http://www.intermagazin.rs/arhitekta-ruske-ekspanzije-agresniviniji-je-od-putina-jedan-od-najmocnijih-ljudi-u-rusiji/


ARHITEKTA RUSKE EKSPANZIJE: Agresniviniji je od Putina, jedan od najmoćnijih 
ljudi u Rusiji


 <http://www.intermagazin.rs/wp-content/uploads/2014/05/va_13-lavrov-83.jpg> 
Sergej Lavrov je jedan od najdugoveènijih ministara spoljnih poslova na svetu, 
u Ukrajini sprovodi viziju koju deli sa Putinom: ruska imperija mora da se 
vrati kao ozbiljan igraè.

Bilo je to u Ženevi jednoj od najstarijih svetskih diplomatskih metropola, 17 
aprila ove godine. Stanje je u Ukrajini zakuvalo i svetske sile su se, kako 
obièavaju, okupile kako bi raspravile što da naprave – iako je veæ unapred 
svima bilo jasno da su interesi toliko disparatni da pravog kompromisa neæe 
biti. Sastanak nije bio kratak, raspravljalo se dugo, do kasnih poslepodnevnih 
sati. I onda je stigla vest da su razgovori završeni i novinari su se sjurili 
kako bi èuli što je dogovoreno. No, pred njih su izašli samo amerièki državni 
sekretar Džon Keri i šefica diplomatije EU, baronica Ketrin Ešton, dok je treæi 
kljuèni èovek pregovora, ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov, nestao 
netragom.

I dok su novinari rešetali Kerija, naš je Rus lepo prièekao da èuje što su oni 
rekli, a onda naruèio svoju konferenciju. I veæ tim potezom jasno dao do znanja 
da je neki kompromis postignut, ali da on o njemu ne želi da govori zajedno sa 
svojim sagovornicima buduæi da ga tumaèi na svoj naèin. Jer, on je ruski 
ministar i tako mu se može. A tako se sviða i velikom gazdi u Kremlju, 
Vladimiru Putinu .

Sergej Lavrov je trenutno najdugovjeèniji ministar spoljnih poslova na svetu, 
ne raèunajuæi zemlje koje niti ne pokušavaju da uspostave privid demokratije. 
Veæ i ta èinjenica ga determiniše jednim od kljuènih igraèa na meðunarodnoj 
sceni – prema mišljenju nekim, i vodeæim diplomatom danas na svetu. Jer, iako 
je jasno da sve poteze u ruskoj spoljnoj i unutrašnjoj politici definiše “car” 
Putin, Lavrov je personifikacija te politike na globalnoj sceni, bilo da je reè 
o ruskoj intervenciji u Gruziju, pobuni u Libiji, graðanskom ratu u Siriji, 
pregovorima s Iranom o nuklearnom programu ili krizi u Ukrajini.

Stoga se s pravom treba da se zapitamo ko je taj èovek kojemu Putin toliko 
veruje – i zašto?

KVALITETNA ŠKOLA

Sergej Lavrov roðen je 21. marta 1950. Godine u Moskvi. Otac mu je bio Jermenin 
iz Gruzije, a majka Ruskinja iz Gruzije. Njena je služba na odreðeni naèin 
profesionalno usmerila mladog Sergeja – radila je u Ministarstvu spoljne 
trgovine. Kad je Sergej s velikim uspehom završio srednju školu, želeo se da 
posveti fizici, ali je konaèno upisao Državni institut za meðunarodne odnose i 
tako karijeru usmerio prema diplomatiji. Radan i pametan, studirao je na toj 
kvalitetnoj školi vrlo sistematski, nauèio èak i singaleski jezik te ubrzo 
završio u ambasadi tadašnjeg Sovjetskog Saveza na Šri Lanki.

Ovi biografski podaci kljuèni su za razumevanje ideološkog profila Sergeja 
Lavrova. On je, naime, bio državotvorni Rus u pravom smislu reèi: majka je bila 
državna službenica, on se odmah nakon fakutelta ubacio u diplomatsku službu i 
uživao je u snazi bivšeg SSSR – a koji je tada bio svetska sila, pandan SAD-u. 
U takvim okolnostima se formirao Sergej Lavrov, a kako je bio i ostao izuzetno 
inteligentan i predan poslu, vrlo je brzo napredovao u sovjetskoj 
spoljnopolitièkoj hijerarhiji.

Odlazak u Njujork

I tako 1981. godine odlazi u Njujork te ondje sedam godina radi u misiji pri 
UN-u, da bi se uoèi raspada SSSR – a vratio kuæi, u Moskvu.

Brojni njegovi biografi istièu kako je sa velikom gorèinom sa svog 
kancelarijskog prozora posmatrao raspad sovjetske imperije.

I odatle proizlazi ona temeljna potka koja mu je posle otvorila vrata Putinove 
naklonosti: njih obojica veruju da je SSSR bio legitimna, istorijski opravdana 
i konaèno Bogom dana projekcija ruske moæi te da je Moskva nakon pada 
Berlinskog zida poražena, da je tokom vladavine Borisa Jeljcina i haosa koji je 
tada vladao osramoæena i da je njihov sveti zadatak Rusiju da vrate tamo gde 
joj je mesto – na sam vrh sveta.

