rs-lat.sputniknews.com 
<http://rs-lat.sputniknews.com/analize/20151230/1102159707/grdjevinci-rusija-dug-gas.html?utm_source=https%3A%2F%2Ft.co%2F1ehkESCo8F&utm_medium=short_url&utm_content=avAy&utm_campaign=URL_shortening>
  


Građevinci ne mogu da otplate dug Rusiji za gas


Sputnik

Rusija je nepresušan izvor inspiracije za poslovne ljude iz Srbije. Trgovinski 
sporazum prema kome je više od 90 odsto proizvoda oslobođeno carina, 
višegodišnje prisustvo na tom tržištu i stara slava koja se vuče još iz doba 
SFRJ utiču na srpske biznismene da stalno promovišu nove ideje za unapređenje 
poslovanja.

Najnovija ideja jeste vezana za građevinsku industriju. Naime, zbog 
zaoštravanja odnosa između Rusije i Turske i sankcija koje je Rusija uvela 
turskoj privredi zbog neprijateljskog čina obaranja aviona nad Sirijom, uticala 
je da se turska građevinska industrija povuče sa ruskog tržišta. Srpski 
građevinci vide u tome svoju šansu. Ovaj put predlog je da srpske građevinske 
kompanije odu u Rusiju i tamo grade, da radnike plaća srpska država, a da se 
na taj način refundira srpski dug za gas. Ideja je potekla iz Građevinske 
komore Privredne komore Srbije.

Radi se naime o klasičnom barter aranžmanu koji je, prema rečima Ljubinka 
Savića, stručnjaka PKS–a za energetiku, bio uobičajen u poslovima između 
Srbije i Rusije.

Prema njegovim rečima, i taj aranžman bi bilo moguće izvesti. Pitanja su, 
međutim, veličina poslova koji mogu da budu ugovoreni i mogućnosti srpskih 
kompanija, s obzirom da je naša građevinska operativa u veoma teškoj situaciji 
sa aspekta opremljenosti mehanizacijom i sa aspekta obučenosti stručnog kadra.

„Naravno da to može da se organizuje u nekom narednom periodu, ali pitanje je 
organizacije države i načina organizacije celog sektora“, kaže Savić.

Za ekonomistu Branka Dragaša ideja da srpski građevinci svojim radom otplaćuju 
državni dug za gas je dobra ideja, jer je rusko tržište sada otvoreno s obzirom 
da su se turske građevinske firme povukle iz Rusije. I on napominje da je 
srpska građevinska industrija u lošem stanju.

„Ukoliko bi u državi Srbiji bilo sluha da se jedna takva finansijska 
kombinacija napravi, to bi bilo odlično. Zatvarao bi se dug, ljudi bi radili i 
svi bi bili zadovoljni“, kaže Dragaš.

Za ekonomskog analitičara Mahmuta Bušatliju ta ideja nije sprovodiva zato što 
Srbija više nema građevinsku operativu koju je nekada imala. Na koji način 
država može da organizuje građevince za rad u Rusiji, kada nije mogla da 
zaštiti firme od propadanja, pita se Bušatlija.

„Moramo biti svesni činjenice da u Srbiji više ne postoje građevinske firme u 
smislu kvaliteta i dimenzija koje dozvoljavaju rad u inostranstvu. Čak ni rad u 
ovoj zemlji više ne mogu da dobiju“, kaže Bušatlija.

On napominje da je u Srbiji, u vreme kada je SFRJ bila velesila u izvozu 
investicione gradnje, postojalo nekoliko desetina firmi koje su pojedinačno 
imale po više od 10.000 zaposlenih.

„Tek kada imate veliku firmu, imate logistiku koja vam dozvoljava da se 
organizujete i ovde, ali i u inostranstvu, jer logistika za rad u inostranstvu 
je vrlo komplikovana i mora iza sebe, da bi se nešto zaradilo, imati i 
građevinsku industriju. Mi, nažalost, nemamo ni industriju građevinskih 
materijala. Proizvodnja građevinskih materijala kod nas je beznačajna u odnosu 
na period od pre 20 ili 30 godina“, kaže Bušatlija.

Kroz privatizaciju su se sve velike građevinske firme krunile, smanjivale obim 
poslovanja, a tamo gde su se održale, na Bliskom Istoku i u Rusiji, smanjivale 
su se prelazeći, kroz privatizaciju, ili lažnu privatizaciju (zbog izbegavanja 
sankcija) u ruke direktora ili najsposobnijih da ih otmu državi, napominje 
Bušatlija. Od 2001. godine taj proces je još ubrzan, prema Bušatlijinim rečima, 
haotičnom privatizacijom motivisanom otimanjem građevinskog zemljišta koje su 
te firme imale na raspolaganju.

„U toj situaciji, obećavati ruskoj strani da možemo da eliminišemo naše dugove 
prema nabavci energenata na taj način što ćemo izdavati najelementarniju radnu 
snagu, to je neodgovorno. Pre svega ukazuje na to da se niko, u okviru javne 
uprave, profesionalno ne bavi građevinarstvom. I posledica toga je nerealno 
očekivanje da možete kroz taj sektor koji ste desetkovali da postignete neke 
bartere“, kaže Bušatlija.

Da bi debalans koji nastaje kupovinom energenata na ruskom tržištu mogao da 
bude pokriven Srbija bi morala da angažuje na stotine hiljada radnika, što je 
nemoguće, jer naša zemlja nema toliko građevinskih radnika osposobljenih za 
ozbiljne poslove, zaključuje Bušatlija. 

 

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте постављали у овој групи, пошаљите е-поруку на [email protected].
Посетите ову групу на https://groups.google.com/group/siem.
Да бисте видели ову дискусију на вебу, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/02fc01d14339%245c76c720%2415645560%24%40gmail.com.
За више опција посетите https://groups.google.com/d/optout.

Reply via email to