bigportal.ba <http://bigportal.ba/2017/07/07/guske-u-magli/>  


Guske u magli 


13-16 minutes

  _____  

Objavljeno: 7.7.2017.

Piše: Nikola Vrzić 

Da li će Srbija uvesti sankcije Rusiji kao što je najavila premijerka Ana 
Brnabić, i zašto na tu njenu pretnju Srbiji predsednik Srbije Aleksandar Vučić 
nije reagovao?

Ana Brnabić izašla je iz ormana, takoreći, autovala se. Ali ne onako kako iz 
ormana obično izlaze pripadnici LGBT zajednice kada javno priznaju svoje 
sklonosti koje su se u neka čednija vremena prikrivale, već tako što je javno 
priznala da bi Rusiji uvela sankcije ako bi je naši zapadni prijatelji dovoljno 
jako pritisli da to učini. I bila bi to samo njena lična sramota koju je sad, 
eto, odlučila da podeli sa svetom, da nije te neugodne okolnosti da se Ana 
Brnabić od prošle nedelje nalazi na čelu Vlade Srbije. A gromoglasna tišina 
kojom je idejni tvorac Ane Brnabić, predsednik Srbije Aleksandar Vučić, 
prokomentarisao ovu njenu sklonost (da Rusiji uvede sankcije), čitav je slučaj 
učinila još mnogo neugodnijim. Do te mere da sa izrazitom do potpunom 
zabrinutošću – ali, nažalost, bez previše iznenađenja – dočekasmo ove srede 
sastanak srpske (?) premijerke i američkog ambasadora Kajla Skota, na kome joj 
je Skot „rekao da ima veliko poverenje u njen budući rad“…
Pre dve nedelje, elem, ukazali smo na podatak da na čelo srpske vlade dolazi 
dugogodišnja službenica američkog Stejt departmenta (USAID-a), i to u trenutku 
u kome Amerika najavljuje jačanje svoje balkanske ofanzive i pritiska na Srbiju 
kako bi iz Srbije i sa Balkana proterala Rusiju. Postavili smo, s tim u vezi, 
pitanje koje nam se učinilo kao ključno, a vratićemo mu se i nešto kasnije: da 
li je Aleksandar Vučić Anu Brnabić odabrao sam, ili su mu je odabrali njeni 
nekadašnji američki poslodavci, to jest da li će nova srpska premijerka biti 
lojalna Amerikancima, ili Vučiću, ili Srbiji? Prošle nedelje pak upozorili smo 
na evrounijatsku propagandu u njenom premijerskom ekspozeu i na Kosovo i 
Metohiju koje je ćušnula na kraj poglavlja o „povezivanju Srbije sa Evropom i 
svetom“, pozdravili jačanje ruskog krila u njenoj proevropskoj vladi, ali i 
najavili da će upravo odnos prema Rusiji pokazati meru naše slobode, odnosno 
pokazati da li je to rusko krilo, u vidu Aleksandra Vulina na čelu Ministarstva 
odbrane i Nenada Popovića koji je postao ministar u Vladi Srbije, tu samo 
prikačeno kao ukras, ili će nas vinuti dalje u slobodu…

