RAZGOVOR SA DR MILANOM ŠAHOVIĆEM,
PROFESOROM
MEĐUNARODNOG PRAVA
Izručenje
osumnjičenih
je
međunarodna
obaveza
Pravno je nesporno to što je Savet
bezbednosti
osnovao haški tribunal. - Rezolucija
1244
pokušala da reši situaciju nastalu posle
NATO
bombardovanja
Prvo pojavljivanje Slobodana Miloševića,
bivšeg
predsednika Srbije i Jugoslavije, pred
sudijama
haškog tribunala i njegova izjava da taj sud
ne
priznaje zato što ga je osnovao Savet bezbednosti,
a ne
Generalna skupština Ujedinjenih nacija, kao i
to da je ovaj sud
instrument NATO-a osnovan da bi
sudio srpskom narodu, još više je
podstakla
višegodišnju polemiku o prirodi haškog suda.
Da li je haški tribunal legalan, pitali smo dr
Milana
Šahovića, profesora međunarodnog prava, bivšeg
člana
Komisije za međunarodno pravo UN.
- Međunarodni krivični sud za ratne
zločine
počinjene na teritoriji bivše SFRJ osnovao je
Savet
bezbednosti Ujedinjenih nacija, jer je on jedini
organ
međunarodne zajednice koji je bio ovlašćen to
da
uradi. Generalna skupština, po svojoj
strukturi,
ovlašćenjima koje ima i po Povelji UN, pravno
ne
može da deluje kao organ koji osniva posebne
organe kao
što je haški tribunal. Sedma glava
Povelja UN ovlašćuje Savet
bezbednosti da donosi
opšte obavezne odluke. Prema tome, pravno
je
nesporno u potpunosti, to što je Savet
bezbednosti
osnovao tribunal, naročito zbog toga što
Savet
bezbednosti kao organ ima dužnost da deluje
konkretno,
preduzimajući kolektivne mere - kaže dr
Šahović.
- Generalna skupština UN mogla je da
sazove
međunarodnu konferenciju na kojoj bi se
raspravljalo
o osnivanju jednog ovakvog suda.
Međutim, u slučaju osnivanja haškog
tribunula radilo
se o hitnoj potrebi da se deluje u pravcu
prekida
povreda humanitarnog prava, suzbijanja
ratnih
zločina, zločina protiv čovečnosti i povreda zakona
i
metoda vođenja rata na prostoru bivše SFRJ.
Haški tribunal
je morao hitno da se osnuje. Nije bilo
drugog izlaza, pre svega zbog
pasivnosti naše
vlade i ostalih vlada uključenih u ovaj sukob,
jer
nijedna od njih nije ispunjavala svoje
međunarodne
obaveze - dodaje dr Šahović.
Činjenica je da jedan broj domaćih pravnika i
dalje
polazi od toga da je Ustav SRJ stariji od
međunarodnih
pravnih obaveza. Međutim, profesor
Šahović kaže da Statut haškog
tribunala predstavlja
međunarodni pravni akt koji smo mi prihvatili i
koje
bi i naš pravosudni sistem morao da sprovodi, ali,
na
žalost, izgleda da dobar broj pravnika još uvek
nije spreman to da
prihvat:
- Političari su to iskoristili, pre svega vođe
sadašnje
opozicije. Oni i dalje govore da je haški
tribunal
politički instrument velikih sila, pre svih SAD, ali
to
su politički montirani argumenti čiji je cilj da
se
napravi politička afera i onemogući saradnja naše
zemlje
sa haškim tribunalom - upozorava dr
Šahović.
Milošević je izručen haškom tribunalu, a pred
nama
je sada pitanje: Kako ćemo dalje sarađivati sa
ovim
sudom, s obzirom na pravno zamešateljstvo koje
je
nastalo povodom pokušaja da se najpre donese
zakon, a
onda i uredba o saradnji sa Hagom?
- Do "transfera", kako se u
međunarodnoj
terminologiji kaže, moralo je da dođe jer je to
bila
posledica sprovođenja jedne međunarodne
obaveze
direktne prirode. Ako se pogleda
rezolucija kojom je osnovan Haški
tribunal, onda se
u tački četiri vidi da se od svih država traži
da
prihvate Statut i sprovode njegove odredbe. Znači,
to
nije preporučeno, nije ostavljeno zemljama na
volju, već je na osnovu
Povelje Ujedinjenih nacija
Savet bezbednosti doneo obaveznu odluku
koje su
države trebale odmah da sprovedu. Kod nas to
nije
usvojeno odmah, ali je Đinđićeva vlada to učinila
u
trenutku kada smo došli u ćorsokak. On je
iskoristio Ustav
Srbije, član 135. koji je u stvari
Miloševićeva klauzula kojom je on
obezbedio da ne
sprovodi odluke federacije onda kada to nije
u
interesu Srbije. Đinđić je to iskoristio polazeći od
toga
da nije bilo u interesu Srbije dalje
odugovlačenje, kaže Šahović.
Negativno raspoloženje prema Zapadu svakako
je
posledica i nelegitimnog bombardovanja Jugoslavije
koje
su sprovele NATO snage. Svi domaći eksperti
za međunarodno pravo
slažu se da je za ovakvu
akciju - neposrednu primenu sile - bila
neophodna
rezolucija Saveta bezbednosti.
- Siguran sam da i oni koji su izvršili agresiju
znaju
da je do nje došlo nezakonitim putem. Time što
je
preuzeto vazdušno bombardovanje, bez odobrenja
Saveta
bezbednosti, prekršena je azbuka
međunarodnog prava. Razume se, oni
su izvršili
intervenciju pravdajući je različitim
razlozima,
posebno neprimerenim represivnim merama
protiv
albanske većine, ali ona će ostati sporna. SRJ je
s
pravom tužila članice NATO-a koje su učestvovale
u
bombardovanju zbog povrede pravila, zabrane,
pretnje ili
upotrebe sile, kao akata agresije i
genocida, kako piše u našoj
tužbi, koja je podneta
Međunarodnom sudu pravde u Hagu. Taj
sud
postoji na osnovu Povelje Ujedinjenih nacija i on
je
ovlašćen da rešava pravne sporove između država.
O ovome
će se dugo diskutovati, a da li će biti
doneta presuda, videćemo.
Uvek na kraju politika o
svemu odlučuje. Međutim, ako se držimo
prava, ne
možemo da kažemo da je Rezolucija
1244
legalizovala bombardovanje. Ona je samo pokušala
da
reši situaciju posle bombardovanja, jer se
međunarodno pravo stvara
na bazi faktičkih
situacija - napominje dr Milan Šahović.
Ljiljana Milisavljević
NSP Lista isprobava demokratiju u praksi