provelo osoblje Centra za ljudska prava, vezano za komponentu
civilnih pitanja mirovnih snaga Ujedinjenih nacija (UNPF).
Istraživanje ukljucuje intervjue vodene sa raseljenim licima i
razgovore sa pojedincima iz podrucja Tuzle, ukljucujuci predstavnike
kantonalnih i opcinskih vlasti, lokalnih medicinskih ustanova i
clanova srpske zajednice. Takoder, kontaktiran je bezbroj medunarodnih
organizacija i lokalnih nevladinih organizacija aktivnih u tom podrucju,
ukljucujuci Ured Visokog komesarijata za izbjeglice pri Ujedinjenim
nacijama (UNHCR), Medunarodni komitet crvenog križa, Ljekari
bez granica (Belgija), Posmatracka misija Evropske zajednice i
Helsinška skupština gradana. Primljene su informacije od nekoliko
novinara. Uz to, ovaj izvještaj se zasniva na intervjuima sa
mirovnjacima
Zaštitnih snaga Ujedinjenih nacija (UNPROFOR) koji su bili prisutni
u Potocarima i Srebrenici kada su se opisani dogadaji u Srebrenici
desili. Tragicna odiseja
muslimanskog naroda u srebrenici, zapocela je padom Enklave, u utorak 11. jula 1995.
Izgon
cjelokupne muslimanske
populacije, procjene govore izmedu 38.000 i 42.000 poprimio
je sljedece oblike: Jedna grupa koja
se sastojala, uglavnom, od žena, male djece i nekoliko osoba neregrutne starosne dobi, otišlo
je iz Srebrenice u štab Zaštitnih
snaga Ujedinjenih nacija (UNPROFOR) koji se nalazio u Potocarima. Ostali su tamo kratko vrijeme prije
nego su nasilno odvezeni
autobusima na borbenu liniju prilikom evakuacije koje su organizovale snage bosanskih
Srba. Bolesni i ranjenici su prvo
odvezeni u Potocare, a zatim evakuirani na liniju fronte vozilima medicinskog
konvoja UNPROFOR, koji
su organizovale snage bosanskih Srba.
Grupa, koja se sastojala,
uglavnom, od muškaraca regrutne starosne dobi, sakupljena je u kolonu i krenula
pješke na put, dugacak najmanje nekoliko dana od Srebrenice do linije
fronta...
B. Situacija u Srebrenici
7. Žestoko
bombardovanje enklave Srebrenice zapocelo je u cetvrtak 6. jula, a do sl.edeceg utorka snage
bosanskih Srba ušle su u grad. Do tada
je vec hiljade žena i djece stiglo u bazu UNPROFOR, tražeci zaštitu. Malo
je bilo muškaraca u ovoj masi. Baza koja je uzavrela od ljudi,
granatirana je popodne. Ljudi su vrištali i plakali na kapiji, a izvještaji govore da je bilo žrtava i da
je ub.ena najmanje jedna osoba. 8. Zapocela je
evakuac.a ovih ljudi, od kojih su neke odvezli pripadnici UNPROFOR u Potocare na pet kamiona, a
ostali su pješke išli za njima.
Skoro
95 odsto lica ovog egzodusa sastojalo se od žena, djece
i starjiih osoba.
Putovanje do Potocara opisano je kao potpuni haos, u kojem su ljudi visili sa strana kamiona i
padali od iscrpljenosti zbog
vrucine i teških uslova. Ranjeni iz bolnice su, takode, evakuirani u
Potocare...
