pcnen.com <http://www.pcnen.com/portal/2016/04/09/antifasizam-budala/>  


Antifašizam budala | PCNEN


Objavio/la PCNEN

Drugi pišu <http://www.pcnen.com/portal/category/drugi-pisu/>  09. Apr.
2016. | 08:00 

Piše: David Broder

Podupiranje centrističkih snaga pogrešan je način da se desničare zadrži
podalje od vlasti.

Prozovete li nekoga fašistom znači da ste se upustili u rijetko plodonosnu
debatu oko definicija. No čak i ako Benito Mussolini i Adolf Hitler nisu
imali zajedničku teoriju za ono što su činili, uistinu je zbunjujuće kada se
kategorija "fašizma" proteže na Ba'athizam, ISIS, ili čak na uspon bjelačkog
nacionalističkog pokreta Donalda Trumpa.

Ne samo da se ove primjere ne može podvesti pod klasične fašističke teme
ponovnog rođenja nacije, ekonomskog korporativizma ili oružanog
ekspanzionizma, već ni njih same ne nalazimo isključivo kod fašista. O tome
se baš i ne raspravlja, no čak je i dobar stari britanski liberalizam imao
svoje milijune mrtvih i koncentracijske logore. Međutim, u
medijsko-političkom diskursu upotreba termina "fašist" uglavnom se koristi
kao oznaka za ništa više doli siledžiju koji ne poštuje pravila igre, dok
nam upotreba tog termina često kazuje više o osobi koja upućuje optužbu,
nego li o meti prema kojoj je optužba usmjerena.

Naposljetku, invokacija fašizma već dugo figurira kao poziv na oružje -
zahtjev za ujedinjenošću protiv izvanjske prijetnje. Prenapuhana priča o
Churchillovu odbijanju da udovolji nacizmu još se danas nudi kao opravdanje
za mnoge imperijalne podvige, a broj suvremenih Hitlera protiv kojih se
valja boriti (Milošević, Saddam Hussein, Gadafi,.) kao da neprestano raste,
unatoč našim naporima da bombardiranjem primoramo njihove podanike na
pokornost. Neovisno o tome što pokušavamo postići - nacisti dolaze. Apeli na
antifašizam sada se pojavljuju i u (trenutno) manje nasilnom okruženju
američkih predsjedničkih predizbora.

Portretiranje Trumpa ne samo kao većeg rasista i nacionalista od njegovih
protivnika, već i kao fašista, omogućava osobama poput Hillary Clinton da se
predstave kao visoko principijelni branitelji demokratskih vrijednosti i
dostojanstva u javnom životu. Ako bismo željeli biti dobronamjerni, mogli
bismo reći kako se ove termine vjerojatno ne bi vezivalo uz njezinu
dinastičku kandidaturu da se nisu stvorili uvjeti za premještanje
#ReadyforHillary u dvoboj "statusa quo protiv barbarizma".

Dylan Riley prikladno je ovaj fenomen nazvao "histeričnom implikacijom o
manjem zlu", do koje dolazi kada se favorita Republikanske stranke proziva
fašistom - podrazumijevajući time da su svi pozvani stati iza
kandidata/kinje Demokratske stranke, neovisno o kakvoj je platformi riječ.
Radi se o programu za demobilizaciju, kojim se pokrete za društvenu promjenu
pretvara u konzervativne pogone usmjerene na prikupljanje glasova.

Naravno, lako je pretpostaviti zbog kojih bi to razloga moglo funkcionirati.
Mediji već predviđaju iznimno visok odaziv Crnih muškaraca, žena i mladih
birača u studenom, koji će pokušati zaustaviti Trumpa - i to s potpunim
pravom. Ako Clinton postane predsjednička kandidatkinja Demokratske stranke,
ona će uistinu biti manje od dva zla. Učinci njezine vladavine u manjoj bi
mjeri poticali rasističke policajce, a vjerojatno bi podrazumijevali i manje
ekonomskog kaosa nego li u slučaju da Trump osvoji kandidaturu. Njezine
pristalice neće premlaćivati ljude drukčije boje kože tijekom njenih
predizbornih skupova.

No ono što ovdje izaziva gnušanje je korištenje ovih činjenica kako bi se
unaprijed zahtijevalo discipliniranje poruke; kao da Sandersova kandidatura
sama po sebi, ili tek puko raspravljanje o Clintoničinoj užasnoj povijesti
odnosa prema pitanju rase, aktivnoj ulozi u bliskoistočnom kolapsu, ili pak
besramnom opsluživanju super-bogatih na neki način "potkopava liniju" u
trenutku kada bi sve progresivne snage trebale biti posvećene tome da se
dokrajči Trumpa. Dolje s pokretom Black Lives Matter i pokretom protiv jedan
posto bogatih; živjela obrana korporativnog liberalizma. Takve je vrste
Clintoničin antifašizam.

Doista, iako gotovo sve ankete pokazuju da bi Bernie Sanders u izravnom
srazu s "Velikim" Donaldom zapravo trebao proći bolje od Hillary,
antifašizmu manjeg zla gotovo se isključivo pribjegava da bi se pozvalo na
potporu bivšoj državnoj tajnici. Naravno, ona nije ono što ste željeli -
glasi argument - ali nemate izbora, jer samo njezina besprijekorna
umjerenost može pridobiti glasače desnog centra - alternativa je fašizam.

