http://feral.mediaturtle.com/look/weekly1/article_sngl.tpl?IdLanguage=7&IdPu
blication=1&NrArticle=16303&NrIssue=1138&NrSection=15&ST1=text&ST_T1=intervi
ew&ST_AS1=1&ST_max=1
JOSIP BOLJKOVAC, BIVŠI MINISTAR UNUTARNJIH POSLOVA, O ATENTATU NA
REIHL-KIRA, GLAVAŠU, ŠEKSU, TUÐMANU, TITU, BOSNI I SVOJIM MEMOARIMA
KIR JE UBIJEN ODLUKOM DRŽAVNOG VRHA
Vladimir MATIJANIC
26. srpnja, 2007.
Danas sam siguran, Kir je ubijen odlukom vrha hrvatske države, a Branimir
Glavaš i Vladimir Šeks proveli su tu odluku. Ubijen je 1. srpnja 1991.
godine, a 27. lipnja došao je kod mene i rekao mi "odluka je donesena, ja cu
biti ubijen". Nisam mu vjerovao. Spominjao je da mu prijeti opasnost od
Glavaša i Šeksa. Morate znati da je Kir bio krunski svjedok, bio je protiv
rušenja srpskih kuca, pucanja po Borovu Selu i srpskim selima. Gudelj je
samo realizator. A Tudman na sastanku na kojem se govorilo o mojoj smjeni,
dan nakon ubojstva, niti jednom rijecju ne spominje Reihl-Kira
Josip Boljkovac, visoki hrvatski dužnosnik s pocetka devedesetih,
umirovljenicke dane provodi u okolici Karlovca, u svojoj staroj vikendici,
gdje priprema memoare. Kako njegovo politicko sjecanje obuhvaca i Drugi
svjetski rat i poratno razdoblje, Hrvatsko proljece, te osamostaljenje
Hrvatske, nema sumnje da ce vrlo brzo postati intrigantno politicko štivo.
Naime, Boljkovac je imao znacajnu rolu šezdesetih godina u politickih odnosa
izmedu Jugoslavije i Savezne Republike Njemacke, ali i u organizaciji
policije nakon prvih višestranackih izbora 1990. godine. Bio je ministar
unutarnjih poslova u prvoj HDZ-ovoj Vladi koju je vodio Stipe Mesic, odradio
je dio mandata i u drugoj, pod rukovodstvom Josipa Manolica, potom je imao
istaknutu ulogu u UNS-u, tadašnjoj krovnoj špijunskoj organizaciji. No,
aktualno izrucenje Antuna Gudelja, ubojice Josipa Reihl-Kira, nacelnika
osjecke policije, usmjerilo je pocetak razgovora u kojemu neke informacije
prvi put javno izgovara.
- Danas sam siguran, Kir je ubijen odlukom vrha hrvatske države, a Branimir
Glavaš i Vladimir Šeks proveli su tu odluku.
Šeksov udjel
- Šeks?
- Pa on je tamo bio glavni. Ali, da biste znali što se dogadalo treba se
sjetiti 25. sijecnja 1991. godine, kada je Predsjedništvo Jugoslavije, u
prisustvu Franje Tudmana i hrvatskog izaslanstva, odlucilo da se Armija
stavi u prvi stupanj mirnodopskog stanja, a bila je u prvom stupnju
pripravnosti i da se u Hrvatskoj razoruža rezervni sastav policije. I mislim
da je 8. svibnja 1991. godine provedena demobilizacija, Hrvatska je to,
dakle, službeno prihvatila i vratila dio oružja. No, u isto vrijeme, iz
HDZ-a u Osijeku pozivaju Reihl-Kira i daju mu zadatak da mobilizira sav
rezervni sastav, i da ga, naravno, naoruža, suprotno ovom zakljucku. Takvu
zapovijed potpisao je Ivan Cvitkovic, tadašnji predsjednik osjeckog HDZ-a.
Drugim rijecima, oni su u Osijeku srušili dogovor Predsjedništva Jugoslavije
i Hrvatske. A zna se da se tamo ništa nije dogadalo bez Šeksa i Glavaša.
Gudelj je samo realizator.
