pcnen.com <http://www.pcnen.com/portal/2018/03/25/kolinda-i-ustase/>  


Kolinda i ustaše 


Istražili smo čelnike udruga s kojima se u Argentini sastala Grabar-Kitarović: 
osim što je unuk ustaškog ministra, Tomislav Frković redovito slavi ustaštvo i 
NDH, baš kao i predsjednik udruge Hrvatski domobran Mirko Hasenay. Njegov je 
slučaj još skandalozniji jer je na funkciji argentinskog člana u Državnom uredu 
za Hrvate izvan Hrvatske

Objavio/la PCNEN

13-17 minutes

  _____  

Drugi pišu <http://www.pcnen.com/portal/category/drugi-pisu/>  25. Mar. 2018. | 
06:52 

Piše: Hrvoje Šimičević

 <http://www.pcnen.com/portal/wp-content/uploads/2014/12/Zagreb-NDH.jpg>  

Nisu svi argentinski Hrvati ustaše, ali su ustaše gotovo svi Hrvati s kojima se 
predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović sastala u Argentini na 
početku službenog puta. Budući da dopuštamo mogućnost pokoje iznimke, poput 
kakvog zalutalog pojedinca ili maloljetne djece nerazvijenih mozgova, koju 
neodgovorni roditelji u mliječnoj dobi hrane koljačkim ideologijama kroz ljubav 
prema ustaštvu, Anti Paveliću, NDH ili barem datumu njena osnutka, reći ćemo da 
su sve religijsko-folklorne organizacije kojima se predsjednica obratila na 
početku argentinske turneje nedvojbeno filoustaške. Zaključak je to koji se 
nameće istraživanjem pozadine organizacija i više pojedinaca koji su ugostili 
predsjednicu tijekom njenog boravka u Buenos Airesu. Riječ je o udrugama i 
institucijama kojima je predsjednica dodijelila državna odlikovanja i 
priznanja, poručivši da je ponosna na ‘sve generacije Hrvata koje su došle u 
Argentinu’, pa i one koji su ‘nakon Drugog svjetskog rata upravo u Argentini 
našli prostor slobode u kojem su mogli svjedočiti domoljublje i isticati 
opravdane zahtjeve za slobodom hrvatskog naroda i domovine’.

Hasenay se slika u majici s ustaškim pozdravom i tvrdi da ‘čin uspostave ndh 
mogu nijekati samo oni koji ni onda niti danas ne žele da Hrvatska bude niti 
država niti nezavisna’

Nakon burne reakcije šefa Centra Simon Wiesenthal Efraima Zuroffa i mnogih u 
hrvatskoj javnosti, koji su u takvim izjavama predsjednice pronašli apologiju 
brojnih ustaških zločinaca što su pobjegli u Argentinu, predsjednica je 
optužila Zuroffa za nametanje ‘kolektivne stigme’ hrvatskom narodu i Hrvatima u 
Argentini. Ostavi li se po strani činjenica da je kolektiviziranjem jedne 
izrazito problematične migracije predsjednica zapravo nametala ‘kolektivnu 
stigmu’ argentinskim Hrvatima, za ovu je priču puno bitnije kome se obraćala. 
Odgovor na to pitanje, naime, razrješava i dilemu oko sadržaja njene poruke: 
većini onih koji su je slušali ustašluk nije ‘kolektivna stigma’, već kulturno 
naslijeđe s kojim se godinama poistovjećuju.

Službeni domaćini predsjednice u Buenos Airesu bili su, naime, članovi nečega 
što se zove Međudruštveni odbor hrvatskih udruga i ustanova u Argentini 
(UACRA). Ovo krovno koordinacijsko tijelo okuplja stotine članova kroz više od 
dvadeset kulturno-folklornih udruga, zavičajnih domova te crkvenih i 
karitativnih institucija. Svake godine, bez iznimke, UACRA 10. travnja službeno 
organizira proslave osnutka Nezavisne Države Hrvatske. U pozivnicama koje smo 
pronašli na internetu posjetiteljima se nudi ‘sveta misa’ za NDH i potom 
‘svečana akademija’ na kojoj se uz jelo i pilo veliča trudbeništvo predaka oko 
uspostave kvislinške tvorevine. Preko društvenih mreža i internetskih stranica 
pozivnice potom raspačavaju udruge-članice krovnoga tijela – među njima i 
dobitnice predsjedničinih državnih priznanja – koje svakih nekoliko godina 
zajednički odabiru rukovodstvo UACRA-e. Njihov zadnji izbor za predsjednika je 
Tomislav Frković. U ime hrvatskog korpusa čelnik spomenute organizacije prenio 
je putem službenog govora zahvale predsjednici, zatraživši potom izbacivanje 
antifašističkog naslijeđa iz hrvatskog ustava. Taj unuk ustaškog ministra 
šumarstva Ivice Frkovića potom je jugokomunističkim epitetima počastio bivše 
hrvatske predsjednike Stjepana Mesića i Ivu Josipovića, sve u ime argentinskih 
Hrvata koji su ga postavili na tu poziciju.

