18. Aug 2001 18:00 (GMT+01:00)

Momo Kapor o svojoj novoj �ivotnoj filozofiji

Molim da me ne prime�ujete!

Kada bih bio predsednik Republike, postavio bih sebe za ambasadora u Rimu, a otuda poslao ostavku na mesto predsednika. Beogradskom kulturom zavladao je olo�

Ne�ete �uti od mene ni „p od politike". Ne�u da govorim ni o staroj ni o novoj vlasti, ni o demokratiji, ni o Hagu, ni o Radovanu Karad�i�u - ka�e Momo Kapor, u svojoj ku�i na Neimaru. - Pri�a�emo o umetnosti - dodaje, smeje se i postavlja pitanje: „A o �emu �emo onda pri�ati"?

Gospodine Kapor, za�to nakon decenije u kojoj ste itekako govorili o politici, to vi�e nije tema koja vas zaokuplja?
- Danas �ivimo u jednom svetu potpuno zatrpanom politikom. Ljudi i ne prime�uju da prepiru�i se oko politi�kih li�nosti i doga�aja, truju svoje organizme ili ono �to bi se staromodno moglo nazvati du�om. Muka mi je od tih svakodnevnih imena koja zunzaraju oko mojih u�iju i glave. Uvek se setim starog Ljube Nenadovi�a koji je ustajao od svog stola u jednoj valjevskoj kafani �im neko zapo�ne pri�u o politici. Najpre, nemam nikakvog uticaja na �itavu stvar kao i najve�i broj ljudi sa kojima se dru�im. Druga stvar zbog koje ne pri�am o tome je da bih verovatno bio gori i od najgorih na vlasti, ali je sigurno da bi radile kafane i tekla bi Sava. Za ostalo nisam siguran. Kada bih, na primer, bio predsednik republike, prva stvar koju bih uradio bila bi da imenujem sebe za ambasadora u Rimu, odakle bih poslao ostavku na mesto predsednika.

Rat prijatelja
Kakav je va� odnos sa Zagrebom koji vas je voleo, objavljivao i odbacio kada je izbio rat?
- Kada je izbio taj nesre�ni rat, vo�en instiktima predaka, stao sam na stranu mojih ro�aka kojima je pretilo uni�tenje. Sve vreme sam govorio da nemam ni�ta protiv da Hrvati stanu na stranu svog naroda. Ali, Srbi su neverovatan narod, oni su bili duboko razo�arani �to Hrvati nisu stali na srpsku stranu. Za mene je oduvek u tom ratu va�ilo samo jedno staro, rimsko pravilo, da prijatelji dva zara�ena naroda zamrznu to prijateljstvo dok rat traje i da ga posle nastave, ukoliko niko od njih nije prekr�io moralne norme. Prvi Hrvat koji je bio u ovoj sobi bio je Igor Mandi�. Rekao sam mu to pravilo, kucnuli smo se �a�ama �ampanjca, a usput sam mu rekao da sam malo vi�e kriv od njega.

Va�an je Bo�ji sud
- Bauk Haga kru�i Evropom. Ljudi se boje Haga vi�e nego �to je prirodno. Re�i �u vam za�to? Za Austrougarsku carevinu, najmo�niju imperiju posle Otomanske, smatralo se da je ve�na ba� kao i Berlinski zid pored kojeg sam pio „Dom Perinjon" mesec dana pre nego �to je sru�en. Pripadnici „Mlade Bosne" koji su bili osu�eni na po 40 godina robije do�iveli su starost punu uva�avanja. �ak je i Andri� robijao u Marijanburgu, a da to malo ko zna. Vasa �ubrilovi� je do�iveo 100 godina, a od �itave te mo�ne carevine ostao je samo novogodi�nji koncert u Be�koj operi. Osu�eni u Hagu, a i oni koje taj sud goni, nad�ive�e taj nakazni, sme�ni sud i mo�da �e gledati kako njegovi najmo�niji ljudi umiru. Jedini va�an sud je onaj Bo�ji - ka�e Kapor.

Veliki Markes je, tako�e, govorio da je „sve politika"?
- �ovek ne mo�e potpuno da �ivi izvan te pri�e. Sme�ni su mi i tragi�ni oni nojevi koji tvrde da ne �itaju novine i ne gledaju televiziju, ali su jo� sme�niji ovi koje bih nazvao navija�ima ove ili one strane. No, to je razumljivo, Srbija se oduvek delila na dve strane. Najstarija podela je na savce i dunavce, na kara�or�evi�evce i obrenovi�evce, na one koji te�e istoku i one koji su za zapad, na one koji piju vajfertovo ili bajlonijevo pivo, na zvezda�e i partizanovce, mada su u rukovodstvima oba kluba uvek sedeli udba�ki generali. Idealan tip za mene je onaj ludak koji je nosio tablu na grudima na kojoj je bilo napisano: „Molim da me se ne prime�uje".

