standard.rs 
<https://standard.rs/2022/08/14/ima-neka-tajna-veza-izmedju-kine-i-ukrajine/>  


Ima neka tajna veza između Kine i Ukrajine


Иља Мусулин

8-10 minutes

  _____  

Od početka rata u Ukrajini pod lupom svetske javnosti našli su se odnosi Rusije 
i Kine, ali su u zapećku ostale relativno neobične i malo poznate veze 
najmnogoljudnije zemlje sveta sa Ukrajinom

Narodna Republika Kina je u dve decenije nakon raspada Sovjetskog Saveza iz 
Ukrajine uvezla mnoštvo naprednih sovjetskih vojnih tehnologija za proizvodnju 
ratnih brodova, aviona i raketa, kao i hiljade inženjera i drugih stručnjaka 
specijalizovanih za vojnu industriju. Danas je Ukrajina za Peking pre svega 
veliki snabdevač žitaricama i važno saobraćajno čvorište na novom Putu svile, 
na kojem se korišćenjem železnice želi obezbediti brži i jeftiniji protok 
kineske robe na tržišta Rusije i Evropske unije.

Od početka rata u Ukrajini iz razumljivih razloga pod lupom svetske javnosti 
našli su se politički, ekonomski i vojni odnosi Rusije i Narodne Republike 
Kine, ali su u zapećku ostale relativno neobične i malo poznate veze 
najmnogoljudnije zemlje sveta sa trećom po veličini republikom bivšeg 
Sovjetskog Saveza.

Pred rat, trgovinska razmena između četrdesetomilionske evropske zemlje i 
azijske države sa preko 1,4 milijarde stanovnika dostigla je oko 11 milijardi 
dolara godišnje zahvaljujući u velikoj meri globalnom projektu kineske vlade 
„Pojas i put“.

To je moguće tumačiti dvojako: kao nedovoljan bilans s obzirom na ljudski i 
materijalni potencijal s kojim raspolažu i komplementarnost dveju privreda, ali 
i kao odličan rezultat s obzirom na prethodni niži nivo bilateralne ekonomske 
razmene i korupciju i političku nestabilnost u Ukrajini, naročito nakon 
prevrata u Kijevu i ruskog preuzimanja Krima.

Kina je 2019. godine pretekla Rusiju i postala najveći spoljnotrgovinski 
partner Ukrajine. Peking je svoj pozitivni trgovinski saldo prvenstveno 
ostvarivao kroz prodaju mašina i robe široke potrošnje, dok je za potrebe svog 
ogromnog tržišta iz Ukrajine dobavljao kukuruz, ječam, pšenicu i suncokretovo 
ulje. Ilustracije radi, oko 30 procenata kukuruza koji je Kina uvezla 
poslednjih godina došlo je iz Ukrajine.

U žitaricama, rudom i fabrikama oružja bogatu bivšu sovjetsku republiku Kinezi 
su pred pandemiju 2019. investirali 150 miliona dolara: u poljoprivredne 
projekte, saobraćajnu infrastrukturu i vetroparkove. Kinezi su sa gradskim 
vlastima u Kijevu sklopili ugovor da grade novu (četvrtu po redu) liniju 
metroa, dugu 20 kilometara i vrednu dve milijarde zelenih novčanica, a poveren 
im je i posao razvoja telekomunikacione infrastrukture u Ukrajini, u čemu je 
prednjačio gigant „Huavej“, koji je postavljao instalacije za 4G mrežu.

U kineskim očima, Ukrajina je bila geografski vrlo bitno saobraćajno, 
transportno čvorište u sklopu plana po kojem je roba proizvedena u drugoj 
ekonomiji sveta trebalo da kopnenim putem, železnicom, bude masovno prebacivana 
u Evropu i Rusiju.

Ukrajina je, zbog niskih troškova života i visokog nivoa obrazovanja, bila i 
relativno omiljena destinacija Kineza za studiranje u inostranstvu, te je 
prosečno godišnje ugošćavala oko pet hiljada akademaca najveće zemlje Dalekog 
istoka.


Uplitanje SAD


Da sve ne protekne glatko između dve države međusobno udaljene osam hiljada 
kilometara postarali su se ukrajinski bezbednosni organi. Oni su na traženje 
Vašingtona sprovođenjem kriminalne istrage o korupciji zamrzli kupovinu 
većinskog udela u državnom preduzeću za proizvodnju motora za rakete, dronove, 
helikoptere i avione sa sedištem u Zaporožju „Motor Sič“, zbog čega je kupac, 
pekinška kompanija „Skajrajzon“, zatražila pravdu pred Stalnim arbitražnim 
sudom u Hagu, podnevši odštetni zahtev protiv vlade u Kijevu u iznosu od čak 
četiri i po milijarde dolara.

Naime, kineska korporacija je 2017. sklopila sporazum sa proizvođačem iz 
Zaporožja, po kojem je trebalo da preuzme 41 posto njegovih deonica i u njegove 
fabrike u Ukrajini investira 250 miliona evra, nakon čega bi i u kineskom gradu 
Čongćingu bilo podignuto postrojenje za sklapanje i održavanje motora za 
helikoptere.

