(slovenščina / srpskohrvatski)

29. Novembar 1943.-2016.


1) »Slovencem je dovolj Evropske unije in Nata« (Delo)   [»Gli Sloveni sono 
stufi della Unione Europea e della NATO«]
2) Zaboravljena povijest (Vladimir Kapuralin / SRP)
3) Dan koji je umro: Dan Republike i porodica Ribar (Gojko Maričić / SRP)




Isto pročitaj:


Nekoč je bil delavec spoštovan gospod (Bojan Rajšek, sob, 28.11.2015)
Danes so se v Jajcu spomnili 29. novembra, rojstnega dne nekdanje SFRJ. 
Spominske slovesnosti se je udeležil tudi ruski general Aleksander Kravčuk.
http://www.delo.si/svet/sosescina/nekoc-je-bil-delavec-spostovan-gospod.html 
<http://www.delo.si/svet/sosescina/nekoc-je-bil-delavec-spostovan-gospod.html>


SLIKE:   [fotografie della commemorazione popolare a Jajce]


http://www.delo.si/svet/sosescina/slovencem-je-dovolj-evropske-unije-in-nata.html
 
<http://www.delo.si/svet/sosescina/slovencem-je-dovolj-evropske-unije-in-nata.html>
https://www.facebook.com/avnoj.slovenija/ 
<https://www.facebook.com/avnoj.slovenija/>
http://www.delo.si/svet/sosescina/nekoc-je-bil-delavec-spostovan-gospod.html 
<http://www.delo.si/svet/sosescina/nekoc-je-bil-delavec-spostovan-gospod.html>




=== 1 ===


http://www.delo.si/svet/sosescina/slovencem-je-dovolj-evropske-unije-in-nata.html
 
<http://www.delo.si/svet/sosescina/slovencem-je-dovolj-evropske-unije-in-nata.html>


»Slovencem je dovolj Evropske unije in Nata«


Bojan Rajšek, sob, 26.11.2016


Ob 73-letnici Avnoja je v Jajcu potekala spominska slovesnost. Komunisti 
nastavili zametke za vnovično združitev Jugoslavije.


Jajce - Več kot 2000 ljudi se je danes zbralo v bosanskem mestecu Jajcu, ob 
sotočju Vrbasa in Plive, da bi obujali spomine na rojstvo nekdanje SFRJ pred 73 
leti. Vihrale so zastave s peterokrako zvezdo. Borčevske organizacije iz vseh 
nekdanjih bratskih socialističnih republik so ob tej priložnosti polagale vence 
pred spomenik padlim partizanom.


Odkar od leta 2008 poteka manifestacija v Jajcu, je danes položilo vence k 
spomeniku padlih domoljubov rekordnih 50 delegacij iz vseh nekdanjih 
jugoslovanskih republik, med njimi tudi tri iz Srbije. Najštevilčnejša je bila 
delegacija slovenske ZZB za vrednote NOB, ki jo je vodil Milan Gorjanc. Na 
vprašanje spletnega Dela, kaj mu 73 let po drugem zasedanju Avnoja pomeni ta 
nekdanji praznik, je odgovoril, da smo bili skupaj v isti državi sedem 
desetletji, zato je prav, da ljudje ne pozabijo. Zato takšno druženje tudi 
osebno podpira.


Gorjanc meni, da pri vsem tem ne gre za jugonostalgijo in da Slovenci, ki so 
danes prišli v Jajce, niso nobeni jugonostalgiki, ampak so preprosto naveličani 
Nata in Evropske unije. Gorjanc je prepričan, da če Avnoja ne bi bilo, danes 
tudi Slovenija ne bi obstajala, saj bi bila razdeljena med Avstrijo, Italijo, 
Madžarsko in delno tudi med Hrvaško in kot narod bi bili izbrisani z obličja 
zemlje. Na spominski slovesnosti v muzeju Avnoja pa je Gorjanc z mesta, kjer so 
predstavniki vseh jugoslovanskih narodov 29. in 30. novembra leta 1943 sprejeli 
usodne odločitve, pred nabito dvorano med drugim vzkliknil: »Ubili so nam 
Jugoslavijo, ne pa tudi jugoslovanskega duha.« Za izrečene besede je požel 
ogromen aplavz navzočih.


