Datum dodavanja: 14. 08. 2001.
Rubrika: Vijesti
 
|
Pazljiva analiza optuznica Haaskog tribunala protiv generala Armije BiH
Mehmeda Alagica i Envera Hadzihasanovica, pukovnika Amira Kubure, generala HVO-a
Tihomira Blaskica te Darija Kordica i Marija Cerkeza pokazuje dubok jaz medju
tim dokumentima i niz kontradikcija medju njima. Kratkom analizom spomenutih
dokumenata uocava se da se optuznice pisu, a sudski procesi vode prema
razlicitim kriterijima, politickim trenucima i potrebama, te da se na svoj nacin
pise povijest nedavnog rata u BiH izvan BiH i mimo njezinih strucnjaka. Sve to
upucuje na potrebu vrlo smisljena i oprezna odnosa prema Haaskom tribunalu, ali
i na cinjenicu da u tom galimatijasu trpi pravda. Prva i najdublja kontradikcija izmedju optuznica casnicima Armije BiH i jos uvijek nepravomocne presude generalu Tihomiru Blaskicu je u odredjivanju dana pocetka ratnog sukoba izmedju Armije BiH i HVO-a u Lasvanskoj dolini. Presuda generalu Blaskicu nedvosmisleno daje do znanja da je taj rat poceo "naprasno 16. travnja 1993. godine", znaci zlocinom postrojbi HVO-a nad Muslimanima u Ahmicima kod Viteza.
Optuznica protiv casnika Armije BiH kaze da je taj isti rat u Lasvanskoj dolini poceo 26. sijecnja 1993. godine, dakle 80 dana prije, zlocinima 7. muslimanske brigade Armije BiH, iz sastava 3. korpusa Armije BiH u Zenici, u selu Dusini, smjestenom na desnoj obali rijeke Lasve, u opcini Zenica, na njezinu utoku u rijeku Bosnu.
Ova kontradikcija nuzno povlaci pitanje: tko je poceo rat u Lasvanskoj dolini? Nove optuznice ICTY-ja daju do znanja da su rat pocele postrojbe Armije BiH, a to znaci da je ozbiljno dovedena u pitanje presuda generalu Blaskicu, kojemu je imputirana odgovornost za navodnu hrvatsku agresiju na Lasvansku dolinu i pocetak ratnog sukoba u njoj izmedju Armije BiH i HVO-a.
PLANIRANA AGRESIJA
Ako je rat u Lasvanskoj dolini poceo napadima postrojbi Armije BiH na postrojbe HVO-a i hrvatska podrucja u Lasvanskoj dolini, sto je onda s tvrdnjom iz presude generalu Blaskicu o agresiji Republike Hrvatske, koju je provodio, navodno, sam general Blaskic. A da je muslimanska politika planirala pod svoju kontrolu staviti cijelu Lasvansku dolinu, svjedoci i poznata izjava dr. Ejupa Ganica iz ljeta 1993. godine, kada je bio potpredsjednik Predsjednistva BiH, da ce Armija BiH "zauzeti Lasvansku dolinu ovako ili onako".
U haaskim procesima generalu Blaskicu, Dariju Kordicu i Mariju Cerkezu tuziteljstvo ICTY-ja je stalno inzistiralo da u Lasvanskoj dolini nije bilo Armije BiH, nego da su sve to bile slabo naoruzane skupine gradjana, koje su se branile. HVO je napadao, protjerivao civile, ubijao civile i zarobljene vojnike muslimanskih snaga. Optuznice casnicima Armije BiH najednom otkrivaju toplu vodu. U Lasvanskoj dolini je bila mocna, dobro naoruzana i brojna vojska, postrojbe Armije BiH sa strogo vojnom strukturom do 3. korpusa u Zenici. Armija BiH cini zlocine nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a. U njoj se posebno istice 7. muslimanska brigada, kojom su zapovijedali pukovnici Amir Kubura pa Serif Patkovic.
