BRUNO VEKARIC, PORTPAROL TUŽILAŠTVA ZA RATNE ZLOCINE Ramuš Haradinaj je glavni trgovac organima ubijenih Srba u Albaniji Dragan VUKICEVIC
Tužilaštvu za ratne zlocine Unmik je sredinom marta dostavio rezultate višegodišnje istrage o trgovini organima otetih nealbanaca, mahom Srba, na Kosmetu 1999. godine. U svojoj istrazi, Unmik je identifikovao i vode kriminalnih organizacija osumnjicenih za trgovinu organima, medu kojima je široj javnosti najpoznatiji Ramuš Haradinaj. Bruno Vekaric, portparol Tužilaštva za ratne zlocine u Beogradu u intervjuu za “Svedok”, osim o pokretanju sudskog postupka o trgovini organima otetih Srba na Kosmetu, govori i o promeni odnosa javnosti prema "patriotizmu", zlocinu u Dobrovoljackoj ulici u Sarajevu nad vojnicima tadašnje JNA i oduzimanju imovine stecene u ratovima na prostortima bivše SFRJ minule decenije, u skladu sa Zakonom o zapleni imovine stecene kriminalom koji je nedavno stupio na snagu. Svedok: Sa stanovišta sudskog postupka, kakvog su kvaliteta dokumenta koja ste dobili od Unmika u slucaju trgovine organima? Bruno Vekaric: Predmet je, u procesnom smislu, više nego jak. UNMIK je 18. marta dostavio tužiocu za ratne zlocine Republike Srbije Vladimiru Vukcevicu dokumentaciju u vezi sa istraživanjem navoda o trgovini organima tokom sukoba na Kosovu i Metohiji 1999. godine. Obavestili su tužioca Vukcevica da su pronadeni dodatni materijali, posle detaljnog uvida u dokumentaciju UNMIK-a. S: Šta krije ta dokumentacija? B.V: Ta dokumentacija se sastoji od deset priloga, a jedan od njih je kompletan izveštaj o "žutoj kuci" u koji je naše Tužilaštvo ranije imalo uvid. Radi se o izveštaju iz 2004. godine, sa severa Albanije. Osim sanitetskog materijala i lekova, u jednoj od prostorija "žute kuce" u mestu Burel, na severu Albanije, istražitelji su pronašli i tragove krvi, uz pomoc rastvora luminola, na dva zida i na podu prostorije koja se nalazi u prizemlju, i za koju se sumnja da su u njoj obavljane operacije. S: Pretpostavljamo da o tome postoje i "živi svedoci"? B.V: Na desetine svedoka koje smo ispitali, i mi i istražitelji u Hagu, govore o tome da je vrlo verovatno da je oko 300 kidnapovanih nealbanaca, medu kojima najviše Srba, bilo ubijeno ili izloženo mucenjima na takav nacin. S: Da li i u kojoj meri ova dokumenta potvrduju dosadašnje nalaze srpskih istražiteqa o "žutoj kuci"? B.V: Tužilaštvo za ratne zlocine Republike Srbije vodi krivicni postupak u pravcu utvrdivanja istinitosti tvrdnje bivšeg glavnog tužioca Haškog tribunala Karle del Ponte, koju je iznela u svojoj knjizi "Lov, ja i ratni zlocinci", i ovu tvrdnju je preko medija iznela u javnost. Tvrdnja se sastoji u tome da su u periodu od 1999. do 2001. godine, pripadnici OVK, po naredbi svojih starešina, koje su potom postali vodece licnosti u politickom životu Kosova, otimali gradane srpske, romske i albanske nacionalnosti, koji nisu bili lojalni, zatim ih prebacivali na teritoriju Republike Albanije, zatvarali u logore na podrucju opštine Tropoja, Kukeš i u rudniku Deva, da bi tako zatvorena lica podvrgavali mucenju i torturi, pa cak i hirurškim intervencijama, pri kojima su im iz tela odstranjivali vitalne organe koje bi kasnije prodavali. Te da su lišili života oko 300 lica, zatvorenika, a posmrtne ostatke tih lica sahranili u masovne grobnice na istom podrucju. Otkrili smo još mnoge interesantne stvari. Naš predmet koji smo nazvali "Trgovina organima" i vodimo ga pod brojem 33/08 ima 41 prilog, svaki je za sebe izuzetno zanimljiv i zahteva veliko angažovanje. Imamo 134 posredna i neposredna svedoka, više od 200 stranica materijala. Imamo i lokacije gde su, po nama, pokopani likvidrani Srbi i nealbanci. S: Bili ste i u Albaniji? B.V: