Šta ce biti sa Srbima posle tri kataklizmicna dogadaja

Moja pažnja sada je usredsredena na to kakav ce uticaj u užoj Srbiji i
Republici Srpskoj imati tri kataklizmicna dogadaja koja su sada u toku:
buduca nezavisnost Kosova, verovatna nezavisnost Crne Gore i
hapšenje/predaja Mladica i Karadžica. U srpskom narodu i dalje postoji
osecanje da "oni treba nešto da dobiju za sve ovo". Oni promišljeniji medu
njima upozoravaju da ako Srbija jednostavno izgubi sve, u njoj ce se
dogoditi snažna protivreakcija


        Vilijem Montgomeri      

Prošle nedelje stajao sam na molu u Cavtatu. More je bilo mirno i sunce je
sjalo. Citav niz jedrilica i manjih motornih camaca mirovao je privezan za
mol, a onda su najednom poceli da se silno ljuljaju pokrenuti snažnim,
oštrim talasima. Buru je napravio jedan veliki brod koji je nekoliko stotina
metara dalje polako napuštao luku. Ono što medunarodna zajednica stalno
propušta da shvati, u stvari odbija da prihvati, jeste da su zemlje i
oblasti u ovom regionu baš kao ove jedrilice privezane za mol. Akcije u ovom
regionu povezane su i uticu jedna na drugu s povremeno nasilnim, štetnim
posledicama.
Medunarodna zajednica je po tradiciji svaki problem u regionu i svaku zemlju
stavljala u odvojene, pojedinacne kutije i pokušavala da ih razreši jedan po
jedan. Uprkos oko 15 godina ozbiljnom bavljenju problemima ovog regiona,
njoj, izgleda, i dalje izmice fundamentalni koncept da neka akcija koja može
biti korisna kad je rec o nekom posebnom pitanju može lako imati izuzetno
štetan uticaj na drugom mestu.
Evo samo nekoliko primera: a) Jedan mali ali uticajni krug u okviru americke
vlade bio je toliko odlucan da se suprotstavi Medunarodnom sudu za ratne
zlocine da su Sjedinjene Države sprovele veliku kampanju kako bi sa svakom
zemljom u svetu napravile posebne ugovore po Clanu 98 svog Ustava. Ti
ugovori osiguravaju da ta zemlja nece bez naše saglasnosti izruciti naše
gradane Medunarodnom sudu za ratne zlocine. Sprovodeci ovu politiku, mi smo
izvršili veliki pritisak na vlade u ovom regionu da potpišu te ugovore i
propisali da niko ne može dobiti bilo kakvu vojnu obuku ili pomoc
Sjedinjenih Država sve dok to ne ucini.
Ono što smo potpuno propustili da razmotrimo jeste da smo u isto vreme
vršili ogroman pritisak na iste vlade da pošalju svoje gradane u Hag zbog
optužbi Medunarodnog tribunala za zlocine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY). Kako
bilo koja vlada može objasniti svom izbornom telu da ce slati svoje gradane
u Hag u isto vreme dok potpisuje obaveze da nece slati naše gradane pred
jedan slican sud? Pored toga, programi vojne pomoci i obuke koje mi možemo
pružiti mogu uciniti mnogo za poboljšanje demokratske, zapadne orijentacije
vojnih krugova u regionu, dok bi njihovo kresanje smanjilo našu sposobnost
da ispunimo naš prvi cilj u ovom prostoru: dovršenje procesa demokratske
tranzicije i stvaranje tržišno zasnovanih ekonomija što je pre moguce.

b) Cak i ove nedelje clanci u americkim listovima govore o "uspešnom"
bosanskom modelu entiteta, kantona, tri armije i slabe centralne vlade kao
nekom potencijalnom rešenju za Irak. U isto vreme, medunarodna zajednica
potpuno je odbacila bilo koji od ovih koncepata za Kosovo. Medunarodna
zajednica je u svakom pogledu potpuno drugacije tretirala Kosovo i Bosnu,
tako da je gotovo sve što je bilo uradeno u Bosni po definiciji bilo
zabranjeno za Kosovo. U meduvremenu, ljudi na terenu vide razlike u ovakvim
postupcima i gube veru u proces u celini.

c) U nameri da uhapsi Mladica, Evropska unija je uz snažnu podršku SAD
suspendovala pregovore sa Srbijom i Crnom Gorom o sporazumu o stabilizaciji
i pridruživanju sve dok se to ne dogodi. Iako je to mogao biti
najdelotvorniji nacin da se srpska vlada ohrabri da ucini maksimalne napore
po pitanju Mladica, to je takode imalo najmanje dve neplanirane posledice.
To cini daleko verovatnijim da ce u Crnoj Gori proci referendum za
nezavisnost, pošto njegovi zagovornici mogu s pravom reci da ih asocijacija
sa Srbijom unazaduje. I to je bio katalizator koji je doveo do ostavke
zamenika premijera Labusa, pa i njegovog odlaska iz Predsedništva G17 Plus.

Moja pažnja sada je usredsredena na to kakav ce uticaj u užoj Srbiji i
Republici Srpskoj imati tri kataklizmicna dogadaja koja su sada u toku:
buduca nezavisnost Kosova, verovatna nezavisnost Crne Gore i
hapšenje/predaja Mladica i Karadžica (koji, u zavisnosti od toga kako se
dogode, mogu imati ozbiljne posledice) ili alternativno produžetak
zamrzavanja razgovora o saradnji s EU i smanjivanja veza americke pomoci ako
ta hapšenja ne budu ostvarena.