Iz opcina Lasvanske doline, znaci Travnika, Novog Travnika, Viteza, Zenice i Busovace postrojbe Armije BiH protjerale su 46.100 hrvatskih civila. Iz svih opcina u kojima su ratovale postrojbe Armije BiH i HVO-a protjerano je ukupno 50.000 muslimanskih civila. I dok je general Blaskic osudjen i za progon muslimanskih civila, muslimanski casnici nisu optuzeni za progon hrvatskih civila. To je te zak lapsus ICTY-ja i teska nepravda prema hrvatskim civilima zrtvama muslimanskog progona.
U optuznicama muslimanskim casnicima ne spominje se zlocin postrojbi Armije BiH 22. prosinca 1993. u Krizancevu Selu, susjednu selu Ahmicima, kada su ubijena 74 hrvatska civila i zarobljena vojnika HVO-a. Koji je razlog tome? Moglo bi se zakljuciti da se time zeljelo umanjiti kolicinu i tezinu zlocina postrojbi Armije BiH nad Hrvatima u Lasvanskoj dolini! U presudi generalu Blaskicu se sasvim suprotno postupilo.
Kronologija zlocina u Lasvanskoj dolini govori da su postojala 24 hrvatska stratista s 328 ubijenih hrvatskih civila i zarobljenih vojnika HVO-a i 8 muslimanskih vojnika Armije BiH. Ti podaci uvjerljivo govore da su Hrvati najvece zrtve ratnog sukoba izmedju Armije BiH i HVO-a u Lasvanskoj dolini.
ZLOCINI MUDZAHEDINA
Vrlo je zanimljivo pitanje zasto se u optuznicama casnicima Armije BiH posebno podvlaci da su zlocine nad Hrvatima najcesce pocinili mudzahedini, pripadnici odreda El Mudzahid. Oni su doista bili vrlo okrutni i u Bosnu su donijeli svirepi tip ubijanja: obredno ubijanje. Obrana generala Blaskica je nastojala dokazati da su i Hrvati u Lasvanskoj dolini bili zrtve muslimanskih postrojbi. O tome sam i sam govorio kao svjedok-ekspert u procesu obrane generala Blaskica na Haaskom tribunalu. Presuda generalu Blaskicu to nije uzela u obzir.
U sazetku presude Dariju Kordicu i Mariju Cerkezu kaze se cak kako je irelevantna cinjenica da su pocinjeni zlocini nad nekim bosanskim Hrvatima. To je moralno neprihvatljiva retorika o zrtvama, bilo kojim, jer svaka zrtva ima svoje dostojanstvo iz kojega proizlaz i pravo da se zna za njezino stradanje, da je ona zrtva s imenom i prezimenom i da se zna tko je, kada, gdje i kako nad njom pocinio zlodjelo.
Zasto su toliko apostrofirani mudzahedini? Moze se reci da je i to neka haaska politika. Ako je vec bilo zlocina nad Hrvatima, onda je bolje da pocinitelji budu mudzahedini nego domaci muslimani. Time se ne narusava slika o bosanskim muslimanima kao jedinoj i najvecoj zrtvi rata u BiH. General Enver Hadzihasanovic je u procesu generalu Blaskicu svjedocio na poziv tuziteljstva i tamo je, pod za kletvom, rekao da odred El Mudzahid nije bio pod njegovom komandom i da on nije odgovoran za zlocine mudzahedina. Optuznica protiv njega morala bi mu sada to uzeti kao otezavajucu okolnost.
I na kraju vazno je pitanje zasto nije podignuta optuznica i protiv pukovnika Serifa Patkovica? On se spominje u optuznicama muslimanskim casnicima i tu se kaze da je zapovijedao postrojbom koja je izvrsila zlocin nad Hrvatima u Dusini. I Patkovic je bio svjedok tuziteljstva ICTY-ja u procesu generalu Blaskicu. U tom svjedocenju sudjelovala je i Zeljka Rajic, supruga Zvonka Rajica, zapovjednika HVO-a u Dusini. Ona je u svome svjedocenju izjavila da se Patkovic njoj hvalio kako je ubio svojom rukom njezina muza Zvonka. Pa kada je to receno na Haaskom tribunalu, tesko je shvatiti zasto protiv Serifa Patkovica nema optuznice!
Izvor: Slobodna Dalmacija