- Kir Vam je to i osobno najavio?
- Imam dokument iz kojega je jasno što se od njega tražilo. Osim toga, Kir
je u cetvrtak 27. lipnja 1991. godine došao kod mene u Ministarstvo. Imali
smo bezgranicno povjerenje jedan u drugog, borili smo se za mir. Inace,
zanimljivo je da sam tada Kira primio nakon što sam se vratio iz Backe
Palanke gdje sam razgovarao s Radmilom Bogdanovicem, Miloševicevim ministrom
unutarnjih poslova i Mihaljom Kertesom, Miloševicevim pouzdanikom. Vec tada
Bogdanovic je govorio da su se "šefovi dogovorili". Dakle, po povratku u
Zagreb razgovarao sam s Kirom koji je vec bio s mojim pomocnikom Slavkom
Degoricijom. Sjeo je kod mene i rekao mi "odluka je donesena, ja cu biti
ubijen". Nisam mu vjerovao. Negdje pri kraju razgovora u sobu je uletio
Degoricija i rekao mi "ministre, Kira hitno povlacimo u Zagreb, on je u
opasnosti". Dogovorili smo se da najkasnije u nedjelju 30. lipnja bude u
Zagrebu, no, tada su mu isforsirali te nesretne razgovore u Tenji na koje je
išao kada mu je propucan automobil.
- Vjerojatno je rekao tko mu prijeti?
- Spominjao je Glavaša i Šeksa. Morate znati da je Kir bio krunski svjedok,
bio je protiv rušenja srpskih kuca, pucanja po Borovu Selu i srpskim selima.
Bio je protiv planova za ubijanje.
Vozac iz MUP-a
- Aludirate na epizodu koju ste opisali u seriji "Smrt Jugoslavije", kada
ste tvrdili da su Gojko Šušak, bivši ministar obrane , Vice Vukojevic,
današnji sudac Ustavnog suda i Branimir Glavaš pucali na Borovo Selo?
- Da. Vukojevic, Šušak, Glavaš i još neki, došli su po Kira da ih odvede u
Borovo Selo, tamu su pucali iz armbrusta po barikadama. Jedan je armbrust
pao u kukuruz i donesen mi je u Ministarstvo, a ja, ministar, nemam pojma ni
o cemu. Ono što mogu reci jest da je covjek koji je vozio armbruste i zolje
u Borovo Selo i sada na visokom položaju u Ministarstvu unutarnjih poslova.
On je iz Bosne, dobro je kotirao u hrvatskoj policiji. Necu mu sada reci
ime, jer u krajnjoj liniji, on i nije najvažnija osoba. Važnije je utvrditi
tko je naredio akciju. Inace, u cijeloj toj gužvi Šušak je izgubio pištolj,
s kojim je general JNA Blagoje Adžic mahao na sjednici Predsjedništva, samo
se nije znalo ciji je. Kir me obavijestio da je Šuškov.
Stranke u policiji
- Što je od toga znao Tudman?
- Znao je sve. Vidjet cete iz stenograma sastanka na kojoj se govorilo o
mojoj smjeni on niti jednom rijecju ne spominje ubojstvo Reihl-Kira. A
ubijen mu je nacelnik policije, Goran Zobundžija, predsjednik Izvršnog
vijeca i Milan Kneževic, odbornik Opcinske skupštine. Cilj je bio rat po
svaku cijenu kako bi se stvorila mogucnost podjele Bosne. Kir je smetao jer
je bio za mirnu opciju.
- Smijenjeni ste nakon Kirova ubojstva, no i dalje ostajete bliski vlasti?
- Službeno, nisam smijenjen, ali su pritisci na mene bili preveliki, pa je
ispalo kao da odlazim zbog prelaska na novu dužnost. Tudman se tri puta
sastajao sa mnom i tražio da prihvatim UNS. Vidio sam kuda sve to ide i
odbio sam ga, pa mi se onda požalio da ce na koncu ostati sam. Vjerojatno je
pomalo bio svjestan da ga razaraju razni šušci, bobani, borasi, da mu pomalo
izmicu kontroli. Na kraju je Manolic preuzeo UNS, a ja sam bio pomalo
operativac, po strani. Tada se pocinjalo i s montiranjem nove opreme za
prisluškivanje, a tim se poslom bavio ovaj koji danas vodi Telekom.