Oduševljenje se moglo vidjeti za vrijeme predsjedničinog posjeta Hrvatskom 
klubu kulture Doc Sud, u čijoj je središnjoj dvorani donedavno stajao plakat s 
likom Ante Pavelića

Frković je 2012. na UACRA-inoj proslavi osnutka NDH u službenom govoru uzviknuo 
‘Živio deseti travnja!’, citirajući političke uzore prema kojima je povijesna 
istina da je u ustaštvu oličena ideja države i ustaškog pokreta koji – ‘nije 
bio fašistički’. Štoviše, ustaški pokret borio se protiv komunista, Nijemaca i 
Talijana (!), a cijela hrvatska povijest ne poznaje ‘ta divna, genijalna pa čak 
i svetačka junaštva i djela koja su vjekovi spremili za ovaj period borbe za 
slobodu i nezavisnost’. ‘Samo najvulgarniji prostak može svemu tome davati 
oznake i razloge fašizma i satelitstva’, poručio je Frković na proslavi 10. 
travnja. Njegov prošlotjedni istup pred predsjednicom, kao i brojne izjave u 
zadnjih šest godina, pokazuje da ni milimetar nije odstupio od ustaških stavova 
te da je cijela ta mreža udruga i institucija koje su primile predsjednicu 
odabrala tog ustašu kao svoga službenog predstavnika.

I ne samo njega: Frkovićev zamjenik, potpredsjednik Mirko Hasenay, također je 
ustaša. Njegov slučaj, međutim, ponešto je skandalozniji, znamo li da od rujna 
2017. Hasenay sjedi u vladinom Državnom uredu za Hrvate izvan Hrvatske kao član 
iz Argentine. Baš poput Frkovića, tamo su ga delegirale udruge koje su ugostile 
Kolindu Grabar-Kitarović. Hasenay je predsjednik udruge Hrvatski domobran i 
svake godine osobno – tako piše na pozivnicama – organizira proslavu rođendana 
NDH. Na jednoj od njih, 2015. godine, prostorije kluba Hrvatskog domobrana, na 
čijem je ulazu ugravirano ustaško ušato U, bile su ukrašene dvama portretima 
Ante Pavelića, jednim u vojnoj odori, drugim u odijelu. Izrazito aktivan na 
društvenim mrežama, Hasenay se primjerice slika u majici s ustaškim pozdravom, 
prokazuje izdajice među bivšim hrvatskim predsjednicima i u civilnom društvu, 
tvrdeći da ‘čin uspostave NDH mogu nijekati samo oni koji ni onda niti danas ne 
žele da Hrvatska bude niti država niti nezavisna’.

Prije dvije godine Hasenay je u koautorstvu s Frkovićem napisao priopćenje 
kojim su se priključili raspravi o ‘jasenovačkom mitu’, odnosno 
‘raskrinkavanju’ službenih brojki žrtava ustaškog režima. Tamo su napisali da 
je ‘jedino sjećanje na postojanje NDH i njezinu hrabru obranu’ održalo vjeru 
hrvatskog naroda da će Hrvatska ponovno ‘postati normalna nacionalna država’ i 
da će ustaše ‘prije ili kasnije biti priznati kao pozitivan dio hrvatske 
povijesti, bez obzira na sadašnji Ustav i njegove Izvorišne osnove’. 
Perpetuirajući mitomaniju fašističkih revizionista, poručili su još da je 
‘nepobitna činjenica da je Jasenovac postojao i nakon 1945.’ Podsjetimo da je 
prije dva mjeseca iz ureda za Hrvate izvan Hrvatske, u kojem sjedi Hasenay, 
potjeran australski Hrvat Ante Jurić nakon što je u javnosti otkriveno da je na 
sličan način razmišljao o ustašama.

