Title: Message
 

 

 

General JNA Vlado Trifunovi� - "�rtveno jagnje" neuspe�nih projektanata "Velike Srbije"

�IVIM SA SUPRUGOM U 10 KVADRATA, UGRO�ENOG ZDRAVLJA I UKALJANOG OBRAZA, DOK SE ONI KOJI SU IZDALI ZEMLJU BA�KARE PO DEDINJU I "CVE�ARI"!

Srbija nije kao sve druge. Njeni generali bitke gube podjednako u ratu i u miru. Nije redak slu�aj da istovremeno nose krune i junaka i izdajnika, da su slavljeni i ku�eni kao heroji i kukavice. U tom ve�itom procepu izme�u Obili�a i Brankovi�a, general-major Vlado Trifunovi� je poseban slu�aj. �ovek koga zbog iste stvari po razli�itim osnovama terete tri dr�ave svakako zaslu�uje posebnu pa�nju.

Po povratku sa ratne misije u Hrvatskoj, za neke Srbe on je predstavljao klasi�an primer "dezertera", Hrvati su ga jednoglasno osudili kao ratnog zlo�inca, a sli�nim optu�bama su se kasnije pridru�ili i Slovenci. Ko je onda, zapravo, general Vlado Trifunovi�, �ije je su�enje pred Vojnim sudom u Beogradu svojevremeno izazvalo veliku buru? Optu�en za izdaju, on je godinama dokazivao svoju nevinost, umesto obrnuto, da drugi dokazuju njegovu krivicu. Srpski Drajfus uzalud je �ekao nekog ovda�njeg Zolu, da ga svojom �a��u i veli�inom odbrani od kleveta. Posle ponovljenog, tre�eg sudskog procesa, odigranog u klasi�nom "kafkijanskom" maniru, dopao je iza re�etaka, tamo gde epolete i �inovi ne zna�e mnogo. Njegova sudbina simboli�no odslikava sudbinu zemlje kojoj je slu�io, a koja se kasnije raspala u krvi gra�anskog rata.

Deceniju kasnije, biv�eg oficira od karijere, komandanta Vara�dinskog korpusa, zati�emo na njegovom poslednjem polo�aju, u jednokrevetnoj sobici "tri sa tri" hotela "Bristol". Tu, nadomak �uvene "�tajge", general vida rane, �vrsto re�en da pobedi u svom poslednjem boju... Za istinu, pravdu i �ast sebe i svoje porodice.

Ali, da se za po�etak vratimo malo unazad...

PREKOMANDA U PAKAO

Po�etak sukoba u Sloveniji Vlado Trifunovi� je do�ekao u Zagrebu, na slu�bi u komandi Pete armijske oblasti. Naredbom General�taba, u junu 1991. godine prekomandovan je na mesto komandanta Vara�dinskog korpusa. Taj polo�aj je, desetak dana ranije, na svoje insistiranje napustio general Jevrem Coki�, kasnije jedan od naj�e��ih svedoka optu�be protiv Trifunovi�a. Jedinica u koju je do�ao nije ispunjavala ni osnovne uslove za normalno funkcionisanje. Umesto 10.000 vojnika, koliko je bilo u punom sastavu, garnizon je brojao tek ne�to vi�e od 300 uniformisanih lica.

"Situacija je bila katastrofalna, vojnika nije bilo dovoljno ni za stra�u, mnogi oficiri su tra�ili preme�taje, a kad je situacija postala kriti�na, usledila je be�anija. Zanimljivo, svi oficiri, gra�anska lica na slu�bi u JNA koji su tada zatra�ili prekomande ili prevremeno penzionisanje, dobijali su re�enja preko no�i, sa oznakom General�taba i Kadijevi�evim potpisom. Kao da je nekome bilo stalo da nas oslabi, onesposobi za odbranu. Mnogi koji su se onda vol�ebno izvukli kasnije su dobro pro�li. Dobili posao, stanove u Beogradu, pa danas bezbri�no �ive".

