pcnen.com
EU na vjetrometini - PCNEN
PCNEN
9–12 minutes
EU na vjetrometini
Piše: Ivica Đikić
Odustajanje Sjedinjenih Država od partnerskog odnosa s Europskom unijom i od
liderske uloge u Sjevernoatlantskom savezu – što više ne treba iščitavati samo
iz izjava ćudljivog predsjednika Donalda Trumpa nego je nedvosmisleno zapisano
u najnovijoj američkoj Strategiji nacionalne sigurnosti – duboko će uzdrmati
Europu, koliko god pojedini čelnici država Europske unije te vodstvo Europske
komisije i NATO-a sami sebe hrabrili frazeološkim mantranjem o vlastitoj
odlučnosti, hrabrosti i “uzdanju u se i u svoje kljuse”.
Hrvatski premijer Andrej Plenković jedan je od takvih. U propagandnom tekstu
objavljenom u francuskom časopisu “Le Grand Continent”, tekstu koji je
pretenciozno nazvan doktrinom, Plenković piše ovako: “Moramo biti dovoljno
snažni da se oslonimo na sebe, ali i visoko integrirani kako bismo ostvarili
temeljni europski princip: solidarnost među članicama i jačanje naše
sposobnosti za obranu demokracije – kod kuće ili u svijetu. Trenutak koji nas
očekuje ne bi trebao izazivati strah. Trebao bi probuditi našu odlučnost. Našu
odlučnost da donosimo hrabre odluke, ulažemo u našu zajedničku budućnost i u
potpunosti vjerujemo u potencijal Europe.”
Jedan od takvih je i Mark Rutte, glavni tajnik NATO-a i nekadašnji nizozemski
premijer. “Mi smo sljedeća meta Rusije. Bojim se da su mnogi previše
samozadovoljni. Previše ih ne osjeća hitnost. I previše ih vjeruje da je
vrijeme na našoj strani. Nije. Vrijeme za djelovanje je sada”, izjavio je
Rutte, upozoravajući da bi Rusija u roku od pet godina mogla biti spremna za
vojni napad na NATO te da bi Europljani, ako se ne naoružaju do zuba, mogli
doživjeti “rat kakav su iskusili naši djedovi i pradjedovi”.
Rutte svjesno previđa realnost: organizacija kojoj je na čelu ne predstavlja
praktički ništa bez sudjelovanja SAD-a, što je i sam Rutte konstatirao u istoj
izjavi, a jasno je da se Trumpova administracija – koja će vladati još tri
godine, uz mogućnost produženja u nekoj od inačica – odrekla Sjevernoatlantskog
saveza ili barem dominantne i aktivne uloge u tom savezu, uloge kakvu su
Sjedinjene Države imale od osnivanja NATO-a 1949. godine.
Ako SAD maksimalno ne sudjeluje, NATO je tigar od papira. Rutte se valjda nada
da bi njegovi srdačni osobni odnosi s američkim predsjednikom – zbog kojih je,
uostalom, i odabran za glavnog tajnika – mogli spriječiti udaljavanje SAD-a od
NATO-a, no ta se računica čini promašenom, unatoč nepredvidivosti i
prevrtljivosti Donalda Trumpa.
Amerika vjerojatno neće formalno izići iz NATO-a, mada ni ta opcija nije sasvim
isključena, i to je najviše što Rutte može očekivati. (U tom svjetlu, logično
je da se ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odriče nauma o članstvu u
NATO-u i da to predstavlja krupnim pregovaračkim ustupkom. Tim ustupkom ne gubi
puno, ili ne gubi gotovo ništa.)
Odnos prema ruskoj agresiji na Ukrajinu, to jest odnos prema Ukrajini i prema
Rusiji, prva je i neposredna točka razilaženja SAD-a i Europske unije, pri čemu
pod Unijom podrazumijevamo i Veliku Britaniju. Na dubljoj i dugoročnijoj
razini, Trumpu su uglavnom nepodnošljive vrijednosti na kojima, još uvijek,
počiva EU i ne može se osloboditi uvjerenja da EU ne služi ničemu osim trajnom
nanošenju štete američkim ekonomskim interesima, što je, po njemu, obrnuto
proporcionalno višedecenijskoj američkoj skrbi za europske obrambene
sposobnosti.
