standard.rs 
<https://standard.rs/2024/10/27/geopolitika-tenzija-izmedju-sad-i-rusije/>  


Geopolitika tenzija između SAD i Rusije


Александар Грковић

6–8 minutes

  _____  

NATO, na čelu sa SAD, pokušava da, na neki način, „obuzdava” Rusiju ne zbog 
eventualnog povratka sovjetskog sistema ili zbog manjka demokratičnosti ruskih 
vlasti, već iz čisto geopolitičkih razloga, koji imaju svoje istorijsko 
utemeljenje

Složenost geopolitičkih odnosa Rusije i političkog Zapada proističe iz 
činjenice da pripadaju zasebnim civilizacijama. Zapadna i ruska civilizacija 
imaju zajedničkih osobenosti ali su se razvijale na karakterističnim 
posebnostima.

Nauka o geopolitici ističe značaj civilizacijske strukture u formiranju 
geopolitike određenih državnih subjekata. Civilizacijska posebnost uglavnom je 
i geopolitička  jer je upravo to element koji daje suštinsku karakteristiku 
geopolitičkog identiteta, jedne nacije, države ili zajednice.

Razmatrajući politički Zapad uočavamo da on kao socijalna i politička pojava 
nastaje nakon Drugog svetskog rata. Zapad podrazumeva socijalni i politički 
fenomen koji nastaje na osnovu zapadnoevropske civilizacije i liberalne 
ideologije, kao takav objedinjuje zemlje zapadne Evrope i SAD, ali i druge 
zemlje koje dele iste političke i institucionalne identitete (Japan, Južna 
Koreja, Australija…). U geopolitičkom smislu zapad je politički blok nastao na 
teorijskim postulatima talasokratije i atlantizma.


Civilizacijske razlike


Što se tiče Rusije ona se civilizacijski izgrađuje na prostoru Evroazije, na 
osnovama romejske civilizacije i njenog bliskog dodira sa narodima 
kontinentalne Evrope i kontinentalne Azije. Sama misao o različitosti Rusije u 
odnosu na Zapad prihvaćeno je u Rusiji od elita i od njenih političkih i 
akademskih elita.

Različiti geopolitički identiteti Rusije i SAD utiču,  poslednjih decenija, s 
jedne strane, da SAD štite unipolarni geopolitički poredak nastao devedesetih 
godina 20. veka i s druge strane, da Rusija izgrađuje svoj geopolitički, 
ekonomski pa čak i vojni blok i podstiče druge sile izvan Zapada da izgrađuju 
multipolarnost u međunarodnim odnosima.

Radi se, dakle, ne samo o različitim nego i o međusobno suprotstavljenim 
geopolitičkim koncepcijama i praksama. Rezultat toga jeste da je između SAD i 
Rusije 2014. godine započelo, a nakon Ruske vojnog napada na Ukrajinu 24. 
februara 2022. godine nastupilo najveće zahlađenje odnosa od završetka Hladnog 
rata.

Rusko oklopno vozilo BMP-3 negde na Zaporoškom delu fronta u Ukrajini, oktobar 
2024. (Foto: Sputnik/Konstantin Mikhalchevsky)

Gledajući istorijski na geopolitičko ponašanje SAD prema Rusiji i uopšte prema 
evroazijskom kontinentu, uočava se dosledna geopolitička orijentacija SAD.  Ona 
je formirana pod uticajem vodećih američkih geopolitičara, koji su preuzeli 
Mekinderovu i Spajkmanovu geopolitičku koncepciju koja, pored ostalog, 
podrazumeva neophodnost kontrole Evroazije od strane SAD i neophodnost 
obuzdavanja bilo koje države koja na prostoru Evroazije izrasta ili deluje sa 
pozicije velike sile. Mekinderova teorija Hartlanda glasi:

„Ko vlada istočnom Evropom, upravlja srcem kopna.

Ko vlada srcem kopna, upravlja svetskim ostrvom.

Ko vlada svetskim ostrvom, upravlja svetom.“

(Who rules east Europe, commands the Heartland; Who rules the Heartland, 
commands the World Island ;Who rules the World Island, commands the World.)