Predsednik Hrvatske Franjo Tu�man proglasio je 1. avgusta op�tu mobilizaciju svih raspolo�ivih "domoljuba". S druge strane, JNA je po�etkom septembra demobilisala sve vojnike septembarske klase, iako se dobro znalo da preti neposredna ratna opasnost, odsudni dani za sudbinu zemlje.

RASULO, BE�ANIJA, IZDAJA VOJNOG VRHA

"Danas, kad o tome razmi�ljam, �ini mi se da je sve to bilo deo jedne ve�e politike, koju je vodio neko iz visokog dr�avnog rukovodstva, dok su neki od nas jednostavno odabrani da bi bili �rtvovani. Bio sam u kontaktu sa Beogradom, kao i sa komandom Pete vojne oblasti u Zagrebu. Tra�io sam pomo�, popunu po ratnoj formaciji. Stalno mi je ne�to obe�avano, ali nikad ni�ta nije stiglo. Umesto vojske, iz Biha�a nam �alju dva supersoni�na aviona koji iznad Vara�dina probijaju zvu�ni zid i bombarduju sportski aerodrom. Taj momenat je bio presudan, ozna�io je eskalaciju sukoba i izazvao bes i revolt kod Hrvata. Kasnije se pri�alo kako sam ja tra�io bombardovanje, mada sa tom odlukom nemam nikakve veze".

Situacija u komandi Vara�dinskog korpusa svakim danom bivala je sve dramati�nija. Bez struje i vode, telefonskih veza sa ostatkom sveta, vojska se hranila dvopekom i konzervama iz magacina, a onda je i to postalo luksuz. Svud okolo bila su postavljena minska polja. A jedinice hrvatske vojske su svakim danom bivale sve brojnije i opremljenije. Kasnije se ispostavilo da je veliku zaslugu u naoru�avanju "zengi" imala upravo JNA, ta�nije njeni nesavesni oficiri koji su bez ispaljenog metka predavali svoje jedinice, ostavljaju�i ljudstvo i tehniku na raspolaganje neprijatelju...

"Kasnije smo shvatili da nas Hrvati granatiraju na�im oru�jem. Na�a vrhovna komanda znala je da Hrvati dovla�e velike snaga iz �itave Hrvatske, sa namerom da zauzmu kasarnu u Vara�dinu. O tim planovima za likvidaciju mi, me�utim, nikad ni�ta nismo saznali. Bilo je mnogo slu�ajeva dezerterstva. Nisu be�ali samo Slovenci i Hrvati, ve� i puno Srba, uglavnom iz Srbije, koji su predali oru�je i ostavili svoje drugove na cedilu. Najte�e mi je, ipak, palo to �to je me�u dezerterima bilo i mnogo oficira koji su na licu mesta pogazili svoje zakletve, neki od njih pre�li i u protivni�ke redove. Mo�da se i moglo razumeti da Hrvat ode kod svojih, ali �ta re�i za oficire Srbe koji su izdali JNA i ostali u 'lijepoj njihovoj' - da slu�e Tu�mana?!"

EVAKUACIJA SA TAOCIMA

Kad je saznao za hrvatski plan za uni�tenje kasarne, general Trifunovi� imao je malo vremena za razmi�ljanje. Svega par sati. Nakon toga, usledilo bi koordinirano bombardovanje njihovih objekata iz svih raspolo�ivih oru�a, sa ciljem totalnog uni�tenja materijalnih sredstava i �ive sile. Vojska oko njega je bila u rasulu, gladna i neispavana. Jednu grupicu je jedva ubedio da ne istupe pred "zenge" sa belom zastavom. General je, u cajtnotu, skovao plan o izvla�enju. Stupio je u kontakt sa predstavnicima vara�dinske vlasti, dogovoreni su pregovori. Nakon mnogo natezanja, uspeo je da ih ubedi da razgovore obave u krugu Komande korpusa, na njegovom terenu.

