|
18. Aug 2001 18:00 (GMT+01:00)
|
Momo Kapor o svojoj novoj �ivotnoj filozofiji
Molim da
me ne prime�ujete!
Kada bih bio predsednik Republike, postavio bih sebe
za ambasadora u Rimu, a otuda poslao ostavku na mesto predsednika. Beogradskom
kulturom zavladao je olo�
Ne�ete �uti od mene
ni „p od politike". Ne�u da govorim ni o staroj ni o novoj
vlasti, ni o demokratiji, ni o Hagu, ni o Radovanu Karad�i�u -
ka�e Momo Kapor, u svojoj ku�i na Neimaru. - Pri�a�emo o
umetnosti - dodaje, smeje se i postavlja pitanje: „A
o �emu �emo onda pri�ati"?
Gospodine Kapor, za�to nakon
decenije u kojoj ste itekako govorili o politici, to vi�e nije tema koja
vas zaokuplja?
- Danas �ivimo u jednom svetu potpuno zatrpanom
politikom. Ljudi i ne prime�uju da prepiru�i se oko politi�kih
li�nosti i doga�aja, truju svoje organizme ili
ono �to bi se staromodno moglo nazvati du�om. Muka mi je od tih svakodnevnih imena koja zunzaraju oko mojih
u�iju i glave. Uvek se setim starog Ljube Nenadovi�a koji je ustajao od svog stola u jednoj valjevskoj kafani �im neko
zapo�ne pri�u o politici. Najpre, nemam nikakvog uticaja na �itavu stvar kao i najve�i broj ljudi sa kojima
se dru�im. Druga stvar zbog koje ne pri�am o tome je da bih verovatno
bio gori i od najgorih na vlasti, ali je sigurno da bi
radile kafane i tekla bi Sava. Za
ostalo nisam siguran. Kada bih, na primer, bio
predsednik republike, prva stvar koju bih uradio bila bi da imenujem sebe za
ambasadora u Rimu, odakle bih poslao ostavku na mesto predsednika.
|

|
|

|

|
Rat prijatelja
Kakav je va� odnos sa Zagrebom koji vas je voleo, objavljivao i
odbacio kada je izbio rat?
- Kada je izbio taj nesre�ni rat, vo�en instiktima predaka, stao
sam na stranu mojih ro�aka kojima je pretilo uni�tenje. Sve vreme
sam govorio da nemam ni�ta protiv da Hrvati stanu na stranu svog
naroda. Ali, Srbi su neverovatan narod, oni su bili duboko razo�arani
�to Hrvati nisu stali na srpsku stranu. Za mene je oduvek u tom ratu
va�ilo samo jedno staro, rimsko pravilo, da prijatelji dva
zara�ena naroda zamrznu to prijateljstvo dok rat traje i da ga posle
nastave, ukoliko niko od njih nije prekr�io moralne norme. Prvi Hrvat
koji je bio u ovoj sobi bio je Igor Mandi�. Rekao sam mu to pravilo,
kucnuli smo se �a�ama �ampanjca, a
usput sam mu rekao da sam malo vi�e kriv od njega.
|

|

|
|

|

|
|

|

|
|

|
|
|

|
|

|

|
Va�an je Bo�ji sud
- Bauk Haga kru�i Evropom. Ljudi se boje Haga vi�e nego �to
je prirodno. Re�i �u vam za�to? Za Austrougarsku carevinu,
najmo�niju imperiju posle Otomanske, smatralo se da je ve�na
ba� kao i Berlinski zid pored kojeg sam pio „Dom Perinjon"
mesec dana pre nego �to je sru�en. Pripadnici „Mlade
Bosne" koji su bili osu�eni na po 40 godina robije do�iveli
su starost punu uva�avanja. �ak je i Andri� robijao u
Marijanburgu, a da to malo ko zna. Vasa �ubrilovi� je
do�iveo 100 godina, a od �itave te
mo�ne carevine ostao je samo novogodi�nji koncert u Be�koj
operi. Osu�eni u Hagu, a i oni koje taj sud
goni, nad�ive�e taj nakazni, sme�ni sud i mo�da �e
gledati kako njegovi najmo�niji ljudi umiru. Jedini va�an sud je
onaj Bo�ji - ka�e Kapor.
|

