[ I nostri corsi di LINGUA SERBOCROATA sono finiti sotto la lente 
d'ingrandimento della BBC! 
L'articolo è corredato da fotografie e dal simpaticissimo video realizzato 
dagli studenti del corso di due anni fa: 
https://www.youtube.com/watch?v=REr-n_5RTM0
Cogliamo l'occasione per complimentarci con la nostra mitica insegnante 
Valentina Sileo e ringraziarla per l'impegno profuso finora...
e per invitare tutti gli interessati a CONTATTARCI PER INFORMAZIONI SULLA 
PROSSIMA EDIZIONE ONLINE 2020-2021 !!! ]


--- https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-53484593 
<https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-53484593>

Jugoslavija, jezik i nacionalizam: Srpskohrvatski živi u Italiji, iako njegove 
domovine nema već 30 godina

        • Tatjana Đorđević Simić
        • Novinarka saradnica

27.7.2020.

Ponedeljak je uveče. Petnaest ljudi u gradovima širom Italije priprema se za 
čas jezika na onlajn platformi Zum, sveprisutnoj tokom epidemije korona virusa.
Među njima je Italijanka Sabrina Fusari, profesorka engleskog iz Ravene, koja 
se pre više od dve decenije zaljubila u jezik zemlje koja se nešto ranije 
raspala.
Ljubav prema srpskohrvatskom joj je preneo najbolji prijatelj, poreklom iz Niša.
Daniele Berardini je odlučio da nauči srpskohrvatski zbog ljubavi - njegova 
buduća supruga je sa Kosova.
Već treću godinu za redom, zahvaljujući neprofitnom udruženju "Italijanska 
koordinacija za Jugoslaviju - Jugokord" i profesorki Valentini Sileo, u ovoj 
zemlji je organizovan onlajn kurs srpskohrvatskog jezika.

Ljubav, prijateljstvo, Hladno pivo i Srpski film
Časove srpskohrvsatskog pohađaju uglavnom Italijani. Prošle godine im se 
pridružio i jedan Englez koji živi u Torinu. 
Neki od polaznika su rodom iz Istre ili Dalmacije, dok drugi imaju posao ili 
životne partnere iz bivše Jugoslavije. 
„Prijateljstvo ili ljubav, su uglavnom motivi zbog kojih se uči novi jezik, u 
ovom slučaju srpskohrvatski", kaže Valentina.
Tokom onlajn nastave koristi se udžbenik srpskohrvatskog jezika „Sretan Put", i 
radi se po programu koji je Valentina osmislila.
„Prvo učimo azbuku i izgovor, onda glagole biti i imati, zatim imenice ženskog, 
muškog i srednjeg roda, prideve i množinu imenica. Na kraju učimo ostale 
glagole, pa tek onda padeže", kaže ona.
Tu su i filmovi, priče, muzika i prevodi tekstova, ali i domaći zadaci.
„Za vreme epidemije korone virusa, moji učenici su počeli da pišu 'dnevnik 
karantina' onlajn, što je bio još jedan način da usavršavaju jezik, jer su ga 
pisali svakog dana", kaže profesorka.
Daniele Berardini je tek počeo da uči jezik.
„Trudim se da naučim što više reči i fraza koje se koriste u Srbiji, zato što 
moja devojka govori srpski jezik, ali i romski i albanski", kaže Daniele.
Leticija Merelo, glumica iz Đenove, upisala je kurs pošto je odgledala Srpski 
film".
„Vaš jezik mi se u tom filmu učinio jako lepim i neobičnim, i zato sam odlučila 
da naučim srpskohrvatski, s obzirom da je reč o jednom jeziku", kaže Merello.
Sabina Fusari je rešila da ne posluša prijatelja iz Niša koji joj je govorio da 
joj srpskohrvatski ne može baš puno koristiti..
„Ne pričam dobro jezik, ali puno čitam, kao i što slušam muziku. Moji omiljeni 
bendovi iz bivše Jugoslavije su 'Zabranjeno pušenje' i 'Hladno pivo'".
Andrea Fabris iz Vićence je u istoj grupi kao i Daniela. Ljubav prema jeziku 
preneli su mu prijatelji poreklom iz Srbije, koji čine jednu od najvećih 
zajednica stranaca u ovom gradu i okolini, njih više od 10 hiljada.

Srpski, hrvatski, bosanski, srpskohrvatski - zajednički jezik ili ne
„Na mom fakultetu u Torinu još uvek postoji katedra za srpskohrvatski jezik, 
kao i u Veneciji, dok u Rimu postoji katedra za srpski, kao i za hrvatski 
jezik", objašnjava Valentina.
Ljiljana Banjanin, profesorka srpskohrvatskog jezika na Univerzitetu u Torinu, 
smatra da je podela na različite jezike „vrlo štetna, kako za profesore, tako i 
za studente."
„Ta podela dovela je do smanjenja broja studenata i stvaranja konfuzije među 
njima - o kom se zapravo jeziku radi", kaže profesorka Banjanin koja na ovom 
fakultetu radi od 1983. godine. 
Banjanin dodaje da poslednjih godina „ima sve manje studenata." 
„Trenutno, na sve tri godine imamo ukupno 14 studenata, italijanskih 
državljana, ali među njima takođe imamo dvoje, poreklom iz Bosne i Hrvatske".

