"Ranković nije špijunirao Tita"

Izvor: Večernje novosti 

Beograd -- Afera zbog koje je smenjen Aleksandar Ranković bila isfabrikovana. 
Vojnotehnička komisija konstatovala da postoje mikrofoni, ali su bili van 
funkcije.

Josip Broz Tito (Foto: Žika Vučić/Tanjug, arhiva)

Malo je onih koji ne znaju ko je bio Aleksandar Ranković. Kažu da je 
prisluškivao sve - od kurira do Josipa Broza Tita. A da li je bilo baš tako i 
da li je afera koja je promenila tok istorije SFRJ, a u čijem centru je bio 
tadašnji prvi čovek jugoslovenskih i srpskih službi bezbednosti, bila 
iskonstruisana - otkrivaju autori knjige "Slučaj Ranković iz Arhiva KOS“. 
Knjiga, koju je objavila MC "Odbrana“ danas izlazi iz štampe i već posle podne 
biće predstavljena u Domu Vojske Srbije. 

Knjiga je zasnovana na do sada nepoznatoj arhivskoj građi Vojne službe 
bezbednosti i problematizuje čitavu "Brionsku aferu“, u kojoj je smenjen 
Ranković, suprotstavljajući nove i nepoznate podatke optužbama koje su tada 
izrečene. Autori knjige general Svetko Kovač, donedavno direktor 
Vojnobezbednosne agencije (VBA), Irena Popović Grigorov i dr Bojan 
Dimitrijević, naučni savetnik u Institutu za savremenu istoriju, istražili su 
do sada potpuno nepoznatu građu koja se čuva u Vojnom arhivu o tome zašto je 
smenjen Ranković i da li je prisluškivao Tita. 

"Pokušali smo da na osnovu dostupnog materijala utvrdimo da li je uopšte bilo 
prisluškivanja, zbog koga je Ranković smenjen, ali i da obradimo kakav je bio 
politički ambijent pre Brionskog plenuma 1966, na kome je doneta odluka ne samo 
o njegovoj političkoj sudbini, već i o smeni nekih njegovih saradnika", kaže, 
za Novosti, Svetko Kovač. Takođe smo se bavili time šta se događalo posle tog 
Četvrtog plenuma CK SKJ i na šta je sve odluka o Rankovićevoj smeni uticala.




SFRJ Afera Ranković je, po mišljenju autora, uvertira u razbijanje Jugoslavije. 
Posle plenuma, dogodile su se 1968. demonstracije na Kosovu, pa „hrvatsko 
proleće“, pa Ustav iz 1974, a 1991. i raspad Jugoslavije. "Posle Brionskog 
plenuma Jugoslavija je napukla, a onda je totalno razbijena 1991. godine. Možda 
bi sudbina Jugoslavije bila drugačija da je ostao Ranković. Možda bi raspad bio 
odložen", kaže Svetko Kovač

Autori su izneli potpuno nove dokaze o tome šta se zaista zbilo i kako je 
napravljena afera prisluškivanja. 

"Opšte je poznato da su 16. juna formirane Vojnotehnička komisija na čelu sa 
generalom Ivanom Miškovićem i Državno-partijska komisija kojom je rukovodio 
Krsta Crvenkovski, a da je pre nje još jedna komisija proveravala da li u 
Titovim rezidencijama postoje prislušni uređaji. I pre nas se govorilo o tome, 
ali nije bilo dokumenata koji to potvrđuju. Kroz istraživanje došli smo do 
podataka kada se prisluškivalo sa Titovim znanjem, a kada po odobrenju državnog 
vrha. Taj materijal je zloupotrebljen da se prikaže da je Ranković prisluškivao 
Tita".

Mnogi misle da je Vojnotehnička komisija doprinela Rankovićevoj smeni. Ona je, 
otkriveno je u knjizi, samo konstatovala da postoje mikrofoni. Ali, nisu bili u 
funkciji. 

"Iz toga se ne može zaključiti da je Ranković prisluškivao Tita. Taj izveštaj, 
međutim, nije pročitan. Crvenkovski je podneo proizvoljni usmeni izveštaj, a 
onda je komisija SIV dala proizvoljne ocene da je Ranković spremao državni udar 
bez ijednog argumenta. Čak je i izveštaj saveznog tužioca bio više politička 
ocena, nego pravni akt - sa dokazima. To su bile proizvoljne ocene. Ranković 
nikada nije razmišljao o državnom udaru, niti o preuzimanju vlasti", tvrdi 
Kovač. "To smo u knjizi argumentovano pokazali. Slepo je verovao Titu i bio 
odan i njemu i partiji. I sam je posle smene priznao da je kasno shvatio da je 
bio u zabludi".