INTERVJU „BLUMBERGU“ Umesto leta u slobodu, međutim, u utorak tačno u ponoć 
američki portal „Blumberg“ objavio je intervju s Anom Brnabić pod naslovom 
„Srbija će izabrati EU umesto Rusije ako bude primorana, kaže premijerka“. „Ako 
Srbija bude naterana da bira između bližih veza s Rusijom i pristupanja 
Evropskoj uniji, izabraće ovo drugo, rekla je nova premijerka“, stoji na samom 
početku „Blumbergovog“ teksta, u kome se dalje citiraju Brnabićkine reči: 
„Idemo u EU – to je jasno… Mi imamo emotivne veze s Rusijom zbog tradicije, 
kulture i religije. Mnogo je ljudi u Srbiji koji u potpunosti Rusiju vide kao 
našeg velikog brata, našeg zaštitnika.“ „Ona kaže“ – navodi dalje „Blumberg“ – 
„da ova osećanja ne mogu da se odbace, ’ali naš strateški put je EU’.“ Pa se 
dalje navodi i da je Srbija odbila da se pridruži EU sankcijama Rusiji zbog 
Ukrajine, što je „stav za koji Brnabić nije mogla da kaže da će biti nastavljen 
ako ugrozi ulazak u EU. ’Ne mogu to da komentarišem sada zato što je na Balkanu 
teško obavezati se na bilo šta… Ovo je komplikovan region.’“
Poneko će, možda, primetiti da se Ana Brnabić nije baš onako eksplicitno 
izjasnila o odricanju od Rusije kako sugeriše „Blumbergov“ naslov, a to je 
tačno utoliko što njena najeksplozivnija tvrdnja o izboru Evropske unije nad 
Rusijom nije stavljena pod navodnike kao što je uobičajeno kada se radi o 
direktnim citatima. Međutim, ova primedba – koja u stvari predstavlja traženje 
alibija za Brnabićku – ne stoji, jer ona po objavljivanju „Blumbergovog“ teksta 
nije ni pokušala da se opravda tvrdnjom da je neprecizno citirana, niti je onu 
svoju najavu naknadno ublažila ili relativizovala ili je povukla, iz čega samo 
može da se izvuče zaključak da ona to zaista misli, i, štaviše, da iza tih 
svojih reči stoji. Uostalom, dan kasnije ona se sastala s ambasadorom Rusije u 
Beogradu Aleksandrom Čepurinom, ali mu nije poručila da će njena vlada 
nastaviti s politikom neuvođenja sankcija Rusiji – samo je „naglasila da 
izuzetno poštuje dugogodišnje veze i prijateljstvo sa Rusijom koja je važan 
partner Srbije“, ništa više od toga – a sastala se, kako rekosmo, i sa Skotom, 
svojim takoreći kolegom iz Stejt departmenta u čijoj je nadležnosti USAID, koji 
ima veliko poverenje u njen budući rad…

SANKCIJE I INTERESI Ali možda grešimo, možda Brnabićkina pretnja da ćemo uvesti 
sankcije Rusiji nije skandalozna i sramotna i štetna kao što nam se čini? Možda 
je to, naime, u interesu Srbije? Ako je tako, pa zašto Rusiji odmah ne uvedemo 
sankcije, umesto da čekamo da nas Evropska unija na to natera?
Ali naravno da nije tako, naravno da uvođenje sankcija Rusiji nije u interesu 
Srbije. I zbog tradicije i ljubavi koje je Ana Brnabić lakonski spomenula iako 
je onoliko krvi utkano u tradiciju ove ljubavi, ali i zbog sasvim konkretnih 
interesa Srbije. Treba li da (je) podsećamo na Kosovo i Metohiju i na rusku 
podršku u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija? Treba li da je podsećamo na 
rusku pomoć u sprečavanju ulaska Kosova u Unesko a ta nas borba ponovo čeka? 
Treba li da je podsećamo na podršku Republici Srpskoj i na veto na britansku 
rezoluciju o Srebrenici u Savetu bezbednosti? Treba li da je podsećamo na ruski 
gas koji nam je neophodan, i na oživljavanje „Južnog toka“ koje nam se smeši 
uprkos njenim američkim poslodavcima? Treba li da je podsećamo na migove i na 
tenkove i ostalu vojnu opremu kojom ćemo – ne daj Bože – braniti našu zemlju? 
Treba li da je podsećamo na pravo na bescarinski izvoz naše robe u Rusiju i u 
Evroazijsku ekonomsku uniju? Treba li da je podsećamo na rusko-kinesko 
strateško partnerstvo koje je otvoreno i za Srbiju i preko joj je potrebno kao 
razvojna šansa, možda i jedina koja postoji, a koja će biti bačena u vetar EU 
integracija ako Rusiji uvedemo sankcije?
I da ne nabrajamo dalje, potpuno je jasno, kao što jasno i rekosmo, da uvođenje 
sankcija Rusiji nije u interesu Srbije. Ono u „Blumbergu“ nije bila pretnja Ane 
Brnabić Rusiji, to je bila pretnja Srbiji. U čijem interesu radi premijerka 
Srbije ako radi protiv interesa Srbije?

 