Iako su obojica stasali u SSSR-u , gde je èlanstvo u Komunistièkoj partiji bilo 
uslov za bilo kakav napredak, bili su dovoljno mudri da uvide sve manjkavosti 
te ideologije koju su zatim zamenili novom: patriotskom, ruskom koja za cilj 
ima obnovu imperija bez ideološkog sadržaja – upravo se zato Putin i priklonio 
Pravoslavnoj crkvi.

Ruska politièka vrhuška takvog Lavrova 1994. godine vraæa u Njujork, ali sada 
kao šefa misije, i to je bila prilika njegova života koju nije propustio. Radio 
je neumorno, uèestvovao u rešavanju krize na prostoru bivše Jugoslavije, 
kosovske krize koja je rezultirala bombardovanjem Srbije 1999. godine (kada je 
popustio pred SAD-om, ali to mu se posle više nije ponovilo), a kao jedan od 
najiskusnijih diplomata u UN-u uspešno je razbijao amerièko – britanske teze o 
opasnostima koje prete od Iraka.

Veliki profesionalac

Sve to nije prošlo neprimeæeno u Moskvi. Putin je došao na vlast 2000. godine i 
polako je na kljuène pozicije dovodio ljude od liènog poverenja (Sergeja 
Šojgua, Sergeja Ivanova, Igora Seèina), a prazno mu je ostalo mesto ministra 
spoljnih poslova. Tu je , naime, bio Igor Ivanov, iskusni diplomata ​​i 
profesionalac koji nije delio Putinove ideje. Ruski predsednik ga je brzinski 
smenio u martu 2004. godine i pozvao Lavrova da preuzme diplomatiju.

Ovaj se brzinom vetra spakovao i odjurio u Moskvu, èime je poèela sad veæ 
desetogodišnja kohabitacija koju su mnogi videli samo kao privremenu meru.

Cene ga i kolege te svi o njegovim profesionalnim kvalitetima govore u 
superlativima, iako napominju da zna planuti ako pregovori krenu u smeru koji 
mu se ne sviða. Tada burno reaguje, prekida dogovore, traži novi poèetak. Ali, 
istièu njegovi bliski saradnici, iza takve eksplozivne prirode (ali samo iza 
zatvorenih èvrsto diplomatskih vrata) krije se poetska duša: Lavrov, naime, 
piše stihove na ruskom. Sreæno je oženjen, ima æerku, ali nikad nije krio i da 
mu je luksuzan i lagodan život jako drag. Strastveni je pušaè, preferira dobar 
viskie èak i pred ruskom votkom, a odela mu se šiju u Londonu i Berlinu. 
Sportski je ti , što se vidi i na njegovoj impozantnoj pojavi, fluentno govori 
engleski, a dobro zna i francuski, iako ga retko javno koristi

I kao takav bi mogao još dugo, ako ga posluži zdravlje, da vodi rusku 
diplomatiju i nadmašiti rok trajanja sovjetskih prethodnika – ne baš i Andreja 
Gromika koji je žario i palio svetskom diplomatijom od 1957. do 1985. godine .

No, interesantno je da Lavrovu, koji je karijeru poèeo u SSSR – u, uzor nije ni 
ovaj, ni Vjaèeslav Molotov.

Sam je, naime, nekoliko puta rekao da se ugleda u princa Aleksandra Gorèakova 
koji je nakon poraza u Krimskom ratu podigao na noge osramoæeni Rusiju. Kad se 
ta izjava uzme u obzir, mnogo je jasnija i sadašnja ruska – Putin – Lavrovljeva 
– politika prema Ukrajini. A sve uz èelièni izraz lica ovog Moskovljanina koji 
se javno ne smeje jer mu jednostavno nedostaje smisao za humor. A to je veoma 
zabrinjavajuæa karakteristika.

RATOVAO SA TRI AMERIÈKA MINISTRA

Kolin Pauel , 2004.

Lavrov mu se javno suprotstavlja oko tadašnje ukrajinske Narandžaste revolucije 
.

- Moramo izbeæi pogubnu praksu dvostrukih standarda u evaluaciji izbornog 
procesa – izjavio je Lavrov, jasno se referirajuæi na amerièke predsednièke 
izbore 2000. koji su rešeni odlukom Vrhovnog suda.

Kondoliza Rajs, 2006.

Uèesnici više njihovih sastanaka izjavili su kako je “Lavrov do perfekcije 
doveo sposobnost da iziritira amerièku državnu sekretarku do te mere da ta 
inaèe vrlo mirna univerzitetska profesorka reaguje oštro, besno, što je za 
diplomata vrlo negativno, izuzetno emocionalno” .

Hilari Klinton, 2009.

Nova amerièka administracija Baraka Obame je kao jedan od spoljnopolitièkih 
ciljeva postavila “resetovanje odnosa sa Rusijom Na prvom susretu u Ženevi 
Hilari Klinton je Lavrovu dala maketu sklopke za ispaljivanje projektila na 
kojoj je æirilicom trebalo pisati “reset” , no pisalo je “preoptereæenje” , što 
je on pristojno, ali oštro ismijao.

A kad su ga besno prozivali da odbija pomoæi pobunjenicima u Siriji, Lavrov je 
mirno rekao:

- Onaj ko se ljuti, retko je u pravu .

(Jutarnji list, Srbin.info)

Одговори путем е-поште