Predizborne izmaglice

 

MEFISTO I POLITIČKE MARIONETE

 

Autor: Srdjan D. Stojanović

 

Naredni parlamentarni izbori u Srbiji biće održani 2020. godine, a već sada se 
„zagreva“ atmosfera u kojima će biti održani – uz učešće opozicije ili uz 
bojkot. Zašto se ovoliko unapred to dešava? Naravno, to je samo rezultat 
(ne)funkcionisanja skupštine i institucija izvršne vlasti koje ne rade svoj 
posao, već su anagažovane u jednoj izopačenoj predstavi za građane, međunarodne 
institucije i zainteresovane strane države. Cilj te predstave je da pokaže 
privid demokratije i normalnosti. 

Tranzicija Srbije ka normalnom, demokratskom društvu počela je svrgavanjem 
Miloševića oktobra 2000. godine. To je celih 11 godina posle pada Berlinskog 
zida i simboličnog kraja socijalizma za zemlje bivše istočne Evrope. Očekivanja 
građana su bila velika – a pre svega se mislilo da će Srbija biti u stanju da 
prođe kroz krivudavi i komplikovani proces tranzicije mnogo brže nego drugi. Te 
pretpostavke su bile bazirane na brojnim komparativnim prednostima koja je 
(tadašnja) Jugoslavija, a kasnije Srbija, imala u odnosu na zemlje 
socijalističkog lagera u prošlosti. Takođe se mislilo da razni manje-više 
uspešni modeli tranzicije koji su primenjivani drugde mogu poslužiti kao 
iskustvo da se spreče „greške u koracima“ kroz koje su prolazile nove 
demokratije u razvoju.

Skoro dvadeset godina posle smene Miloševića, čini se da je tranzicija Srbije 
ka (uslovno rečeno) demokratskom društvu nije izvedena kako treba. Stanje kakvo 
imamo danas je tužno - odnosno bez nade da može da proizvede normalne društvene 
odnose. Izbori (pod bojkotom ili ne) ne mogu da razreše fundamentalne srpske 
političke stranputice. Kriviti sadašnji režim za takvu situaciju svakako je na 
mestu, ali to jednostavno nije sasvim tačno. Vučić i njegova klika (interesna 
grupa, ili koristoljubivi klan) samo spretno iskorišćavaju institucionalne (i 
van-institucionalne) mehanizme koje su im ostavili prethodnici. 

A prisetimo se samo velike reformatorske retorike i elana Zorana Đinđića, ili 
recimo patološkog insistiranja na legalizmu Vojislava Koštunice. Ispostavilo se 
da su to bile prazne priče, a da je srpsko društvo ostalo zarobljeno u 
demagogijama i štetočinstvu svih vlasti koje smo imali, kako u bliskoj 
prošlosti, tako i u glorifikovanoj dalekoj prošlosti. Čak i da su lideri DOS 
zaista imali nameru da se srpsko društvo uvrsti u red civilizovanih i normalnih 
zemalja, čini se da su konzervativne snage navikle da sve bude po starom uvek 
odnosile pobedu. Te sile mraka su oličene pre svega u tajnim službama i raznim 
državnim i para državnim mehanizmima su na kraju uvek uspostavljale kontrolu i 
nametale svoje sisteme vrednosti i moduse rada.

Iz nemoći da promene postojeći poredak stvari, političari prvobitno okupljeni 
oko DOS, uspeli su u nečemu drugom – da kompromituju u očima građana/birača 
demokratski sistem vrednosti i da stvore uslove za potpunu kontrarevoluciju! 
Kada se tome dodaju brojni slučajevi zloupotrebe državnih resursa, pljačkaške 
privatizacije, opstanak i dalje nezadrživo napredovanje Miloševićevih tajkuna 
(Bogoljub Karić, Miroslav Mišković, Željko Mitrović), ličnog bogaćenja (Dragan 
Đilas, Čeda Jovanović) - dolazak Vučića i njegov politički uspeh ne 
predstavljaju iznenađenje. 

Vučićev model vladanja predstavlja usavršeni sistem nekoga koji odlično poznaje 
prethodni (Miloševićev) poredak jer je u njemu direktno učestvovao – doduše u 
manje važnim segmentima „posla“. Kao najbolji Mefistov đak, on se podjednako 
dobro služi manifetlucima i podvalama svojstvenim radikalima (ne samo 
Šešeljevim, već i Pašićevim). Međutim, lukavo je usvojio i retoriku svojih 
ogorčenih protivnika, tako da su  pojmovi demokratija, ljudska prava, briga za 
manjine i društveno marginalizovane grupe uvek prisutni u njegovom vokabularu i 
demagogiji. Tako je zapravo stvorio svoj originalni model vladanja, zasnovan na 
odličnom poznavanju mentaliteta prosečnog građanina Srbije i šta oni vole da 
čuju – pa je njegova izborna strategija zapravo nepobediva. 

