kosovo-online.com<https://www.kosovo-online.com/vesti/kontekst/od-jalte-preko-abu-dabija-novi-svetski-poredak-i-kosovo-kao-interes-velikih-sila-3-2>
Od Jalte preko Abu Dabija - novi svetski poredak i Kosovo kao interes velikih 
sila
4–5 minutes
________________________________
Piše za Kosovo onlajn: Željko Šajn

Povod za ovo razmatranje predstavlja 81. godišnjica Jalte (4. februar 1945), 
konferencije koja je simbolično označila uspostavljanje posleratnog svetskog 
poretka i podelu sfera uticaja između velikih sila. Više od osam decenija 
kasnije, svet se ponovo nalazi u fazi duboke geopolitičke tranzicije, u kojoj 
se temelji tog poretka ubrzano urušavaju. Pitanje novog svetskog poretka danas 
više nije teorijska rasprava, već proces u toku, čije se konture sve jasnije 
oblikuju van tradicionalnih centara moći.

Savremeni međunarodni sistem pokazuje znake strateškog zamora. Unipolarni 
model, uspostavljen nakon Hladnog rata, gubi sposobnost da proizvodi 
stabilnost, dok globalne institucije slabe, a konflikti se produžavaju. U 
takvom okruženju, realistička škola međunarodnih odnosa ponovo dobija na 
značaju. Henri Kisindžer upozoravao je da svet ulazi u period trajne 
nestabilnosti jer više ne postoji zajedničko razumevanje legitimnog 
međunarodnog poretka, već suprotstavljeni narativi bez jasnih granica moći.

Ovu dijagnozu dodatno produbljuje Džon Miršajmer, koji tvrdi da je širenje 
Natoa predstavljalo kršenje osnovnih principa ravnoteže moći. Velike sile, kako 
ističe, ne prihvataju vojne saveze u svom neposrednom okruženju, a ignorisanje 
te realnosti dovelo je do konflikata čije posledice danas najviše oseća Evropa.

Evropska unija se u tom procesu pokazala kao politički i strateški ograničen 
akter. Decenijama oslonjena na američki bezbednosni kišobran, EU danas nema ni 
jedinstvenu viziju ni stvarnu autonomiju. Njena politika prema ratu u Ukrajini 
i Volodimiru Zelenskom sve manje je rezultat samostalnog odlučivanja, a sve 
više refleks transatlantske discipline. Nato, umesto stabilizujućeg faktora, 
postaje instrument produžavanja konflikta bez jasnog političkog izlaza.

Francuski istoričar i demograf Emanuel Tod ocenjuje da Zapad ulazi u fazu 
strukturalnog opadanja. Prema njegovom mišljenju, savremeni sukobi razotkrivaju 
duboke demografske, industrijske i kulturne slabosti zapadnih društava, koja 
više ne proizvode stabilnost, već zavisnost - vojnu, političku i ekonomsku.

Kada je reč o Balkanu, „jaltski poredak“ je faktički potvrdio podelu uticaja 
dogovorenu još u jesen 1944. godine između Vinstona Čerčila i Josifa Staljina, 
u takozvanom „sporazumu o procentima“. Prema toj podeli, Jugoslavija je bila 
predviđena kao prostor ravnoteže - 50 odsto sovjetskog i 50 odsto zapadnog 
uticaja, Grčka gotovo u potpunosti u zapadnoj sferi (oko 90 odsto), dok su 
Bugarska i Rumunija bile pod dominantnim sovjetskim uticajem (75–90 odsto). 
Albanija je takođe pripala istočnom bloku, dok je Turska ostala čvrsto vezana 
za zapadni bezbednosni okvir. Ova procentualna podela pokazuje da Balkan nije 
bio oblikovan principima, već dogovorima velikih sila.

Ta logika nije nestala sa formalnim krajem „jaltskog poretka“, već je 
transformisana i preneta u savremeni bezbednosni okvir. Današnja dominacija 
Natoa na Balkanu predstavlja nastavak iste matrice upravljanja prostorom kroz 
spoljašnji nadzor, a ne kroz unutrašnju ravnotežu. U tom kontinuitetu, Kosovo i 
Metohija se pojavljuju ne kao izuzetak, već kao posledica dugotrajnog procesa u 
kome se regionalna pitanja rešavaju prema interesima velikih sila, a ne prema 
principima međunarodnog prava ili volji lokalnog stanovništva.

U takvom globalnom okruženju pojavljuju se novi centri balansa. Abu Dabi se 
nameće kao primer aktera koji razume logiku sveta u tranziciji. Održavajući 
odnose sa vodećim silama i državama globalnog juga, on ne bira strane, već 
upravlja interesima, oslanjajući se na pragmatizam i dugoročno strateško 
pozicioniranje.

„Jalta“ na Balkanu nikada nije završena - ona je samo promenila oblik. Nato je 
preuzeo ulogu spoljnog arbitra, dok Kosovo i Metohija predstavljaju 
najvidljiviji izraz kontinuiteta politike u kojoj se teritorije, uticaji i 
suvereniteti i dalje tretiraju kao deo geopolitičke raspodele, a ne kao pitanje 
prava.

Ako je Teheran 1943. bio uvod, a Jalta potvrda jednog poretka, Abu Dabi danas 
postaje trasa njegovog naslednika.

-- 
Srpska Elektronska Informativna Mreža - SIEM
www.antic.org
--- 
Ову поруку сте добили зато што сте пријављени на Google групу „Srpska 
Informativna Mreza“.
Да бисте отказали пријаву у ову групу и престали да примате имејлове од ње, 
пошаљите имејл на [email protected].
Да бисте погледали ову дискусију, посетите 
https://groups.google.com/d/msgid/siem/PH0PR13MB5446AAF99BF7D447C15FA8A4AE9BA%40PH0PR13MB5446.namprd13.prod.outlook.com.

Reply via email to