Title: Srebrenica i "presuda" protiv R. Krstica.


-----Original Message-----
From: Milan Tepavac [mailto:[EMAIL PROTECTED]]
Sent: August 19, 2001 10:30 PM

SREBRENICA I "PRESUDA" PROTIV GENERALA KRSTICA

Sada, nakon "presude" generalu Radoslavu Krstiu "za genocid" koju je izrekao takozvani Medjunarodni krivicni tribunal za prethodnu Jugoslaviju u Hagu, potrebno je svestranije analizirati citav slucaj Srebrenice, pre svega u svetlosti te "presude".

Zapadna sredstva informisanja iskorstila su, i jos ce dugo koristiti, "presudu" "Tribunala" za svoju antisrpsku kampanju koju ona tako uniformno i disciplinovano slede od uvodjenja koncepta "Novi svetski poredak" od pocetka devedesetih godina proslog veka. Treba usvojiti termin "medijacid" kao pandan pojmu "genocid". Medijacid prema srpskom narodu se od tada cini i ocigledno je da ce se i dalje ciniti jer je sve to zlo smisljeno i dirigovano iz jednog centra koji komanduje svim sredstvima javnog informisnaja Zapada. Taj centar je mozda Medjunarodna krizna grupa (International Crisis Group - ICG) ili neki drugi centar medjunarodne plutokratije i masonerije. Mediji u svojini ili pod kontrolom ili uticajem jevrejskog lobija - a takvih je u mnogim zemljama sveta - Srebrenicu, i ne samo nju, zlonamerno povezuju sa holokaustom, a sve u funkciji da se preko ledja srpskog naroda dodvore muslimanima sirom sveta s kojima su, inace, u smrtnoj zavadi zbog Palestine.

"Srebrenica 1995 ne moze da se razume bez Srebrenice 1992" cuje se ovih dana. I zaista je tako: Srebrenica 1995 je posledica Srebrenice 1992. Ali, za potpunije razumevanje Srebrenice 1995 potrebno je ici jos dalje u proslost. Mogli bismo, recimo da podjemo od onog o cemu je pisao Ivo Andric u svojim delima, narocito u Travnickoj hronici i Na Drini cuprija. Svako ko je citao ova dela nagradjena Nobelovom nagradom bio je u prilici da sazna sta ce se dogoditi ako "muslimani" (to jest potomci poturcenih Srba i Hrvata u Bosni) pokusaju da protivustavno, nasiljem odcepe Bosnu i Hercegovinu od Jugoslavije. Andric u Travnickoj hronici opisuje travnicke poturice (Andric ih naziva prosto "Turci" jer ih tako tamo savako zove) kao krvoloke koji samo cekaju priliku da se napiju srpske krvi, kao "Turke kojih se i Sultan u Stambolu stidi". Ali, za ovu priliku ostavimo se analiziranja Andricevog knjizevnog dela i zadrziomo se na onom sto je nesporno, sto je toliko ocigledno da svako normalne pameti moze da vidi golim okom.

Period od 1941. do 1945. godine.

 

Evo teksta Tanjuga iz beogradske Politike od 30. jula 2001. sa naslovom "60 godina od masovnog pogubljenja u Prebilovcima":

    Pocetkom avgusta navrsice se 60 godina od masovnog stradanja zitelja sela Prebilovci u opstini Capljina u Hercegovini, kada su ustase, 6.avgusta 1941. godine, vise od 500 Srba bacili u jamu "Golubinka". Tim povodom, 5. avgusta u 11 sati, u hramu Svetog Save na Vracaru, u Beogradu, bice odrzan parastos svim ubijenim Srbima iz Prebilovaca i drugih hercegovackih mesta, a sluzice ga patrijarg srpski Pavle.

