http://www.patriotmagazin.com/media/013.htm

PATRIOT (Republika Srpska) broj 29, 26.avgust, 2002.
                                   
 Feljton (1)

 KOS protiv Srbije

 Afera "Pavkovic", koju je inicirao general Aco Tomic, sef
 KOS-a, aktuelizovala je pitanje uloge Vojne sluzbe
 bezbednosti u SRJ.
 KOS je za pedeset godina svog postojanja u vise navrata
 delovao protiv interesa Republike Srbije, jer je napadao
 Rankovica, Krcuna, Jovanku Broz, Slobodana Milosevica i
 sada Zorana Dindica

 pise: Marko Lopusina

 Afera proistekla iz smene bivseg nacelnika Generalstaba Vojske
Jugoslavije generala
 Nebojse Pavkovica, po svemu sudeci, deo je politickog sukoba oko vlasti
Voje
 Kostunice i Zorana Dindica, odnosno Demokratske stranke Srbije i
Demokratske
 stranke. General, koji je predsedniku SRJ sluzio kao pokrice i baza
(jer mu je priveo
 Vojsku Jugoslavije), kada je ovog proleca osetio da ce biti otpusten,
jer SAD tako
 zele, pretrcao je u tabor premijera Srbije i za to bio kaznjen.
 Prvo mu je ponuden cin generala Armije i mirna penzija, sto je Pavkovic
odbio, a
 potom odlazak dostojan visokog oficira. General "Sunce", kako ga je
jednom
 prilikom nazvao Nebojsa Covic, odlucio se za galamu i okrivio je
predsednika SRJ
 za krsenje zakona i za upad u Biro Vlade Srbije za komunikacije.
Izgovor je bio da je
 Kostunica, mozda, prisluskivan od ljudi iz Srbije, i da je zato njegov
savetnik
 Gradimir Nalic trazio da Vojska Jugoslavije, tacnije njena Uprava
bezbednosti, izvrsi
 prepad i vidi da li Vlada Srbije ima uredaje i da li tajno snima
predsednika SRJ.
 Pavkovic je to odbio 5. juna 2001, ali se naknadno, krajem juna 2002.
godine, setio
 da otkrije ovu vojnu i mozda drzavnu tajnu.
 Informativna sluzba MUP-a Srbije demantovala je Kostunicine tvrdnje da
su prilikom
 izvlacenja telefonskih kablova u zgradi Ministarstva za energetiku
pripadnici policije
 "obezbedivali saht" jer su uvodili sistem za prisluskivanje. Nakon
izjava Milana
 Dakovica, nekadasnjeg nacelnika Uprave bezbednosti GS VJ, i Milena
Simica,
 bivseg nacelnika Uprave za moral Generalstaba VJ, koji su potvrdili
Pavkoviceve
 reci, Biro za komunikacije Vlade Srbije uputio je pismo predsedniku SRJ
Vojislavu
 Kostunici u kojem se navodi da nakon javnog svedocenja trojice generala
pred
 Antektnom komisijom Srpskog parlamenta nema nikakve sumnje da su
clanovi
 Kostunicinog kabineta, uz njegovo znanje i saglasnost, "pokusali da
Vojsku
 Jugoslavije angazuju u nelegalnim i po drzavu opasnim aktivnostima".