- Mudrinic?
- Da.
- Ako ste zaista bili za mirnu opciju kako ste uopce mogli raditi u takvoj
vlasti koja je, tvrdite, nastojala izazvati rat?
- Moj dolazak u HDZ bio je na Manolicev pritisak, prihvatio sam tu stranku u
zadnji cas. No, cim sam postao ministar unutarnjih poslova, zabranio sam
clanstvo u strankama, zamrznuo sam svoje clanstvo u HDZ-u. Znao sam da u
policiji treba sacuvati postojeci status, nikoga ne otpuštati, a tamo gdje
je nesrazmjer, tamo izvršiti novu popunu. Svi ministri su me podržali da u
policiji ostane postojece stanje i u mojemu mandatu nije bilo ni smjena, ni
otpuštanja po nacionalnom kriteriju. A prihvacanje dužnosti ministra
unutarnjih poslova od mene je tražio osobno Tudman.
- Cinjenica je da ste bili ministar u vrijeme prvih stradanja hrvatskih
policajaca. Krvavi Uskrs i pogibija Josipa Jovica na Plitvicama, te masakr u
Borovom Selu bili su zapravo pravi pocetak rata u Hrvatskoj.
- Gledajte, tada ste imali prilican kaos u vrhu vlasti gdje su se borile
dvije opcije ratna i mirnodopska. Morate znati da je u to vrijeme general
Martin Špegelj zastupao tezu da treba napasti kasarne jugoslavenske vojske,
dakle, novake, bila je pripremljena i akcija koja je trebala zapoceti 12.
prosinca 1990. godine, pola sata iza ponoci. Istina, ta struktura nije imala
policiju na svojoj strani, ali su uspjeli iskoristiti dio policajaca uz ciju
su pomoc na svoju ruku poslali telegrame na teren da pocinju napadi na
kasarne. Špegelj mi je govorio da ce se vojska predati kad pukne prva mina,
a zapravo bi se dogodilo suprotno. Armija bi krenula tenkovima i zapocelo bi
rušenje. No, kako sam veci dio policije imao uz sebe i kako je ona još bila
multinacionalna, odjednom su reagirali s terena. Zvali su me nacelnici i
pitali šta da rade. Rekao sam im da ce dobiti obavijest i tada sam im poslao
dokument koji me spasio Haaga. U njemu jasno naglašavam da su sve poruke o
napadima na vojarne neregularne i da organi i službe unutarnjih poslova mogu
postupati jedino po naredbi Ministarstva unutarnjih poslova.
- Da, ali krvavi se Uskrs dogodio?
- U toj akciji na Plitvicama bio je nažalost jedan mrtav, Josip Jovic, a i
on je poginuo od singapurskog metka iz americke pumparice, dakle, iz puške
koju su imali naši. I kad sam to rekao, protiv mene je pokrenuta hajka u
Hrvatskoj. Jovic je pogoden u magli i na mojemu stolu bio je izvještaj u
kojemu je stalo da je analizom utvrdeno da je pogoden našim metkom. Plan je
bio provesti akciju kojom bismo sprijecili da nas pobunjenici presijeku
popola. Nažalost, autobus u kojemu je bio Rojs se pokvario, dio snaga stigao
je prekasno i u magli su se jednostavno pomiješali s pobunjenicima, nije se
vidjelo tko na koga puca. Inace, prvi covjek u odori hrvatskog policajca
kojega su ubili pobunjeni Srbi, bio je Goran Alavanja, Srbin. On je ubijen
17. listopada 1990. godine kod Obrovca, sjecam se da sam njegovoj obitelji
poslao vijenac i sucut.
- Smatrate li Borovo Selo svojim neuspjehom?
