pcnen.com<https://www.pcnen.com/portal/2026/01/27/koji-je-bolji-nacin-da-se-proleterijati-ogranice-i-usmjeri-na-krivi-put-nego-vrtlog-medjusobnog-unistenja/> Koji je bolji način da se proleterijati ograniče i usmjeri na krivi put nego vrtlog međusobnog uništenja - PCNEN PCNEN 6–8 minutes ________________________________ [Koji je bolji način da se proleterijati ograniče i usmjeri na krivi put nego vrtlog međusobnog uništenja] Majkl Parenti, velikan američke ljevice, koji je uticao na generacije aktivista, naučnika i običnih Amerikanaca, umro je u subotu u Berkliju u Kaliforniji. Imao je 92 godine. Parenti je za Consortium News napisao članak za koji se vjeruje da je njegov posljednji, o užasima Prvog svjetskog rata. Objavljen je na Dan sjećanja u SAD, 28. maja 2018., a Consortium News ga ponovo objavljuje uoči odavanja počasti koju najavljuje. Autor: Majkl Parenti Osvrćući se na godine bijesa i pokolja, pukovnik Angelo Gati, štapski oficir italijanske vojske (austrijski front), zapisao je u svom dnevniku: „Cijeli ovaj rat bio je gomila laži. Ušli smo u rat jer nas je nekoliko ljudi na vlasti, sanjara, u njega uvuklo.“ Ne, Gati, caro mio, tih nekoliko ljudi nisu sanjari; oni su spletkaroši. Nalaze se iznad nas. Pogledajte kako se njihovi ugovori o naoružanju pretvaraju u privatna bogatstva – dok se mladići pretvaraju u prah: više krvi, više novca; dobro za posao u ovom ratu. Upravo su bogati starci, i pauci, „nekoliki“, kako je Ciceron nazivao senatske oligarhe kojima je vjerno služio u starom Rimu. Upravo su ta nekolicina, koji zajedno čine blok industrijalaca i zemljoposjednika, ti koji misle da će rat donijeti veća tržišta u inostranstvu i građansku disciplinu kod kuće. Jedan od paukova iz 1914. je vidio rat kao način promicanja poslušnosti i odanosti na radničkom frontu i – kako je sam rekao – rat, „omogućio bi hijerarhijsku reorganizaciju klasnih odnosa“. Neposredno prije nego što su se hereze Karla Marksa proširile među nižim slojevima Europe, proletarijati svake zemlje, koji su rasli brojčano i snažili, bili su prisiljeni da vode rat jedni protiv drugih. Koji je bolji način da ih se ograniči i usmjeri na krivi put nego vrtlog međusobnog uništenja? Zatim su tu bili generali i drugi militaristi koji su počeli kovati ovaj rat već 1906., osam godina prije nego što su ispaljeni prvi hici. Rat za njih znači slavu, medalje, unapreženja, novčane nagrade, interne usluge i večere s ministrima, bankarima i diplomatima: cijelo blagostanje smrti. Kad rat konačno dođe, generali ga dočekaju s tihim zadovoljstvom. Moguli i monarsi prevladavaju Ali mladiće rastrgnu talasi mitraljeske vatre ili ih raznesu eksplozije granata. Rat dolazi s napadima gasom i snajperskim hicima: granatama, minobacačima i artiljerijskim baražima; urlikom velikog pakla i mučnim smradom trulih leševa. Rastrgana tijela tužno vise na bodljikavoj žici, a rovovski štakori pokušavaju nas izjesti, čak i dok smo još živi. Zbogom, moja voljena srca kod kuće, oni koji nam šalju svoje dragocjene suze umotane u zgužvana pisma. I zbogom moji drugovi. Kad narodna mudrost zakaže, moguli i monarsi prevladavaju i čini se da nema izlaza. Budale plešu, a jama je sve dublja i kao da je bez dna. Niko ne može vidjeti nebo, čuti muziku ili odbiti rojeve laži koje nam zamagljuju umove poput bezbrojnih ušiju koje muče naše tijelo. Prekrivene krvlju i prljavštinom, pukovnije izgubljenih duša vuku se u vražju jamu. „ Lasciate ogni speranza, voi ch'entrate .“ („Napustite svaku nadu, vi koji ulazite“, kako je naš Dante izrekao svoju bolnu poruku). U međuvremenu, s vatikanskog zida, sam papa moli svjetske vođe da prekinu neprijateljstva, „kako u Evropi ne bi ostao živ nijedan mladić.