Title: Message
PREDSEDNIK SLOBODAN MILOSEVIC:
 
            Sabiranjem tri lazi ne dobija se istina nego se samo uvecava laz.
 
Sve ove tri optuznice, zaista imaju jednu crvenu nit, da upotrebim izraz koji sam ovde cuo, a ta crvena nit je dugotrajni zlocin protiv Jugoslavije i protiv mog naroda. Ovo je ovde, ocigledno, jedna velika zloupotreba moci da bi se proizvela istorijska prevara u kojoj ce, oni koji su se zalagali za ocuvanje Jugoslavije, biti optuzeni za njeno razbijanje, oni koji su branili zemlju biti optuzeni za zlocine, da bi oni koji su se zalagali i izvrsili secesiju, koji su se zalagali za separatizam do terorizma, bili amnestirani, jer su iza njih stajale sile kojima je bio cilj da uspostave kontrolu nad Balkanom, kako bi sa te geostrateske tacke dalje uspostavljali kontrolu u drugim pravcima.
 
            Vi ovde govorite o tri povezane stvari, o tome smo ovde culi, a setili su se autori tog tzv. plana o kome govore sa takvom samouverenoscu da posle 10 godina podnose tuzbe za Bosnu i Hrvatsku, koje su apsurdne, koje su besmislene, pre svega, zato sto se citava srpska politika, Srbija i ja licno, i u Hrvatskoj i u Bosni bavila mirom, a ne ratom i sav svoj uticaj upotrebila da sto pre dodje do mira.
 
Na samom pocetku sukoba u Hrvatskoj mi smo se zalagali za politicko resenje, i na bazi tog zalaganja odmah su uspostavljene zasticene zone Ujedinjenih nacija i odmah smirena cela ta situacija. 24. marta 1992. godine, pokojni hrvatski sef Tudjman uputio je poruku naciji sa Trga Bana Jelacica u kojoj je rekao doslovce: "Rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije zelela, ali mi smo procenili da samo tako mozemo ostvariti samostalnost". Svakako da ne bi bilo rata da ga Hrvatska nije zelela, a u tom ratu Srbija nije ucestvovala kao zaracena strana, vec je to bio unutrasnji sukob.
 
A zasto je Hrvatska zelela rat? Ne zato da bi hrvatski narod koristio svoje pravo na samoopredeljenje i otcepljenje, svakako ne zato (na primer, Makedonija je koristila to pravo i izdvojila se iz Jugoslavije), nego zato da bi postigla cilj da istera blizu pola miliona Srba iz Hrvatske, pola miliona Srba iz Srpske Krajine, u kojoj su vekovima ziveli svoj na svome, a ne nikako kao uzurpatori.
 
Do dolaska te hrvatske vlasti koja je zelela taj rat i koja je i objavila da ga je zelela, Hrvatska je imala Ustav u kome je pisalo da je Hrvatska drzava hrvatskog naroda, drzava srpskog naroda i drzava ostalih naroda koji zive u Hrvatskoj. Taj je Ustav promenjen. Srbi su izgubili pravo i status konstitutivnog naroda u Hrvatskoj i pobunili se. U to vreme u Srbiji nije ni postojala svest o tome da u nekom delu Hrvatske zive Srbi.
 
Vi govorite o planu u kome je, uz podrsku Nemacke, vec krajem 1991. godine doslo do prevremenog priznanja Hrvatske, ne cekajuci politicka resenja, i izazivanja sukoba u kojima je, ponavljam, Srbija imala samo doprinos da se sto pre postigne mir. Pa nas nikada ni hrvatsko rukovodstvo nije prozivalo za te sukobe, a danas cujem ovde da je za to postojao nekakav plan. U stvari, postojao je jasan plan protiv drzave koja je bila, rekao bih, u ono vreme, model buduceg evropskog federalizma. To je bila Jugoslavija u kojoj je vise nacionalnosti bilo u jednom federalnom sistemu, ostvarilo mogucnosti da zivi ravnopravno, da zivi uspesno, da se razvija i da bude, rekao bih, citavom svetu primer kako se moze zajedno ziveti.
 
Sve vreme smo se borili za Jugoslaviju, za ocuvanje Jugoslavije. Na kraju krajeva,  svaka cinjenica, u stvari, samo dokazuje da je istina ovo sto ja govorim. Jedino je Savezna Republika Jugoslavija, koja sada postoji, zadrzala svoju nacionalnu strukturu. Tu nije bilo nikakavih progona. Od pocetka do kraja jugoslovenske krize. Sve druge republike su je promenile. Iz Hrvatske je isterano pola miliona Srba, poznato je sta se dogodilo u Bosni,  da ne govorim i o drugim krajevima Jugoslavije.
 