Do prošle godine Hasenay je uređivao i proustaške novine, kakve valjda s 
vremena na vrijeme štanca cijeli život. Do 1990. bio je tako urednik Tjednika, 
gdje je veličao NDH i Pavelića, zajedno s drugim urednikom, Davorom Ivom 
Stierom, današnjim saborskim zastupnikom i političkim tajnikom HDZ-a, koji je 
prilikom ovog posjeta bio u pratnji predsjednice. Kako bi započeo diplomatsku 
karijeru, Stier će početkom devedesetih otići u Hrvatsku i tamo se presvući u 
‘demokršćanina’, odričući se preko novina fašističkih epizoda iz djetinjstva. 
Početak njegove preobrazbe simbolički pritom lijepo ilustrira budući HDZ-ov 
koncept pomirbe i integraciju ekstremističke emigracije: u Glasniku HDZ-a 
ležerno je intervjuirao Ivu Rojnicu, sugrađanina iz Buenos Airesa i netom 
imenovanog konzularnog predstavnika Hrvatske u Argentini. U stvarnosti, 
dojučerašnji mladi ustaša razglabao je o političkim aktualijama s nekadašnjim 
ustaškim stožernikom koji je u NDH potpisivao naredbe o provođenju rasnih 
zakona. Kao i mnogi drugi ustaški časnici, ministri i zločinci, Rojnica je 
nakon pada NDH štakorskom rutom pobjegao u Argentinu, gdje će potom 
desetljećima kroz društveno-političke aktivnosti prenositi duh ustaštva na 
svoje potomke i ostatak zajednice argentinskih Hrvata. Devedesetih je, sve do 
otkrića Feral Tribunea o njegovoj ustaškoj prošlosti, slobodno propagirao 
interese Republike Hrvatske u Argentini. Stierove i Hasenayeve aktualne 
pozicije pritom kao da odražavaju nastavak tuđmanovskog koncepta pomirbe: 
demokršćanin Stier je u Saboru, a ustaša Hasenay takoreći u Vladinom sektoru. 
To je činjenica o kojoj se Vlada, s obzirom na ovdje objavljene informacije o 
Hasenayevom političkom djelovanju, treba očitovati.

Fokusirajmo se zasad na predsjedničin posjet Argentini i njezine izjave o 
‘svjedočenju domoljublja’. Za prenošenje poruka tamošnjoj dijaspori odabrala je 
radijski program Croacias Totales, koji se emitira na postaji u Buenos Airesu i 
preko interneta. Nastao kao posljedica entuzijazma prijateljica Stelle 
Hubmayer, Jasminke Fiolić i Veronike Cvitković, taj program zadnje dvije godine 
radi i na promociji fašističkog revizionizma. Najmanje dva puta Stella Hubmayer 
ugostila je s prijateljicama članove hrvatskog revizionističkog Društva za 
istraživanje trostrukog logora Jasenovac. U jednoj epizodi, voditeljica je s 
tajnikom te udruge Igorom Vukićem opovrgavala ‘brojne laži i mitove o 
Jasenovcu’, između ostalog i to da je bio najveći logor smrti u NDH, da je 
zatvoren 1945., da su ubijanja bila okrutna, tvrdeći nasuprot tome da je 
populacija prorijeđena zbog tifusa i sličnih boleština.

‘Kako možemo pomoći mi koji nismo bili tamo u Jasenovcu? Što možemo napraviti?’ 
sasvim ozbiljna pita Vukića voditeljica Croacias Totalesa, ista ona koja je 
intervjuirala predsjednicu. Vukić odgovara da u Argentini ima dosta ljudi koji 
su ‘emigrirali nakon rata’ i da imaju vrijedna saznanja koja bi mogla srušiti 
jasenovački mit. I doista, Vukić prošle godine odlazi u Buenos Aires, a 
novinarka Hubmayer piše za hrvatske medije tekst o njegovom susretu s kćeri 
jednog ustaškog časnika u Jasenovcu, koji se ubio, ‘savjesno’ ne želeći otkriti 
tajne koje je nosio sa sobom. Jedan od posrednika između Vukića i ustaških 
svjedoka bio je i Josip Peranić, najutjecajniji hrvatski franjevac u Buenos 
Airesu. Svojedobno je održao komemoraciju za Ivu Rojnicu, a njegovoj subraći 
nije strano ni vođenje tradicionalnih misa za NDH. Peranić je inače dočekao 
predsjednicu prvoga dana latinskoameričke turneje i potom za cijelu hrvatsku 
delegaciju, uključujući i spomenutog Stiera, održao svetu misu. Kao čelniku 
Hrvatskog katoličkog centra sveti Nikola Tavelić, predsjednica mu je na koncu 
dodijelila Povelju Republike Hrvatske za nesebičan i izniman doprinos u 
pružanju socijalne i duhovne skrbi te za dugogodišnju pastoralnu djelatnost 
među hrvatskim iseljenicima u Argentinskoj Republici.

