NEIZGOVORENA ODBRANA MOMIR BULATOVIĆ (1)
Optužili Miloševića, sudili narodu
~ Vjerujem da ova knjiga ima svoje vrijeme za pojavljivanje i da je ono upravo nastupilo
Stvarni autor ove knjige je Slobodan Milošević. Ja, Momir Bulatović - svjedok odbrane, samo sam je napisao. Uradio sam to, držeći se istine, ali i po instrukcijama i obavezujućim nalozima Slobodana Miloševića koji se ovdje nalazio u ulozi advokata samome sebi.
U knjizi je konačna verzija koju je odobrio Slobodan Milošević. Sva pitanja i odgovore, prešli smo i usaglasili tokom tri dana moje neposredne pripreme za svjedočenje.
Vjerujem da ova knjiga ima svoje vrijeme za pojavljivanje i da je ono upravo nastupilo. Zašto bi se čekalo da ono bude određeno voljom nekih birokrata iz Haškog tribunala. Uz sve to, moju savjest umiruje preciznost mojih zabilješki i kristalna memorija za sve što je vezano uz moj boravak u Hagu.
Kada se pojednostavi, Optužnica je izgledala ovako: Na sto za autopsiju je postavljena jedna država - SFR Jugoslavija. Tužilaštvo je sjeckalo leš po najosjetljivijim tačkama i zaključilo da je uzrok smrti: Projekat “Velika Srbija”. Naime, grupa “zločinaca”, na čelu sa Slobodanom Miloševićem, izvršila je agresiju na sve okolne države, što je dovelo do rata, masovnih žrtava i velikih razaranja. U želji da stvori etnički čiste i uvećane teritorije, “zločinačko udruženje” je planski i masovno ubijalo, proganjalo pripadnike nesrpskih nacionalnosti, a pripisan mu je i genocid.
Da je postojala namjera da se utvrdi stvarna krivica za jednog šefa države, trebala bi se utvrditi njegova uloga u zločinu protiv mira.
To je bila nemoguća misija čak i za Tužilaštvo u Hagu za koje, odranije, postoji nepodijeljeno mišljenje da nije mnogo vezano činjenicama i istinom, ali ni pravom ni pravdom. Čak ni ono nije moglo da se upusti u dokazivanje krivice na ovom području. Stoga su, vjerovati je, izabrali put koji je vodio ka “zločinačkom udruženju”.
U proširenoj Optužnici protiv Slobodana Miloševića, među imenima te, samo njima znane, “zločinačke grupe” bilo je navedeno i moje. Što pod okrivljenima, što pod “zločinačkom grupom”, Tužilaštvo je imenovalo cjelokupni ondašnji državni i vojni vrh Savezne Republike Jugoslavije. Samo su malobrojni, uvidom u tu činjenicu, mogli da brane tezu kako se u Hagu ne sudi državi Jugoslaviji i Srbiji, odnosno srpskom narodu u cjelini, nego nekim neodgovornim i monstruoznim pojedincima.
Odavno je poznato da je najteži susret koji neko može da ima - susret sa samim sobom. Naime, optužbe su bile toliko teške, a zločini koji su vršeni u građanskom ratu u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i kasnije na Kosovu i Metohiji, toliko užasni da niko razuman ne može biti lišen osjećaja makar neke krivice. Pred takvim i tolikim zlom, ne može se ostati ravnodušan.
U Crnoj Gori ima narodna izreka koja kaže: “Kad ti svo selo kaže da si lud, nakrivi kapu i pjevaj”. Shodno njoj, u to doba se tako glasno i tako nekritično pričalo o zločinima i zločincima da mi, čija su imena bila javno objelodanjena kao da smo “najgori od svih najgorih”, nismo ni mogli, ni smjeli sjediti skrštenih ruku, moliti se i prepustiti sudbini.
Iako je postojala velika i sasvim jasno nagoviještena mogućnost da Tribunal u Hagu i mene optuži, donio sam odluku da u sudskom postupku protiv Slobodana Miloševića, po svaku cijenu, mogu da budem jedino svjedok odbrane.

(Sjutra: Uzdrmali bi svaki ćošak optužnice)

“Istina, samo istina i ništa drugo osim istine”

Da je sudbina (ili Bog) Slobodanu Miloševiću bila podarila bolje zdravlje i duži život, sa ovim riječima je, 14. marta 2006. godine u 9 sati ujutro, trebalo da započne moje svjedočenje u procesu koji je Međunarodni (ad hoc) krivični Tribunal za bivšu Jugoslaviju u Hagu (ICTY) vodio protiv Slobodana Miloševića.
Umjesto u sudnici broj jedan u Hagu, ove riječi pišem (i naglas, u svečanom tonu, izgovaram) pred Vama, poštovani čitaoče. Njima potvrđujem da sve što je napisano u ovoj knjizi jeste istina, samo istina i ništa drugo osim istine.


http://www.dan.cg.yu/

__._,_.___


YAHOO! GROUPS LINKS




__,_._,___

Одговори путем е-поште