politika.rs 
<http://www.politika.rs/rubrike/Politika/Majcinski-odnos-EU-prema-Pristini.lt.html>
  

Majčinski odnos EU prema Prištini

 

http://www.politika.rs

 

Zašto potpredsednica Evropskog parlamenta Ulrike Lunaček kaže da treba menjati 
Briselski sporazum ako se ne sviđa ustavnom sudu Kosova 

Kada bi Ustavni sud Srbije kojim slučajem ustanovio da je Sporazum o Zajednici 
srpskih opština u neskladu sa najvišim pravnim aktom zemlje, da li bi Ulrike 
Lunaček i tada mirno zaključila da je onda potrebno promeniti dogovoreno u 
Briselu? A upravo je to zatražila potpredsednica Evropskog parlamenta i 
izvestilac za Kosovo, komentarišući odluku ustavnog suda Kosova da suspenduje 
primenu Sporazuma o ZSO do konačne ocene da li je u skladu sa ustavom Kosova.

Ona je kazala da potez suda nije neprijateljski akt prema Srbiji, a upravo tako 
Beograd doživljava ovo odlaganje primene sporazuma, u koji je, inače, uložio 
sav svoj politički kredibilitet. Ulrike Lunaček, kao evropski parlamentarac, ne 
mora da vodi računa o tome i ne mora da bude uzdržana poput nekih briselskih 
birokrata, kao što nije bila ni do sada, bez zadrške podržavajući kosovsku 
nezavisnost.

Ulrike Lunaček je mnogo naklonjenija Prištini nego što je bilo koji izvestilac 
EP za Srbiju ikad bio prema Beogradu, pogotovo svojevremeno Jelko Kacin. Njih 
dvoje simbolizuju dvostruki aršin EU na našem prostoru. Istine radi, Kacinov 
naslednik, aktuelni izvestilac EP za Srbiju Dejvid Mekalister, ovde se vidi kao 
mnogo objektivniji tumač srpskih prilika.

Međutim, dobar poznavalac prilika u EP kaže da su stavovi Lunačekove „više 
prokosovski nego antisrpski, jer ona želi da osnaži kosovsku državu kao 
građansku državu Srba i Albanaca”. On ističe da se od nje, koja kao poslanik 
može slobodno da iznosi stavove, ipak očekuje da sa mesta potpredsednice EP i 
izvestioca za Kosovo ima izbalansiran stav. Naš sagovornik otkriva i da se ona 
nalazi i iza predloga da pozivni telefonski broj za Kosovo ide preko Austrije, 
lobirajući za to.

Moglo bi se reći da njena autonomnost i samouverenost, koje je iskazala i 
nedavno kritikujući evropskog komesara Johanesa Hana što konferenciju o slobodi 
medija nije zakazao pre izbora u Turskoj, nisu bez osnova. U EP je došla kao 
poslanik (Partije zelenih) sa najvećom podrškom birača. Dugogodišnji je 
aktivista nevladinog sektora Austrije, gde je bila veoma angažovana u 
lezbijskim organizacijama.

Među mnogim ovogodišnjim njenim porukama podrške i razumevanja upućenim 
Prištini ističe se i zalaganje za liberalizaciju viznog režima EU za Kosovo. 
Lobirala je i za prijem Kosova u Unesko, a svojevremeno je tražila da Beograd 
primi Tačija kao što je Tonija Blera. Nije propuštala prilike ni da poziva pet 
članica EU koje nisu priznale Kosovo – da to učine. Uz česte opomene Beogradu 
da će priznanje Kosova biti uslov za ulazak u EU, ona je pozivala Srbe sa KiM 
da se izjasne kao građani Kosova.

Za razliku od nje, kada je reč o aktuelnoj suspenziji Sporazuma o ZSO, 
ambasador SAD u Srbiji Majkl Kirbi ne samo da ne veruje da će se Priština 
usuditi da ga poništi već očekuje da će ustavni sud Kosova potvrditi njegovu 
ustavnost, kao što je i ranije činio sa drugim delovima Briselskog sporazuma. 
Kirbi je juče u razgovoru sa grupom novinara u Beogradu, kako prenosi Beta, 
naglasio da je Briselski sporazum važan u svim aspektima i izrazio nadu da će 
dve strane pronaći način da nastave dalje. Na pitanje da li bi sporazum o ZSO 
mogao biti promenjen, ambasador SAD je rekao da ne može da spekuliše šta će se 
dogoditi ako sporazum bude ocenjen kao neustavan. Dodao je, međutim, da 
pretpostavlja da su dve strane kada su potpisivale sporazum vodile računa o 
tome da je u skladu sa njihovim zakonima i ustavima.