�ta vi iz te pozicije ne mo�ete da ne primetite?
- Ne mogu da ne primetim da �ivim u okupiranoj zemlji. Ko je okupirao? Zapad koga smo obo�avali, podra�avali i �eznuli da jednom do�e ovamo, jo� od onih dana kada je moja generacija u bioskopu „20 oktobar", tada�njem „Luksoru" gledala „Rat divljih ma�aka". �esnaest puta sam gledao „Amerikanac u Parizu, a verovatno sam prvi pisao eseje o ameri�kom slikaru D�eksonu Poloku i d�ezu iz njujor�kog podzemlja. Pola svog �ivota pla�io sam se Rusa, a drugu polovinu pla�im se za Ruse koji su posle nas na redu. Ne mogu da ne primetim da su najbolji umetnici u ovom gradu gurnuti u zaborav. Beogradskom kulturom zavladao je olo�. Uglavnom su to slepi obo�avaoci zapadnog sme�a, u stvari provincijalci koji na zapadu nisu nikada �iveli i koji smatraju da je bijenale u Veneciji sa svojim instalacijama najva�niji kulturni doga�aj na svetu. Najlak�e �ete ih prepoznati po tome �to se strasno otimaju za mesta direktora muzeja i galerija, izdava�kih ku�a, redakcija, za �lanstvo u �irijima i nagrade koje su postale prava inflacija. Oni veruju da se tako obezbe�uje put u visoko umetni�ko dru�tvo. Jadnici. Ako su slu�ajno i na vlasti ili na �elu partija, na�i pisci po prvi put u istoriji knji�evnosti idu okru�eni telohraniteljima. Zamislite samo su�i�avog �ehova ili ludog Dostojevskog sa tri obrijana bodigarda.

Sti�e se utisak da ste u nekoj vrsti latentnog sukoba sa beogradskom kulturnom �ar�ijom. Za�to?
- Radi se jednostavno o nedostatku osnovnog obrazovanja. Jedan deo Beograda mi nikada nije oprostio �to sam kao urbani pisac oti�ao preko Drine da pi�em i izve�tavam o hronici najavljenog ubistva svog naroda. Zbog nedostatka knji�evnog obrazovanja, oni nisu znali da je to isto Kurcio Malaparte uradio mnogo pre mene, da ne pominjem pisca najne�nije bajke 20. veka, „Malog princa" Sent Egziperija, koji je poginuo iznad Sredozemlja kao ratni pilot ne videv�i svoju knjigu u pariskim izlozima. Ja ina�e imam retku sre�u da me strasno vole i jo� strasnije mrze. �to se mene li�no ti�e, pripadam ovim poslednjima, jer mislim da su u pravu. Nema tog kriti�ara koji bi me u ogledalu o�trije napao nego ja sebe samog. Najgore kritike primam kao najve�i kompliment. Samo pomislim: „Kad bi znali?"

�ta sebi najvi�e zamerate?
- Jedan tip koji je rekao da vi�e ne�e piti, pravdao se �oveku kome je to obe�ao re�ima: „Ja nemam karakter", a ovaj mu je odgovorio: „Ti ima� karakter, ali lo�„. Od malih nogu guraju me me�u krivce, a i ja sam sebe. Uzmite samo ovu stvar. Za vreme komunizma, proganjali su me i zabranjivali isti tipovi koji mi i danas rade o glavi, jer sam svedok vremena pre njihovog demokratskog preobra�aja. Sekretari ideolo�kih komisija koji su zabranjivali izdavanje sabranih dela Slobodana Jovanovi�a i Dragi�e Vasi�a, danas su sekretari sli�nih komisija. Dovoljno je samo da ih pitate koliko dug sta� imaju u Savezu komunista. Oni �e vam, naravno, priznati da su bili �lanovi, ali da su bili ka�njeni poslednjom opomenom pred isklju�enje zbog svog tada slobodnog mi�ljenja. Za razliku od njih, bio sam ka�njen poslednjom opomenom pred primanje. Da sam napravio najmanju gre�ku, bio bih primljen i ne bi me oprali ni Sava ni Dunav.

Kako gledate na trend jednog laganog, reporterskog stila koji sve vi�e novinara promovi�e u pisce, budu�i da je neko i va� knji�evni rad lapidarno krstio kao „laki" ?
- U ovoj zemlji knji�evnici su napravili pravu mistifikaciju od svog posla. Za to vreme me�u novinarima je postajalo vi�e rasnih pisaca nego u �itavom Udru�enju knji�evnika Srbije. Samo �to su novinari posedovali neverovatan strah od korica koje bi uokvirile njihove tekstove, u kojima je bilo vi�e �ivota i umetnosti nego kod proslavljenih imena. Danas je taj strah pobe�en. Mladi novinari i lepe �urnalistkinje objavljuju knjige koje su bolje od svih u�ih izbora NIN-ove nagrade. Tr�i�te je otvoreno, tako da nagra�ene knjige �ame u izlozima pod muvama koje na njima crkavaju od dosade. Zamislite samo nekog skleroti�nog akademika sa povi�enim �e�erom u krvi koji pi�e o propasti neke srbijanske, palana�ke budenbrokovske familije i lepu, dugonogu spisateljku koja je napisala sa kim se sve tucala!

Koga bi ste pre pro�itali i za�to?
Zar zaista ne�ete ni�ta o politici? Da li ste se vi to ne�ega upla�ili?
- Moj slikarski zanat �ini me potpuno nezavisnim u svetu i kod nas. Mogu naime, da �ivim crtaju�i portrete na �panskim stepenicama u Rimu i Grini� Vilid�u u Njujorku, ako treba �ak i u Sofiji. Svakako, ne�u umreti od gladi.

http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/

 

Одговори путем е-поште