Uz posredovanje Ambasade SAD otputovali smo oktobru prošle godine u Albaniju, da pokušamo da istragu vodimo sa tamošnjim tužilaštvom. Nismo naišli na razumevanje, ne domacina tog susreta, vec albanske politike. Nastavili smo da radimo dalje, zajedno sa istražiteljima Haškog tužilaštva. Podigli smo predmet na medunarodni nivo, obavestili OEBS, Savet Evrope, Ujedinjene nacije. Ocekujemo posetu specijalnog izvestioca Parlamentarne Skupštine Saveta Evrope Dika Martija. S: I mediji su, dosta pomogli? B.V: Da, puno su nam pomogli novinari koji su otišli na lice mesta i doneli ekskluzivne snimke iz severne i centralne Albanije i razgovorali sa tamošnjim stanovništvom. S: Šta ste iz toga zakljucili? B.V: Tamo se jasno vidi kako su albanski tužioci koji su sa haškim istražiteqima ucestvovali u istrazi 2004. godine, govorili neistinu. S: Da li je i kada moguce, zbirno sa dosadašnjim nalazima, pokrenuti sudski postupak? B.V: U toku je velika, opsežna, ozbiljna istraga, koja je poprimila medunarodne razmere. U dopisu UNMIK-a tužiocu Vukcevicu 18. marta, napominje se da su istrage o navodnoj trgovini organima i ratnih zlocina sada u nadležnosti EULEKS-a, koji je obavešten o zahtevima Tužilaštva za ratne zlocine. Mi se nadamo da ce Euleks istražiti u potpunosti navode o nestancima Srba na Kosovu i Metohiji koji su povezani i sa zlocinima na severu Albanije. Sudeci prema najavama koje smo culi poslednjih dana, a i na osnovu razgovora koje smo 5. marta vodili sa glavnim tužiocem Euleksa Teom Jakobsom i njegovim saradnicima (šef Specijalne kancelarije Euleksovog tužilaštva za ratne zlocine, terorizam i organizovani kriminal Izabel Arnal i tužilac Jens Kristensen), verujem da ce ozbiljno pristupiti tom predmetu. S: Šta kažu u Hagu? B.V: Mi smo, u više navrata, imali razgovore sa haškim istražiteljima, koji su po nalogu glavnog tužioca Serža Bramerca omogucili da istraga krene u pravom smeru, i u mnogome doprineli da se razotkriju brojne stvari koje su, po nama, do sada zataškavane. S: Koja se imena pominju kao organizatori i pocinioci tih zlocina u nalazima UNMIK-a? B.V: Mogu slobodno da kažem da smo, u najvecoj meri, mi sami radili na prikupljanju tih dokaza, saradujuci sa porodicama žrtava, medunarodnim i nacionalnim organizacijama i institucijama. Imamo dokumente, bankovne racune i druge materijale koje povezuju Ramuša Haradinaja sa ovim slucajem. Odredeni bankovni racuni vezani su za njegovo ime, kao i kuce u kojima su bili lideri OVK u trenutku kada su formirani logori za Srbe i nealbance na severu Albanije. Lica do cijih smo imena došli povezana su, pre svega, sa kidnapovanjem i ubistvima, jer, podsecam Vas, to je naš primarni nivo interesovanja kada su u pitawu slucajevi kao što je "žuta kuca". Došli smo, takode, do veoma važnih dokaza o umešanosti u zlocine na severu Albanije i nekih ljudi iz politickog vrha Kosova i Albanije, takode preko odredenih bankovnih racuna u albanskim i švajcarskim bankama. S:Kakva je saradnja Tužilaštva, u vezi istrage za zlocine trgovine organima, sa institucijama Albanije i UNMIK-a, odenosno Euleksa? B.V: Tužilaštvo za ratne zlocine i istražni sudija Veca za ratne zlocine su odmah posle otvaranja istrage zatražili od UNMIK-a sve raspoložive informacije o ovoj istrazi. Dopis Tužilaštva za ratne zlocine je UNMIK-u upucen aprila 2008. godine. Dopis slicne sadržine upucen je i Medunarodnom komitetu Crvenog krsta koji je imao uvid u logore na severu Albanije, kao i samom albanskom tužiocu putem medunarodne pravne pomoci. UNMIK juna 2008. godine negira posedovanje bilo kakvog materijala iz istrage na severu Albanije i negira da je takve istrage uopšte bilo. Neformalnim putem, Tužilaštvo za ratne zlocine dolazi do