Upravna zgrada „Motor Siča“ u Zaporožju (Foto: Wikimedia/Mixabest 
<https://commons.wikimedia.org/wiki/User:Mixabest> )

„Motor Sič“, koji je do pripajanja Krima svojim proizvodima uglavnom snabdevao 
rusku armiju, na radost američke administracije 2021. godine dekretom 
predsednika Volodimira Zelenskog je nacionalizovan.

Time je kineska kompanija, koju je američka vlada stavila na crnu listu 
kineskih firmi koje rade za potrebe armije i koje treba ometati u poslovanju iz 
bezbednosnih razloga, i definitivno istisnuta iz Zaporožja, čime je Pekingu bio 
preprečen put za nabavku važnih vojnih tehnologija iz oblasti aeronautike koje 
mu, uprkos savezničkim odnosima, ni Moskva nije bila voljna da ustupi.


Koreni kineske vojne moći


Tako dolazimo do aspekta kinesko-ukrajinskih odnosa o kojima se van te dve 
zemlje malo zna. Naime, motori pomenute ukrajinske kompanije ugrađivani su u 
kineske helikoptere i avione, a to je samo delić vojne saradnje između dve 
zemlje koja je procvetala tokom devedesetih, nakon raspada Sovjetskog Saveza i 
koja bi se najbolje mogla opisati kao budzašto rasprodaja ukrajinske 
(sovjetske) tehnike i ljudstva.

Kina je siromaštvo i društveno previranje, oličeno u rastu korupcije i divljoj 
privatizaciji, koji su zadesili sovjetske prostore i posebno Ukrajinu, 
iskoristila za jeftinu nabavku vojnih tehnologija koje su joj nedostajale, 
prvenstveno u oblastima kao što su proizvodnja raketa i raketnog goriva, vojnih 
brodova, transportnih aviona i motora za letelice, ali i izrada oklopnih vozila 
i tenkova.

Ne samo što su Kinezi svoj prvi nosač aviona „Ljaoning“, koji je stupio na 
dužnost 2012. godine, dobili tako što su iz ukrajinskog brodogradilišta u 
Nikolajevu 1998. otkupili nezavršeni sovjetski brod „varjag“ i isti kasnije 
dogradili i opremili, već su oni u Ukrajinu na poligon za obuku NITKA na Krimu 
slali svoje pilote koji su dobili zadatak da se osposobe za službu na tom 
divovskom plovilu.

Smatra se i da su kineski zavodi tokom devedesetih i dvehiljaditih regrutovali 
preko dve hiljade ukrajinskih inženjera, hemičara i fizičara koji su radili u 
sovjetskim državnim preduzećima iz oblasti odbrane i naglo ostali bez posla ili 
primanja tokom društvenog i ekonomskog haosa devedestih. Kineski političari i 
vojni stručnjaci nisu krili zadovoljstvo bagatelnom „berbom“ stručnjaka za čije 
skupo školovanje treba i po više od deset godina.

Naravno, Kinezi nisu bili jedini koji su se okoristili nastalom situacijom, jer 
su ukrajinski vojni stručnjaci uhlebljenje pronašli i u drugim državama kao što 
su Izrael i Nemačka, a kada je Azija u pitanju, i u Singapuru.

No, Kina je u odnosu na druge takmace u jagmi za ukrajinskim mozgovima tokom 
devedesetih imala tu prednost što je kao komunistička zemlja imala veću 
političku saradnju sa sovjetskom elitom, odnosno bolja poznanstva.

Mada žetva sovjetskih stručnjaka vojne industrije nije bila ograničena samo na 
Ukrajinu, ta prostrana država na obali Crnog mora je po sticanju nezavisnosti 
na svojoj teritoriji nasledila, smatra se, oko trećinu kapaciteta sovjetske 
namenske industrije.

Odnosno, posedovala je postrojenja u kojima su proizvođeni ratni brodovi, 
transportni avioni, tenkovi i oklopna borbena vozila, radari i druga 
elektronika, kao i brojne projektantske institute i zavode za održavanje 
naoružanja i opreme, pa je zato bila posebno privlačna političkom i vojnom 
establišmentu najmnogoljudnije zemlje sveta.

Kineski nosač aviona Ljaoning sa pratećom flotilom tokom izvođenja pomorskih 
vežbi na području Južnog kineskog mora (Foto: China Stringer Network/Reuters)

Narodnoj Republici Kini bi zato sigurno najviše odgovaralo kada bi se konflikt 
između Moskve i Kijeva brzo završio, ne samo zbog političkih i ekonomskih 
pritisaka koje na nju vrše SAD i njeni saveznici koji vide paralele između 
Ukrajine i Tajvana i zbog globalnog poremećaja u snabdevanju energentima i 
hranom, već i zbog realizacije sopstvenog megaprojekta „Pojas i put“, odnosno 
investicija u Ukrajini i transporta kineske robe za evropski kontinent kopnenim 
putem.

Naslovna fotografija: Reuters/Wang Zhao/Pool

Izvor RTS 
<https://www.rts.rs/page/stories/ci/story/2/svet/4918293/kina-ukrajina-odnosi-saradnja.html>
 

BONUS VIDEO:

 

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
www.antic.org
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте видели ову дискусију на вебу, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/042901d8b086%2471b9d520%24552d7f60%24%40gmail.com.

Reply via email to