Tajne svemira (3)
 
KOMPTONOVA OPSERVATORIJA NA KOSMIČKOM ZADATKU
 
 
Sve je počelo sa austrijskim fizičarem Viktorom Hesom i njegovim otkrićem kosmičkog zračenja 1911. godine. Ono je izazvalo veliko iznenađenje među naučnicima, a zabrinutost među neukim ljudima. Zato su fizičari prihvatili posla da reše misteriju tog zračenja.
 
 
Među njima je bio i slavni Robert Miliken, čovek koji se istakao u istraživanju elektrona. On je još 1931. godine u čuvenom engleskom časopisu za nauku ''Nature'' objavio članak o sličnosti između kosmičkih i gama-zraka. Pod njegovom ''zastavom'' započeto je veliko traganje. Najvažniji rezultat do koga se došlo bio je nalaz da postoji primarno i sekundarno zračenje. Prvo je ono koje dospeva do gornjih slojeva Zemljine atmosfere. Uglavnom je čestične prirode i raspolaže izuzetno visokim energijama. A drugo, sekundarno zračenje, je rezultat žestokih nuklearnih reakcija primarnog zračenja i materije koja čini atmosferu. Ono je po raznovrsnosti bogatije, a po energiji siromašnije od primarnog zračenja.
 
 
Fizičari su se podelili u dve grupe - na one koji će na Zemlji ispitivati zračenje koje na nju stiže, i druge koji su sebi u zadatak postavili da odgonetnu poreklo i prirodu primarnog kosmičkog zračenja. Da bi se u tom pogledu nešto postiglo, bilo je neophodno podići u kosmos satelite sa detektorima gama-zračenja.
 
 
Prvi sateliti koji su, pored ostalih aktivnosti, merili i ovo zračenje bili su: OGO, OSO, Vela i sovjetski Kosmosi. Međutim, tek su SAS-2 (lansiran 1972. god, radio 7 meseci) i COS-B (1975-1982) bili namenjeni isključivo gama-pretrazi kosmosa. Nažalost, moć razlučivanja njihovih instrumenata bila je mala. Tako oni nisu mogli da identifikuju zvezde ili njihove skupine koje emituju gama-zračenje.
 
 
U ''astrofizičkom mozaiku'' događaja, dobijenom u širokom spektru elektromagnetnog zračenja (radio-talasi, infracrveno, vidljivo, ultraljubičasto, X i kosmičko-zračenje) nedostajala je poslednja karika - ''slika'' najenergetskijeg, kosmičkog-zračenja. Bilo je, dakle, neophodno napraviti radikalan potez, i njega je učinila NASA.
 
 
Pod okriljem Nase stvorena je jedinstvena ''Komptonova opservatorija za gama-zračenje''. Nju je u kosmos, u orbitu oko Zemlje, izneo i postavio šatl ''Atlantis''. To se desilo početkom aprila 1991. god. Planirano je da radni vek ove vanzemaljske opservatorije bude 5 godina. Međutim, ona ga je znatno premašila. Posle devetogodišnjeg uspešnog rada opservatorija je usmerena ka Zemlji, da bi 4. juna 2000. završila u vodama Tihog okeana.  
 
NASTAVAK.....    http://www.antic.org/Nauka_kao_bajka/

Yahoo! Groups Sponsor
ADVERTISEMENT
click here


Yahoo! Groups Links

Одговори путем е-поште