    Ustase "Nezavisne drzave Hrvatske", uglavnom srpske komsije iz susednih sela i Capljine, upali su 4. avgusta 1941. u selo Prebilovci i pohapsili veliki broj mestana, uglavnom zena i dece, koje su, zatim, zajedno sa pohvatanim Srbima iz drugih sela, odveli u mesto Surmance i 6.avgusta bacili ih u jamu "Golubinka". Od oko 1000 stanovnika koji su ziveli u selu, ustase su, u periodu od 4. do 28. avgusta, 830 zitelja ubili ili bacili u jamu. Medju njima je bilo oko 300 dece do 14 godina, a 64 dece bilo je mladje od 2 godine. U 54 porodice u selu pokolj nije preziveo ni jedan clan.

Ovakvih i slicnih primera bilo je na stotine u Bosni i Hercegovini koja je u periodu 1941-45 bila u sklopu "Nezavisne drzave Hrvatske". Ustvari, citava NDH bila je jedno stratiste srpskog naroda gde je na najmonstruozniji nacin pobijeno vise od milion tamosnjih Srba od strane Hrvata i muslimana. Na mom mucenickom Kordunu bilo je gore nego u Prebilovcima: celokupno srpsko stanovnistvo postradalo je sto od ustaskog noza sto od gladi, neimastine, studeni i tifusa. Ja sam to licno kao dete doziveo i sasvim slucajno preziveo protivno svim zakonima medicinske nauke i mogu da glavu dam za ovo sto govorim. A ustase koje su vrsile te monstruozne zlocine bili su Hrvati sa leve obale Korane i muslimani sa desne obale!

Protivustavno otcepljenje Republike Bosne i Hercegovine od Jugoslavije

Svakome je bilo potpuno jasno da ako muslimani - u savezu sa Hrvatima - posegnu za protivustavnim otcepljenjem Bosne i Hercegovine od SFR Jugoslavije protivno volji srpskog naroda i njihovih politickih predstavnika da je rat neizbezan. To su Radovan Karadzic, Momcilo Krajisnik i drugi lideri bosanskih Srba uvek isticali ukazujuci na posledice takvog bezumnog cina za koji ce odgovornost snositi oni koji posegnu za tim. Nesumnjivo je da su toga potpuno bili svesni Alija Izetbegovic i drugi lideri muslimana i Hrvata, pa i strani faktori koji su se umesali u jugoslovensku krizu. Uvereni smo da nije preterano zakljuciti da su oni upravo zato isli na protivustavnu rabotu secesije, to jest namerno su isli na izazivanje oruzanog sukoba jer im je trebala srpska krv, a za krv svoga vlastitog naroda nisu nimalo marili. Strani faktor, pak - pre svih Sjedinjene Americke Drzave u likovima Vorena Zimermana, ambasadora te zemlje u Jugoslaviji i Lorensa Iglbergera, vrsioca duznosti drzavnog sekretara SAD - imao je svoje interese da radi upravo to sto je radio. Kao sto je poznato, u Lisabonu je bilo dogovoreno izmedju predstavnika tri bosanskohercegovacka naroda da se prihvati secesija BiH od SFRJ, sto je, naravno, bilo krajnje bolno za predstavnike srpskog naroda (moze se sa pravom tvrditi da na tu i takvu zrtvu nisu imali pravo da pristanu), ali su pritali da bi se izbeglo krvoprolice. Nakon postignutog sporazuma, navedeni americki ambasador u SFRJ odleteo je hitno u Sarajevo i nagovorio (primorao?) Aliju Izetbegovica da odustane od postignutog dogovora!

Rat je bio neminovan, upravo onako kako su bosanskoherecegovacki Srbi upozoravali.

Srbrenica 1992. godine

Par kilometara od Srebrenice, u selu Kravice kod Bratunca, Srbi su pre nekoliko dana izvrsili  polaganje kamena-temeljca za centralno spomen-obelezje u znak secanja na 3.500 srpskih civila koje su u bircansko-podrinjskom regionu pobili muslimani uglavnom tokom 1992. godine. Najstravi�nije zlo�ine muslimanske jedinice su ipak po�inile na Bo�i�, 7. januara 1993, u selu Kravice kada je na ku�nom pragu – tacno onako kako su to radili u ustaskim uniformama 1941-45 - pobijeno 157 srpskih civila, me�u kojima je bilo najvi�e �ena, dece i staraca. I to je dakle ono sto je prethodilo Srebrenici 1995.