OŠTAR ZAOKRET Osim što je, dakle, skandalozna i sramotna i štetna – ostajemo, 
za sada, politički korektni i uzdržavamo se od težih i preciznijih 
kvalifikacija – Brnabićkina pretnja rusko-srpskim odnosima predstavlja i oštar 
zaokret u odnosu na dosadašnju (proklamovanu) politiku. Pri čemu treba 
napomenuti da ona nema demokratski legitimitet za sprovođenje bilo kakve 
promene do sada proklamovane politike, jer niti su građani Srbije ikada za nju 
glasali, niti su, glasajući za Aleksandra Vučića za predsednika Srbije, znali 
da će u paketu s njim na mestu predsednika dobiti i Anu Brnabić na mestu 
premijera. Ali važnije od toga, kada su glasali (za Aleksandra Vučića), glasali 
su za ono što im je on obećao, a nije im obećao da će Srbija uvesti sankcije 
Rusiji, naprotiv. „Obećavam vam da nećemo uvoditi nikakve sankcije Rusiji“, 
poručio je, primera radi, na predizbornom skupu u Novom Sadu 18. marta. Pa je 
to obećanje ponovio i potpredsedniku ruske vlade Dmitriju Rogozinu na sastanku 
23. juna: „Predsednik Vučić je ukazao da su evrointegracije strateško 
opredeljenje Srbije, ali to ne sme i neće da poremeti dobre odnose sa Rusijom, 
što podrazumeva i neuvođenje sankcija.“ „Srbija želi u EU, kao što nećemo da 
uvodimo sankcije Rusiji i da im zabadamo nož u leđa“, ponovio je i u intervjuu 
„Sputnjiku“ u nedelju 2. jula, samo tridesetak sati pre nego što će Ana Brnabić 
najaviti da će sankcije Rusiji ipak uvesti – ili će to pokušati da uradi u naše 
ime, a naše je da to sprečimo – ako je njeni (bivši) poslodavci dovoljno 
uverljivo zamole da to učini.
Usledilo je nekoliko izjava članova Brnabićkine vlade kojima su osporene 
premijerkine reči – ministar odbrane Aleksandar Vulin sastao se s ambasadorom 
Čepurinom i rekao mu da put Srbije ka EU „ni na koji način neće oslabiti 
postojeće veze i odnose Srbije i Rusije“, „Srbija ide ka EU, ali se ne odriče 
odnosa sa Rusijom, Kinom i SAD“, saopštila je Zorana Mihajlović – ali ove i 
slične izjave pre se imaju shvatiti kao kontrola štete i pokušaj umirivanja 
javnosti nego kao znak da možemo da budemo mirni pošto izjava Ane Brnabić ne 
znači ništa.

VUČIĆEVO ĆUTANjE Jer nije stvar samo u tome što je ona ostala pri svojim rečima 
već je barem podjednako važno i to što je na njene prevratničke i verolomne 
reči predsednik Aleksandar Vučić uzvratio ćutanjem kakvo je za njega sasvim 
neuobičajeno. Navikli smo da reaguje čak i na krajnje beznačajne tvitove koje 
inače 99 odsto Srba i ne primeti, a sada je ostao nem na ovako tešku pretnju 
sopstvene premijerke.
Zašto? Pronalazimo dva moguća objašnjenja, i nijedno od ta dva nije dobro za 
Vučića, i još je lošije za Srbiju, a to je, naravno, mnogo važnije.



