rs-lat.sputniknews.com 
<https://rs-lat.sputniknews.com/autori/201710261113206254-momir-bulatovic-putin-nobel-/>
  


Zašto Putin zaslužuje „Nobela“ za ekonomiju


Sputnik

4-5 minutes

  _____  

Kolumnisti <https://rs-lat.sputniknews.com/autori/> 

20:00 26.10.2017(osveženo 19:04 26.10.2017) Preuzmite kraći link

Dugo su svjetski mediji glavnog toka širili iluziju da postoji Nobelova nagrada 
za ekonomiju. Istina, i ova je nagrada dodjeljivana u Švedskoj, sa istim imenom 
(i novčanim iznosom) i na slično pompezan način.

Nedavno su dvojica istoričara ekonomije, Avner Ofer i Gabriel Soderberg, 
objavili knjigu „Faktor Nobel“, kojom su definitivno raskrinkali ovu smišljenu 
ujdurmu Centralna banke Švedske. Ovo je djelo uspjelo da dopre do široke 
javnosti, iako je u odnosu na iste tvrdnje brojnih prethodnika, došlo sa 
značajnom docnjom. Izgleda, konačno, da se brojne istine vezane uz neoliberalnu 
kapitalističku kontroverzu, ne mogu više sakrivati.

Komitet plaćen od Centralne banke Švedske, koji dodjeljuje nagradu za 
ekonomiju pod imenom Alfred Nobel, u dosadašnjem radu je izabrao 76 laureata. 
Čak njih 28 su sa Čikaškog univerziteta, rodnog mjesta neoliberalne ekonomske 
škole sa Miltonom Fridmanom (nagrađenim 1976. godine) kao guruom. Osamdeset 
odsto dobitnika su Amerikanci, a samo sedam odsto njih nisu sa Zapada. Među 
njima ima samo jedna žena.

Najbolji primjer rada ovog Komiteta desio se 1997. godine kada su nagrađeni 
Majron S. Šols i Robert C. Merton, profesori sa univerziteta Stenford i 
Harvard. Njihov rad je dokazivao da je moguće sasvim izbaciti rizik od 
neplaćanja, odnosno da se odredi takva hartija od vrijednosti koja nikada 
neće proizvesti gubitak usljed nečijeg neplaćanja dospjelih obaveza. U tim 
godinama je Švedska centralna banka nagradila ukupno šest ekonomista čiji su 
radovi dokazivali da savremeno tržište i moćni kompjuteri eliminišu 
finansijski rizik.

Ljepota ovakve besmislice se pokazala već naredne 1998. godine spektakularnom 
propašću LTCM (Long Term Capital Menagement), investicionog fonda kojim su 
upravljala imenovana dvojica „Nobelovaca“ i još 25 doktora ekonomskih nauka. 
Fond je uložio 12 miliona dolara da bi na kraju imao u posjedu 30 milijardi 
bezvrijednih vrijednosnica, koje su kasnije, prilikom njegove propasti, pod 
garancijom američkog FED-a, bile otkupljene za 3,6 milijardi. Ko ovakvu „nauku“ 
bude objasnio, zaslužiće pravog „Nobela“.

© Sputnik/ Aleksandar Milačić

Kada bi bila ustanovljena prava svjetska nagrada za ekonomiju, u posljednjih 
dvadeset godina, njen najzaslužniji dobitnik bi morao biti Vladimir Putin, 
predsjednik Ruske federacije. Rusija je, divljim nametanjem i kopiranjem 
neoliberalnog kapitalizma do 1999. godine bila dovedena do ruba ekonomske i 
ukupne državne propasti. U ekonomskoj istoriji ne postoji sličan primjer 
osiromašenja i pljačkanja jedne države, a da uzrok tome nije bio rat ili 
prirodne napogode, kao što je bio slučaj sa Rusijom prije predsjednika Putina.

U takvim okolnostima on je kreirao i sproveo nacionalnu ekonomsku politiku, 
koja je u nevjerovatno kratkom vremenu povratila snagu ruskoj ekonomiji, ulila 
povjerenje građana u svoju državu i obnovila neupitan ugled Rusije u 
međunarodnim odnosima. Svi objektivni ekonomski parametri, iz prošlog i 
sadašnjeg vremena, dokazuju ovu tvrdnju. Rast standarda stanovništva, 
demografski oporavak, brz razvoj u svim, a posebno u visokotehnološkim 
oblastima, mjerljiv su rezultat ovih politika.

Na drugom mjestu za svjetsku nagradu za ekonomiju moralo bi se naći 
rukovodstvo NR Kine sa svojim ogromnim doprinosom rastu svjetske privrede i 
trgovine i borbi protiv siromaštva i gladi u svijetu. Slijedila bi je Indija, 
pa…

Ali, nijednu od ovih nespornih činjenica Komitet plaćen od strane Centralne 
banke Švedske ne smije da vidi, a kamoli da uvaži. Budući da je tako, zašto bi 
i jedan ozbiljan čovjek obraćao pažnju na to šta ta družina „Nobelovaca“ radi 
i kome daje priznanja i pare.

 

Reply via email to