Prema tome, to je jedna, rekao bih, zlonamerna, krajnje, neprijateljska aktivnost usmerena upravo da opravda zlocin nad mojom zemljom i da ovaj sud upotrebi kao sredstvo rata protiv moje zemlje i mog naroda.
 
Pogledajte Bosnu i Hercegovinu, tamo smo od samog pocetka nastojali da se obezbedi mir. sta se dogodilo sa Kutiljerovim planom koji su svi podrzali? Na inicijativu ambasadora Amerike, odbijen je od strane Muslimana, a onda su zapoceti sukobi. Kako je to Srbija mogla da bude optuzena za bilo sta u Bosni kada se zna da smo sve mirovne sporazume, nastojeci da sav uticaj iskoristimo upravo za mir, ne samo podrzali nego nastojali da oni budu sprovedeni. 1993. godine odrzan je u Atini susret na kome je potpisan Vens-Ovenov plan. Potpisali su ga svi. Ja sam isao na Pale zajedno sa Micotakisom i nekadasnjim predsednikom Jugoslavije Dobricom ]osicem, gde smo se zalagali da se taj plan prihvati. Nazalost, odbijen je 3. maja ili 5. maja, vise se ne secam, 1993. godine. Mi smo tada cak uveli blokadu Republike Srpske da bismo naterali tadasnje rukovodstvo da prihvati taj mirovni plan. To je bila uloga Srbije - da nastoji da se prihvati mir. I stalno smo isticali, jedina formula postizanja mira u Bosni je formula koja ce podjednako zastiti interese sva tri naroda u Bosni i Hercegovini, Srba, Muslimana i Hrvata. Dejton je uspeo, zato sto je ta formula prihvacena. Zato sto se nastojalo da se podjednako zastite interesi sva tri naroda.
 
Sada ovde cujem da je Dejton trebalo da raspravlja o Kosovu. To su besmislice. Dejtonski pregovori su sazvani zbog mira u Bosni i Hercegovini, i nikome nije padalo na pamet tada da otvara pitanje Kosova, koje je unutrasnje pitanje Republike Srbije, i za koje niko nije mogao da sanja da neko moze nastojati da internacionalizuje. I ne mozete ni na kakav nacin, ni Srbiju ni srpsku politiku da povezete ni sa kakvim zlocinima, pogotovo ne da tuzite i sudite posle 10 godina za ono o cemu nikada niko nije prema nama zauzimao bilo kakav drugi odnos, osim odnos respekta i uvazavanja za ogromne mirovne napore koje smo u vezi sa tamosnjim dogadjajima upravo mi ulagali. I Srbija u celini i srpska politika.
 
Kada je u pitanju Bosna, da li znate da je 70 hiljada muslimanskih izbeglica bilo u Srbiji za vreme sukoba u Bosni? Da li mislite da neko zeli da izbegne iz svoje kuce i da prebegne na teritoriju sa koje mu preti opasnost. Koliko smo samo spasli zivota, koliko smo vasih talaca isli da spasavamo po Bosni, od UN trupa do pilota, i na koliko mirovnih sporazuma smo insistirali i tako ih omogucili? I na kraju krajeva, imali smo najvecu zaslugu za taj mir i postigli, upravo zato, da se Dejton uspesno zavrsi.
 
Bio je to potpuni mir, jedna potpuna relaksacija, a onda... Ja cu vam reci kako je pocelo Kosovo. Upravo zato sto je postojao plan da se stavi pod kontrolu teritorija Balkana, teritorija nekadasnje Jugoslavije, pocelo je sa nastojanjem da se na Kosovu  izvrsi destabilizacija. Upravo onda kada je postalo jasno da ce se sve zavrsiti na miran nacin.
 
U novembru 1997. godine odrzan je Samit Jugoistocne Evrope na Kritu, svi smo bili na tom Samitu, sefovi drzava i vlada Jugoistocne Evrope. Tada smo, upravo na nasu inicijativu, veoma mnogo govorili o ukidanju barijera, o ukidanju carina, o integracijama unutar Jugoistocne Evrope i o unapredjenju saradnje. Ja sam imao neposredan dijalog sa albanskim premijerom Fatosom Nanoom. Govorili smo o normalizaciji odnosa, o ukidanju viza, o ukidanju carina, o razvoju saobracaja, trgovine i svega drugog. Fatos Nano i ja smo izasli pred televizijske kamere i on je tada rekao,  uz sve ovo sto smo govorili o saradnji, o razvoju odnosa - pitanje Kosova je unutrasnje pitanje Republike Srbije. Sve je to obecavalo veliko smirivanje, mirno resenje svih problema.
 