Evo sta o tome i o povezivanju Srebrenice 1995 sa holokastom veli profesor istorije Rejmond Kent (Raymond Kent) sa Kalifornijskog univerziteta:

"Let me state at once that there is no connection between the Holocaust and what had taken place at Srebrenica in 1995. European Jews were not in a state of civil war with the Germans or with the Croatian Nazis in ex-Yugoslavia. They had never done any physical harm to their murderers and tormentors. In 1995, Bosnia was in a state of civil war. Srebrenica had been designated as a "Safe Zone" by the U.N.and  buttressed by a Dutch  military contingent. What somehow never gets reported is that the Bosnian Muslims of Srebrenica, under the leadership of Nasir Oric, regularly raided the countryside, inhabited exclusively by the Serbs. In a period of almost a year, they  destroyed  48 large Serb villages, looting, torching and killing between 1,800 and 3,000 (estimates vary) Serb women, children and men. This is what "genocide" really looks like. The only definition of "genocide"  which  merits credibility across the board amounts to  a "systematic physical destruction of  an entire  ethnic or ethno-religious group." This was the case of the Jews in Nazi-occupied Europe and in Croatia, where local Nazis did the dirty work. Any other "elastic definition" of "Genocide" becomes a tell-tale sign that the Holocaust memory   is being manipulated for political ends. Your "report" did mention that "25,000 women and children were deported" from Srebrenica.. The word "deported" is used to imply  the Bosnian Serb Army's additional guilt. Did you know that the U.N. provided gasoline for the buses taking  Muslim  women and children into SAFETY? But, leaving this aside, did you ever stop to THINK that when all the Muslim  women and children are SAVED by being bused   out of Srebrenica a case for "Genocide" cannot be made. Had this type of "genocide" been applied to the Jewish women and children in WW II at least a half of  Europe's Jews would not have been murdered".

"Presuda" haskog "Tribunala" protiv Radoslava Krstica, generala Vojske Republike Srpske

General Vojske Republike Srpske Radoslav Krstic, bivsi zapovednik Drinskog korpusa VRS, proglasen je od strane haskog "Tribunala" krivim za genocid, ratne zlocine i zlocine protiv covecnosti u julu 1995. u Srebrenici i osudjen na 46 godina zatvora. Prema optuznici i presudi "Tribunala", izmedju 10. i 19. jula 1995. pobijeno je izmedju 7 i 8 hiljada srebrenickih muskaraca muslimana.

General Krstic uhapsen je 2. decembra 1998. u Bosni od strane okupatora, SFOR-a. Ustvari, ne uhapsen nego kidnapovan, kako to inace cini SFOR.

Takozvani "Haski tribunal" je nelegalna institucija, pa samim tim i njegova "optuznica" i njegova "presuda" su nelegalne, i bez ikakvog su pravnog dejstva. "Tribunal" je osnovao Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija rezolucijom 827 od 25. maja 1993. na sto on nije imao pravo po Povelji UN. To je ucinjeno pod pritiskom Sjedinjenih Americkih Drzava, pri cemu je u tome najaktivnija bila Madlen Olbrajt, tadasnji drzavni sekretar SAD. "Tribunal" je u tolikoj meri njna licna kreacija da je i prozvan njenim licnim sudom. O ulozi SAD u stvaranju "Tribunala" i uopste u Bosni, kao i o ulozi te zemlje u zlocinima sirom sveta kao sto su Indonezija, Vijetnam, Irak vidi odlican tekst Dzona Katalinota (John Catalinotto) "NATO and the Srebrenica ivents" na http://www.workers.org/ww/2001/srebre0823.html.