“ Ali ratna industrija ga ne sluša. Konačno, žrtve su veće nego što možemo podnijeti. U francuskim rovovima su pobune! Agitatori u carskoj vojsci vape za „Mir, zemlju i hljeb!“ Kod kuće, naše porodice postaju ogorčene. Dolazi do prekretnice jer se čini da oligarsi gube kontrolu. Konačno topovi utihnu u jutarnjem zraku. Prevladava čudna, gotovo pobožna tišina. Magla i kiša kao da ispiraju naše rane i hlade našu groznicu. „Još sam živ“, ceri se narednik, „još sam živ.“ Drži cigaretu u ruci. „Složite te puške, lijeni gadovi.“ Ponovno se ceri, nedostaju mu dva zuba. Nikada njegovo ružno lice nije izgledalo tako dobro kao na današnji dan u novembru 1918. Primirje nas grli poput tihog zanosa. Nije to bio baš tihi zanos s nasmijanim narednicima. Mnogi vojnici s obje strane nastavili su ubijati do gorkog kraja, s bijesom koji nije imao milosti. U jednom danu, 11. novembra, posljednjem danu rata, oko 10.900 ljudi je ranjeno ili ubijeno s obje strane, naglašeni bijes uprkos miru, godine klanja; sada trenuci osvete. Pad orlova Veliki dio okorjelog aristokratskog svijeta se odlomio. Romanovi, car i porodica, pogubljeni su 1918. u revolucionarnoj Rusiji. Iste godine, kuća Hohenzolern se urušila dok je Kajzer Viljem II. bježao iz Njemačke. Takođe 1918. godine, Osmansko Carstvo je razbijeno. I na Dan primirja, 11. novembra 1918., u 11:00 sati – jedanaesti sat jedanaestog dana jedanaestog mjeseca – obilježavamo kraj rata i s njim raspad habsburške dinastije. Četiri neuništive monarhije: ruska, njemačka, turska i austrougarska, četiri velika carstva, svako s milionima bajoneta i topova u pripravnosti, sada se uvijaju u tamnim sjenama istorije. Hoće li nam naša djeca ikada oprostiti našu turobnu zbunjenost? Hoće li ikada razumjeti kroz što smo prošli? Hoćemo li mi ? Do 1918. četiri aristokratske autokratije nestaju, ostavljajući za sobom toliko osakaćenih žrtava i toliko ožalošćenih koji plaču cijelu noć. Natrag u rovovima, agitatori među nama dokazuju da su u pravu. Pobunjeni Crveni koji su prošle godine stajali pred streljačkim vodom bili su u pravu. Njihove istine ne smiju biti pokopane s njima. Zašto osiromašeni radnici i seljaci ubijaju druge osiromašene radnike i seljake? Sada znamo da naš pravi neprijatelj nije u rovovima; ni kod Ipra, ni na Somi, ni kod Verdena, ni u Kaporetu. Bliže domu, bliže varljivom miru koji slijedi nakon varljivog rata. Sada dolazi drugačiji sukob. Imamo neprijatelje kod kuće: spletkaroše koji mijenjaju našu krv za vreće zlata, koji čine svijet sigurnim za licemjerje, sigurnim za sebe, pripremajući se za sljedeći „humanitarni rat“. Pogledajte kako uglađeno i samozadovoljno izgledaju, jašu nam na leđima, odvlače nam misli, ispunjavaju nas strahom od zlih neprijatelja. Važne stvari se stalno događaju, ali ne dovoljno da ih se dokrajči. Još ne dovoljno. Majkl Parenti bio je međunarodno poznati, nagrađivani autor i predavač. Bio je jedan od vodećih progresivnih političkih analitičara u SAD. consortiumnews.com<https://consortiumnews.com/2026/01/25/michael-parenti-1933-2026-1918/> Prevod: AI/PCNEN
-- Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM www.antic.org --- Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska Informativna Mreza“. Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, пошаљите имејл на [email protected]. Да бисте погледали ову дискусију, посетите https://groups.google.com/d/msgid/siem/PH0PR13MB54461AC83C2A01557CF3D146AE90A%40PH0PR13MB5446.namprd13.prod.outlook.com.
