I PORED DEMANTIJA KONZULATA SAD I MIP-A
Podgoričanke M.T. i A.K., ipak, zatražile azil u Americi
~Crnogorske gospođice, diplomci su fakulteta društvenih nauka
Univerziteta Crne Gore, a stipendije su dobile za dvogodišnje školovanje u
Americi. Dvogodišnja stipendija po jednoj djevojci iznosi blizu 40.000
dolara i pokriva kompletne troškove školovanja i života u Americi
Navodna udaja i zaposlenje u "obećanoj zemlji" razlozi su koje su američkoj
administraciji navele dvije Crnogorke odbijajući da se vrate u domovinu, ali
i da završe dvogodišnje školovanje i do kraja potroše stipendiju renomirane
američke fondacije Ron Brovn. Postojanje slučaja crnogorskih azilantkinja u
Americi demantovao je ministar inostranih poslova Dragiša Burzan, dok se
američki konzul u Podgorici Brajan Hojt Ji ograničio na negiranje da "ni
jedan službenik Vlade Crne Gore nije tražio azil u SAD".
Kako "Dan " saznaje, crnogorske gospođice, rođene Podgoričanke, M.T. i A.K.
(imena poznata redakciji), diplomci su fakulteta društvenih nauka
Univerziteta Crne Gore, a pomenute stipendije su dobile za dvogodišnje
školovanje u Americi na sociološkim i politikološkim studijama. Dvogodišnja
stipendija po jednoj djevojci iznosi blizu 40.000 dolara i pokriva kompletne
troškove školovanja i života u Americi. Kao što je ustvrdio konzul Hojt Ji,
ni jedna nije službenica Vlade Crne Gore, odnosno Ministarstva inostranih
poslova Crne Gore. Tvrdnja američkog konzula je tačna, jer na ovim adresama
nijesu provele ni jedan radni dan. Međutim, nije i potpuna, jer se jedna od
njih u protekloj godini dana nalazila na platnom spisku MIP-a, uredno
primajući mjesečnu "zaradu". U prilog ovoj tvrdnji, u MIP-u postoji
zahvalnica M.T., koju je uputila iz Amerike i kojom se, između ostalog,
zahvaljuje MIP-u, odnosno državi koja na ovaj način pomaže njeno školovanje
na dalekom kontinentu. Dvogodišnji ugovor koji su potpisale sa fondacijom
obavezuje ih da se nakon toga vrate u domovinu i primjene stečeno znanje u
državnom resoru, u kome postoji potreba za ovim kadrovima, a to je MIP.
Međutim, sasvim benigni razlozi koje su navele prekidajući školovanje i
istovremeno odbijajući da se vrate u domovinu (u ovom slučaju postoje realni
osnovi za sumnju) najvjerovatnije nijesu povod za odbijanje daljeg
stipendiranja. Da li je američka administracija napravila grešku u procjeni
kvaliteta interesovanja tih osoba, kojima nije bio cilj sticanje znanja koje
će primijeniti u Crnoj Gori, ili su Crnogorke shvatile da bi po povratku i
uposlenjem u resoru inostranih poslova morale da opravdaju ogromna sredstva
koja su uložena u njihovo školovanje i "uzvrate" velikodušnim američkim
sponzorima, pitanja su sa istim odgovorom. Koji god da su razlozi, po
međunarodnim normama o zaštiti ljudskih prava M.T. i A.K. mogu da smatraju
da im "nema života" u Crnoj Gori i da žele da postanu američke državljanke,
zbog čega smo i objavili samo inicijale nama poznatih imena, ne želeći da
kršimo ta prava. Nije to željela ni država koja se deklariše kao
najdemokratskija zemlja svijeta, inače bi ih već deportovala, zbog čega je
pronađena "spasonosna formula" koja podrazumijeva i angažman ministra
spoljnih poslova Srbije i Crne Gore Gorana Svilanovića.
To što dvije crnogorske djevojke, koje zajedno imaju 50 godina života,
pokušavaju da izigraju američku administraciju, koja ne trpi bilo kakve
prevare, pogotovo dolarske, i MIP, koji je za njih garantovao, rezultiralo
je angažovanjem ministra Dragiše Burzana, koji sada, kako je i obećao
američkom konzulu, mora da ide "na noge" ministru spoljnih poslova Srbije i
Crne Gore Goranu Svilanoviću. Kod Svilanovića, Burzan treba da, po toj
spasonosnoj formuli za izbjegavanje skandala, izdejstvuje izdavanje potvrde
po kojoj one nikako ne mogu ostati u Americi.
Natalija MRDAK
http://www.revijad.cg.yu/dan/