Spajkman je objedinio teoriju Helforda Mekindera i Alfreda Mehena (teorija 
Rimlenda) koji je predvideo da će Sjedinjene Američke Države postati vodeća 
svetska pomorska sila. Mehen je Sjedinjene Američke Države poredio sa anakondom 
(strategija anakonde) koja bi trebalo da sa mora svojim snagama kontroliše 
kopno. Spajkman je za razliku od Mekindera kao glavno svetsko bojište video 
vodeno prostranstvo od Barentsovog mora, preko Baltika, Crnog mora pa sve do 
Južne Koreje. Spajkmenova teorija Rimlenda glasi:

 „Onaj ko kontroliše Rimlend, vlada Evroazijom,

onaj ko vlada Evroazijom, ima sudbinu sveta u svojim rukama“

(Who controls the Rimland rules Euroasia; Who rules Euroasia controls the 
destines of the world)

Na pojasu Rimlenda bi se po Spajkmanovom mišljenju trebalo uticati vojnim 
silama na teritoriju Evroazije i na taj način Sjedinjene Američke Države bi 
došle do pozicije vladara sveta.  Koncepcija obuzdavanja Evroazije je posle 
Drugog svetskog rata razvijena u geopolitički atlantizam.


„Obuzdavanje Rusije“


NATO na čelu sa SAD „obuzdava” Rusiju ne zbog eventualnog povratka sovjetskog 
sistema ili zbog manjka demokratične doslednosti ruske vlasti, već iz 
geopolitičkih razloga. To znači da se ne sme dozvoliti da Rusija povrati svoju 
veličinu iz perioda SSSR – i time postane geopolitički takmac Americi.

Rusija i evroazijski prostor imaju danas veliki značaj za SAD, za ostvarivanje 
unipolarne politike svetskog hegemona. To podrazumeva da je američki odnosno 
anglosaksonski i atlantistički politički, ekonomski, ideološki modeli 
nepromenjivi i da treba da se implementiraju u sve države i sisteme.

Posle pobede u hladnom ratu Amerikanci su osetili da mogu da ostvare svoju 
„sudbinsku ulogu” (engl. Manifest Destiny) i prošire ostalom delu planete 
liberalnu ideologiju što se odrazilo pre svega na bivše članice Varšavskog 
ugovora, ali i na najvećeg američkog geopolitičkog neprijatelja, Rusiju.

Američka „strategija anakonde“ intezivno sa velikim uspehom opkoljava 
fizičko-geografsku granicu Rusije koja je bila prinuđena da preduzme konkretne 
korake ka ponovnom uspostavljanju multipolarizma. Ako bi i jedna strana 
prevladala, kao što se u određenim istorijskim momentima dogodilo, dovelo bi do 
poremećaja ravnoteže sila i hegemonije druge strane što bi direktno uticalo na 
suverene političke, kulturne, ekonomske i sve druge procese širom sveta bez 
obzira na volju i protivljenje domicijalnih aktera.

Američki tenkovi „ambrams“ na vojnim vežbama NATO u Poljskoj, mart 2024. (Foto: 
army.mil)

Stoga da bi stvari delovale u ravnoteži, moraju ambivalentne sile da deluju 
jednako. Kroz ravnotežu u delovanju ovih sila mogu se sprečiti destabilizujući 
efekti i očuvati suverenitet različitih aktera na međunarodnoj sceni.

Geopolitika u odnosima SAD i Rusije je značajan faktor u definisanju stanja na 
terenu i za donošenje odluka u procesima dugog trajanja. Bez implementacije 
znanja iz geopolitike savremeni međunarodni odnosi bi bili značajno drugačiji, 
ali kao i kroz istoriju, geopolitika ostaje presudan tas na vagi za donosioce 
odluka kako da strateški postave svoje figure i predvide sledeći potez svog 
prirodnog ili nametnutog neprijatelja.

U periodu pred nama geopolitika će ponovo dobiti na svojoj važnosti, što 
dokazuje i pojava multipolarizma koji je teorijski model primenjene geopolitike.

Izvor: Novi Standard <https://standard.rs/> 

Naslovna fotografija: Reuters/Anton Vaganov

BONUS VIDEO:

 

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
www.antic.org
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте погледали ову дискусију, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/04e801db291b%247c3697d0%2474a3c770%24%40gmail.com.

Reply via email to