Medija centar, Beograd www.yumediacenter.com email: [EMAIL PROTECTED]
Medija Centar, Makedonska 5, 11000 Beograd, Jugoslavija, Tel: (381 11) 3343-225, Faks: (381 11) 3343-420.


REFORME U MAKZAMA SREDNJE KLASE (17. 10. 2003.)
Protest visoko obrazovanih srucnjaka koji rade u javnom sektoru, a koji je usmeren na visinu plata, pokazuje da je vreme opijenosti srednje klase slobodama proslo i da primat preuzima potrosnja, kaze Slobodan Cvejic.
Strajk lekara, farmaceuta i univerzitetskih nastavnika vraca u centar paznje problem koji je gotovo ispario pred ocima srpske javnosti - problem srednje klase. U dva navrata pitanje srednje klase je zaokupilo strucnu i siru javnost: prvi put u vreme hiperinflacije 1993. kada je u kontekstu sveopsteg osiromasenja i obezvredjivanja rada dominirao laicki mit o nestanku srednje klase; drugi put je prica o srednjoj klasi bila "u modi" tokom gradjanskih protesta protiv izborne kradje Milosevicevog rezima 96/97 godine i iznova u istom kontekstu oktobra 2000, kada su ovi protesti, s obzirom na sastav ucesnika, okarakterisani kao dominantno srednjeklasni.

No, sta je to srednja klasa u Srbiji na pocetku 2000-tih? Po svom sastavu, ona je pretrpela nuznu transformaciju, prateci raspad socijalistickog industrijalizma i do 2000. se pretvorila u ono sto ona predstavlja u post-industrijskim drustvima: urbano stanovnistvo visokog obrazovanja, tzv. salariat i novi sloj malih preduzetnika. U Srbiji to danas znaci otprilike cetvrtina porodica. Ni uz maksimalisticke, i svakako pogresne, procene o oko 500.000 viskoobrazovanih mladih ljudi koji su napustili zemlju tokom 90-ih, broj pripadnika srednje klase u Srbiji ne bi dozvolio da ovo drustvo nazovemo srednjeklasnim. U konkretnom istorjskom trenutku to znaci da bi u Srbiji bilo tesko dostici socijalni konsenzus i kriticnu masu za konstituisanje stabilne politicke volje za reforme u pravcu razvijenog drustva.

Problem, medjutim, ne lezi samo u pravilima velikih brojeva, nego i u osobinima grupa koje konstituisu srednju klasu. Sloj malih preduzetnika u tranzicionoj Srbiji nenavikloj na preduzetnicku kulturu, jos predstavlja malobrojnu, nestabilnu i politicki neprofilisanu grupu. Sloj viskoobrazovanih gradjana cine pretezno ljudi zaposleni u drzavnim institucijama, a veliki broj njih nosi radno iskustvo iz socijalistickih vremena.

Po definiciji, pripadnici srednje klase iskazuju sklonost porlitickim i ekonomskim slobodama, a to se iskazuje kroz njihovo politicko opredeljenje i sklonost potrosackoj kulturi. Protest visoko obrazovanih strucnjaka koji rade u javnom sektoru (bolnicama, univerzitetima), a koji je usmeren na visinu plata i uslove rada, pokazuje da je vreme opijenosti srednje klase slobodama proslo i da primat preuzima druga vazna identitetska crta ove klase, a to je POTROSNJA. Ova cinjenica ima direktne posledice na politicku stabilnost, bez obzira na intenzitet strajka i brojnost ucesnika, jer ucesnici ovog strajka rade u firmama koje su na budzetu Vlade Republike Srbije i njihov zahtev cilja direktno u budzetski balans koji predstavlja jedan od stubova ekonomske stabilnosti i uspesnih reformi.

Da li neko nije znao, nije se setio, nije mogao ili nije hteo da primeni staru Pasicevu formulu politickog opstanka, vrlo skoro demonstriranu i od strane Milosevicevog nakaradnog rezima: osvojiti vlast populistickom retorikom zavodljivom za (tada) najbrojniju klasu seljaka, a potom je odrzavati kupovinom lojalnosti drzavnih cinovnika. Kako se odvijaju politicka desavanja poslednjih dana, izgleda da cemo cekati neku drugu vlast da bismo videli da li je Srbija jos uvek, ne samo politicki, nego i socijalno (klasno), podeljena kao nekad.

Da ne bude da se nisam setio: to je isti onaj Pasic koji je tvrdio da ce izgradnja prve zeleznicke pruge u Srbiji doneti probleme, tacnije ugroziti idilu seoskog zivota.

Slobodan Cvejic, odeljenje za sociologiju sa Filozofskog fakulteta u Beogradu.

 

Reply via email to