dw.com 
<http://www.dw.com/sr/najte%C5%BEa-godina-u-istoriji-eu/a-18951268?maca=ser-newsletter_serbian-2425-html-newsletter>
  


Najteža godina u istoriji EU | Evropa | DW.COM | 31.12.2015


Deutsche Welle (www.dw.com)

Bilo je to neko sasvim drugo vreme, kada je najvažnije pitanje za EU bilo da li 
će savladati krizu evra. U januaru je u grčkoj na vlast stupio levičarski 
političar Aleksis Cipras, što je izazvalo veliki strah poverilaca Grčke. On se 
odupirao zahtevima Trojke - kao što je to i obećako pred izbore. Usledila je 
višemesečna partija pokera između Atine i kreditora.

Krizni samiti su se samo smenjivali. Više nego jednom je pretio izlazak Grčke 
iz monetarne unije. Nemački ministar finansija Volfgang Šojble je čak predložio 
da Grčka napusti evrozonu na ograničeno vreme. No, naposletku je grčka vlada 
popustila i prihvatila uslove međunarodnih kreditora, pa je tako ispunila sve 
što treba da dobije treći kreditni paket. To je najpre smirilo duhove. Dužnička 
kriza u Evropi i dalje traje, ali je od leta pod boljom kontrolom.

Mnogi su tada smatrali da je evro u opasnosti, a sa njim ji Evropska unija. 
Nemačka kancelarka Angela Merkel spada u one koji su stalno opominjali da se 
treba strogo pridržavati pravila i dogovora. No, nešto kasnije je i ona sama 
prekršila pravila.

 

Šojble i njegov bivši kolega iz Grčke Varufakis: „Složili smo se da se ne 
slažemo“

Merkel izolovana

Jer, kada je krajem leta priliv izbeglica preko Balkanske rute postajao sve 
veći, kada su hiljade ljudi bile zadržane u Mađarskoj, odakle su hteli da pređu 
u Nemačku, Angela Merkel im je dozvolila da uđu u njenu zemlju, ne hajući za 
Dablinski sporazum, prema kome azil može da se traži samo u prvoj zemlji EU u 
koju se uđe. Nešto kasnije, ona je taj sporazum proglasila prevaziđenim.

Merkelova je dozvolila da u nemačku nedeljama nekontrolisano ulaze izbeglice, 
izjavivši da nema „gornje granice“ kada je reč o broju ratnih izbeglica koje 
Nemačka može da primi. Njena poruka javnosti je glasila: „Mi to možemo“. U 
početku je većina građana podržavala taj koncept, ali kako se broj izbeglica 
povećavao, i raspoloženje se menjalo. Druge evropske zemlje su najpre bile 
zapanjene, a ubrzo zatim su prestale da pokazuju bilo kakvo razumevanje za 
potez nemačke kancelarke. Za nju je situacija postala vrlo neprijatna kada je 
pokušala da progura jedinstveni evropski sistem za raspodelu izbeglica. Pre 
svega istočne zemlje EU su to kategorički odbila i optužile Merkelovu da je 
„pozvala“, izbeglice da dođu.

Mađarski premijer Viktor Orban je proglasio izbegličko pitanje za „nemački 
problem“ i zatvorio prilaze svojoj zemlji. Postavio je ogradu najpre na granici 
sa Srbijom, a zatim i prema Hrvatskoj. Otada se svuda dižu ograde i uvode 
granične kontrole, slobodno kretanje po Šengenskoj zoni je ograničeno. „Tu nema 
Evrope, tu nema Unije“, zavapio je jednom predsednik Evropske komisije Žan-Klod 
Junker.

 

Kultura dobrodošlice nije trajala predugo

Skretanje udesno

Merkelovoj se nisu suprotstavile samo druge vlade. U okviru institucija EU, 
predsednik Saveta EU Donald Tusk je upozorio: „Evropa bez spoljnih granica je 
plodno tlo za strah“. Početkom decembra, on je u jednom novinskom intervjuu 
rekao da je izbeglički talas „preveliki“ i da bi zat o morao da se zaustavi, te 
da niko u Evropi nije spreman da primi tako veliki broj izbeglica, uključujući 
i Nemačku.

Sve te diskusije su se odrazile i na rezultate izbora. Praktično svuda, gde su 
krajem leta odažni izbori, desničarske stranke su dobile veliku podršku birača. 
Tako je bilo i u Poljskoj, gde je nova vlada već otvoreno govorila protiv 
izbeglica. Ministar spoljnih poslova Vitold Vaščikovski je u novembru rekao: 
„Možete li zamisliti da šaljemo našu vojsku u Siriju, dok 100.000 Sirijaca sede 
u Berlinu, piju kafu i gledaju kako se borimo za njihovu bezbednost?“ Mnogi 
smatraju da je Evropska unija sve manje u stanju dda rešava probleme, što za 
posledicu ima „novu nacionalizaciju“.

 

Angela Merkel je zbog svoje politike prema izbeglicama ostala izolovana u Evropi

EU bez alternative

Islamistički napadi u Parizu sredinom novembra sa 130 mrtvih doveli su do nove 
radikalizacije. Doduše, mnogi političari su od početka upozoravali da atentate 
terorističke organizacije IS ne treba mešati sa izbegličkom dramom, ali 
francuska vlada je to ipak učinila. Liberalna politika prema izbeglicama, onako 
kako je to zamislila Angela Merkel, na evropskom nivou ima sve manje pristalica.

Gotovo očajnički, zemlje EU sada pokušavaju – svaka za sebe, a delom i 
zajednički – da smanje broj izbeglica. EU je čak spremna da da novac i učini 
političke ustupke Turskoj koju je do sada oštro kritikovala zbog lošeg stanja 
ljudskih prava. Hermetičko zatvaranje, saradnja sa zemljama porekla i tranzita, 
ali i suzbijanje uzroka izbeglištva su sada načela – tim redom.

Evropa ovu godinu završava u krizama: kriza evra, izbeglička kriza, ukrajinska 
kriza sa zategnutim odnosima sa Rusijom, situacija posle napada u Parizu. Mnogi 
vide opasnost od razbijanja Evropske unije na fragmente, smanjivanju podrške 
Evropskoj uniji i jačanju populističkih snaga. No, jasno je da i pored toga 
nema alternative evropskoj saradnji.

 

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте постављали у овој групи, пошаљите е-поруку на [email protected].
Посетите ову групу на https://groups.google.com/group/siem.
Да бисте видели ову дискусију на вебу, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/00ae01d143dd%246f707750%244e5165f0%24%40gmail.com.
За више опција посетите https://groups.google.com/d/optout.

Reply via email to