Da li je baš tako?

Recimo, dr Tanasije Marinković, vanredni profesor Pravnog fakulteta 
Univerziteta u Beogradu je, ubrzo po potpisivanju Sporazuma o ZSO, ocenio da bi 
ustavni sud Kosova imao šta da kaže o njemu. Poredeći ovaj dokument sa normama 
kosovskog ustava, zaključio je da se ovim međunarodnim ugovorom utiče na 
unutrašnje ustrojstvo Kosova, pa se „samim tim narušava njegova nezavisnost, 
odnosno suprematija njegovog ustava”. To jest, kako kaže za „Politiku”, veliko 
je pitanje kako će se taj ugovor implementirati u kosovski ustavni poredak jer 
je u suprotnosti sa ustavnim sistemom Kosova.

Nasuprot u laičkoj javnosti uvreženom mišljenju da je međunarodno pravo uvek 
iznad nacionalnog, profesor  Marinković ističe da su retki ustavi koji daju 
primat tom pravu na takav način da stavljaju međunarodne ugovore iznad ustava. 
Izuzetak u tom pogledu je Ustav Holandije.

„Uglavnom ustavi, kao što i naš to čini, proklamuju da je ustav najviši pravni 
akt, a međunarodnim ugovorima daju nadzakonsku snagu. Međutim, u praksi i 
najuglednijih evropskih država, onih koje su primer vladavine prava, kao što su 
Francuska, Nemačka i slične, dešava se vrlo često da se menja ustav kada se 
oceni da ugovor koji treba da se zaključi nije u skladu sa njim. Dakle, ustav 
se promeni, kako bi potom mogao da se ratifikuje određeni međunarodni ugovor. 
To je bio slučaj sa ratifikacijom međunarodnih ugovora Evropske unije, kao što 
je, na primer, ugovor iz Mastrihta”, ukazuje on.

Tako se i dalje, kako objašnjava, prividno održava utisak o hijerarhijskoj 
superiornosti ustava, iako u suštinskom smislu dolazi do usklađivanja ustava sa 
međunarodnim ugovorom.

Na balkanskim prostorima ne drži se mnogo do formalnosti i kada je reč o 
osnovnom zakonu. Toga nije bilo čak ni kada se ustavi sastavljaju pod 
međunarodnom kapom, poput dejtonskog Ustava Bosne i Hercegovine, koji je 
napisan u Aneksu 4 Dejtonskog sporazuma.

Dr Darko Simović, vanredni profesor Kriminalističko-policijske akademije u 
Beogradu, ukazuje da je, radi okončanja građanskog rata u BiH, Dejtonskim 
ustavom konstituisana svojevrsna etnička konsenzus demokratija tri 
konstitutivna naroda, zbog čegasu pojedina institucionalna rešenja ovog ustava 
u neskladu sa Evropskom konvencijom, koja zabranjuje diskriminaciju.To je 
potvrdio i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu 2009, u predmetu Sejdić i 
Finci protiv BiH. Dejtonska ustavna rešenjakoja predviđaju da samo pripadnici 
konstitutivnih naroda (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) mogu biti birani u državno 
Predsedništvo i Dom naroda (gornji dom) Parlamentarne skupštine BiH, rekao je 
sud, stavljaju u diskriminatorni položaj pripadnike svih drugih etničkih 
zajednica.

„Bez obzira na takvu odluku suda, do promene ustavnih rešenja nije došlo jer je 
za tako nešto potrebna saglasnost sva tri konstitutivna naroda. Budući da oni 
imaju dijametralno suprotne stavove prema budućnosti BiH, tako nešto nije 
realno očekivati, jer svaka priča o ustavnim promenama provocira otvaranje 
Pandorine kutije”, kaže prof. Simović.

objavljeno: 14.11.2015.

 

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте постављали у овој групи, пошаљите е-поруку на [email protected].
Посетите ову групу на http://groups.google.com/group/siem.
Да бисте видели ову дискусију на вебу, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/00af01d11eef%2478a4d360%2469ee7a20%24%40gmail.com.
За више опција посетите https://groups.google.com/d/optout.

Reply via email to