- S tom akcijom nisam imao nikakve veze. Ali da bih Vam to objasnio moramo
se vratiti malo unatrag. Kada je uspostavljena nova vlast Tudman je tražio
da Vice Vukojevic uzme temeljnu policiju. Sad shvatite odnose: šef države
nareduje da mi on bude pomocnik i da preuzme svu oružanu policiju. Ja mu je
uzmem i predam Jošku Moricu. Vice zove Tudmana, Tudman me pita zašto sam mu
uzeo policiju. Rekao sam mu da mu je to previše za Vicu, da on ne smije
voditi oružanu formaciju. Osim toga, ne vjerujem mu, a Moric je bolji
policajac. Vice je htio imati što bolji nadzor nad policijom. Tih je dana
Vice cesto išao u Osijek, Borovo Selo, Vukovar, bio je zajedno s Glavašem ,
Šuškom i Šeksom, stalno je nešto radio iza mojih leda. S druge strane, Ante
Markovic, savezni premijer, i ja dogovorili smo se da Tudmana pokušamo
nagovoriti da smijeni Veljka Kadijevica, saveznog ministra obrane, i da na
njegovo mjesto dode general Anton Tus koji je tada vodio zrakoplovstvo. Ante
i ja otišli smo kod Tudmana i Ante mu to predloži, a Tudman kaže da se ne
slaže. Markovic mu je objašnjavao da ce izbiti prljavi rat ako ne smijenimo
Kadijevica, da je Kadijevic u krugu ljudi koji je zaostao i ratnicki
raspoložen, koji bi sve razarao. No, Tudman je uporno tvrdio da nema razloga
za to, da rata nece biti. Nakon tog sastanka, bez Tudmanova znanja otišao
sam u Novi Vinodolski na sastanak s Tusom. Našli smo se u kuci moga
pomocnika i pricali u cetiri oka. On je bio ugledan, utjecajan, zapovijedao
je zrakoplovstvom i protuzracnom obranom, prijateljevao je s glavnim
tajnikom NATO-a. I dogovorili smo da idemo mirno, da se u vojsci sacuva
postojece stanje i kad smo se planirali razici na radiju cujemo da je u
Borovu Selu 21 ranjen, a 11 mrtvih. Možete zamisliti mene, ministra i njega,
generala, on u sebi mora misliti "tko je ova budala, sa mnom razgovara o
miru, a ide u rat". Problijedio sam, izgubio skoro kompas, govorio sam "koji
je to zlocinac uradio." Sjecam se da sam ga uvjeravao da je sve to uradeno
iza mojih leda. Poslije sam saznao da su akciju dogovorili Šušak i Vukojevic
i skupina zapovjednika oko njih, i da su nakon moga sastanka s Tudmanom i
Markovicem poslali Degoriciju, moga pomocnika, kod Tudmana, da dobiju njegov
placet.
Vukojeviceva naredba
- Dakle, iza svega je stajao Tudman?
- Da. Vjerujem da je htio zaoštriti odnose, jer se bojao da ce Tus postati
ministar obrane i da bi to moglo ugroziti njegov dogovor s Miloševicem.
Degoricija je poslije na VONS-u priznao da je on išao kod Tudmana po placet
i Tudmana su uvjeravali da ce sve ici glatko, a spremili su akciju u kojoj
su s autobusima išli na cijevi, to je ludost. Iz svega što sam saznao
kasnije, Vice Vukojevic i Gojko Šušak, uradili su to protiv moje volje, cak
ni Kir, nacelnik policije u Osijeku, nije imao pojma što se dogada u Borovom
Selu. Da smo tada postavili Tusa Tudman i Miloševic teško bi ostvarili plan
podjele Bosne. Kasnije sam iz njemackih izvora dobio i dokument iz kojega
proizlazi da je general Milivoje Petkovic naredivao povlacenje Hrvata iz
Posavine. Kriminalci su nas uvukli u rat, Šušak i Boban su odlucivali. A
Boban je bio agent, baš kao i Tuta, ako cemo iskreno ni Šarinic nije bio
daleko. Dobar dio društva oko Tudmana radio je za razne službe. Šarinic je
bio francuski covjek, poslije da ne govorim za koga je sve radio. Inace,
nije bio ratoboran, nije bio za ratnu opciju, ali kod Miloševica je mogao
kad je htio i sam je rekao da je bio kod njega mnogo puta, što dosta toga
govori.