U svetu je veliki broj medjunarodnih pravnika i drugih intelektualaca koji takodje kao i ja smatraju da je taj "Tribunal" nelegalan i nelegitiman. Evo kako to formulise jedan od njih, Nemac dr Hans Kohler (Hans Koechler), celnik Medjunarodne organizacije za progres, govoreci o "optuznici" te institucije protiv Slobodana Milosevica, bivseg predsednika SR Jugoslavije i Republike Srbije, "zbog zlocina protiv kosovskih Albanaca":

"1. Optuznica «Vrhovnog tuzioca» tzv. «Medjunarodnog krivicnog tribunala za bivsu Jugoslaviju» je pravno nistavna, jer ovaj «Tribunal» u ovom i bilo kom drugom slucaju nema nikakvu nadleznost.

2. «Tribunal» je zasnovan iskljucivo na rezoluciji 827 Saveta bezbednosti UN, usvojenoj na 3217. sastanku Saveta 25. maja 1993. Uspostavljajuci tzv. «Medjunarodni krivicni tribunal», Savet bezbednosti u rezoluciji zasniva taj cin na «Poglavlju VII Povelje Ujedinjenih nacija».

3. Usvajajuci gore navedenu rezoluciju, Savet bezbednosti je delovao ultra vires (izvan svoje nadleznosti - prim. prev.). Po odredbama Povelje UN, Savet nema nikakva ovlascenja u oblasti sudske vlasti. Poglavlje VII se bavi nadleznostima Saveta u oblasti medjunarodne bezbednosti, a ne krivicnog ili bilo kog drugog prava. Jedini ovlasceni sud za medjunarodne sporove je Medjunarodni sud pravde".

Da bi se videla i shvatila apsurdnost navedene institucije, potrebno je dodati jos neka osnovna pojasnjenja, iako je citirani tekst nemacki precizan i koncizan.

Cak kada bismo i zanemarili pitanje nelegalnosti i nelegitimnosti osnivanja "Tribunala", morali bismo sebi postaviti kljucno pitanje (koje je iz nerazumljivih razloga do sada bilo zaobilazeno i od strane nauke i od strane politike): kako moze Savet bezbednosti UN da propisuje, da formulise medjunarodna krivicna dela, buduci da to nije telo koje ima to pravo po bilo kom osnovu?! Sva krivicna dela navedena u "statutu" "Tribunala" (clanovi 2 - 5) su krivicna dela posredstvom  nacionalnih zakonodavstava drzava clanica medjunarodne zajednice. Cak i krivicno delo genocida postaje medjunarodni zlocin onda kada je inkorporiran u nacionalni krivicni zakon, kako se to izricito kaze u clanu 5 Konvencije o sprecavanju i kaznjavanju zlocina genocida. Takodje, teske povrede Zenevskih konvencija postaju medjunarodna krivicna dela kada su inkriminisana nacionalnim zakonima. (Videti clan 49 Prve konvencije; clan clan 50 Druge konvencije; clan 129 Trece konvencije i clan 145 Cetvrte konvencije). A sto se tice ratnih zlocina i zlocina protiv covecnosti, moze se posle Nirnberga dokazivati da su ta krivicna dela primenjiva direktno, bez posredovanja nacionalnog zakonodavstva, iako kazne za ta dela nisu poznate bez nacionalnog zakonodavstva. U svakom slucaju, Savet bezbednosti nije imao nikakvo pravo da propisuje krivicna delaniti da propisuje kazne kazne za medjunarodna krivicna dela, kao sto je to ucinio clanom 24 "statuta" "Tribunala". I sve  to jos nakon sto su mnoga od tih krivicnih dela pocinjena, sto je protivno dobro poznatom nacelu krivicnog prava nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege.

Sve receno cini "statut" "Tribunala" nelegalnim i nelegitimnim cak i da je samo osnivanje "Tribunala" bilo legalno i legitimno, a nije bilo. Sve napred receno cini i "optuznicu" i "presudu" protiv generala Radoslava Krstica nelegalnim.

 



 

Одговори путем е-поште