Upravo to je bio alarm za uzbunu onih sila koje su nastavile da vrse zlocin nad mojom zemljom, koje su nastojale da destabilizuju Jugoslaviju i da izvrse intervenciju koju su izvrsili. Neposredno mesec ili dva posle toga, stiglo je pismo Kinkela i Vedrina o njihovoj zabrinutosti na stanje na Kosovu. Deset godina do tog vremena, od vremena od kada vi tvrdite da je Srbija preuzela kontrolu nad svojom sopstvenom teritorijom, nikakvih ubistava, nikakvih progona, nikakvih pljacki, nikakvih paljevina, nikakvih hapsenja nije bilo na Kosovu. Mi nismo imali ni jednog jedinog politickog zatvorenika u Jugoslaviji. Nijednog. Na Kosovu je izlazilo 20 albanskih listova na albanskom jeziku koje ste mogli da kupite na svakom cosku. Nikada nijedan primerak nije bio zabranjen. Delovale su slobodno albanske partije, ukljucujuci i separatisticke partije. Neko je ovde rekao bili smo tolerantni prema njima. Ne, nego smo smatrali da je sve slobodno osim nasilja.
 
Onda su grcevito, ove sile koje stoje iza razbijanja Jugoslavije i njene okupacije, okupile kriminalce po Zapadnoj Evropi i poslale ih dole da organizuju teroristicku organizaciju. Poceli su teroristicke akcije od pocetka 1998. godine. I tada su krahirali. Vec do jeseni 1998. godine oni su bili potpuno eliminisani. Vracali su punim traktorima oruzje koje su bili prokrijumcarili policiji.
 
A u tih godinu dana uglavnom su ubijali Albance. Ja nemam precizne podatke da ovde iznesem pred javnost, jer nisam ni znao da cu imati priliku da govorim danas. Tek juce sam obavesten da treba danas da dodjem ovde. Niti sam znao o cemu ce se razgovarati. Nemam podatke da vam iznesem, ali cu vam reci ono sto znam. Dva i po puta ...
 
 
 
KLOD ZORDA:
 
            Gospodine Milosevicu, molim Vas dozvolite...
 
 
 
PREDSEDNIK SLOBODAN MILOSEVIC:
 
... vise su teroristi ubili Albanaca u 1998. godini nego sto su ubili Srba. Ubijali su Albance koji su bili policajci, koji su bili postari, koji su bili sumari, koji su bili penzioneri - samo zato sto idu da primaju drzavnu penziju. Dakle, nastojali su da zavedu teror medju Albancima i da ubiju sto vise Srba. Mi smo zastitili nase gradjane, i Srbe, i Albance, od terorizma, i ta je akcija pala, njihova je akcija suzbijena u jesen 1998. godine. A onda je dosao Holbruk da trazi verifikacionu misiju kako bi se napravio pretekst za napad na Jugoslaviju. A ja cu vam reci.....
 
 
 
KLOD ZORDA:
 
            Gospodine Milosevicu, dozvolite mi samo jedan minut. Molim Vas. Samo jedan minut. Ja Vam necu oduzeti vreme koje vam stoji na raspolaganju, ja cu Vam ga sigurno dati. cak i ovaj Medjunarodni sud ciju legalnost vi sporite, naravno daje Vam priliku da se u potpunosti izjasnite. Meni se cini najpre da ste Vi spremni da se sa sudjenjem pocne odmah i to cak danas, cini mi se. Naravno, to Vam sluzi na cast. Vi ste spremni. No, ja Vas moram vratiti mozda na to da biste... Molim Vas, pokusajte da ne zaboravite u potpunosti pitanje o kojem se razgovara. Mi nismo Vece koje ce voditi Vase sudjenje. Mi smo dobro razumeli da je zapravo Vasa ideja vodilja sasvim suprotna - da se radi o legitimizaciji Vase zemlje, mi smo to culi i razumeli.
 
            Ali bilo bi dobro, gospodine Milosevicu, da se ne prevarite u pogledu Veca koje vodi sudjenje. Vi ste iskoristili, Vi imate na raspolaganju isto vremena kao i tuzilac. Ja kao predsednik ovoga Veca vam garantujem to vreme. Molim Vas da se dakle ne prevarite u pogledu teme o kojoj govorimo.
 