kljucnog izveštaja iz "žute kuce" sa severa Albanije. U njemu se navodi citav niz medikamenata i opreme koja je kompatibilna sa mogucnošcu da je na tom mestu bilo hirurških zahvata. Takode, nabrojana su lica koja su ucestvovala u uvidaju u "žutoj kuci". Iznosi se cinjenica gde se nalaze dokazi iz "žute kuce"- forenzicki centar u Orahovcu na Kosovu. Tu je i karaula na granicnom prelazu Košare, nekoliko masovnih grobnica, i još mnogo toga što tek treba pažljivo istražiti. Izveštaj smo zvanicno zatražili prilikom posete našeg sekretara Savetu bezbednosti UN. Na kraju nam je i zvanicno dostavljen. Imamo potpunu podršku medunarodne zajednice, saradujemo na tom predmetu sa Savetom Evrope, sa Haškim tribunalom, sa ambasadama SAD i Rusije, sa Misijom OEBS-a. Moj je utisak da svi oni žele da se sazna istina o onome šta se dešavalo na severu Albanije. To je i u interesu pravde, a može i da razotkrije odredene kriminalne grupe medunarodnih razmera. S: Da li verujete da ce ti zlocini dobiti sudski epilog, i da ce se odgovorni naci na optuženickoj klupi? Pogotovo što mediji godinama, a i ovih dana to ponavljaju, upiru prst u najviše zvanicnike Kosova kao organizatore tih zlocina... B.V: Ukoliko Euleks bude vodio istragu držeci se profesionalnih i moralnih standarda, onda ce, nema sumnje, odgovorni - krivicno odogovarati. Dokazi su prikupljeni, svakim danom dolazimo do novih, a Euleks je, kao što znate, obavešten o našim zahtevima. S: Tužilaštvo za ratne zlocine je prošlo put od osporavanja javnosti, medija i politicara, do potpune afirmacije Vašeg rada. Kako to komentarišete, kako ste to postigli, šta se to promenilo? B.V: Promenila se svest o potrebi da se oni koji su ukaljali obraz svom narodu izvedu pred lice pravde. Gradani Srbije danas vide da ih nekažnjavanje ratnih zlocina vraca u devedesete, i psihološki i materijalno. Cela Srbija je videla sramotu kako "velike patriote" ubijaju šest razoružanih mladica u mestu Godinjske bare u Bosni, za koje je, ubeden sam, malo ko cuo. S druge strane, mi se u Tužilaštvu zaista trudimo da svaki ratni zlocin koji procesuiramo približimo javnosti, da razjasnimo, objasnimo okolnosti, da na sudenjwu koje je javno, dokažemo da su osobe koje smo optužili zaslužile kaznu. Sudenja za ratne zlocine su jedinstvena prilika da se uverite u svu patnju koja je naneta žrtvama i njihovim porodicama, a koja je nastala iz mržnje i koristoqubqa. E tu onda padaju maske i heroji se svedu na svoju meru, kakvu su sami sebi skrojili. S: Dokle se stiglo u istrazi o zlocinu u sarajevskoj Dobrovoljackoj ulici nad pripadnicima JNA i zašto taj, a i druge zlocine, ne istražuju i procesuiraju adekvatni sudovi i tužilaštva u BiH? B.V: Mi smo u februaru podneli zahtev za sprovodenje istrage protiv 19 lica, i to je izazvalo veliku buru u BiH, pre svega medu politicarima. Za razliku od njih, neki sarajevski mediji su se zapitali zašto, evo vec 17 godina, taj zlocin nije rasvetljen, a žrtve, odnosno njihove porodice, traže zadovoqenje pravde. Taj predmet preuzeli smo od Vojnog tužilaštva pod brojem VTK. Br.112/93, na osnovu kojeg je istražni sudija Vojnog suda doneo rešenje o sprovodenju istrage još 1993. godine. Mi smo krajem prošle godine podneli zahtev za proširenje istrage u nameri da rasvetlimo taj zlocin, koji je od 2006. godine u fazi pretkrivicnog postupka. Ocekivali smo korektnu saradnju naših kolega iz tužilaštva BiH, kao što je to bio slucaj u predmetu "Tuzlanska kolona". Nekoliko puta smo im se obracali za pomoc, ali odgovora nije bilo. Najmanje 18 osoba je ubijeno na ulicama Sarajeva tog 2. i 3. maja 1992. godine zato što nije poštovan Sporazum o mirnom povlacenju tadašnje JNA. S: Da li postoje slicna tužilaštva i u BiH i