Zemlje Evropske Unije uvele su ljetno racunanje vremena sedamdestih godina, dok je bivsa Jugoslavija tu metodu pocela primjenjivati 1983. godine. Ove godine ljetno vrijeme za nas zavrsava u nedjelju, 26. listopada, u 3 sata, tako sto se pomicanjem za jedan sat unatrag vrijeme u 3 sata racuna kao 2 sata
Ideja i povijest ljetnog i zimskog racunanja vremena
Ideja je prvotno potekla od americkog izumitelja i politicara Benjamina
Franklina 1784. godine.
Zamijetivsi da ljudi gube sate u ljetnim jutrima
i leze u krevetu dok je vec odavno dan, smatrao je da pomicanjem satova mozemo
doprinijeti boljoj iskoristivosti vremena, jer ce biti vise svjetla uvecer i
ljudi ce u tome uzivati.
Njemacka je bila prva zemlja koja je formalno
pocela provoditi tu metodu 1915. godine, kako bi smanjila troskove stvaranja
energije i rasvjete.
Od tada metoda se provodi u vise od 70 zemalja
svijeta, vecinom u razvijenoj Europi i Sjevernoj Americi. Jedna je od njih i
Hrvatska U Britaniji je uvodjenje ljetnog i zimskog vrijeme prvi trazio William
Willett (1857 - 1915), londonski graditelj. Napisao je pamflet “Gubitak danje
svjetlosti” i poslao ga clanovima parlamenta, gradskog vijeca, poslovnim i
drugim organizacijama, u kojem je istaknuo da gotovo pola godine sunce sja po
nekoliko sati na dan, a nije iskoristeno jer ljudi bas tada spavaju, a u
trenutku kad dolazimo kuci nakon posla, sunce je vec na horizontu i gotovo
zadje.
Pomicuci sat za 20 minuta svake od cetiri nedjelje u travnju, a
isto tako i vracajuci sve u prvotno stanje na isti nacin svake nedjelje u rujnu,
htio je skrenuti paznju i, kako je istaknuo, poboljsati ljudsko zdravlje i
srecu. Osim toga, bio je svjestan i da ce ustedjeti dva i pol milijuna funti
koje je zemlje trosila na stvaranje umjetnog svjetla.
Na samom je
pocetku njegova zamisao bila ismijavana i nailazila na otpor. U travnju 1916.
metoda ljetnog racunanja vremena pocela se koristiti kao mjera ekonomske
politike u ratno vrijeme. Isprva samo u Britaniji, a vec nakon nekoliko tjedana
i u ostalim zemljama, bilo neprijateljskim ili saveznickim. Nazalost, sam
William nije dozivio da njegov naum zazivi jer je umro godinu dana prije.
Za i protiv
Ponekad se ljudi zale na primjenu metode ljetnog
i zimskog racunanja vremena. Cesti prigovori idu na racun poteskoca i
neprakticnosti pri pomicanju mnogobrojnih satova i prilagodjavanja novom redu
spavanja. Za vecinu ljudi to nije velika promjena, ali oni koji imaju poremecaje
u spavanju ih dozivljavaju prilicno tesko.
Ljudi koji se bude u zoru i o
njoj ovise zbog prirode svog posla, kao npr. zemljoradnici i stocari,
prigovaraju zbog zivotinja kojima za prilagodjavanje novom racunanju vremena
treba i do nekoliko tjedana, zbog remecenja njihovog bioritma. Za farmere je to
poprilicno frustrirajuce.
Tako su Austrijanci zapazili da zbog pomicanja
vremena postoji vjerojatnost upala vimena kod krava muzara zbog kasne muznje,
sto izravno utjece na smanjenje proizvodnje mlijeka. Nijemci su ustvrdili da
zbog muznje pate poljoprivrednici jer ranije ustaju kako ne bi poremetili
bioritam krava.
U Izraelu su Zidovi pokrenuli kampanju protiv ljetnog i
zimskog racunanja vremena jer recitiraju svoje pokajnicke molitve u rane
jutarnje sate za vrijeme zidovskog mjeseca Elul.
Neki su ponudili
kompromis da se satovi pomicu samo pola sata unaprijed. Iako to na prvi dojam
djeluje privlacno, nije dobro rjesenje.
Pohvala je stigla od austrijskih
vinara jer su grozdje mogli brati pri danjem svjetlu, sat kasnije navecer, cak
do kraja listopada. U juznim zemljama EU, u kojima rad na poljima tradicionalno
pocinje u ranu zoru, pozdravljaju dodatni sat dana s obzirom na to da se drugi
poslovi mogu obaviti kasno poslijepodne.