            Vi dakle imate svoju tezu koju nastojite da branite i Vi na to imate pravo i imacete to pravo. No, ja Vas moram podsetiti da je ovo zalbeno Vece suoceno sa jednim vaznim proceduralnim pitanjem, mozda ne Vama, vec je vazno za nas, jer mi zapravo cuvamo norme pravicnog i ravnopravnog postupka, mi zapravo zelimo da znamo da li   biste Vi zeleli da se sudjenje protiv Vas vodi kao jedno sudjenje za Kosovo razdvojeno od sudjenja za Bosnu i Hrvatsku ili bi Vam vise odgovaralo da se to sve zajedno spoji. Ja naravno razumem da cete nam Vi mozda zaobilaznim putem dati odgovor na to pitanje. Ja cu vam naravno dati rec.  Vi ste zapravo optuzeni koji je pri sasvim dobrom mentalnom zdravlju i pri dobrom stanju svesti. Ja Vas molim da pokusate da odgovorite na ovo pitanje. Hvala Vam unapred i sada opet imate rec.
 
 
 
PREDSEDNIK SLOBODAN MILOSEVIC:
 
            Pre svega, ovo je prvi put da ne budem prekidan i da mogu da nesto kazem, i ja cu svaku priliku koju budem imao da se obratim javnosti u vezi sa zlocinom koji se vrsi protiv moje zemlje koristiti da to uradim, i to ne cinim zbog procedure, jer mene procedura ne zanima, vec da bih odgovorio na napad koji se vrsi na moju zemlju i moj narod i zlocin koji jos uvek traje. Ja zelim da skrenem paznju javnosti, da je nakon agresije ......
 
 
 
KLOD ZORDA:
 
            Sacekajte gospodine Milosevicu, dobro ste razumeli da imate sve vreme na raspolaganju, ali da cete jos vise vremena imati kada pocne sudjenje. Naravno to nije predmet nase danasnje rasprave. Vi imate pravo da nastavite sada ovo sto govorite. Ali Vi se zapravo sada obracate ljudima izvan sudnice. Gospodine Milosevicu, ja Vam moram reci da cete imati pravo da se obratite javnosti. Medjunarodna zajednica je stvorila ovo sudjenje i ja naravno zelim da sve sto se odvija ovde, i da se pravila postupka koja su vazila i za vas i za optuzbu, kao i za civilizaciju dobro i pravilno postuju. Ova danasnja rasprave se zapravo tice necega kako ce se zapravo voditi sudjenje pred drugim vecem. Ja nemam nameru da Vas prekinem u ovome sto govorite. Ja cu oduzeti vreme koje sam Vam oduzeo u prekidima. Sada mozete nastaviti.
 
 
 
PREDSEDNIK SLOBODAN MILOSEVIC:
 
            zelim da naglasim da zlocin koji je zapocet nad mojom zemljom jos uvek traje. Poslednji Srbin za koga znam da je ubijen na Kosovu, ubijen je ove godine na Bozic. 350.000 je isterano sa Kosova pod okriljem Ujedinjenih nacija, pod zastitom teroristickih aktivnosti albanskih terorista od strane Ujedinjenih nacija. Od dolaska, navodno, zastitnih snaga Ujedinjenih nacija koje su po Rezoluciji 1244 bile duzne da svakom gradjaninu Kosova garantuju licnu i imovinsku sigurnost i bezbednost. Albanski teroristi su pod njihovom zastitom 350.000 ljudi isterali, vise desetina hiljada kuca spalili. Nekada po 50, po 60, nekada sve srpske kuce u selima, sve to pred ocima trupa koje su ustvari okupacione trupe i dosle su tamo, samo pod zastavom Ujedinjenih nacija, da bi se preko noci pretvorile u okupacione trupe, i saveznike, i nastavili da budu saveznici tih istih terorista koji su toliko ljudi poklali, pobili, popalili. I dan danas. I kazu da nisu imali u vidu da se to dogadja.
 
Da li neko moze da veruje da se nekoliko desetina hiljada kuca zapali, a da snage koje su tamo ne vide sta se dogadja? Da li neko moze da osteti i srusi, za to vreme, dakle, od kada su tamo trupe Ujedinjenih nacija, 107 srpskih crkava je sruseno? Da li neko moze da srusi citavu zrkvu i zapali je, a da ne vide trupe Ujedinjenih nacija?
 
Rec je, dakle, o udruzivanju radi zlocina sila koje su izvrsile zlocin nad Jugoslavijom i terorista i narkomafije albanskih terorista na Kosovu i Metohiji da bi se izvrsio zlocin, ne samo nad Srbima, nego i nad svim drugim nealbanskim stanovnistvom, ukljucujuci cak i Albance katolike. Ali, ukljucujuci cak i Albance koji su, na bilo kakav nacin, makar kazem i primanjem penzije pokazali lojalnost prema Republici Srbiji kao svojoj drzavi.
 