F. Putovanje pješkeMuškarci regrutne dobi iz Srebrenice skupili su se na brežuljku Buljim-Jaglic, u neposrednoj blizini grada u ponedjeljak 11. jula. Formirali su vrlo veliku kolonu od 15.000 lica koja je krenula iz grada prema teritoriji pod kontrolom Bosanske vlade. Kolona se, uglavnom, sastojala od muškaraca civila. Izmedu 3.000 i 4.000 bilo je naoružano, a prema izvještajima, oko 10.000 nenaoružano. Malo je bilo žena i djece u toj grupi. 30. Ova kolona,
sa dva ili tri lica u redu, pružala se nekoliko kilometara. Izvještaji govore da su naoružani
ljudi bili rasporedeni na celu, zatim grupa ranjenika, onda civila i,
konacno grupa naoružanih ljudi. Takode je bilo naoružanih ljudi koji su bili
raštrkani sa strana kolone. 31. U toku putovanja ova kolona se prekidala na
mnogo manjih grupa. Kasn.e,
kako se putovanje nastavilo, ove male grupe su se pridruživale ostalim grupama i putovali su
zajedno. Teško je ustanoviti jasan niz dogadaja, pošto je toliki broj ljudi bio
ukljucen u grupe koje su se stalno formirale i c.epale. Izvještaji svjedoka na
taj nacin tece da daju dio po
dio slike onoga šta se dogadalo. 32. Preživjeli sa
ovog putovanja govore o napadima i zasjedama koje su postavljale snage bosanskih Srba grupama
sastavljenim, uglavnom, od
civila... 2
Pitanje da li su ovo bili vojni napadi protiv civila zapravo je kljucno u
pravnom
smislu. Da bi se uspostavilo kršenje medunarodnog humanitarnog prava takvi
napadi moraju biti protiv civila. Napadi protiv boraca dozvoljavaju se u toku
normalnog ratovanja. Ovim se namece problem vezan za ovu situaciju, pošto se
pocetna kolona, i kasnije pokidane grupe, sastojala od mješavine civila i
boraca. Zato bi trebalo
odrediti, na bazi jednog po jednog slucaja, da li se svaki pojedini napad na neku grupu smatra kršenjem
medunarodnog humanitarnog prava... EVO I KLJUCNIH CITATA IZ ENGLESKOG TEKSTA
UNITED NATIONS Social
Distr. Council
GENERAL E/CN.4/1996/9 22 August 1995 Original: ENGLISH COMMISSION ON HUMAN
RIGHTS Fifty-second session Item 10
of the provisional agenda SREBRENICA A. General Remarks This report is based on the findings of a
mission of the Special Rapporteur to Tuzla from 22 to 24 July 1995, as well as
an investigation conducted by staff of the Centre for Human Rights in
conjunction with the Civil Affairs component of the United Nations Peace Forces
(UNPF). This investigation involved interviews with displaced persons and
discussions with individuals from the Tuzla region, including representatives of
cantonal and municipal authorities, local medical institutions and members of
the Serb community. Numerous international organizations and local
non-governmental organizations active in the area were also contacted, including
the Office of the United Nations High Commissioner for Refugees (UNHCR), the
International Committee of the Red Cross, Médecins sans frontières (Belgium),
the European Community Monitoring Mission, the Tuzla Citizens Forum, and the
Helsinki Citizens Assembly. Information was received from a number of
journalists. In addition, this report is based on information obtained from
interviews with United Nations Protection Force (UNPROFOR) peacekeepers who were
present in Potocari and Srebrenica at the time the events described in the
report took place. The
tragic odyssey of the Muslim people of Srebrenica began with the fall of the
enclave on Tuesday 11 July 1995. The expulsion of the entire Muslim population,
estimated at between 38,000 and 42,000, took the following forms:
A group of mainly
women, children and some non-draft age men went from
Srebrenica to the United Nations Protection Force (UNPROFOR) headquarters at
Potocari. They remained there for a short period before being forcibly removed
by bus to the confrontation line in an evacuation organized by the Bosnian Serb
forces. The sick
and wounded were transported to Potocari for an initial period and then
evacuated to the confrontation line in a medical convoy of UNPROFOR vehicles
organized by the Bosnian Serb forces. A group of mainly
draft-age men assembled in a large column and embarked on a journey at least
several days from Srebrenica to the confrontation line on
foot… B. The situation in
Srebrenica Bombardment of the enclave of Srebrenica began
in earnest on Thursday 6 July and by the following Tuesday, the Bosnian Serb
forces had advanced into the town. By this time, thousands of women and children
had arrived at the UNPROFOR compound seeking protection. There were few men in
this crowd. The compound, which was swarming with people, was shelled in the
afternoon. People were screaming and crying at the gate, and there were reports
of casualties and at least one person killed. An evacuation of these people
took place whereby some were driven by UNPROFOR personnel to Potocari in five
trucks and the rest followed on foot. Almost 95 per cent of this exodus was
comprised of women, children and the elderly…
F.
The journey on foot
The
draft age men of Srebrenica assembled at a hill, Buljim Jaglic, very close to
the town on Monday 10 July. They formed part of a very large column of about
15,000 persons which headed out of the town towards Bosnian Government
territory. The column was predominantly composed of men. They were mostly
civilians. Between 3,000 and 4,000 were reported to be armed and approximately
10,000 unarmed. There were a few women and children in the group.
This column, spanned two or three persons across and stretched back several kilometres. Reports state that it was arranged with armed men in front, then a group of wounded people, then the civilians, and finally a group of armed men. There were also some armed men scattered at the sides of the column. YAHOO! GROUPS LINKS
|