"Kad sam im rekao da �e biti na�i taoci, nisu mogli da do�u sebi od iznena�enja. �udili su se kako neko u bezizlaznom polo�aju mo�e biti tako drzak, ali su na kraju ipak prihvatili dogovor. Za uzvrat, garantovao sam im �ivote kad pre�emo na slobodnu teritoriju. Tako je na kraju i bilo. U me�uvremenu, svojim podre�enima izdao sam zadatak da onesposobe tehniku i borbena sredstva. Kasnije je to pitanje 'zaplenjenog oru�ja' bilo jedno od klju�nih za moju optu�nicu. Na sudu je dokazano da neprijatelju nismo ostavili skoro ni�ta. To je potvr�enio izjavama vojnika i stare�ina, ali i dokumentiima koje smo dobili iz hrvatskih izvora. Ali, nekome svi ti dokazi nisu bili dovoljni. Meni je prebacivano maltene za svo oru�je koje je zaplenjeno u Hrvatskoj.

Kad su Hrvati kona�no prihvatili dogovor, evakuacija je mogla da po�ne..."

Kada je tog jutra kolona sivomalsinastih vozila po�la iz kruga vara�inske kasarne na "put u nepoznato", do�ekale su ih horde dobro naoru�anih Hrvata. "Bojovnici" su izlazili iz zaklona, besni, prete�i, urlaju�i i gestikuliraju�i u pravcu vojnika JNA i njihovih stare�ina. Sve je i ostalo samo na pretnjama, bez ispaljenog metka. U protivnom, znalo se - prvi bi stradali hrvatski taoci. Ovaj �udni transport uspeo je da bez gubitaka pre�e skoro �itavu Hrvatsku, pre nego �to je stigao u Zapadni Srem, teritoriju koju su u svojim rukama dr�ali naoru�ani Srbi. Sli�ni poku�aji evakuacije vojske koji su usledili u Sarajevu, Tuzli i nekim drugim gradovima zavr�ili su se tragi�no. General Trifunovi� je uspeo. Sa�uvao je �ivote koji su mu povereni. Vratio je mladi�e ku�ama, njih oko tri stotine. Ispunio je ono �to je smatrao svojom najsvetijom du�no��u. Nekima, pokaza�e se ubrzo, to nije bio dovoljan "dokaz hrabrosti". Nedostajali su le�evi, oko kojih bi posle nastajala usmena i pismena predanja.

"�im sam stigao u Beograd, oti�ao sam pravo u General�tab, raportirao i predao izve�taj o onome �to se dogodilo u Vara�dinu, a koji je kasnije prihva�en od vojnog vrha. Me�utim, tada u �tampi kre�e lavina optu�bi. O�gledno po ne�ijim instrukcijama, bacala se ljaga na moju li�nost, na mene kao vojnika, �oveka, Srbina. U onoj euforiji koja je vlasdala �iroke narodne mase su vapile za herojima, ali se neko setio da bi pri�a bila nepotpuna bez izdajnika, bez novog Brankovi�a. Strani pla�enik, po�asni gra�anin Vara�dina - bili su epiteti kojima su me �a��avali. Pri�alo se da mi je supruga Albanka, pa Slovenka, na kraju Hrvatica i to, ni manje ni vi�e, nego ro�aka Franje Tu�mana".

�E�ELJ JE JAVNO TRA�IO DA ME STRELJAJU

Dok je te ve�eri gledao televiziju sa suprugom (uzgred re�eno Srpkinjom, rodom iz istog sela iz kojeg je potekao i Trifunovi�, u blizini Prijedora), general nije znao da �e sa ekrana uslediti optu�ba zbog koje �e kasnije ispa�tati celog �ivota. Na programu je bio politi�ki duel neistomi�ljenika; �e�elj s jedne i �anak s druge strane. U jednom trenutku �e�elj je, upitan da prokomentari�e pona�anje JNA, izjavio kako "odmah treba pohapsiti �itav general�tab, zbog toga �to general Trifunovi� jo� nije uhap�en i streljan".