Kako je to danas?
U zemljama Europske Unije
ljetno vrijeme zavrsava u 01.00 sat po Greenwicu zadnje nedjelje mjeseca
listopada, a zapocinje zadnje nedjelje u ozujku. U svim zemljama clanicama EU
vremenske se zone pomicu istodobno.
U SAD-u ljetno racunanje vremena
pocinje za vecinu saveznih drzava u 02.00 ujutro, prve nedjelje mjeseca travnja,
a zavrsava u isto vrijeme zadnje nedjelje mjeseca listopada. U SAD-u se svaka
vremenska zona pomice razlicito.
Danas otprilike 70 zemalja koristi
ljetno racunanje vremena. Egipat, Namibija, vecina zemalja bivseg Sovjetskog
Saveza, Irak, Izrael, Libanon, Kirgistan, Mongolija, Palestina, Sirija, Iran,
Australija, Novi Zeland, Tonga, zemlje Europske Unije, Sjedinjene Americke
Drzave, Kanada, Meksiko, Kuba, Grenland, Brazil, Cile, Falklandsko otocje,
Paragvaj, Antarktika… Sve one stede 1 sat ljeti i pomicu svoje satove negdje
izmedju ponoci i 3 sata ujutro. Ima i odstupanja. Primjerice, neke drzave u
SAD-u i Kanadi ne primjenjuju ljetno i zimsko racunanje vremena, poput Arizone
ili Saskatcewana.
Primjenjivanje ljetnog i zimskog racunanja vremena
moze imati i svoje nepravilnosti, kao kad je Cile kasnio s promjenom sata za
vrijeme Papinog posjeta 1987. godine ili predsjednicke inauguracije 1990.
Jedina visoko industrijska zemlja koja ne koristi ovu metodu je Japan.
Tamo se ovakvo racunanje vremena pocelo primjenjivati nakon Drugog svjetskog
rata, i to za vrijeme okupacije SAD-a, a bilo je ukinuto 1952. nakon pobune
farmera. Usprkos naporima ministarstva za medjunarodnu trgovinu i industriju
koje je inzistiralo na primjeni ljetnog racunanja vremena kako bi se ustedjelo
na energiji, otpor farmera i ministarstva skolstva (koje je smatralo da ce
svjetlije veceri odvuci skolsku djecu van njihovih domova) urodio je plodom i to
se nije provelo.
Tijekom ljeta satovi u Rusiji idu 2 sata prije
standardnog vremena. Zimi svih 11 ruskih vremenskih zona ostaje jedan sat ispred
standardnog vremena.
Ekvatorske i tropske zemlje ne koriste ljetno
racunanje vremena, buduci da dan traje gotovo podjednako u svim godisnjim
dobima, tako da nema prednosti uslijed pomicanja sata za vrijeme ljeta. Kina je,
na primjer, imala jednu vremensku zonu od 1. 5. 1980. i pratila je ljetno
racunanje vremena od 1986. do 1991, ali danas vise to ne radi.
Efekti
pomicanja vremena
U pocetku je glavni razlog za uvodjenje ljetnog
racunanja vremena bila usteda energije i potrebe da se uklone zapreke u
slobodnom kretanju robe, usluga i osoba, koje su mogle nastati zbog razlicitog
racunanja vremena u pojedinim zemljama.
Tijekom Prvog svjetskog rata
Britanci su pomaknuli sat unaprijed ne bi li ustedjeli na energentima nuznim za
proizvodnju svjetla, a zbog istog su razloga tijekom Drugog svjetskog rata
kazaljke pomaknuli dva sata unaprijed.
Glavna je svrha ljetnog vremena bolja iskoristenost
danjeg svjetla, stednja energije. Pomicemo vrijeme na svojim satovima za ljetnih
mjeseci kako bismo jedan sat od jutra dodali veceri. Zemlje imaju razlicite
datume tih promjena.
Prema istrazivanjima, ljetno vrijeme pravilno
rasporedjuje i uravnotezuje cjelokupnu elektricnu potrosnju jedne drzave za
znacajan, ali mali broj, tocnije za 1 posto svakog dana. Energiju stedimo i
navecer i ujutro jer koristimo manje elektricne energije za svjetlo i uredjaje.