Titova životna saputnica, Jovanka Broz je, smatraju autori "Slučaja Ranković“, 
imala veliki uticaj na njegovu smenu. 
"Kada su se pojavile smetnje na telefonskim vezama, prva je posumnjala da ih 
neko prisluškuje", kaže Kovač. 
"Kasnije je bila ubeđena da ih prisluškuje Ranković. Skoro dve godine nije 
razgovarala s njim. Ukazivala je Titu da mu preti opasnost od Rankovića i da će 
on pokušati da preuzme vlast. Nije imala argumenata. Jednostavno, nije ga 
simpatisala. Naravno, njen stav nije bio presudan, ali je doprineo tome da Tito 
promeni mišljenje o Rankoviću".

Autori knjige navode i da su Tito i Ranković poslednji put bili na istoj strani 
na dramatičnoj sednici Izvršnog komiteta 1962. godine, na kojoj se raspravljalo 
o opstanku Jugoslavije. Zdušno su se zalagali da se Jugoslavija očuva i da se 
ne ide u promene koje su predstavnici Slovenije i Hrvatske tražili. Nekoliko 
događaja kasnije uticalo je da Tito promeni mišljenje i odnos prema Rankoviću. 

Leka do poslednjeg trenutka nije verovao da će ga Tito smeniti. Smatrao je da 
su njegove reakcije prolazne i da to nije njegov konačni stav. Tito je, 
međutim, otkrivaju autori, još u decembru 1965. godine rekao Dobrici Ćosiću da 
se plaši frakcija Aleksandra Rankovića i Edvarda Kardelja. 

"Kada ga je nešto kasnije Ranković pozvao u Dobanovce i rekao da ima problema u 
odnosu sa Titom, Ćosić je prećutao da je obavešten o tome. Ranković je posle 
par meseci ponovo pozvao Ćosića i rekao da su ti problemi prevaziđeni i da je 
sve u redu. Ako je prisluškivao Tita, Kardelja i ostale, kako je moguće da nije 
znao šta mu se sprema?! To je jedan od argumenata da nije učestvovao u 
prisluškivanju". 

Ranković je u to vreme imao mnogo pristalica i u narodu, i u vlasti. U Srbiji 
su ga doživljavali kao svog predstavnika u federaciji, kao čoveka koji zastupa 
njihove interese.

"Bio je popularan u Udbi, dugo je bio šef te službe", kaže Kovač. "Tito se 
najviše plašio službe kada je procenjivao šta da uradi. Zato je ona prva bila 
na udaru. Došlo je kadrovskih lomova, kako bi se paralisala da ne zaštiti 
Rankovića. Tito se, takođe, plašio srpskih komunista. Kako će oni reagovati. 
Oni, međutim, nisu reagovali uopšte. Obećane su im funkcije. Petar Stambolić, 
koji je uvek bio u senci Rankovića, jedva je dočekao da bude oštar u osudama. 
Dobrica Ćosić se lomio. Lično je bio ubeđen da Ranković nije kriv, ali na kraju 
je bio pasivan". 

Autori knjige ističu da je Tito izuzetno cenio Rankovića. Bili su kumovi. 
Ranković je njega cenio još više. Niko nije verovao da može pasti senka na to 
prijateljstvo. Ipak, posle abolicije nikada se više nisu videli, niti 
razgovarali.

 

 
<http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2014&mm=10&dd=23&nav_category=206&nav_id=915334>
 
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2014&mm=10&dd=23&nav_category=206&nav_id=915334

 

 

Sent from my iPad



---
This email is free from viruses and malware because avast! Antivirus protection 
is active.
http://www.avast.com

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на siem+unsubscr...@googlegroups.com.
Да бисте постављали у овој групи, пошаљите е-поруку на siem@googlegroups.com.
Посетите ову групу на http://groups.google.com/group/siem.
Да бисте видели ову дискусију на вебу, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/00b001cfef8f%24582930d0%24087b9270%24%40gmail.com.
За више опција посетите https://groups.google.com/d/optout.

Reply via email to