Par dana nakon toga, bez ikakve najave, vojna policija privela je generala u prostorije Vojnog istra�nog suda, u Ustani�koj ulici. Nakon vi�e od pet meseci prele�anih u zatvoru dobio je pravo da se brani sa slobode. Od svih navoda optu�be, zbog nedostatka dokaza, oslobo�en je 17. juna 1992. To je, me�utim, bio tek po�etak muka. Uskoro je penzionisan bez ikakvog osnova, a penzija mu je umanjena zbog postupka koji je vo�en. Umesto odgovaraju�eg sme�taja, sa suprugom, k�erkom i njenim dvogodi�njim sinom dobio je jednokrevetnu sobu u hotelu "Bristol".

"Inflacija je harala, a novca niotkuda. Pozajmljivali smo za litar mleka, da se na�e za dete. Supruga je bila nezaposlena, a k�erka, samohrana majka, koja je do tada radila kao civil u JNA, dobila je otkaz - u nedelju, 8.marta, na Dan �ena, u vreme kad nijedna vojna slu�ba nije radila. Sina su mi Hrvati kidnapovali u vreme vara�dinske drame, zajedno sa �enom i detetom od mesec i po dana. Kada sam stigao u Beograd, nisam znao da li je �iv".

Prave muke su, me�utim, tek usledile. Nakon �to je sudsko ve�e prihvatilo �albu tu�ioca, pokre�e se novi postupak, 1993. godine. Nakon ponovljenog procesa, sud opet donosi osloba�aju�u presudu. Tre�a nije bila sre�a za generala. Krajem '94, posle nekih napisa u �tampi, ponovo je pokrenut ceo slu�aj. Ovoga puta presuda je donesena, te je tako napravljen jedan od najve�ih presedana u istoriji na�eg pravosu�a. Trifunovi�, kao i dvojica njegovih oficira, osu�eni su na vi�egodi�nje kazne robije, "zbog podrivanja vojne i odbrambene mo�i". Tri godine je trebalo vojnim istra�nim organima da utvrde njegovu "krivicu" i osude ga na jedanaest godina zatvora, u procesu koji je obilovao neverovatnim obrtima i �udnim iskazima svedoka...

KADIJA TE TU�I, KADIJA TI SUDI

"Doga�ale su se neverovatne stvari. Svi svedoci koji su mogli posvedo�iti u moju korist bili su odbijani, pre svega vojnici i stare�ine koji su bili sa mnom u Vara�dinu. Tako�e, klju�ni ljudi koji su u�estvovali u mojim 'osloba�anjima' uskoro su bili preme�tani na druga mesta i udaljavani iz Vojnog suda. Prvo je 'prekomandovan' sudija Milo� �alji�, a jedan �lan ve�a penzionisan. Po okon�anju druge parnice, sudija �or�e Dozet ne samo �to me je oslobodio optu�bi, ve� je na osnovu izjava koje su se �ule u toku postupka, podneo krivi�nu prijavu protiv �lanova Predsedni�tva SFRJ i �elnih generala Vrhovne komande i Pete armijske oblasti, zbog 'osnovane sumnje da su po�inili krivi�no delo podrivanja vojne i odbrambene mo�i zemlje'. Uskoro je i Dozet bio prinu�en da ode sa mesta sudije Vojnog suda. Na njegovo mesto dolazi Radomir Gojovi�, �ovek koji je dva puta pre toga bio u timu tu�ilaca koji nisu uspeli da nas osude. To je predstavljalo presedan u na�em pravosu�u, jer je takav sudija po svakom osnovu morao biti izuzet iz ve�a. Ovako, sve se svelo na onu narodnu 'Kadija te tu�i, kadija ti sudi'."

Posebno zanimljiva pri�a ti�e se iskaza svedoka, me�u kojima je bila skoro cela vrhu�ka JNA iz perioda saspada biv�e dr�ave.