 Otudeni general

 Clanovi Vlade Srbije i Demokratske stranke koji se slobodnije
izrazavaju ovakvu
 provokaciju od strane kabineta predsednika SRJ oznacili su kao pokusaj
drzavnog
 udara. Za glavnog organizatora ovog sukoba izmedu clanova DOS-a i
celnika SRJ i
 Srbije, pripadnici Demokratske stranke oznacili su generala Acu Tomica,
nacelnika
 Uprave bezbednosti GS VJ, odnosno vojne Kontraobavestajne sluzbe
bezbednosti,
 koju narod godinama jednostavno naziva KOS.
 Goran Vesic, clan Izvrsnog odbora Demokratske stranke, rekao je:
 - Mi nemamo razloga da ne verujemo Kostunici da nije znao nista o ovom
slucaju,
 odnosno da je bio ovlasno obavesten. Zato ocekujemo od Kostunice da
smeni
 generala Tomica. Ako to nije u stanju da ucini, bice jasno da general
Tomic i
 Kostunicini savetnici obavljaju funkciju predsednika SRJ. U tom slucaju
apelujem na
 predsednika SRJ da prvo general Aco Tomic, a potom i on, podnesu
ostavke iz
 moralnih razloga - kazao je Vesic.
 Nista od toga nije bilo. General Nebojsa Pavkovic je smenjen, a general
Aco Tomic
 je prve nedelje avgusta 2002. godine i dalje bio sef vojne
Kontraobavestajne sluzbe
 bezbednosti.
 Dragan Dzamic, analiticar, specijalista za tajne sluzbe, smatra da je
vrhovni
 komandant dr Vojislav Kostunica imao najmanje tri razloga za kadrovske
promene u
 vojnom vrhu i tajnim sluzbama, jer je u meduvremenu smenio 30 generala
i Milana
 Dakovica, nacelnika Uprave bezbednosti GS VJ. A to su
unutrasnjopoliticki,
 spoljnopoliticki i cisto vojni razlozi:
 - Zbog promene vlasti u Srbiji logicno je bilo da iz Generalstaba odu
ljudi Slobodana
 Milosevica, kao sto je general Pavkovic, a da u tajne sluzbe umesto
generala
 Dakovica, sklonog JUL-u, dodu ljudi Vojislava Kostunice, general Tomic
i pukovnik
 Skrbic. Ujedno, ove promene su i znak potrebe nove vlasti, predsednika
SRJ da
 ojacaju svoj stub bezbednosti, jer tajne sluzbe su, ne zaboravimo to,
najodanije
 poluge svake vlasti, pa i demokratske. Spoljnopoliticki razlozi su
zategnuta situacija
 na jugu Srbije, na Kosmetu i u Makedoniji. A vojni razlozi su
priblizavanje Vojske
 Jugoslavije ulasku u NATO i Partnerstvo za mir, sto trazi nove ljude,
mlade,
 obrazovane, moderne - kaze Dragan Dzamic, nekadasnji pripadnik
specijalnih snaga
 VJ.
 Po njegovom misljenju, polarizacija izmedu SRJ i Srbije, predsednika
Jugoslavije i
 premijera Srbije, Vojske Jugoslavije i MUP-a Srbije, pa i KOS-a i VOS-a
prema
 Resoru drzavne bezbednosti Srbije jeste ocigledna, samim tim sto po
Ustavu SRJ
 predsednik Kostunica jeste ujedno i vrhovni komandant oruzanih snaga,
odnosno
 Jugoslovenske armije, ali ne i srpske policije. U javnosti pak ta
polarizacija izvedena
 je iz imidza vojnih tajnih sluzbi, koje su kao i Armija popularne u
narodu, i Drzavne
 bezbednosti Srbije, koja je omrazena zbog njenih zloupotreba.
 Demokratska stranka u svojim procenama ovakvu situaciju sasvim
drugacije vidi i to
 ovako navodi:
 "Sluzba bezbednosti VJ predstavlja otudeni centar moci iz koga
pojedinci bez ikakve
 kontrole nareduju napade na institucije sistema Republike Srbije,
angazuju vojne
 specijalne snage u politicke svrhe, prisluskuju koga zele, prave
dosijea 'spoljnih' i
 'unutrasnjih' neprijatelja, prate i snimaju gradane i krse njihova
osnovna gradanska
 prava."

 Misticna sluzba

 Bez obzira na aferu "Pavkovic", a pre toga na slucaj generala Perisica,
siroj javnosti
 u Jugoslaviji ostalo je nejasno sta je to Uprava bezbednosti GS VJ,
kako je nastao
 KOS i kakva je funkcija vojne Kontraobavestajne sluzbe, jer niko od
sefova ove
 tajne sluzbe nije javnosti to pokusao da objasni. KOS je godinama bio
van
 parlamentarne i javne kontrole, pa general Aco Tomic nije zeleo ni u
leto 2002.
 godine, kada je trazena njegova ostavka, da javnosti i biracima polaze
racune.
 Uostalom, Armija je godinama skrivala i mistifikovala ulogu Uprave
bezbednosti ili
 vojne Kontraobavestajne sluzbe u Jugoslaviji. Tako stvarana slika o
popularnom
 KOS-u bila je posledica metoda tajnog rada 12. uprave bezbednosti GS
JNA, a
 kasnije UB GS Vojske Jugoslavije. Ova vojna Kontraobavestajna sluzba,
naime,
 nikada nije javno polagala racun o svom tajnom radu, niti je bila pod
kontrolom
 civilnih institucija ni u SFRJ, a potom ni u SRJ. Sira javnost tako
nije bila u
 mogucnosti da sazna sta se desava unutar Kontraobavestajne sluzbe, sve
dok prve
 javne kritike nije dobila 1991. godine od tadasnjeg predsednika
Jugoslavije. Dr
 Branko Kostic je, naime, na jednoj sednici Predsednistva SFRJ uspeo
hrabro da kaze
 da je u ratnim okolnostima raspada druge Jugoslavije "KOS znacajno
podbacio".
 Jedanaest godina kasnije, medutim, Vojna sluzba bezbednosti je postala,
kako je
 ocenjeno u koaliciji DOS, faktor destabilizacije Srbije.
 Kao dokaz ponudene su afere sa generalima Momcilom Perisicem i Nebojsom
 Pavkovicem. Preko ovih afera KOS je instrumentalizovan da zaostri borbu
za vlast
 izmedu predsednika Jugoslavije dr Vojislava Kostunice i njegove stranke
DSS, i
 premijera Srbije dr Zorana Dindica i njegove stranke DS, vecinske
partije u DOS-u.
 Nije to bio, medutim, prvi put da je Uprava bezbednosti Generalstaba
Jugoslovenske
 armije upotrebljavana u politicke svrhe, ne samo za ocuvanje federalne
drzave vec i
 za narusavanje integriteta Republike Srbije.
 Vojna kontraspijunaza ima dugu tradiciju. Jos 1920. godine u Glavnom
generalstabu
 vojske Kraljevine SHS formirano je obavestajno odeljenje koje je pred
rat, 1941.
 godine, preraslo u direkciju sa obavestajnim, kontraobavestajnim i
odeljenjem za
 poslove sifre.
 KOS je iznikao iz Odeljenja za zastitu naroda (Ozna), koje je imalo tri
odseka. Treci
 odsek Ozne radio je na zastiti oruzanih snaga nove Jugoslavije i
kontraobavestajnim
 poslovima za potrebe JNA, pa je iz njega 1946. godine formiran KOS -
 Kontraobavestajna sluzba JA.