Prvo objašnjenje je vrlo kratko: Vučićevo ćutanje je znak odobravanja, Ana 
Brnabić je samo izgovorila ono što i on misli i namerava da uradi. A to je 
potpuna predaja Srbije, jer odricanje od Rusije za sobom povlači i odricanje od 
Kosova i Metohije i od Republike Srpske koju više neće imati ko da brani. Da li 
je to pravo značenje onih Vučićevih najava unutrašnjeg dijaloga o Kosovu i 
Metohiji, i podizanja briselskog dijaloga na predsednički nivo, i najave 
predsednika Kosova Hašima Tačija da će taj dijalog uskoro biti završen uz 
„istorijski sporazum“ dve strane, i najave „istorijskog kompromisa i pomirenja 
srpskog i albanskog naroda“ iz prošlonedeljnog ekspozea Ane Brnabić? Ovakav 
scenario, nažalost, u ovom trenutku ne izgleda onoliko nerealno koliko je 
izgledao dok je Srbija bez senke sumnje odbijala da uvede sankcije Rusiji i 
usuđivala se da je prizove u pomoć oko Uneska, Srebrenice, migova 29…
Drugo objašnjenje Vučićevog ćutanja kudikamo je kompleksnije, i vraća nas na 
pitanje da li je Brnabićku izabrao on sam, ili su mu je izabrali njeni američki 
poslodavci. Ukratko, reč je o mogućnosti da se Vučić ne slaže s onime što je 
Ana Brnabić izgovorila, ali to ne sme da kaže javno. Zašto smo pomislili da 
postoji i ovakva mogućnost? Pre svega, zato što je Brnabićkina izjava 
„Blumbergu“ politički potpuno necelishodna, da ne kažemo glupa, a politička 
nepromišljenost, ma šta mislili o Vučiću, nije jedna od njegovih 
karakteristika; sve i ako, naime, on zaista namerava da izda Srbiju onako kako 
smo to maločas izložili, zašto bi to sad najavljivao kroz usta Ane Brnabić? Šta 
time dobija? Zatim, kao što već ukazasmo, samo 30 sati pre Brnabićkine pretnje 
sankcijama Rusiji Vučić je rekao da Rusiji neće zabijati nož u leđa uvođenjem 
sankcija. A samo dvanaestak sati pre nego što će „Blumberg“ objaviti 
premijerkinu izjavu da smo zbog Evropske unije spremni da se odreknemo Rusije, 
predsednik je toj Evropskoj uniji uputio veoma neevropsku provokaciju u obliku 
izazova da nam konačno kaže kada će nas primiti, „da ne budemo kao guske u 
magli“, iako je vrlo dobro znao, kao što znaju i svi, da nam tako nešto ona 
nikad neće reći sve i kada bi mogla (makar i samo zato što, jel’, od nas zavisi 
kada ćemo ispuniti EU uslove i standarde i ostale trice i kučine), što će reći 
da ta Vučićeva izjava zaista i nije ništa drugo nego provokacija. Da bi Ana 
Brnabić onda otkrila kako smo ipak spremni da zarad Evropske unije podnesemo i 
najveće žrtve.
Zašto bi Vučić provocirao Evropsku uniju, i javno govorio da Rusiji neće uvesti 
sankcije ako je znao da će Ana Brnabić odmah potom izjaviti da je spremna da 
Rusiji uvede sankcije? Nešto tu, čini se, ne štima među njima dvoma, a Vučić 
tome ne sme javno da se usprotivi. Ili neće, zarad mira u kući? Da, postoji i 
takva mogućnost, ali ovo je isuviše krupna provokacija da bi mogla da ostane 
prećutana zarad tog mira u kući. Tako da smo ipak skloniji da verujemo da Vučić 
odobrava ono što je Brnabićka rekla, ili da se ne usuđuje da joj se suprotstavi 
zbog onih koji su nam je postavili za premijera, i zaista nismo sigurni šta je 
od ta dva gore po Srbiju.

NEGATIVNI EFEKTI Nasuprot ovoj neveseloj neizvesnosti, sasvim smo sigurni da 
ćemo negativne efekte Brnabićkine izjave osetiti pod hitno. S jedne strane, 
zahvaljujući našoj premijerki Zapad sad zna, ili misli, da samo treba da nas 
pritisne dovoljno jako pa ćemo popustiti i uraditi kako nam se kaže, što znači 
da u narednom periodu možemo da očekujemo i jače pritiske od onih koji su nam 
prvobitno bili namenjeni. A to u sprezi s drugim negativnim efektom: ovom 
njenom izjavom, koja je prošla bez Vučićevog javnog odgovora, bačena je senka 
na naše odnose s Rusijom koja će ubuduće – prirodna reakcija – s mnogo manje 
žara izgarati za naše interese nego što bi inače to radila, iz prostog razloga 
što smo joj pružili opipljiv osnov da bude podozriva prema namerama i planovima 
aktuelne vlasti. Zašto bi, naime, oni iz sve snage pomagali Srbiji ako će im 
Srbija sutra okrenuti leđa?
Od ovakve situacije, naravno, štetu će pre svega imati Srbija. Šta dalje? Šteta 
će biti umanjena samo ako Aleksandar Vučić, i to pod hitno, javno, jasno i 
glasno ućutka Anu Brnabić tako što će reći da Srbija nikada – s naglaskom na 
nikada – neće uvesti sankcije Rusiji. Ili, ako tako ne misli, ako se slaže sa 
svojom premijerkom, neka tako i kaže. Ako je ona imala hrabrosti da onako izađe 
iz ormana, iz ormana može da izađe i on. A onda, jer je do sada biran sa sasvim 
drugačijom politikom koja više ne važi, da raspiše nove izbore na koje će izaći 
s platformom koju je u intervjuu „Blumbergu“ formulisala Ana Brnabić. Pa da se 
svi zajedno pogledamo u oči, da se prebrojimo i ustanovimo koliko je to Srba 
zaista spremno da podrži zabijanje noža u leđa i Rusiji i Srbiji.

Piše: Nikola Vrzić za pecat.co.rs 
<http://www.pecat.co.rs/2017/07/guske-u-magli/> 

 

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте постављали у овој групи, пошаљите е-поруку на [email protected].
Посетите ову групу на https://groups.google.com/group/siem.
Да бисте видели ову дискусију на вебу, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/00d601d2f727%24b640f020%2422c2d060%24%40gmail.com.
За више опција посетите https://groups.google.com/d/optout.

Reply via email to