Jedan kurs, četiri jezika
Polaznici kursa srpskohrvatskog jezika možda ne razlikuju akcente iz 
Hercegovine ili Vojvodine, ali znaju da se u Zagrebu kaže vlak, a u Beogradu 
voz. 
Jedni odluče da govore na ijekavici, a drugi koriste ekavicu, a pišu ili 
ćirilicom ili latinicom, kaže profesorka Sileo.
Oni smatraju da su u prednosti, jer na jednom kursu mogu zapravo da nauče 
četiri jezika - srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski, kaže Valentina.

Banjanin je potpisnica Deklaracije o zajedničkom jeziku iz 2017. godine - 
dokumenta koji tvrdi da se u Bosni, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji govori 
zajedničkim jezikom.
Deklaraciju je sastavilo više od trideset stručnjaka iz regiona, a do danas ju 
je potpisalo više od 9.000 ljudi.
Međutim, u državama nastalim raspadom Jugoslavije u ratovima 1990-tih, 
deklaracija nije toplo dočekana.
Tadašnja predsednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović izjavila je da je 
zajednički jezik „politički projekat" koji je „umro zajedno sa bivšom 
Jugoslavijom".
Deklaraciju je odbacila i Srpska književna zadruga, najstarija izdavačka 
ustanova u Srbiji.

Dopunska škola maternjeg jezika
Odbacivši srpskohrvatski pre skoro 30 godina, države bivše Jugoslavije 
organizuju nastavu na maternjem jeziku za pripadnike svojih manjinskih 
zajednica u inostranstvu.
Tako je u italijanskom gradu Vićenci 2010. godine osnovana Srpska dopunska 
škola „Sveti Sava".
Predavanja su organizovana vikendom i traju dva i po sata, a pored jezika, deca 
slušaju dva predmeta koji su kombinacija srpske istorije, geografije, muzike i 
kulture.
Na kraju školovanja učenici dobijaju uverenje o završenom posebnom programu 
osnovnog obrazovanja i vaspitanja u inostranstvu, koje se priznaje u Srbiji.
Vlada Ignjatović, otac 14-godišnjeg Nikole i 12-godišnjeg Andreja, poslao je 
sinove u ovu školu kada su imali šest, odnosno četiri godine.
„Za moju decu ova škola je razonoda i ne predstavlja nikakvo dodatno 
opterećenje, s obzirom na to da se najviše uči kroz igru i druženje", kaže 
Ignjatović za BBC na srpskom.
Vlada i njegova supruga Tanja, rođena u Banja Luci, došli su u Italiju posle 
NATO bombardovanja Jugoslavije 1999. godine. U kući se koriste i ekavicom i 
ijekavicom.
„Sa decom pričamo na srpskom, mada nas oni nekada povuku da pričamo na 
italijanskom, jer ipak je taj jezik njima maternji", kaže Vlada Ignjatović.
„Oni razmišljaju i međusobno pričaju na italijanskom.."
Kaže da poznavanje oba jezika može da „smanji jaz" između njegovih sinova i 
njihovih vršnjaka dok borave u Srbiji.
Iako u Vićenci i okolini živi veliki broj Srba, školu „Sveti Sava" pohađa tek 
nešto više od 200 učenika.
Mnogi roditelji nemaju vremena ili volje da upisuju decu na ovu nastavu, kaže 
za BBC na srpskom Jelena Glišić, sekretarka Saveza Srba u Italiji.
„Postoje i roditelji koji su prekinuli sve veze sa Srbijom, pa sa decom pričaju 
na italijanskom jeziku", kaže ona.
U Milanu je od 2016. do 2018. postojala i dopunska škola srpskog jezika, ali 
zatvorena je jer učenici nisu redovno dolazili na nastavu.
Škola „Jovan Miletić" postoji u Trstu još od 1782. godine. U njoj se nekada 
učio srpskohrvatski jezik, a danas je pohađa oko stotinak đaka koji uče srpski.
Deca poreklom iz Bosne imaju mogućnost da pohađaju dopunsku školu u Veroni.
Učiteljica Fikreta Muratović kaže da su đaci deca rođena u Italiji čiji su 
jedan ili oba roditelja došli u tu zemlju tokom ili posle rata.
„Moji učenici uglavnom imaju osnovno predznanje jezika, ali ima i onih koji ga 
ne govore", kaže ona za BBC na srpskom.
„Najveće poteškoće jesu padeži i slova koja nisu prisutna u italijanskom 
alfabetu, kao č, ć, ž, dž i š".
Hrvatska zajednica je jedna od najstarijih u Italiji, i veliki broj porodica se 
doselio još posle Drugog svetskog rata.
Kristina Zic, predstavnica roditelja dece koja idu u hrvatsku školu u Milanu, 
kaže da čak i roditelji rođeni u Italiji, žele da njihova deca nauče hrvatski, 
iako ga sami ne govore.
„U našu grupu dolaze hrvatske 'nonice' koje vode svoje unuke na hrvatsku 
nastavu", kaže Kristina za BBC na srpskom.


Rispondere a