Hrvatskoj i da li su ona aktivna koliko i Vaše i kakva je vaša medusobna saradnja? B.V: Da, postoje državni organi i u BiH i u Hrvatskoj, kao i u Crnoj Gori i Makedoniji koji su specijalizovani za predmete ratnih zlocina i organizovaog kriminala. Sa svima njima imamo dobru saradnju - sa nekima efikasniju, a sa nekima manje efikasnu, sve zavisi od toga koliki je uticaj politike na njihov rad. Najbolje saradujemo sa hrvatskim državnim tužilaštvom, sa kojim smo 2006. potpisali Sporazum o saradnji u progonu ucinilaca krivicnih dela ratnih zlocina, zlocina protiv covecnosti i genocida koji nam omogucava da ustupamo dokaze iz predmeta ratnih zlocina jedni drugima kako bismo ih efikasije procesuirali, da se državljanima jedne zemlje sudi u zemlji u kojoj su dostupni. To ide teško sa tužilaštvom BiH, jer oni slede državnu politku da se ratnim zlocincima sudi na teritoriji na kojoj je taj zlocin i pocinjen. Pa ipak, u predmetu "Tuzlanska kolona" efekti saradnje sa Kantonalnim tužilaštvom iz Tuzle su veoma pozitivni, za razliku od sarajevskog, Glavnog tužilaštva BiH, gde ta saradnja zapinje, kao što je slucaj sa "Dobrovoljackom". Upravo sam se vratio sa jednog od brojnih naših susreta, to je bilo 2. i 3. aprila u Briselu, u organizaciji Evropske komisije. Tamo je bio i gospodin Bramerc, glavni tužilac Haškog tribunala i nacinili smo ponovo, svi zajedno mnogo malih, ali veoma važnih koraka za buducnost pravde u regionu. S: Orijentaciono, koliko ocekujete da ce Vaše Tužilaštvo pokrenuti još sudskih postupaka, odnosno do kada smatrate i predvidate da ce Tužilaštvo da završi svoj mandat, u svetlu pravne odredbe da ratni zlocini ne zastarevaju? B.V: Od 2003. godine do danas, optužili smo 91 lice za ratne zlocine u Hrvatskoj, BiH, na Kosovu i Metohiji. Pod istragom je trenutno 290 lica, na desetine novih krivicnih prijava je u radu. Naš je cilj da istražimo dogadaje ratnih zlocina u potpunosti i da odgovorna lica za ta teška krivicna dela privedemo pravdi. Ceka nas još jako mnogo posla, na žalost, puno je tih dogadaja i puno je odgovornih lica još na slobodi. Politika sprecavanja nekažnjivosti je osnovni princip našeg rada. Ni jedan naš predmet nije završen, stalno otkrivamo nove pocinioce. Ima tu još jedna veoma važna stvar i mislim da malo ko ovde na to obraca pažnju: Evropska unija ce ocenjivati rad pravosudnog sektora u državama Zapadnog Balkana po eventulanom zatvaranju Tribunala u Hagu, iako je Spoljnopoliticki komitet Evropskog parlamenta jednoglasno izglasao predlog preporuka kojima se traži od Evropskog saveta da po hitnom postupku preduzme radnje za produžavanje rada Haškog tribunala bar do 2012. godine. U izveštajima Evropske komisije opservirani su koraci koje zemlje regiona cine ka kažnjavanju ratnih zlocina. Protivnici evropskih integracija ce možda protrljati ruke, ali je cinjenica da cemo još dugo biti pod budnim okom Evrope i sveta kada su u pitanju ratni zlocini. Konacno, to je dug prema generacijama koje dolaze i koje moramo da oslobodimo balasta ratnih zlocina. Tu ce se ogoliti pravi motivi S: Na snagu je stupio i Zakon o zapleni imovine stecene kriminalom. U kojoj meri ce primena ovog Zakona doprineti efikasnijem radu sudova i u slucajevima koje pokrece Vaše Tužilaštvo? &;nbsp; B.V: Zakon o oduzimanju imovine stecene krivicnim delima ima specificnu dimenziju kada su u pitanju predmeti ratnih zlocina. Tu ce se ogoliti pravi motivi nekih "narodnih heroja" koji su svoj ratni plen - pljacku - "sadili" pored puteva - benzinske pumpe, restorani, prodavnice... Neki su taj prvobitno akumulirani kapital stecen na mržnji i krvi "obrnuli" kroz još unosnije poslove - trgovinu ljudima, oružjem, narkoticima, automobilima, u pocetku kradenim