U srpskom narodu i dalje postoji osecanje da "oni treba nešto da dobiju za
sve ovo". Oni promišljeniji medu njima upozoravaju da ako Srbija jednostavno
izgubi sve, u njoj ce se dogoditi snažna protivreakcija. Neki se fokusiraju
na neku podelu Kosova (uprkos cinjenici da je medunarodna zajednica to
iskljucila kao opciju), ali drugi gledaju na Republiku Srpsku i njenu
eventualnu nezavisnost i/ili prikljucivanje Srbiji. Bez obzira na to koliko
žestoko medunarodna zajednica iskljucuje ovu opciju, mi ne treba da imamo
iluzija da je taj cilj nestao. Znacajan segment srpskog stanovništva u Bosni
želi u najmanju ruku nezavisnost, ako ne i uniju sa Srbijom. Sigurno je da
bar do sada mnogi ne osecaju stvarnu lojalnost konceptu Bosne i plaše se
posledica ako budu ostali "nezašticeni" na milost Hrvata i Bošnjaka. Mada se
može raspravljati o cinjenicama sukoba, ukljucujuci ko je bio odgovoran,
itd., zanimljiv je fenomen da su od sve tri etnicke grupe Srbi ti koji su
daleko najglasniji i najzabrinutiji za mogucnost da njima na bilo koji nacin
"vladaju" druge etnicke grupe.

Postoje tri osnovne opcije za Republiku Srpsku. Prva je da u punoj meri i
ekstenzivno saraduje s drugim etnickim grupama na znacajnom revidiranju
Ustava, stvaranju mnogo snažnije centralne vlade i dobrovoljno se odrekne
veceg dela autonomije RS. To je daleko najbrži put do pune evroatlantske
integracije. Druga je "crnogorska opcija", gde bi vodece partije jednostavno
pocele da tretiraju bosansku nacionalnu vladu i federaciju na potpuno isti
nacin kao što je Crna Gora tretirala Srbiju tokom protekle tri godine.
Poenta bi bila cekanje nekog trenutka u buducnosti za referendum o
buducnosti Republike Srpske. Ovaj argument bio bi znacajno osnažen
deklaracijom o nezavisnom Kosovu, koje je oblast Srbije, a koje nikad nije
imalo status republike. To bi, bar u ocima mnogih Srba, postavilo presedan
za Republiku Srpsku. Treca opcija bila bi nastavak statusa kvo, što znaci
produžetak borbe da se održi znatna autonomija RS onako kako je to odredeno
Dejtonskim sporazumom, uprkos naporima EU i drugih da se ona umanji.
Koji ce od ovih postupaka na kraju biti primenjen zavisi od fundamentalnog
sukoba koji je sada u toku u RS izmedu dva radikalno razlicita principa.
Prvi je poput sirena privlacna pesma nacionalizma. Drugi je želja da se bude
"normalna zemlja", deo Evrope, da se poseduju ekonomske prednosti i
mogucnosti za putovanja, koji su za vecinu Evropljana nešto sasvim normalno.
U Republici Srpskoj sada je u toku prava bitka. Ono što mnogi izgleda veoma
teško prihvataju jeste da se ne može imati oboje.

Prošlo je više od decenije nakon što su obustavljene borbe i primenjen
Dejtonski sporazum. U odsustvu drugih faktora, dosad bi covek mogao
ocekivati da je privlacnost EU dobila znatnu snagu. To se nije dogodilo iz
više razloga. Prvi od njih je sam Dejtonski sporazum, koji je ustanovio
jedan nefunkcionalni sistem sa snažnim mocima dva entiteta. Drugi je duboko
ukorenjeno neprijateljstvo Srba u svim delovima Balkana da žive kao manjina.
Treci je da su akcije koje je medunarodna zajednica preduzimala u pokušajima
da se bori s onim što je videla kao blokiranje Dejtona cesto samo jacale
nacionalisticki sentiment kod lokalnih Srba. Svaki zvanicnik RS koji je bio
uklonjen zbog antidejtonskih stavova, na primer, bio je simbolicna pobeda za
nacionalisticke, antidemokratske snage, a zamene su bez izuzetka bile
skrojene od iste tkanine. Konacno, realnost clanstva u evroatlantskim
institucijama izgleda veoma daleko. Sjedinjene Države, na primer, cak ne
daju Bosni da ude u Partnerstvo za mir zbog nepostojanja pune saradnje s
ICTY.

Zbog svega ovog, ja sam sve zabrinutiji da ce "talasi" koji ce tokom sledece
godine dolaziti iz Srbije imati oštar i negativan uticaj na ovu bitku
sukobljenih vizija i principa u Republici Srpskoj. Nema nikakve sumnje da
deo bosanskih Srba shvata da buducnost leži u Evropi i želi to da ostvari.
Svi mi treba da mislimo kako da na najbolji nacin podržimo taj napor.
 
 
Tri srpske kataklizme
http://www.danas.co.yu/20060520/vikend3.html#0 






------------------------ Yahoo! Groups Sponsor --------------------~--> 
You can search right from your browser? It's easy and it's free.  See how.
http://us.click.yahoo.com/_7bhrC/NGxNAA/yQLSAA/NfOolB/TM
--------------------------------------------------------------------~-> 

 
Yahoo! Groups Links

<*> To visit your group on the web, go to:
    http://groups.yahoo.com/group/SrpskaInformativnaMreza/

<*> To unsubscribe from this group, send an email to:
    [EMAIL PROTECTED]

<*> Your use of Yahoo! Groups is subject to:
    http://docs.yahoo.com/info/terms/
 


Одговори путем е-поште