Kapitalist iz Zenice, ki to menda ni


Lastnik bosanskega podjetja DDI doo Jasmin Halilović, ki se je tega 
antifašističnega zborovanja udeležil s polnim avtobusom sovražnikov fašizma iz 
Zenice, je povedal, da se tradicionalno udeležujejo vseh manifestacij v krajih, 
kjer se je nekoč gradila SFRJ. »Morda tega ne bom doživel, ampak zagotovo se 
bodo narodi Jugoslavije nekoč spet združili,« je prepričan Halilović, ki mu je 
zelo žal, da je pred četrt stoletja razpadla država, ki je svojim državljanom 
omogočala brezplačno šolstvo, socialno in zdravstveno zavarovanje in kar je po 
njegovem trdnem prepričanju še posebej pomembno, ljudje so se imeli radi, ne 
glede na nacionalno pripadnost.


»Če bi imel možnost, bi rad vprašal naše politike iz vseh jugoslovanskih držav, 
kaj so nam lepega naredili s to njihovo demokracijo in zakaj prodajajo tisto, 
kar so desetletja ustvarjale generacije, in zakaj ne tistega, kar je njihovo. 
Banda nas je okradla,« je prepričan Halilović, ki noče slišati, da je tudi sam 
postal kapitalist, saj je lastnik podjetja s 35 zaposlenimi. »Poslušaj, ti 
novinar. Moji delavci imajo po 800 evrov plače na mesec in so prosti za novo 
leto, bajram, božič in tudi sam plačam avtobus za protifašistično zborovanje v 
Jajcu. Jaz mojih delavcev ne izkoriščam, kakor to počno tisti pravi 
kapitalisti,« je pribil Halilović.


Zametek tretje Jugoslavije?


V Jajcu so danes povsem neodvisno od spominske slovesnosti in skoraj v ilegali 
komunistični pripadniki iz vseh šestih nekdanjih jugoslovanskih republik 
ustanovili Centralni komite Zveze komunistov Jugoslavije. Kakor je za spletno 
Delo tik pred tem dogodkom povedal slovenski predstavnik A. S. iz Cerknice, 
želijo komunisti vnovič združiti vse jugoslovanske narode v skupno državo in 
nasprotujejo imperialistični politiki zahodnih sil, ki da želi povsem 
zasužnjiti jugoslovanske narode.


»V Sloveniji je bilo veliko komunistov, za katere se je izkazalo, da so to bili 
zato, da so postali izkoriščevalski kapitalisti. Vsi pripadniki t. i. levih in 
t. i. desnih strank so za nas izdajalci in tudi lažna levica je kriva, da je 
pred četrt stoletja razpadla Jugoslavija. Evropsko unijo smo v okviru 
Jugoslavije že imeli in to hočemo ponovno ustvariti,« je povedal sogovornik iz 
Notranjske, ki ne želi biti imenovan. Dodal je, da z Rusko federacijo, kakor 
tudi s kitajsko komunistično partijo gradijo odnose na enakopravnih temeljih.






=== 2 ===


http://www.srp.hr/zaboravljena-povijest/


Zaboravljena povijest
30. Studeni 2016. <http://www.srp.hr/zaboravljena-povijest/> / SRP 
<http://www.srp.hr/author/srp/> / No comments 
<http://www.srp.hr/zaboravljena-povijest/#respond>


U medijskoj tišini, ignoriran u javnosti protekao je još jedan 29. novembar, 
značajan datum iz naše suvremene povijesti koji je obilježio više od pet 
desetljeća života na nekadašnjem jugoslavenskom prostoru. Temeljni događaj koji 
je odredio taj dan 29. XI. 1943. bilo je II. zasjedanje AVNOJ-a, 
Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, vrhovnog vojnog i 
političkog tijela Narodnooslobodilačke borbe. Na tom su zasjedanju predstavnici 
jugoslavenskih naroda, usred rata i usred okupirane Evrope, u malom bosanskom 
gradu Jajcu, na oslobođenoj teritoriji, udarili temelje buduće slobodne države 
s novim društveno-političkim odnosima.


Nakon završetka rata, 29. novembar obilježavao se kao Dan republike i bio je 
najznačajniji praznik nove mlade države koja se u revoluciji izborila za 
socijalističko uređenje.  Na tom se nije stalo, po prvi put u povijesti 
implementirana je Marxova misao „tvornice radnicima – zemlja seljacima“ u formi 
samoupravljanja. Neki kažu preuranjeno. Možda i da, ali je polučilo epohalne 
rezultate. Nikad do tada ljudi s ovih prostora nisu postigli tako dinamičku 
preobrazbu i takvu kvalitetu života. Obnovljena je u ratu porušena zemlja sa 
stopom razvoja u samom svjetskom vrhu. Obrazovanje, zdravstvene usluge i 
stanovanje bili su dostupni svima, ali ne besplatno kako to neki danas paušalno 
tumače, već na osnovu solidarnog financiranja. Na međunarodnom planu su narodi 
s ovih prostora, nakon mračnih stoljeća podčinjenosti tuđim gospodarima, 
konačno uživali suverenost u punom smislu te riječi. Nikome podčinjeni, nikome 
poslušni.