U Novom Zelandu elektroprivrede su izracunale da se koristenje struje
smanjuje za 3,5 posto kada nastupi ljetno vrijeme. U prvom tjednu vecernja
potrosnja uobicajeno padne za 5 posto.
Koristenje energije i potraznja
za elektricnom energijom u nasim domovima direktno je povezana sa svime sto
cinimo kad ujutro ustanemo ili kad navecer idemo spavati. Za vecinu je vrijeme
spavanja prilicno kasno navecer - kad legnemo, ugasimo svjetla i TV prijemnike.
U prosjecnom kucanstvu 25 posto cjelokupne elektricne energije koristimo za
osvjetljavanje i male kucanske aparate kao sto su televizija, video i radio.
Dobar postotak elektricne energije odlazi na potrosnju kucanstva u vecernjim
satima kada je obitelj najcesce na okupu. Pomicanjem sata za 1 unaprijed mozemo
ustedjeti kolicinu energije koju konzumiramo svaki dan.
Istrazivanja
pokazuju da 70 posto svih Amerikanaca ustaje prije 7 sati u radnom tjednu. Za
ljetnih mjeseci sunce izlazi vrlo rano, tako da se ljudi bude cim pocne svitati.
Ako je sunce vec osvanulo, ljudi ce rijetko paliti svjetla i na taj nacin
stedimo.
Zimi je prednost ljetnog racunanja vremena umanjena jer treba
vise svjetla. U proljece i jesen prednost je nesto manja od jednog sata. Dakle,
energiju stedimo u svim godisnjim dobima osim za najmracnijih mjeseci zime
(studeni, prosinac, sijecanj i veljaca). Tada je prednost smanjena jer sunce
izlazi kasnije i povecana je potreba za svjetlom.
Ljetno racunanje
vremena donijelo je i odredjenu javnu dobrobit. Nekoliko istrazivanja u SAD-u i
Velikoj Britaniji pokazala su da vise svjetlosti, gotovo sigurno zbog povecane
vidljivosti, za cetiri puta smanjuje vjerojatnost da pjesaci poginu na
cesti.
Najvise koristi od pomicanja vremena ubire turizam.
Prema anketi, 84 posto turistickih djelatnika ocijenilo je da mracna jutra
nemaju utjecaj na gospodarstvo, a istodobno ih je 62 posto izjavilo da dulji dan
navecer donosi znatan pozitivan utjecaj.
Istrazivanje u Nizozemskoj
pokazalo je da se ljetnim racunanjem vremena povecava broj sati tijekom kojih su
otvoreni sportski tereni, i to 10 posto, a poveca se i broj posjetitelja - pet
posto. Dodatni promet koji se s obzirom na to ostvaruje iznosi priblizno 22,5
milijuna eura godisnje. Isto tako, promet restorana i hotela veci je pet posto
sto, izracunali su Nizozemci, iznosi prirast u dohotku od 13,5 milijuna eura.
Turisticki sektor u cjelini dozivljava porast od tri posto, cime se
stvara mogucnost za dodatna radna mjesta. Ugostitelji u Njemackoj produljenim
danom nisu zadovoljni jer odredba da se pivo na otvorenom toci do 22 sata, zbog
buke i ometanja stanara, zapravo im skracuje radno vrijeme, a time i smanjuje
profit.
Prema sadasnjim istrazivanjima, primjerice u Italiji, Nacionalna
agencija za elektricnu energiju nekoliko je godina zaredom tvrdila da primjena
ljetnog racunanja vremena omogucuje ustedu oko 126 milijuna eura godisnje, sto u
odnosu na nacionalnu razinu potrosnje predstavlja stednju energije od 0,3 posto.
Medjutim, razvojem tehnologije ona se kompenzira na drugoj strani, vecim
koristenjem, primjerice, klima uredjaja, osobito u juznim zemljama, a uz to se
razlika smanjuje i primjenom stednih zarulja.
Suncokret je vec odavno naucio: okrece svoju glavu i
prilagodjava se suncu kako bi mu ono dalo najvise svjetla. Covjek je nasao svoj
nacin. Neki smatraju dobar, neki los. Svejedno, pokusao je dobiti vise Sunceve
energije cija je svjetlost i toplina neophodna za zivot. Naucio je stedjeti
energiju i uzivati u suncanim ljetnim vecerima.
Ne zaboravite stoga u
nedjelju, 26. listopada, pomaknuti kazaljke svojih satova u 3 ujutro, za jedan
sat unutrag. Ne zelite li se buditi usred noci, svakako to ucinite prije polaska
na pocinak …
HTnet