- To je vrijeme bilo obilježeno i akcijama koje su se mogle objasniti i kao
oblik državnog terora: ubojstva , sustavno miniranje antifašistickih
spomenika, sve to stvaralo je dojam da država dirigira teroristicke
aktivnosti. Jeste li imali saznanja o terorizmu pod državnom kontrolom?
- Tocno je da je iza mnogih zlocina stajao dio državne mašinerije. Više od
tri tisuce antifašistickih spomenika srušeno je po Hrvatskoj i siguran sam
da je iza toga stajao Gojko Šušak, a on je, kako znamo, bio glavni iza
Tudmana. Šušak je naredio da se razori cak i cvijet u Jasenovcu, jedan od
tih koji su dobili taj nalog danas je general. Medutim, decki nisu htjeli
ici tako daleko. Znam i da je kad je dignut spomenik na Mirogoju kod vojnog
ordinarija Jurja Jezerinca bila bogata vecera kojom je obilježeno to
rušenje. Znam da su na veceri bili Mladen Schwartz sa ženom i Vontin sin sa
ženom (Nenad Ivankovic , novinar op. a.). Iza takvih dogadaja stajala je
desna frakcija državne vlasti i dio policije.
Rat za Bosnu
- Iz mnogih Vaših istupa stjece se dojam da se ne slažete s važecim
povijesnim tumacenjem po kojemu je rat Hrvatskoj bio nametnut?
- Rat nije bio nužnost, nego stvar dogovora, a krajnji je cilj bila podjela
Bosne i Hercegovine. To je bio plan Slobodana Miloševica i Franje Tudmana. I
ta prica da je tada stvorena hrvatska država nije tocna. Mi smo hrvatsku
državu imali vec u republickom Ustavu iz 1972. godine na kojemu sam radio. U
uvodu toga Ustava stoji: "Socijalisticka Republika Hrvatska suverena je
država." A Tudman je srušio tu suverenu državu, a ne stvorio, on je htio
biti kralj. Ja moram priznati da je prema meni bio korektan i da nije
dopuštao da me se proganja, ali on je jednostavno bio preveliki egocentrik.
Sjecam se kad je formiran HDZ u Zagrebu, pozvali su me da govorim, premda
sam, formalno, bio u Hrvatskoj demokratskoj stranci kod brace Marka i
Vladimira Veselice. Došao sam i poceo govoriti o parlamentarizmu, trodiobi
vlasti, kad vidim odjednom da je Tudman skocio kao lud s jednog kraja na
drugi, došao je do Manolica, poceo mu nešto govoriti. Poslije, kad sam došao
iza govornice Manolic mi je šapnuo "nemoj više o parlamentarizmu, on je
ljut, nece da cuje o tome. Sad imamo prijelazni period i moramo imati svu
vlast u rukama."
- Suradivali ste i s drugim predsjednikom koji nije ima baš previše
demokratskih navada Josipom Brozom Titom. Je li Tudman bio njegova kopija?
- Ma, ne mogu se njih dvojica uopce usporedivati. Pokušavao ga je Tudman
kopirati, ali bio je daleko od njega. Znate, ja sam radio na uspostavi
odnosa izmedu tadašnje SR Njemacke i Jugoslavije, o tome ce se dosta moci
citati u mojoj knjizi. Sjecam se da je bilo otpora, general Vlado Popovic
tvrdio je da to ne treba ciniti, pa sam Titu objašnjavao da tamo radi jako
puno naših ljudi i da im treba omoguciti normalan život. Na kraju sam dobio
i zahvalnicu njemacke Vlade. Tudman je bio egocentrik, mislio je da se
cijeli svijet vrtio oko njega. Nakon rata družio se s Jeftom Šašicem,
generalom KOS-a, bio mu je kucni prijatelj sve dok ga general Ivan Gošnjak
nije otjerao iz Beograda. I drugi general Radojica Nenezic, takoder
ekstremist, bio mu je prijatelj. Tudman je bio personalac i sigurno je da su
sve znali, znali su i za zlocine nakon rata. A Gošnjaka sam poznavao još od
1943. godine. Sjecam se kad se spremala Vatrogasna olimpijada 1965. godine.