Ovim sto se tamo dogadja, prakticno se rehabilituje politika iz vremena nacizma, Hitlera i Musolinija. Ova velika galama o "Velikoj Srbiji", takozvanoj ideji koja nikada nije postojala, galama o "Velikoj Srbiji" se dize da bi se iza te galame i prasine pravila "Velika Albanija" ista onakva kakvu su napravili Hitler i Musolini u vreme Drugog svetskog rata. Pogledajte tu semu i pogledajte ovo sto se sada radi, sto zele da uzmu od Srbije, od Crne Gore, od Makedonije, a sutra i od Severne Grcke - kada ponovo budu zategli grcko-turske odnose na bazi diktata zajednickog sefa - i to ce pitanje da resavaju.
 
Prema tome, ocigledno je da je rec o zlocinu i ocigledno je da je crvena nit zlocin protiv Jugoslavije. Ali, ja zelim da skrenem paznju na cinjenicu da nije lako falsifikovati istorijske fakte. Nije ih lako falsifikovati ni onda kada za njih zna vrlo mali broj ljudi, a nemoguce ih je falsifikovati kada za njih zna citav jedan narod, i narod jedne zemlje, kada te fakte znaju milioni ljudi. Bez uvrede bilo koga, sudije u ovom procesu po podeli uloga treba da budu - ne vi koji imate sudijske mantije - nego oni koji su odlucivali o ubijanju dece u mojoj zemlji, koji su lansirali agresiju NATO pakta na moju zemlju, koji su bacili 25 hiljada tona bombi za 78 dana i pobili uglavnom starce, decu i zene. Oni to zele da budu u podeli uloga, ali nece ni oni moci da budu sudije.
 
Ovde je sudija narod, i ne samo narod Jugoslavije, nego narodi svih zemalja kojima je stalo do slobode i ravnopravnosti. Prema tome, ne kaze se uzalud: narodni sud - bozji sud. Svi smo pred tim sudom, ne samo ja koji ovde pokusava da se ucini odgovornim za nesto za sta treba da dobije sva priznanja, nego i vi, ali i vasi poslodavci, pogotovo oni koji su izvrsili zlocine nad mojom zemljom.        
 
            I posto smatrate da treba da kazem nesto sto treba da zahtevam od vas, ja zahtevam da me pustite na slobodu. Zahtevam da me pustite na slobodu, jer je valjda i vama i celom svetu jasno, da iz ove bitke koja se vodi protiv moje zemlje i moga naroda, ja necu da pobegnem, i da nemam nameru da pobegnem, i da to sto me drzite u ovim nepristojnim uslovima ovde, zatvorenog, da bi uskratili svaku mogucu ravnopravnost u iznosenju argumenata, nece moci da sluzi na cast ovoj instituciji, cak i kada bi bila legalna, a i sami znate da nije legalna.
 
Jer da nemate tu sumnju - ne govorim sada vama licno nego govorim o instituciji - onda biste prihvatili zahtev vasih prijatelja suda koji ste sami imenovali, da trazite savetodavno misljenje Medjunarodnog suda pravde o legalitetu ovog suda. Medjutim, vi ga nista trazili, jer ishod svako moze da pretpostavi.
 
Sve u svemu, smatram da, s obzirom na jedan ovako, rekao bih, zlocinacki prilaz, u pokusaju da se zrtva pretvori u krivca, i kada je rec o mome narodu i kada je rec o mojoj drzavi, i kada je rec o meni licno, koji dosad nije zabelezen, - smatram da bi bilo i logicno i pravedno da me pustite na slobodu, a ja pobeci necu i u svaku od ovih rasprava sam spreman da udjem jer iz te bitke, svakako, ne bih smeo da izostanem.

To join or help this struggle, visit:
http://www.sps.org.yu/ (official SPS website)
http://www.belgrade-forum.org/ (forum for the world of equals)
http://www.icdsm.org/ (the international committee to defend Slobodan Milosevic)
http://www.jutarnje.co.yu/ ('morning news' the only Serbian newspaper advocating liberation)
NSP Lista isprobava demokratiju u praksi
==^================================================================
This email was sent to: archive@jab.org

EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq
Or send an email to: [EMAIL PROTECTED]

T O P I C A -- Register now to manage your mail!
http://www.topica.com/partner/tag02/register
==^================================================================

Одговори путем е-поште