 Oznini ljudi

 Prvi nacelnik KOS-a bio je pukovnik Jeftimije-Jefta Sasic, zvanicno
zamenik
 Aleksandra Rankovica i sef tog III odseka Ozne. Njegov zamenik bio je
major Jovan
 Bozovic, koji je postao drugi covek KOS-a. Sve do 1955. godine saradnja
svih
 organa bezbednosti u Jugoslaviji bila je direktna i neposredna i to pod
stalnom
 zvanicnom i sluzbenom kontrolom Aleksandra Rankovica. U to doba sve tri
sluzbe -
 KOS, Udba i SID bile su zapravo jedna sluzba, ali na razlicitim
terenima delovanja.
 U njoj su dominirali vojni kadrovi, jer su ratni pukovnici bili i
nacelnici sve tri tajne
 policije. Pukovnik Jeftimije Sasic dosao je u KOS iz III odseka Ozne.
Organi
 bezbednosti bili su visoko centralizovani i po principu piramide
pokrivali su na
 terenu svaku opstinu, svaku jedinicu, svako diplomatsko ili privredno
predstavnistvo
 u svetu. Na vrhu te piramide nalazio se licno Josip Broz Tito.
 Do zvanicnog odvajanja III odseka u KOS JA doslo je posle donosenja
Ustava FNRJ
 31. januara 1946. godine. Od tada je KOS samostalna sluzba Armije, ciji
je zadatak
 kontraobavestajna zastita JA od obavestajno-subverzivne delatnosti
spoljnjeg i
 unutrasnjeg neprijatelja. Ova sluzba je u sustini bila postavljena kao
politicka
 policija unutar Armije, jer je primarno bila usmerena na ocuvanje
politickog
 jedinstva i cistotu vojnih redova, kao i na otkrivanje i gonjenje
drzavnih neprijatelja.
 KOS je imao i nekolicinu specijalizovanih vojnih jedinica, od kojih je
najpoznatija
 bila policija Knoj. Zvanicni biografi vojne bezbednosti, medutim, ne
pisu o masakru
 nad 200.000 pripadnika nacionalnih snaga u Blajburgu i Kocevlju, kao ni
o
 masovnim streljanjima simpatizera okupatora, clanova njihovih familija,
civila po
 srpskim gradovima, kad je samo u Nisu ubijeno 12.000 ljudi. To za njih,
ocigledno,
 nije bila istorijska istina, mada su odluke o likvidacijama ponekad
donosene i na
 tadasnjim vojnim sudovima.
 Dvadeset sedmog novembra 1944. godine Beograd je bio oblepljen plakatom
(koji je
 i dnevni list Politika stampao na prvoj strani) saopstenja Vojnog suda
I korpusa
 NOVJ o sudenju ratnim zlocincima. Na smrtnu kaznu osudeno je toga dana
sto pet
 uglednih Beogradana. U oba slucaja medu zrtvama odmazde vojske i KOS-a
bili su
 Srbi.
 I dok je Udba pokusavala da se decentralizuje sa federalnog na
republicki nivo, KOS
 je cetrdesetih i pedesetih godina centralizovan u jednu armijsku sluzbu
bezbednosti
 po ugledu na NKVD tj. KGB.

 (Nastavice se)
                                   

Одговори путем е-поште