rs-lat.sputniknews.com 
<https://rs-lat.sputniknews.com/intervju/201711121113416873-Srbija-NATO-Perisic-/>
  


Plan Zapada je zacrtan: Da Srbija za pet godina bude u NATO-u (video)


Sputnik

10-12 minutes

  _____  

Alijansa planira da učlani naše okruženje i da nas time zaplaši. Oko 80 odsto 
građana Srbije jasno je protiv učlanjenja Srbije u NATO i cilj je da im se 
promeni stav, a to ne može preko noći. Ići će korak po korak i smatraju da 
će taj otpor za nekoliko godina sa 80 odsto smanjiti ispod 50 procenta, kaže 
za Sputnjik docent doktor Srđan Perišić.

https://youtu.be/gc8pUz-mV6U

Dejvid Mekalister je nedavno rekao da će, ipak, o našem ulasku u EU odlučivati 
samo zemlje Unije (pokušavajući time da dezavuiše američke emisare u Srbiji), 
ali je zanimljivo i da se vreme naše moguće integracije menja iz dana u dan. 
Srbija se nalazi u čudnoj situaciji — što je manja podrška evropskom putu, 
Evropa je sve raspoloženija da smanji rokove za pristup. Poslednje izjave 
evroppskih zvaničnika sve više zbunjuju, tim pre što se ukrštaju i sa stavovima 
njihovih američkih kolega, koji su daleko rigidniji i postavljaju uslove o 
kojima Evropa, bar zvanično ne govori. To za Sputnjik govori docent doktor 
Srđan Perišić.

— Evropska unija, Brisel i NATO imaju jedinstven cilj, a to je da ovaj prostor 
— kako ga pogrešno zovu, Zapadni Balkan, jer Srbija nije nikad bila na zapadu 
Balkana, već u centru — da njegove zemlje postanu ravnopravne članice Zapadnog 
sveta. Pritiskaju nas da konkurišemo, očekuju da molimo da postanemo članica EU 
i tako nas drže na distanci od Rusije. Plan Zapada jeste samo da ovaj region 
uđe u NATO.

Da li je NATO članstvo predvorje EU?

— To je bilo za neke druge države, za Rumuniju, za Bugarsku.

Kakav je konkretno plan za balkanske zemlje?


— Žele da od Makedonije, Srbije, Crne Gore, BiH i Albanije formiraju poseban 
savez, uniju Zapadnog Balkana, koja će biti pod ekonomskom kontrolom Brisela 
ali neće imati punopravno članstvo u EU. Bićemo treći prsten. Posle 
formiranja vlade u Berlinu, EU će morati da se redefiniše ali proširenja na 
države-članice koje otvaraju neka poglavlja neće biti. Prvi prsten ili jezgro, 
biće osnivači EU — Nemačka, Francuska, zemlje Beneluksa, eventualno Italija i 
Slovenija sa Austrijom. Drugi prsten čine ostale članice. Treći krug su zemlje 
Zapadnog Balkana, ali će kopča sa Briselom biti samo u smislu da ispunjavaju 
ekonomske naloge. Bićemo prostor za plasiranje zapadne robe, ali proizvodnja 
neće postojati. Druga posledica je da će nas tako ekonomski, politički i 
bezbednosno odvojiti od Rusije. Za nas je predviđeno da uđemo u NATO i da time 
budemo vojno odvojeni, to je za njih dovoljno.

Kako planira Srbija da uđe u NATO? O kojoj godini pričate?


— Između dve i pet godina. Prvo planiraju da učlane naše okruženje i da nas 
time zaplaše. Oko 80 odsto građana Srbije jasno je protiv učlanjenja Srbije u 
Alijansu i oni žele da im promene stav, to je cilj, a to ne može preko noći. 
Ići će korak po korak i smatraju da će taj otpor za nekoliko godina sa 80 
odsto smanjiti ispod 50 procenta.

Da li mislite da je stvarno moguće da to urade?

— Ubeđeni su u to. Letos su tražili od Vlade Srbije, od predsednika Srbije da 
se u medijima afirmativno govori o NATO-u. To je bio prvi korak. Ne znam koji 
je bio odgovor Vlade i Aleksandra Vučića i da li oni to mogu ali je to bio 
jasan zahtev Hojta Jija. On je tražio da se od septembra ili oktobra počne sa 
afirmacijom NATO-a, kako je on najbolji i kako može da pruži bezbednost svim 
državama-članicama.