Nakon kontrarevolucije i secesije 90-ih ta je struktura uništena u međuetničkom 
i međukonfesionalnom oružanom sukobu s elementima građanskog rata. Nove elite 
koje su došle na vlast uz tuđu pomoć ukinule su vrijednosni model koji je 
iniciran 29. novembra 1943. godine u Jajcu, a sproveden nakon pobjede u ratu. 
Poništile su sve njegove odluke i kasnije rezultate, a zadržale samo one koje 
govore o AVNOJ-evskim granicama. Jedino što nisu poništili je vlastito 
obrazovanje i beneficije društvene nadgradnje koje su stekli u tom vremenu koji 
su im poslužili kao benefit u pohodu na nove pozicije.


Ignoriranjem i prešućivanjem događaja koji su obilježili i dio njihovog života 
je kukavičluk i oni nemaju hrabrosti odgovoriti zašto to čine, a nemaju 
hrabrosti niti kritički se osvrnuti na te činjenice koje su postojale u realnom 
vremenu. Prešućivanje povijesnih događaja, koji su se dogodili u ne tako 
dalekom vremenu, predstavlja zločin prema povijesti.



predsjednik SRP-a


Vladimir Kapuralin






=== 3 ===


http://www.srp.hr/dan-koji-je-umro-dan-republike/


Dan koji je umro: Dan Republike
30. Studeni 2016. <http://www.srp.hr/dan-koji-je-umro-dan-republike/> / SRP 
<http://www.srp.hr/author/srp/> / No comments 
<http://www.srp.hr/dan-koji-je-umro-dan-republike/#respond>


Danas me na e-mailu podsjetiše neki poznanici i neki drugovi čestitajući mi Dan 
koji se više ne slavi.


Dan koji je umro zajedno sa zemljom u kojoj sam živio 45 godina. Živio i radio. 
Živio, pa recimo dobro, čak i puno bolje nego danas. Radio u radnom odnosu koji 
mi je davao neizmjerno veća prava nego ih uživa radnik danas.


Da, na današnji dan udareni su temelji države u čijem smo sastavu bili i mi, za 
čiju je slobodu od okupatora i domaćih izdajica izgubilo živote više od 
1.300.000 ljudi. Podsjetih se na državu i njene stvaraoce koji nas već 1975. 
godine uvedoše u srednje razvijene evropske zemlje. Stvaraoce koji ne htjedoše 
niti u jedan blok. Stvaraoce koji i ponudu Europe odbiše riječima “ne, hvala; 
vi ste Europa kapitala, mi zemlja rada”.


Prisjetih se tko je bio čovjek koji je na današnji dan otvorio zasjedanje; 
otvorio i vodio II. zasjedanje AVNOJ-a.


Bio je to Ivan Ribar (1881.-1968.). Čovjek, velikan onog i ovog vremena.


Prije zasjedanja, na odluku rukovodstva partije da mu se saopći istina – 
njegova tragična istina; prilazi mu Tito. “Ivane moram ti reći tragičnu vijest. 
Lola ti je poginuo na Glamoč polju. Nije stigao u Kairo.”


Smrknu se lice. Zasuziše oči; tek prozbori: „Jeste li javili Jurici“? Zastala 
je riječ u grlu Titu. Pogled i suza rekoše sve. Ribar: “Zar i on?” Tito: “Da, 
na Kolašinu. Hoćeš li moći otvoriti i voditi zasjedanje?” Ribar: “Svaka 
revolucija nosi svoje žrtve. Hoću, moram, to od mene traže i Ivo i Jurica.”


Svake godine na Dan mrtvih palim svijeće na grobu svojih roditelja, ali i na 
Ribarev i Nazorov – ponosa svakog poštenog građana ove zemlje.


Zapalio sam im svijeće i 1991. g. Jedna svijeća, a nas dvoje – sestra i ja.


Danas ih ima nešto više. Poneko se sjeti. Poneko se sjeti, al’ nema kome reći 
da je to bila vojska koja nam donese slobodu. Prvu federalnu državu Hrvatsku u 
sastavu federativne države Jugoslavije. Državu koja nam uspostavi današnje 
granice vrativši poklonjenu Dalmaciju pripojivši Istru, Međimurje, Baranju i 
Srijem.




Gojko Maričić




Rispondere a