Što se tiče Rusije i Ukrajine, EU nema kapaciteta da samostalno i na duže
staze, mimo Washingtona, opskrbljuje Kijev oružjem i novcem potrebnim za
vođenje iscrpljujućeg rata, makar se radilo samo o aktivnoj obrani bez ambicije
da se pokrenu ofenzivne operacije pješaštva, te za kakvo-takvo funkcioniranje
ukrajinskog društva i ekonomije.
Još je gora situacija kad je riječ o pribavljanju obavještajnih podataka o
ruskoj armiji i o vrijednim vojnim i infrastrukturnim ciljevima na teritoriju
Rusije: Amerikanci su u tom poslu nezamjenjivi, i to ne samo kratkoročno. I ne
samo da EU nema kapaciteta nego nema ni jedinstva u vezi s ukrajinsko-ruskim
pitanjem. O tome svjedoči prošlotjedna presedanska odluka o trajnijem
zamrzavanju ruske financijske imovine deponirane u specijaliziranim europskim
institucijama.
Odluka je presedanska utoliko što je izglasana kvalificiranom većinom, e da bi
se izbjegao očekivani veto Mađarske i Slovačke. Radi se o 210 milijardi eura, a
plan Bruxellesa jest da se u sljedećem koraku taj novac iskoristi kao
osiguranje za hitni beskamatni kredit Ukrajini ili za prosljeđivanje tih
sredstava Ukrajini ako Moskva, poslije uspostave mira, odbije isplatiti ratnu
odštetu.
Mađarskom i slovačkom protivljenju priključit će se i Češka, nakon što je
Andrej Babiš početkom ovog tjedna preuzeo tamošnju vladu, ali vrlo su skeptične
još najmanje četiri države – Italija, Belgija, Bugarska i Malta. Prema
izvještajima relevantnih medija, te četiri zemlje pozivaju “Komisiju i Vijeće
da nastave istraživati i raspravljati o alternativnim opcijama u skladu s
pravom EU-a i međunarodnim pravom, s predvidivim parametrima i znatno manjim
rizicima, kako bi se odgovorilo na financijske potrebe Ukrajine”; upozoravaju,
također, da rečeni potez “podrazumijeva vrlo dalekosežne pravne, financijske,
proceduralne i institucionalne posljedice koje bi mogle ići znatno dalje od
ovog konkretnog slučaja”.
Zdrav razum nalaže Europi da za svoj apsolutni politički prioritet uzme pokušaj
izgradnje trajnijeg mira, što podrazumijeva i otvaranje komunikacijskih kanala
prema Moskvi. O tome, međutim, ne govori nitko od šefova najvažnijih država EU-a
Ovoj akciji protivi se, inače, i Europska centralna banka. Protiv je i hrvatski
predsjednik Zoran Milanović, za razliku od premijera Plenkovića. “Ruska
sredstva su rusko suvereno vlasništvo i to se ne dira, a ako se dira, to je
trebalo napraviti prvi dan ili u prvoj godini rata. Činjenica da se to radi na
isteku četvrte godine rata govori o logičkoj i argumentacijskoj neodrživosti
toga”, rekao je Milanović u utorak.
Vodeće države Unije i Europska komisija, dakle, upustili su se u smišljanje
kreativnih načina da se izbjegne mogućnost veta, što potencijalno pretvara EU u
nešto što dosad nije bila, makar u formalnom pogledu: odlučivanje
kvalificiranom većinom, koliko god bilo moralno opravdano u nekim okolnostima,
neće doprinijeti unutrašnjem skladu i koheziji nego bi moglo dovesti do
političke obespravljenosti, prije svega, manjih zemalja te do porasta
animoziteta spram briselske elite.