U tom smislu smeta im i Rusko-srpski humanitarni centar u Nišu?

— Naravno, smeta im ta neutralnost. Trenutno smo svedoci promene međunarodnog 
poretka, on više nije jednocentričan sa vodećom ulogom SAD, njihova ekonomska, 
politička i bezbednosna moć je u opadanju. To možemo da kažemo i za njihovu 
meku moć, nisu više zanimljivi i u kulturnom svetu. Svesni su toga, ali ne 
žele da priznaju i svim silama nastoje da spreče rast drugih centara moći kao 
što su Peking i Moskva. Kineski projekat novog Puta svile, „Jedan pojas, jedan 
put“ koji ide preko nas u Evropu je trn u oku Zapada, dakle Vašingtona.

SAD nam zameraju što želimo da naše deminere pošaljemo u Siriju. Sa druge 
strane, padobranci Vojske Srbije će sa američkim NATO padobrancima imati 
zajedničke vežbe. Beograd tako pokušava da ima dobre odnose sa obema stranama?

— To je politika Vlade i predsednika Srbije. Tako nešto ranije nije bilo 
moguće, bili su samo kontakti sa zapadnim zemljama. Takozvana reforma Vojske 
Srbije od 2001. do 2012. praktično je uništila naše borbene komponente. 
Pravljena je po ukusu Zapada, NATO-a i Brisela, tako da onog trenutka kada 
postanemo članica Alijanse, Vojska Srbije više ne postoji. Neće imati borbenu 
funkciju, već samo pomoćnu. Zato su nam ukidane armije, korpusi, oklopne 
jedinice, pešadijske jedinice. To je žalosna pozicija, a za to su 
najodgovorniji bivši predsednik Srbije Boris Tadić i njegovi ministri odbrane. 
Borbena tehnika koja nam stiže iz Rusije je samo kap naoružavanja Vojske 
Srbije. Naša Vojska mora da promeni svoju organizaciju, ne treba da gleda u 
NATO, već da izgrađuje borbenu komponentu sa jakim vojnim jedinicama.

Ima li Srbija snage za to?

— Ima, ako se jasno opredeli da je vojna saradnja sa Rusijom prioritet. Vidimo 
da su sila i moć u međunarodnim odnosima postali alfa i omega. Ukoliko bi 
žmurili na tu činjenicu, bojim se da bi se urušila vojna sposobnosti Srbije, a 
to je bio cilj NATO-a. Oni se sada bune zbog novog kontingenta naoružanja iz 
Rusije ali politika Vlade Srbije jeste da balansira u takvom odnosu snaga. 
Spremna je da sarađuje i zove na vojne vežbe i sa jednim i sa drugim ne bi li 
nekako odobrovoljili zapadne centre moći da misle da Srbija još uvek gleda na 
Zapad. Do sada nam je to dobro išlo ali se postavlja pitanje da li će to još 
dugo trajati? Između Zapada i Rusije je sve veće sučeljavanje.

Diplomatski odnosi Ukrajine i Srbije poljuljani su posle najnovijih izjava 
njihovog ambasadora u Beogradu, a reakcija Oleksandra Aleksandroviča možda je 
posledica sastanaka ruskog i američkog zvaničnika koji u Beogradu traže mirovno 
rešenje za Donbas.

—  Odnosi između dve zemlje odvijaju se nezavisno od tih sastanaka ali Ukrajina 
jeste ključno pitanje u Evropi. Od 2003. Zapad i Rusija su u neobjavljenom 
ratu. Vašington traži od Srbije da jasno odustane od svoje vojne neutralnosti, 
jer oni to vide i kao političku neutralnost. To je jasan zahtev i preko svih 
emisara, SAD zahteva da Srbija odustane od saradnje sa Rusijom, jer krak te 
vojne neutralnosti vodi ka Moskvi i to im bode oči. Taj pritisak je konstantan, 
mada je Makedonija prva u redu da postane članica NATO-a, pa BiH pa tek onda 
dolazi Srbija ali se teren za to uveliko priprema. Pucanje odnosa Srbije i 
Ukrajine je samo jedna kockica u mozaiku. Kijev je dobio signal da postavi na 
nediplomatski način učešća nekih dobrovoljaca iz Srbije na strani Donbasa…

Izjava ambasadora Ukrajine u Beogradu je došla baš posle posete Brajana Hojta 
Jija Srbiji, kad je rekao da ne smemo da sedimo na dve stolice.