Zapitajte se da li prosečan građanin Srbije voli strance, naročito pripadnike 
jednog bivšeg bratskog naroda, pripadnike društvene grupe sa retkim seksualnim 
opredeljenjem, zatim da im komanduju pripadnice ženskog pola. A Vučić je uspeo 
da svojim pristalicama „na časnu reč“ proda i nametne takvu predsednicu vlade! 
Tu ne brojim zadrte političare tipa Dragana Markovića Palme, koji za „ljubav“ 
Vučića prihvatio da proguta žabu. Meni nisu ni malo sporni etnicitet, pol ili 
seksualno opredeljenje predsednice vlade, već njen status obične marionete. Sve 
skupa takva „kadrovska politika“ svemogućeg i najpametnijeg među nama je prst u 
oku svakom normalnom čoveku. Kada mu je to prošlo, nije ni čudo što slučajevi 
lažnih doktora-ministara ne uzbuđuju previše široku javnost. Srpska javnost u 
stvari obožava „nevaljale“ momke – setimo se samo jednog Arkana, Ljube Zemunca, 
Stevice Markovića (afera Delon) ili Kristijana Golubovića.

Ovde se treba zapitati o ulozi i interesu stranih država u našim izborima i ko 
vlada Srbijom. U poslednjoj deceniji vladavine Slobodana Miloševića, opozicione 
stranke su se pozivale na „međunarodnu zajednicu“ (ili tačnije rečeno velike 
zemlje Zapada) i međunarodne organizacije (UN i  OEBS), kako bi se oni 
uključili u arbitriranje između nerazumnog režima i njegovih protivnika. Uloga 
Moskve je tada bila krajnje marginalna, usled unutrašnjeg slabljenja Rusije i 
vladavine Borisa Jeljcina, kao marionete Zapada. U to vreme (pre dve decenije) 
Kina je bila još u razvoju kao velika sila, pa nije pokazivala previše 
interesovanja za događaje u Srbiji. 

Vladajuće mišljenje srpske opozicione elite je bilo da kada se jednom zemlja 
oslobodi Miloševića, sledi ubrzani put Srbije ka Zapadu, Evropskoj Uniji, NATO 
paktu i prihvatanju svih vrednosti koje takva opredeljenja podrazumevaju. U 
prijateljstvo i dobronamernost „zapadnih prijatelja“ niko nije sumnjao, uprkos 
ne baš prijateljskom pristupu koga se Zapad držao tokom raspada SFRJ. Sada, 20 
godina kasnije, samo slepcu nije jasno da su motivi Zapada bili isključivo 
zasnovani na njihovom interesu, a nisu bili nimalo prijateljski. U međuvremenu, 
ta Evropska Unija, kao krajnji cilj naše tranzicije u normalne države, 
promenila se iz temelja i preživljava sopstvenu krizu.

Imajući sve prethodno rečeno u vidu, suočavamo se sa izborima sledeće godine, a 
da situacija u zemlji nije dobra. Pre svega, ako neko želi promenu aktuelne 
vlasti, bitno je da se građanima predstavi šta bi bila programska opredeljenja 
te buduće vlade. Zaricanje u Evropsku Uniju nije više kurentno, niti dovoljno – 
jer zapravo opozicione političke opcije koje se zalažu za EU i pro-zapadnu 
orijentaciju zemlje nisu alternativa Vučiću i njegovom SNS - jer su oni veći 
evropejci od opozicije. Pri tome vladajuće strukture u Nemačkoj i EU gledaju na 
Vučića kao na svog nestašnog dečaka koji će se milom ili silom prizvati pameti 
(i priznati neminovnost koja se zove Kosovo), za razliku od bivših saveznika u 
Srbiji koji nisu uradili ništa, uprkos obećanjima. Zato ih još jedni farsični 
izbori u Srbiji previše ne zanimaju, a njihov je interes za da pobedi onaj koji 
će da im odraditi posao. 

Na žalost, patriotske i pro-ruske opozicione partije ne predstavljaju značajnu 
snagu na političkom spektru Srbije. I to ne govorim zbog toga što smatram 
opredeljenje za Istok boljim od ovog drugog opredeljenja, već bi takva 
politička slika u Srbiji dovela do ujednačavanja oba uticaja i omogućila mnogo 
nezavisniju i stabilniju poziciju zemlje. 

Međutim, pobornici bojkota izbora i oni koji veruju da je bojkot nepotreban (i 
samim tim uzaludan) ne sagledavaju stvari dalje od svojih sopstvenih interesa, 
tojest dolaska na vlast i skidanja Vučića. Kako i sa kojim instrumentima bi 
vladali – ne postavljaju pitanja. A šta tek treba da misli i kako da se 
opredeli običan građanin?

 

 

 

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на siem+unsubscr...@googlegroups.com.
Да бисте видели ову дискусију на вебу, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/000801d5696a%246a8e53e0%243faafba0%24%40gmail.com.

Reply via email to