.Teritorijalne razlike medju Srbima
Mi Srbi pokrivamo dobar deo Balkana, ali u
poredjenju sa prostorima koje pokrivaju Rusi npr. i neki drugi narodi,
prostor na
kome zive Srbi na Balkanu nije tako veliki. Ali su
zato prisutne razlike u mentalitetu, jeziku (naglasak, dijalekt),
obicajima. Srbi su narod tolerantan prema drugim etnickim grupama,
ali su npr. prilicno osetljivi na pomenute razlike medju njima. To bi
se moglo podvesti pod kategorije kao "lokal patriotizam",
provincijalizam", sto je ostatak ranijih epoha
nerazvijenosti,
zatvorenosti, nedostatka transporta,
komunikacija, obrazovanja, gde su pojedine srpske teritorije
zivele izolovane. U Srbiji jos uvek postoje citave regije, koje jos uvek
na neki nacin cuvaju svoja prethodna vekovna arhaicna obelezja i navike
i obicaje.
Spominju se, na primer, Ere. Koliko prica i
sala o njima. Zatim Sumadinci, Vlasi, Banacani, Lale, Sose,
Sremci, Cokalije (naziv za Makedonce i stanovnike Juzne Srbije),
bugarasi (naziv za stanovnike pojedinih delova Srbije koji navodno
gravitiraju Bugarskoj), Sopovi, Cincari.
A posebna je
prica o nominacijama, kojima se oznacavaju pojedini gradovi: carapani
(Krusevac,) civijasi (Sabac), crevari, itd.
I danas su prisutne teritorijalne zone u Srbiji,
gde se zavrsavaju pojedini rasno-lingvisticki tipovi Srba, i koji dele
Srbe i Srbiju. Dinarski Srbi sa svojim odlicjima (jezickim, telesnim,
karakternim i dr) pokrivaju delove Srbije od granice Crne Gore, Bosne
i Hercegovine do Gornjeg Milanovca, Valjeva, Sabca, Cacka, ali se sire
u blazim karakteristikama ka Beogradu (npr.pojedine opstine
Beograda kao npr. Lazarevac, govore rastegnutim, "erskim" naglaskom i u
udaljenim mestima se moze naci rec "dje ces, rijeka," isl. Dok npr,
pojedini delovi i predgradja Beograda su naseljeni juznjackim
migracijama, npr. Kumodraz, gde se govori izvorni leskovacki dijalekt,
koji se cuva par stotina godina.
Rec Srbijanci se najcesce koristi od
strane Srba izvan Srbije, da tako nazovu stanovnike i starosedeoce
Srbije.
Ono sto je interesantno je npr., da su stanovnici
Srbije osetljivi i uocvaju razlike medju njima. Npr. stanovnici Istocne
i donekle i Juzne Srbije i delova Sumadije, gde preovladava juznjacki
naglasak i mentalitet, skloni su da vide stanovnike Zapadne Srbije
kao" stroge" "gospodarski nastrojene", a ovi opet njih kao
"mekane", "romaneskne". U Sumadiji, na primer, liniji Gornji
Milanovac ka Arandjelovcu, gde se razdvajaju "erski" i "juznjacki"
elementi ""Ere"su ponekad sklone da "juznjake" ocene kao
"bugarasi" i obratno. Izmedju Cacka i Kraljeva, kod sela Ladjevci,
zavrsava se "erski" i pocinje "juznjacki" naglasak.I ovde
postoje slicne, blaze odbojnosti.
Ali ono sto karakterise
Srbe to je da tu nema mrznje, to je jedna spontana reakcija na one koji
su razliciti. Jos je znacajninje da Srbi npr. Jevreje ponekad nazivaju
Civutima, Grke "Kir Janjama", cincarima, i mnogim slicnim nazivima
za pripadnike drugih etnickih grupa u Srbiji. Tu nije bilo rasizma
i verske i nacionalne netrpeljivosti. Ako je, na primer, stanovnik
Paracina nazvao Jevrejina "Civutin", tu nije bilo nista vise
netrpeljivosti nego na primer, prema Srbinu sa Zlatibora, koji je
dolazio sa konjem sa tovarom luca da mu ga proda, a koga je on nazivao
"Era".