automobilima. Ono što ce predstavljati procesni problem to je dokazivanje da je ta imovina stecena u ratu. Postoje, medutim, u optužnicama, navodi o oduzimawu hiljada i hiljada tadašnjih nemackih maraka od žrtava pre nego što su ubijene. Trebace tužilacke i pravnicke veštine za tu vrstu dokazivanja, ali zato je tu Zakon koji u tancine sve to definiše i reguliše. Pretnje smrcu S: U kojoj meri pretnje koje dobijate Vi i tužilac Vukcevic uticu na efikasnost Tužilaštva i da li uopšte uticu? &;nbsp; B.V: Do sada smo notirali 62 pretnje što direktno tužiocu Vukcevicu, medu kojima su i pretnje smrcu, i nama, njegovim saradnicima. Te pretnje su, na žalost, sastavni deo našeg posla. Mi nastavljamo da radimo na isti nacin kao što to radimo od pocetka, evo vec šestu godinu. Pretnje, ipak, ozbiljno shvatamo, prosledujemo ih nadležnim državnim organima, neke ispituje i FBI, s obzirom da dolaze iz Cikaga. Sve te pretnje imaju bar dve zajednicke karakteristike: uglavnom se pojave kada je u toku akcija lociranja haških optuženika u bekstvu, a drugo zajednicko obeležje im je da ih upucuju ljudi koji su na strani destruktivne, nazadne Srbije, koja ne želi da podigne glavu iz prošlosti, koja nas je unazadila decenijama od svega naprednog i civilizovanog. Patriotizam je ljubav prema svojoj zemlji, a ne mržnja prema drugom i drugacijem S: Da li to znaci i da se menja kliširana predstava o patriotizmu? &;nbsp; B.V: Menja se, i to se vidi na svakom koraku, ne samo u sudnici Specijalnog suda. Patriotizam je ljubav prema svojoj zemlji, a ne mržnja prema drugom i drugacijem. Tokom devedesetih patriotizam je bio sredstvo manipulacije javnim mnjenjem. Dok smo mi "slavili" pobedu nad NATO snagama, tela ubijenih su se prevozila hladnjacama po Srbiji, a Srbi su ubijani na Kosovu i Metohiji. Dok smo slavili takozvane pobede u Hrvatskoj i BiH, otkopavale su se grobnice pored Vukovara sa više od 200 žrtava i u Bosni sa više od sedam stotina tela, a Srbi su proterani i ubijani u Krajini. Svi su na ovim prostorima izgubili, zauzevši pogubnu poziciju žrtve koja je i opasna - ona dozvoljava da cinite zlocine, da se svetite, bez svesti o tome da u ratu postoje sasvim jasna pravila ponašanja i da ce doci vreme kada ce se po tim pravilima postupati. Sada je došlo to vreme. Satanizacija S: Mnogi tvrde da se u Hagu sudi mahom Srbima i da se na osnovu toga "ruži" srpski narod, da se tako postavljaju temelji i za naplatu ratne štete, a krajnji cilj je potpuna satanizacije srpskog naroda? &;nbsp; B.V: Predstavnici srpskog naroda su prvo satanizovali sami sebe stravicnim zlocinima koje su pocinili nad nedužnim civilima. Kada kažem civili mislim na bebe, starice od sto godina, trudnice, a mislim i na ratne zarobljenike koji su zašticeni medunardonim humanitarnim pravom. Cinjenica je da to nije bila samo "srpska osobina" devedesetih. Ali je na nama, kao državnom organu Srbije koji postupa u tim predmetima - da goni pocinioce ratnih zlocina, da takve gradane naše zemlje privede pravdi. Doduše, naša je nadležnost mnogo šira - ona se proteže na tertoriju cele bivše Jugoslavije, i mi u našim predmetima imamo i one koji su pocinili stravicne zlocine upravo nad Srbima. Hocu da kažem da je to stanje stvari, da je Haški tribunal prvi poceo da procesuira "naše zlocince", da su neke odluke tog suda prosto neshvatljive - slucajevi Haradinaj, Naser Oric, ili pak Sefer Halilovic, kao primeri, ali to je problem Haškog tribunala. Niko se ovde nije bunio kada je isti taj sud oslobodio Veselina Šljivancanina, ili kapetana Radica za zlocine u Vukovaru. Ratnu štetu niko ne želi da plati. Ali o tome odlucuju medunarodni sudovi i ne možemo da ih ignorišemo. http://www.svedok.rs/index.asp?show=66402