Osim toga, ako Amerika ostane na sadašnjem kursu i ako se bude držala onoga što
je napisano u Trumpovoj Strategiji nacionalne sigurnosti, nesumnjivo će jačati
razjedinjenost unutar Europske unije. Washington raspolaže brojnim
instrumentima za proizvodnju svojih trojanskih konja u Europi, i to ne samo u
onim državama koje su ekonomski slabije. SAD će na sve načine, uključujući
naravno i novac, podupirati ksenofobne, ultrakonzervativne, suverenističke i, u
osnovi, antieuropske opcije, kojih ne manjka diljem Unije i koje su izrazito
snažne upravo u ključnim članicama – Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Poljskoj.
Tu je i mogućnost povlaštene prodaje ili doniranja američkog oružja onim
državama koje se zauzvrat priklone američkom projektu potkopavanja EU-a, a
oružje je trenutačno najtraženija roba među europskim zemljama i ne pita se za
cijenu. Americi ide na ruku činjenica da europska proizvodnja ni kvantitativno
ni kvalitativno ne može iznijeti višegodišnji posao naoružavanja armija u EU-u,
jer treba svega – od topničkih granata svih kalibara do sofisticiranih
protuzračnih i raketnih sustava.
Neophodno je povećavanje borbene moći europskih vojski, odnosno moći
odvraćanja, s obzirom na to da je taj segment desetljećima (opravdano) zapuštan
zbog masivne američke vojne prisutnosti i moćnog NATO-kišobrana, ali to ne može
biti ni jedini ni prvi sigurnosni koncept Europske unije. Zdrav razum nalaže
Europi da za svoj apsolutni politički prioritet uzme pokušaj izgradnje
trajnijeg mira, što podrazumijeva i otvaranje komunikacijskih kanala prema
Moskvi.
O tome, međutim, ne govori nitko od šefova najvažnijih država EU-a. Vlasti u
Njemačkoj i Francuskoj, kao i u Velikoj Britaniji, uglavnom pričaju o ratu i o
neizbježnom ruskom napadu u roku od pet godina, o neophodnosti ulaganja stotina
milijardi eura u naoružavanje i o potrebi da se stanovništvo psihološki
pripremi za ratni scenarij. Premda bi se mirovni napor možda pokazao
neuspješnim, i premda bi se možda ispostavilo da se s Vladimirom Putinom zaista
ne može konstruktivno razgovarati, taj pokušaj obaveza je najmoćnijih europskih
političara, između ostalog stoga što definitivno nedostaje mladih muškaraca
koji su spremni uskočiti u rovove na istočnoj fronti.
Europskoj uniji prijeti opasnost da se istovremeno suoči s otvoreno
neprijateljskim stavom i Rusije i Sjedinjenih Država. I Rusija će, kao i SAD,
raditi na razjedinjavanju među članicama EU-a; i Rusija, kao i SAD, raspolaže
alatima i mehanizmima za stvaranje svojih agenata u dijelu država EU-a. Unija,
ovakva kakva je sad, teško može izdržati paralelnu razvučenost na dvije tako
zahtjevne fronte, pri čemu ne mislimo na ratne sukobe.
Dovođenje u opisani položaj nije nikakva prilika da se EU konačno osovi na
svoje noge u svakom pogledu, nije nikakva prilika za prerastanje u jednu od tri
ili četiri ključne globalne sile, kao što samu sebe hrabri briselska elita: to
je krizna i kritična situacija. Mudri i odgovorni državnici potrudili bi se da
eskiviraju propadanje u tu geopolitičku klopku, ali kancelar Merz i predsjednik
Macron evidentno nisu ljudi tog formata. Sve se više čini da su njihovi
vanjskopolitički potezi motivirani ponajprije sebičnim nastojanjem da
poboljšaju svoje pozicije na planu unutrašnje politike, jer ni jednom ni drugom
na tom planu ne cvjetaju ruže.
portalnovosti.com
--
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
www.antic.org
---
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње,
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте погледали ову дискусију, посетите
https://groups.google.com/d/msgid/siem/PH3PPF7D1BBD566A0E5EDF0221ECE4685B3AEA9A%40PH3PPF7D1BBD566.NAMP223.PROD.OUTLOOK.COM.
