alo.rs 
<http://www.alo.rs/osiromaseni-uranijum-ubija-i-albance-oni-o-tome-cute/127310> 
 


Osiromašeni uranijum ubija i Albance, oni o tome ćute


Alo!

3 minutes

  _____  

Autor: Novosti | 15.10.2017. 20:25 

Ostaci osiromašenog uranijuma večno ostaju u zemlji.

Albanci na Kosovu osećaju posledice bombardovanja, Foto: Profimedia

NATO avioni tokom 78 dana bombardovanja uranijumskom municijom zatrovali su 
veliki deo teritorije Kosova i Metohije, pa je i danas, najsavremenijom 
opremom, gotovo nemoguće locirati sva kontaminirana mesta. Svaki NATO metak od 
osiromašenog uranijuma, ako nije detektovan i izvađen, ubijaće praktično večno, 
milijardama godina!

Ovako, za "Novosti", u potresnoj ispovesti govori potpukovnik Radomir 
Aleksandrić, koji je na Božić 1999, sa samo 29 godina, primio dužnost 
komandanta 52. ABHO (Atomsko-biološko-hemijska odbrana) bataljona na Kosmetu. 
Objašnjava da tek kada se uranijumsko zrno otkopa - ABHO uređaj "poludi", a dok 
je u zemlji, jedva se detektuje aparatima. U međuvremenu, uranijum oksidira, 
kiša nosi genotoksične otrove dublje u zemlju i vodom dalje u lanac ishrane.

Kako svedoči potpukovnik, svi naši oficiri na KiM 1999. su znali za opasnost od 
ove municije. Dodaje da je ABHO oprema bila neadekvatna tj. koncipirana za 
masovni atomsko-hemijski rat, a da smo bili suočeni sa podmuklim nuklearnim 
mini udarima.

U aprilu i maju 1999. ABHO jedinice Prištinskog korpusa su na 360 mesta merile 
posledice NATO udara na KiM neposredno po dejstvu neprijatelja. Rezultati 
ispitivanja su bili zbunjujući: "nešto povišena" radioaktivnost zabeležena je u 
okolini Prištine, aerodroma Slatina, zatim u Belaćevcu, Gračanici, Podujevu, 
Uroševcu, Prizrenu, Đakovici, okolini Dečana...

- To su bila minimalna odstupanja od prirodnog fona zračenja, odnosno, kako smo 
zaključili kasnije, mi smo imali instrumente za merenje "tona", a trebalo je da 
merimo miligrame. Naime, na većini pregledanih lokacija meci od osiromašenog 
uranijuma su se duboko zarili u zemlju i nisu na prvi pogled delovali kao 
prevelika opasnost. Tek posle agresije shvatili smo šta nas je snašlo - govori 
Aleksandrić.

Potpukovnik, inače rođeni Prištevac, tvrdi da bi se prave razmere epidemije 
kancera posle "Milosrdnog anđela" na Balkanu mogle naslutiti tek ukoliko bi 
Albanci progovorili.

- U Lenjinovoj ulici u Prištini, gde sam rođen i odrastao, a potom i živeo kao 
oficir, gotovo da nema čoveka od 45 do 55 godina koji nije oboleo ili umro od 
raka - nastavlja Aleksandrić.

- Albanci s kojima sam odrastao pričaju mi da oni koji imaju novca idu u Tursku 
na onkološke klinike, a sirotinja, kao i svugde - dodaje on.

 

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте постављали у овој групи, пошаљите е-поруку на [email protected].
Посетите ову групу на https://groups.google.com/group/siem.
Да бисте видели ову дискусију на вебу, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/02e501d3460d%2432b70250%24982506f0%24%40gmail.com.
За више опција посетите https://groups.google.com/d/optout.

Reply via email to