— To nije slučajno. Vlada u Kijevu nije pod kontrolom Brisela i Berlina, već 
Vašingtona i to od 2014. Ovo je sada dodatni pritisak na Srbiju, da nam se da 
do znanja da Bela kuća neće odustati od toga da prekinemo odnose sa Rusijom i 
tu nema nikakve diplomatske uvijenosti. Ukrajina sada ispunjava zahteve 
Vašingtona i zbog toga je povukla ambasadora. Ambasador Ukrajine u Beogradu 
Oleksandr Aleksandrovič, rusko prezime, a ukrajinska verzija imena, jedan je od 
ekstremista u Ukrajini, bio je jedno vreme u njihovoj stranci Sloboda, koja je 
neofašistička ili neonacistička organizacija u Ukrajini. 

Od izjave Brajana Jija distancirali su se i briselski zvaničnici i naveli da 
oni ne traže da Srbija menja politiku prema Rusiji kako bi se približila EU. 
Kako to nazivate? 

— To je licemerje. Hojt Ji je nastupio nediplomatski. Tražio je da se menja 
politika, a to nijedan ambasador u svetu ne sme da radi, to je kršenje Bečke 
konvencije o diplomatskim odnosima. Oni zvanično tvrde da Beograd može da 
zastupa svoje političke stavove, ali u suštini i te kako stoje iza svih reči 
koje je izgovorio Hojt Ji na sastanku sa predsednikom Srbije i u medijima.

Poslednji teroristi proterani su iz oblasti Dejr el Zora u Siriji. Da li se zna 
gde beže? Koliko je realno da mogu da dođu na Balkan?

— Da je Ankara ostala saveznik Vašingtona verovatno bi preko Turske svi oni 
došli na Balkan, jer preko nje su i otišli na sirijsko ratište. Moskva je 
fenomenalnom strategijom izbacila Tursku iz te priče, pre svega radi sopstvenog 
interesa. Tamo je, po poslednjim podacima, na strani DAEŠ-a ratovalo oko 4.000 
ruskih državljana i zanimljivo je gde će oni da završe ako se ima u vidu su 
njih tamo poslale Zapadne službe. U vom trenutku možemo da kažemo da je Rusija 
pobednik dosadašnjeg rata. Zapadnim centrima moći to smeta i moraju da nađu 
rešenje. Teroristi bi mogli da ostanu i da se angažuju u nekom budućem sukobu 
na Bliskom istoku. Za sada se govori o mogućem ratu Saudijske Arabije, šiitske 
organizacije i samog Irana. U Siriji je bilo oko 200.000 terorista, što je 
čitava armija koja mora negde da se angažuje. Postoji plan da oni tamo i 
ostanu, jer je fokus Iran. On nije teroristička država i sve šiitske 
organizacije se bore protiv DAE„Š-a. Ja u tom području očekujem novo žarište. 
Opasnost da dođu na Balkan postoji ali samo pod jednim uslovom — ako zapadni 
centri moći procene da je potrebno da zastraše zemlje Zapadnog Balkana kao što 
su Srbija i RS koje se uspešno opiru u članstvu u NATO. Onda jedan deo tih 
„naših“ koji su otišli preko zapadnih službi sa Kosova i iz BiH mogu da budu 
zloupotrebljeni da ovde izazovu konflikt, ali samo ako to Zapad odluči. 

Šta mislite o tome što je hor „Aleksandrov“ dobio svoj park u Beogradu?

— Dobili su park zasluženo. Uvek smo ih ovde dočekivali raširenih ruku i sa 
velikim aplauzima. To je pravi srpski odgovor i dobrodošlica, dokaz da ih 
volimo. Naš odnos prema toj tom ruskom ansamblu govori šta je težnja Srbije. 
Nije to balansiranje i okretanje ka Zapadu. Građani Srbije traže svaki oblik 
saradnje sa Rusijom i njenim savezima. Naš doček horu Aleksandrov jasno govori 
na koju stranu Srbija treba da se okrene.

 

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте постављали у овој групи, пошаљите е-поруку на [email protected].
Посетите ову групу на https://groups.google.com/group/siem.
Да бисте видели ову дискусију на вебу, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/008101d35c10%2437b6b7f0%24a72427d0%24%40gmail.com.
За више опција посетите https://groups.google.com/d/optout.

Reply via email to