Bila je to treca Olimpijada, prva je bila u Njemackoj, druga u Francuskoj,
ni na jednoj nisu bili zajedno Istok i Zapad. Izbor je pao na Jugoslaviju i
kako su karlovacki vatrogasci bili medu najboljima, ja sam se odlucio
izboriti da olimpijada dode u Karlovac, premda su bili veliki otpori, svi su
htjeli da to dobije neki veliki grad. Pazite, bio je to prvi put da Istok i
Zapad zajedno sudjeluju. Ja sam se u Beogradu zaista izborio za Karlovac,
ali problemi na terenu su bili preveliki, pa sam nazvao Tita. Primio me na
Brionima, no kako ga je tada zvao grcki kralj Ðorde zbog rata Židova i Arapa
da ga pita što ce poduzeti nesvrstani i Tito zove Gošnjaka da mi bude
domacin umjesto njega. I kod rucka pricamo o Karlovcu, jer je Gošnjak bio
komandant Druge armije kad se gradila Jugoturbina i pita me "daj mi reci,
molim te, šta radi onaj ludi Tudman u Zagrebu". Rekao sam "druže generale,
ja ga malo vidim", jer smo se stvarno malo vidali, a meni ce Gošnjak: "Znaš
šta, on mi je radio takve probleme u Beogradu, da ga više nisam mogao
braniti pred generalima. I onda sam odlucio da ga pošaljem u Zagreb, dali mu
cin generala, nek se s njim zabavlja Vlado Bakaric." Radio je razne intrige,
bavio se tracevima, miješao se u nogomet...
SANADER I BiH
- Sjecate li se Ive Sanadera, današnjeg premijera , iz prvih godina rata?
- Jednom sam bio kod njega kad mi je trebalo produžiti diplomatsku
putovnicu, a kasnije sam imao uvid u njegov razgovor s prvom suradnicom Ala
Gorea, zamjenika americkog predsjednika. Ona je tražila od Sanadera da se
Hrvatska vojska povuce iz Bosne i Hercegovine, a Sanader ju je uvjeravao da
u BiH nema hrvatske vojske. Ona ga je pitala kako je moguce da su u BiH
hrvatske registracijske plocice i hrvatski novac, no on je uporno tvrdio
kako su to pojedinacni dogadaji i kako Hrvatska nema ništa s dogadajima u
BiH.
HDZ PROTIV MIRA
Iz dijela stenograma sa sjednice Vrhovnog državnog vijeca Republike Hrvatske
održane 2. srpnja 1991. godine, dan nakon Kirova ubojstva, jasno se oslikava
kakva je atmosfera vladala u vrhu hrvatske vlasti. Glavnu rijec imao je,
naravno, Franjo Tudman i on je odmah objavio da je imenovao novog ministra
unutarnjih poslova Onesina Cvitana . Potom je rekao: "Gospodin Josip
Boljkovac je, znaci, time osloboden te dužnosti radi odlaska na novu
dužnost. To je, kako bi se reklo, koliko istina, toliko tek jedno
obrazloženje za javnost." Tudman hvali Boljkovcevu ulogu, istice kako je ona
bila znacajna posebno "prema tom srpskom elementu", jer je "Joža pokazao
zamjetnu dozu spremnosti na razgovore". No, Tudman zatim tvrdi: "Takva
njegova politika u cjelini, a osobito na podrucju unutrašnjih poslova,
nailazila je na otpore, narocito kod onih naših ljudi, pa i ekstremnih
krugova, hrvatskih"... te zakljucuje kako "smo iscrpili te njegove metode i
naše metode da sada moramo prici malo striktnije na provedbu tih metoda
unutarnjih poslova, policijskih." Pri kraju ulomka iz stenograma Tudman
priznaje da je Boljkovac nailazio na velike otpore "u redovima vladajuce
HDZ-ovske sredine i stranke".
U Tudmanovu izlaganju nije bilo ni rijeci o atentatu na Reihl-Kira.
Srpska Informativna Mreza
sim@antic.org
http://www.antic.org/