Donekle se paralelna dinamika odvija čak i među Republikancima, gdje
visokopozicionirani stranački dužnosnici u potrazi za predsjedničkim
kandidatom bližim establišmentu odlučuju stati iza Teda Cruza - jedinog
kandidata koji je u stanju parirati Trumpovoj mizoginiji i rasizmu, i koji
je pored toga na božanskoj misiji - kako bi favoritu djelomično preoteli
plašt desnog radikalizma.

Na taj način princip "manjeg zla" povlači cijeli politički spektar prema
manjem zlu - ili preciznije rečeno, pomaže drugom najvećem zlu da se
predstavi kao vaš antifašistički prijatelj. Čak i ako Trumpovi republikanski
suparnici izražavaju svoju ogorčenost Trumpovom demagogijom, svi do jednoga
su tijekom svoje kampanje skrenuli udesno, dok Cruz čak oponaša zahtjev da
se izgradi zid uzduž granice s Meksikom.

Također, nema sumnje da bi se Clinton priklonila centru ili desnom centru
kada bi se nalazila na mjestu kandidatkinje Demokratske stranke, uz
anti-trumpizam koji joj pruža savršenu izliku da povuče sve prijašnje
ustupke koje je učinila dok je bila suočena sa Sandersovim pokretom.
Korumpirana insajderica establišmenta i predvodnica rata protiv terora
(zagovornica nedvojbeno katastrofalnog napada na Siriju), tako postaje
primjer pristojnosti i razboritosti.

Ironično kako upravo područja na kojima Trump pokazuje sličnost s klasičnim
fašizmom najbolje pokazuju kakve se opasnosti kriju iza takve
establišmentske logike "manjeg zla". Kao prvo, u nedostatku kandidata koji
pruža lijevu populističku alternativu radničkoj klasi i zanemarenim
Amerikancima iz ruralnih krajeva, krunidba pripadnice elite poput Hillary
daje za pravo krajnjoj desnici da se predstavlja kao jedini glas koji ustaje
protiv establišmenta. Jedan od uistinu upečatljivih aspekata trenutne
kampanje ogleda se u Trumpovu iznimno uspješnom agitiranju među siromašnim
bijelcima, gdje otprilike deset posto Sandersovih pristalica prijeti da će
svoj glas radije dati milijarderu nego Hillary Clinton. Kao drugo, zaokret
udesno, ne bi li se suprotstavilo fašističkoj prijetnji, u suštini
podrazumijeva još siromaštva, veći broj napada na pripadnike manjina i više
nasilja na domaćem tlu, ali i van granica države.

Povijesno bi bilo poprilično teško demonstrirati kako su establišmentske
buržoaske elite saveznik ljevici protiv radikalno desnog populizma, čak i u
njegovom otvoreno fašističkom obličju.

Njemački socijaldemokrati glasali su za konzervativnog nacionalista Paula
von Hindenburga da bi zaustavili Adolfa Hitlera 1932. godine, povlačeći
vlastitu kandidaturu uz istovremeno korištenje svojih policijskih ovlasti
kako bi potisnuli komuniste. Hindenburg je pobijedio, a potom je godinu dana
kasnije Hitlera imenovao kancelarom. Benito Mussolini denuncirao je
cjelokupnu političku elitu, naprasito promičući "teoriju djela, a ne
riječi". Upravo su liberali, uvjereni da ga mogu zadržati unutar redova
establišmenta, bili oni koji su glasali za mandat njegove prve vlade,
ustoličivši na taj način dvadesetogodišnji režim.

Fašizam ne dolazi u Ameriku, i vrlo je vjerojatno da će Clinton pobijediti u
utrci za predsjednicu u studenome. No postoji vrlo realna opasnost od toga
da se razvije nešto slično francuskoj situaciji: da radikalna desnica
postane jedina sila koja ustaje protiv establišmenta i preotme ljevici
podršku radničke klase, a da liberalne elite zbiju redove u obrani
republikanskog legaliteta.

Establišment usvaja sve strože anti-imigrantske mjere ne bi li primirio
populističku oluju, ulični rasizam je u punom naboju, a radikalna desnica
pojačano prisvaja monopol na neslaganje. Sve to može rezultirati otrovnom
mješavinom nesigurnosti i nasilja - rastućim radikalno desnim populizmom
kojega hrani cinični antifašizam elita.

*David Broder je prevoditelj i član uredništva časopisa Historical
Materialism. Živi u Rimu, gdje radi na doktoratu o komunističkim disidentima
u talijanskom pokretu otpora.

Slobodni filozofski

 

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте постављали у овој групи, пошаљите е-поруку на [email protected].
Посетите ову групу на https://groups.google.com/group/siem.
Да бисте видели ову дискусију на вебу, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/00cf01d19269%24118e87f0%2434ab97d0%24%40gmail.com.
За више опција посетите https://groups.google.com/d/optout.

Reply via email to