Peranićev centar je također dio zajedničke platforme UACRA, koja u zadnjih 
nekoliko godina raznim priopćenjima i inicijativama daje kolektivni doprinos 
političkim raspravama u Hrvatskoj. Proklamirani stavovi najbliži su pritom 
ovdašnjoj klerofašističkoj desnici. Tako je prije koju godinu novinarka 
Hubmayer, zajedno s radijskim suvoditeljicama, pismeno pozvala na prosvjed 
argentinskih Hrvata protiv ćirilice u Vukovaru. Frković i Hasenay predvodili su 
pak protest protiv bivše ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, proglasivši 
je predstavnicom jugoslavenskog komunizma i velikosrpske ideologije koja je 
persona non grata među hrvatskim etničkim korpusom u Argentini. Sudjelovali su 
pored toga u peticijama protiv Haškog suda, podržavajući u drugim prilikama 
nogometaša Joea Šimunića, udrugu U ime obitelji i slične izdanke hrvatskog 
kleronacionalističkog fundamentalizma, poput Željka Glasnovića, Zlatka 
Hasanbegovića i posebno Kolinde Grabar-Kitarović.

Oduševljenje se moglo vidjeti za vrijeme predsjedničinog posjeta Hrvatskom 
klubu kulture Doc Sud i Hrvatskom kulturnom centru u Rosariju, kojima su 
također uručena priznanja. Osnovana prije Drugog svjetskog rata u južnom dijelu 
Buenos Airesa, Doc Sud je najstarija institucija hrvatske zajednice u 
Argentini. Još u prvim dekadama postojanja brojila je više od 400 aktivnih 
članova, a danas u klubu djeluju brojne kulturno-umjetničke organizacije, čiji 
članovi zajednički obilježavaju datume važne za hrvatsku povijest. Svojevremeno 
su klub, prije ustaškog zbjega, vodili ugledni članovi argentinskog društva 
hrvatskih korijena, a danas njime upravljaju simpatizeri ustaša ili oni koji 
nemaju nikakvog prigovora na njih. Sve do prošle godine, navedimo samo jedan 
primjer, na zidu središnje dvorane stajao je plakat s profilom Ante Pavelića. U 
istoj dakle prostoriji gdje je predsjednica boravila za vrijeme službenog 
posjeta hrvatskoj zajednici u Argentini. Bilo zbog preuređenja, zamolbe iz 
političkih krugova ili nečega trećeg, plakat je u međuvremenu nestao.

Prilikom posjeta Hrvatskom kulturnom centru predsjednica se rukovala i radila 
selfije s mnogima, pa tako i uredništvom radija Bar Croata, mlađahnim 
individuama hrvatskih korijena koje od sredine prošlog desetljeća vode emisije 
posvećene hrvatskoj kulturi, običajima, nogometnoj reprezentaciji i ustaštvu. 
Na njihovoj službenoj Facebook stranici, gdje se reklamira i program istoimenog 
kulturnog kluba što su ga osnovali, prikazuju se s jedne strane hrvatski 
kulinarski specijaliteti, farbane pisanice i Luka Modrić, a s druge masovne 
grobnice, blajburška tragedija, titoistički vampiri i veselo uglazbljene 
razglednice sa službenim znakovljem Pavelićeve fašističke kvazidržave, u kojima 
se Hrvati iz Argentine pozivaju da slave NDH. Njihova online aktivnost pritom 
je prosjek društveno-političkih preferencija spomenutih organizacija i 
pojedinaca, s naglaskom na cijeli vrh krovne organizacije UACRA. Ne samo da 
glorificiraju NDH, nego rade i na umanjivanju opačina ustaškog režima kroz 
širenje mržnje i polupismeno promoviranje jasenovačkih i sličnih ‘mitova’. 
Novinar i argentinski Hrvat Drago Pilsel primijetio je prije nekoliko dana da 
je problem i što nositelji takvih institucija baštine monopol na pažnju 
službene hrvatske politike, pa pored njih neustaški građani Argentine hrvatskih 
korijena uvijek ostanu nezapaženi. Logika je i tu neumoljiva: ako političari 
poput Grabar-Kitarović i nekih drugih iz HDZ-a gotive ekstremiste u Hrvatskoj 
kao stožerno biračko tijelo, zašto bi drugačije radili u Argentini?

 

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте постављали у овој групи, пошаљите е-поруку на [email protected].
Посетите ову групу на https://groups.google.com/group/siem.
Да бисте видели ову дискусију на вебу, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/0aa001d3c440%240d84bbb0%24288e3310%24%40gmail.com.
За више опција посетите https://groups.google.com/d/optout.

Reply via email to