|

|
|

|

|
|

|

|
|

|
|
Veliki Markes je, tako�e,
govorio da je „sve politika"?
- �ovek ne mo�e potpuno da �ivi izvan te
pri�e. Sme�ni su mi i tragi�ni oni nojevi koji tvrde da ne
�itaju novine i ne gledaju televiziju, ali su
jo� sme�niji ovi koje bih nazvao navija�ima ove ili one strane.
No, to je razumljivo, Srbija se oduvek delila na dve
strane. Najstarija podela je na savce i dunavce, na
kara�or�evi�evce i obrenovi�evce, na one koji te�e
istoku i one koji su za zapad, na one koji piju vajfertovo ili bajlonijevo
pivo, na zvezda�e i partizanovce, mada su u rukovodstvima oba kluba uvek
sedeli udba�ki generali. Idealan tip za mene je onaj ludak koji je nosio
tablu na grudima na kojoj je bilo napisano:
„Molim da me se ne prime�uje".
�ta vi
iz te pozicije ne mo�ete da ne primetite?
- Ne mogu da ne primetim da �ivim u okupiranoj zemlji. Ko
je okupirao? Zapad koga smo obo�avali, podra�avali i �eznuli da
jednom do�e ovamo, jo� od onih dana kada je moja generacija u
bioskopu „20 oktobar", tada�njem „Luksoru" gledala
„Rat divljih ma�aka". �esnaest puta sam
gledao „Amerikanac u Parizu, a verovatno sam prvi pisao eseje o
ameri�kom slikaru D�eksonu Poloku i d�ezu iz njujor�kog
podzemlja. Pola svog �ivota pla�io sam se Rusa, a drugu
polovinu pla�im se za Ruse
koji su posle nas na redu. Ne mogu
da ne primetim da su najbolji umetnici u ovom gradu gurnuti u zaborav. Beogradskom kulturom zavladao je olo�. Uglavnom su to
slepi obo�avaoci zapadnog sme�a, u stvari provincijalci koji na zapadu nisu nikada �iveli i koji smatraju da je
bijenale u Veneciji sa svojim instalacijama najva�niji kulturni
doga�aj na svetu. Najlak�e �ete ih prepoznati po tome �to
se strasno otimaju za mesta direktora muzeja i
galerija, izdava�kih ku�a, redakcija, za �lanstvo u
�irijima i nagrade koje su postale prava inflacija. Oni veruju da se tako
obezbe�uje put u visoko umetni�ko dru�tvo. Jadnici.
Ako su slu�ajno i na vlasti ili na �elu
partija, na�i pisci po prvi put u istoriji knji�evnosti idu
okru�eni telohraniteljima. Zamislite samo su�i�avog �ehova ili ludog Dostojevskog sa tri obrijana bodigarda.
Sti�e se utisak da ste u nekoj
vrsti latentnog sukoba sa beogradskom kulturnom
�ar�ijom. Za�to?
- Radi se jednostavno o nedostatku osnovnog obrazovanja. Jedan
deo Beograda mi nikada nije oprostio �to sam kao urbani pisac oti�ao
preko Drine da pi�em i izve�tavam o hronici najavljenog ubistva svog naroda.
Zbog nedostatka knji�evnog obrazovanja, oni nisu znali
da je to isto Kurcio Malaparte uradio mnogo pre mene, da ne pominjem pisca
najne�nije bajke 20. veka, „Malog
princa" Sent Egziperija, koji je poginuo iznad Sredozemlja kao ratni pilot
ne videv�i svoju knjigu u pariskim izlozima. Ja
ina�e imam retku sre�u da me strasno vole i jo� strasnije mrze. �to se mene li�no ti�e, pripadam ovim poslednjima,
jer mislim da su u pravu. Nema tog kriti�ara koji bi me u ogledalu
o�trije napao nego ja sebe samog. Najgore kritike primam kao najve�i kompliment. Samo
pomislim: „Kad bi znali?"
�ta
sebi najvi�e zamerate?
- Jedan tip koji je rekao da vi�e ne�e piti, pravdao se �oveku
kome je to obe�ao re�ima: „Ja nemam karakter", a ovaj mu je odgovorio: „Ti ima� karakter, ali
lo�„. Od malih nogu guraju me me�u
krivce, a i ja sam sebe. Uzmite samo ovu stvar. Za
vreme komunizma, proganjali su me i zabranjivali isti tipovi koji mi i danas rade o glavi, jer sam svedok vremena pre njihovog
demokratskog preobra�aja. Sekretari ideolo�kih komisija koji su
zabranjivali izdavanje sabranih dela Slobodana Jovanovi�a i Dragi�e
Vasi�a, danas su sekretari sli�nih komisija.
Dovoljno je samo da ih pitate koliko dug sta� imaju u Savezu komunista.
Oni �e vam, naravno, priznati da su bili
�lanovi, ali da su bili ka�njeni poslednjom opomenom pred
isklju�enje zbog svog tada slobodnog mi�ljenja. Za razliku od njih, bio sam ka�njen poslednjom opomenom pred
primanje. Da sam napravio najmanju gre�ku, bio bih primljen i ne bi me
oprali ni Sava ni Dunav.
Kako gledate na trend jednog
laganog, reporterskog stila koji sve vi�e novinara promovi�e u pisce,
budu�i da je neko i va� knji�evni rad lapidarno krstio kao
„laki" ?
- U ovoj zemlji knji�evnici su napravili
pravu mistifikaciju od svog posla. Za
to vreme me�u novinarima je postajalo vi�e rasnih pisaca nego u
�itavom Udru�enju knji�evnika Srbije. Samo �to su
novinari posedovali neverovatan strah od korica koje
bi uokvirile njihove tekstove, u kojima je bilo vi�e �ivota i
umetnosti nego kod proslavljenih imena. Danas je taj
strah pobe�en. Mladi novinari i lepe �urnalistkinje objavljuju knjige
koje su bolje od svih u�ih izbora NIN-ove
nagrade. Tr�i�te je otvoreno, tako da nagra�ene knjige �ame
u izlozima pod muvama koje na njima crkavaju od
dosade. Zamislite samo nekog skleroti�nog akademika sa
povi�enim �e�erom u krvi koji pi�e o propasti neke
srbijanske, palana�ke budenbrokovske familije i lepu, dugonogu spisateljku
koja je napisala sa kim se sve tucala!
Koga bi
ste pre pro�itali i za�to?
Zar zaista ne�ete ni�ta o politici? Da li
ste se vi to ne�ega upla�ili?
- Moj slikarski zanat �ini me potpuno nezavisnim u svetu i kod nas. Mogu
naime, da �ivim crtaju�i portrete na
�panskim stepenicama u Rimu i Grini� Vilid�u u Njujorku, ako
treba �ak i u Sofiji. Svakako, ne�u umreti od
gladi.
http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/