kosovo-online.com 
<https://www.kosovo-online.com/vesti/kontekst/zasto-je-predsednik-vucic-u-pravu-i-zasto-bi-trazio-trecu-opciju-11-9-2024>
  


Zašto je predsednik Vučić u pravu... i zašto bi tražio treću opciju - Kosovo 
Online


7–8 minutes

  _____  


Predsednik Srbije Vučić pojavio se juče na konferenciji za novinare kako bi 
pokazao svoje nezadovoljstvo dešavanjima na Kosovu i upozorio da će u roku od 
72 sata saopštiti odgovore Srbije na ova dešavanja. Neću se zadržavati na 
spekulacijama šta je navelo predsednika Vučića da reaguje na ovaj način, niti 
šta bi on kao meru najavio posle 72 sata. Ostavio je da se razume da je njegova 
gorčina zbog mera koje kosovske vlasti preduzimaju na uspostavljanju pravnog 
poretka na severu, merama kojima se postepeno uklanjaju "paralelne“ 
institucije, odnosno proširene institucije Srbije u okviru Republike Kosovo. 


I upozorio je na jasne i oštre mere, jer "nas štite Ustav Republike Srbije i 
rezultati dijaloga i potpisani sporazumi, poput onog u Briselu 2013. godine i 
uređenja Zajednica srpskih opština 2015. godine", rekao je on.

On je to rekao posle sastanka sa evropskim izaslanikom Miroslavom Lajčakom i 
američkim ambasadorom Hilom, i koliko god to na prvi pogled zvučalo 
kontradiktorno, mislim da je predsednik Vučić u pravu. Dvojica ljudi sa kojima 
se sreo – svako na svoj način – legitimisali su stav predsednika Srbije protiv 
Kosova. Gospodin Lajčak već godinu i po ima u rukama osnovni sporazum za koji 
je premijer Kosova izjavio da će ga podržati – iako je to kompromisni sporazum 
koji je još uvek daleko od želja Kosova – dok je Srbija potpuno iskreno 
izjavila da to neće prihvatiti u celini i da neće sprovoditi delove za koje 
smatra da zadiru u interese Srbije. Međutim, Lajčak kaže da su obe strane 
odgovorne za nesprovođenje. 

Gospodin Hil ima mandat, izložen u njegovom pojavljivanju pred relevantnim 
komitetom američkog Senata, da ukloni Srbiju iz Rusije. Svaki diplomata sa malo 
iskustva – a Hil ima dosta iskustva – prepoznaće da proces olakšavanja EU 
duboko nedostaje ozbiljnosti. A SAD su bile posmatrač i podržavalac bez ikakvog 
doprinosa za pamćenje. Dok god gospodin Hil misli da Srbija napušta Rusiju – 
ili želi da ovo mišljenje bude istinito – diskurs američkog ambasadora u 
Beogradu je da podržava Srbiju oko Kosova do trenutka kada bezbednost vojnika 
Kfora bude ugrožena.

Dakle, predsednik Vučić ima pravo da se ponaša kako radi, sve dok to može 
nesmetano da radi.

EU nije ozbiljna. To je neozbiljno u trenutku kada je gospodin Vučić osporava 
(kao na primer Ohridskim sporazumom) i EU se savija pred njim. Neozbiljno je i 
kada obećava i kada preti EU integracijama. Čak i kada mu se kaže da je Srbija 
na pragu članstva, čak i kada mu se kaže da neće pristupiti dok ne reši pitanje 
Kosova. Srpski predsednik je shvatio EU u ulozi bankomata sa kojeg se može 
povući bez posebnih uslova; EU je prećutno prihvatila da trenutno igra ulogu 
bankomata i ništa drugo. 

I, u svojoj opoziciji, on ima pravo da ospori granice američkog strpljenja. 
Predsednik Vučić se tokom deset godina transformisao u tačku bezbednosti na 
Zapadnom Balkanu. Ovaj region se može zadržati u sadašnjem status kuo 
stabilnosti zahvaljujući sporazumu sa njim ili se može destabilizovati u 
odsustvu sporazuma sa njim. SAD sada možda smatraju Kinu ne samo konkurentom, 
već i strateškim protivnikom, ali kineski predsednik je dobrodošao u Beograd, a 
Amerika mora da se pomiri sa tim ako želi da zadrži status kvo; ovo je Vučićev 
izazov ambasadoru Hilu. 

Tokom ovih četvrt veka, granica između Kosova i Srbije označavala je liniju 
podele između geostrateškog uticaja evroatlantskog sveta i Rusije. U narednih 
četvrt veka to bi mogla biti linija podele novog hladnog rata između Zapada i 
Kine.

Problem Srbije je, međutim, što ova situacija, u kojoj Srbija postaje ključ 
statusa kvo – gde su stvari mirne na celom Zapadnom Balkanu ako to želi Beograd 
ili gde postoji kontrolisana destabilizacija ako to Beograd želi (pad režima u 
Crnoj Gori, ritualne pretnje, raspad Bosne i Hercegovine, paravojna 
intervencija na Kosovu) – ne može se držati kao konstanta. A posebno ne 
balansiranje između SAD, EU, Rusije, Kine i BRIKS-a.

Predsednik Vučić je možda i simbolično pokazao manevarska ograničenja ove 
politike, kada je na jučerašnjoj konferenciji za novinare rekao da "ma koliko 
vam bile vezane ruke i koliko je teško biti na svom mestu od 2008. godine, pa i 
pre toga – morate da preduzmete to će dovesti do vraćanja određenih prava, što 
se zove status kuo ante ili da kažete da niste u stanju da zaštitite i sačuvate 
svoj narod. A srpska strana nema pravo na ovo drugo”.

Obe opcije su prošlost i koja je gora od druge, posebno za srpski narod. 
Povratak na status kuo ante znači obnavljanje paralelnih struktura na Kosovu. 
Time bi se srpski građani Kosova doveli u poziciju da proširuju institucije 
Srbije na Kosovu, stavljajući ih u prostor nezakonitosti i konfrontacije sa 
ustavnošću Kosova i većinskog naroda. 

Opcija "zaštita i očuvanje" srpskih građana Kosova od strane Srbije je relikt 
devedesetih. Ratovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pokrenuti su da bi se 
"zaštitili i sačuvali“ Srbi tih zemalja i doneli su katastrofu za sve, pa i za 
Srbe. Ili, kako se pokazalo u Hrvatskoj, pre svega Srbi. 

U jutarnjim emisijama nacionalnih televizija u Srbiji, svakog drugog dana, 
pojavljuju se favorizovani aktuelnoj vlasti, a ipak ističu da tamo gde je 
Srbija u godinama bivše Jugoslavije stala u odbranu Srba, Srba je manje nego 
što je bilo i ranije da se Srbija obavezuje na njihovu zaštitu.

I dok je predsednik Vučić bio u pravu kada je čitao dosadašnje blefove Zapada 
protiv njegove pozicije, Srbije i Zapadnog Balkana, to ne znači da on ima pravo 
da traži rešenja iz prošlosti. 

Na Kosovu neće biti povratka na status kuo ante; delovanje paralelnih struktura 
je moralo da prestane 1999. Rezolucijom 1244 UN, zatim 2008. proglašenjem 
nezavisnosti Kosova, pa svakim dogovorom postignutim u Briselu. Put koji treba 
slediti je lokalna samouprava u okviru ustavnog sistema Kosova. U njemu Srbi iz 
Zvečana imaju više nadležnosti opštinske vlasti nego Srbi Zaječara. Veću moć 
ima gradonačelnik Zubinog Potoka od gradonačelnika Kragujevca.

A na Kosovu neće biti prostora za transformaciju Srbije u čuvara bezbednosti 
srpskih građana Kosova. Ovo je isprobano u Hrvatskoj (mini-suđenje u Banjskoj) 
i rezultati su bili katastrofalni.

U stvari, obe opcije su isprobane i rezultirale su manjim blagostanjem Srba, 
gde god da se nalaze. 

Možda je vreme da se pokuša i treća opcija, ona da se u dogovoru sa albanskom 
većinom obezbede legitimna prava građana Srbije, odnosno kosovskih institucija, 
u okviru ustavno-pravnog sistema Kosova sa mogućnošću njihovog daljeg pravnog 
unapređenja. Ovo bi bio korak koji vodi dalje od statusa kuo do do sada 
nezabeleženog stanja bezbednosti za sve.

Piše za Kohu 
<https://www.koha.net/veshtrime/431154/pse-ka-te-drejte-presidenti-vuciq>  
Veton Suroi, novinar i publicista iz Prištine

 

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
www.antic.org
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте видели ову дискусију на вебу, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/0e4001db0425%24a37f1f80%24ea7d5e80%24%40gmail.com.

Reply via email to