"Najglasniji u optu�bma bio je general Jevrem Coki�, koji je deset dana pre po�etka sukoba u Sloveniji, iznenada zatra�io hitnu prekomandu iz Vara�dina. Valjda peru�i svoju savest, te�ko me je optu�io za izdaju, �ak mi je javno poru�ivao da treba da izvr�im samoubistvo. Nije zaostajao ni general �ivota Avramovi�, nekada komandant Pete armijske oblasti, �ovek �ija sam nare�enja slu�ao i koji je savr�eno dobro znao situaciju na terenu. Za�to je govorio ono �to je govorio - to samo on zna. Veljko Kadijevi� je istakao da sam bio 'jedan od najperspektivnijih oficira svog ranga', ali se nije potrudio da skine odgovornost sa mene, mada je imao osnova za to. Jedini koji je stao u moju za�titu bio je general Blagoje Ad�i�, koji se u toj uravnilovci pokazao kao �astan �ovek".

PERI�I� I NJEGOVE BOMBE

"U pripremanju tre�e optu�nice posebno se eksponirao general Peri�i�, koji je tada postavljen za na�elnika General�taba. �uo sam �ak da je u Sudu izjavljivao kako sa sobom uvek nosi bombu ne bi li je upotrebio kad vidi mene, izdajnika. Ne sumnjam da je upravo po njegovim instrukcijama usledio tekst u listu 'Vojska'. Ljuba Stojadinovi�, danas novinar Studija B, oklevetao me je u svom tekstu, opet ponavljaju�i stare pri�e o 'prijateljskom ispra�aju iz Vara�dina', 'umetni�kim slikama' i 'predaji naoru�anja neprijatelju'. Ne znam �ta je u svemu tome bio Peri��ev �ar. Do�ao je iz Hercegovine oven�an vojnom slavom, kao heroj, pa je "hrabost" verovatno hteo da iskali na meni, koji sam u tom filmu izabran da glumim izdajnika. Danas se taj �ovek nalazi na mestu potpredsednika Vlade Srbije, upravo u trenutku kada svi pola�emio velike nade u budu�nost. Sa ljudima kakav je Peri�i� to �e biti veoma te�ko".

Ve�i deo kazne, general je izdr�ao u najpoznatijem srpskom zatvoru, Zabeli kod Po�arevca. Najve�i deo proveo je u zatvorskoj bolnici, zbog ve� prili�no naru�enog zdravstvenog stanja. Ono �to je generala jo� vi�e zaboleo bio je odnos komandnog kadra JNA, institucije kojoj je posvetio skoro ceo svoj �ivot.

"U Zabeli sam bio sme�ten zajedno sa ostalim zatvorenicima: ubicama, kriminalcima, sitnim lopovima. Niko od tih ljudi mi nijednom re�ju nije zamerio zbog onoga za �ta sam osu�en. Prema meni su se odnosili sa puno po�tovanja. Me�u tim robija�ima sreo sam ljude mnogo �asnije od nekih generala", prise�a se Trifunovi� svog tamnovanja. U me�uvremenu, generalu je sudila i druga strana, po sasvim drugim osnovama. Tako je presudom Okru�nog suda u Vara�dinu, zbog "krivi�nog djela zlo�ina protiv �ovje�nosti i me�unarodnog prava, te ratnog zlo�ina protiv civilnog stanovni�tva", osu�en na 15 godina zatvora. Svoju priliku u ovoj hajci videli su i Slovenci pa su, iz sli�nih pobuda kao i Hrvati, i oni stavili Trifunovi�a na optu�eni�ku klupu...

"Do�iveo sam da moja dr�ava daje podatke slovena�kim sudskim vlastima, koji zatim podnose prijavu protiv mene, nude�i kao dokaze �injenicu da sam jednu od mojih jedinica iz Vara�dina poslao na deblokadu granice u Sloveniji. Biv�i ministri pravde Srbije i Jugoslavije odobrili su na�im sudijama da me isle�uju za potrebe slovena�ke dr�ave, usred Beograda. I to zato �to sam sa regularnom vojskom branio granice moje dr�ave. Da �ovek ne poveruje! Za koga sam se ja onda uop�te borio?!"

LILI� POMILOVAO NEDU�NE

Posle tri zime provedene u zatvoru, 18. januara 1997. godine, general je kona�no pu�ten na slobodu. Pomilovan ukazom predsednika Republike Zorana Lili�a, vratio se u prinudni sme�taj, jednokrevetnu sobicu u hotelu "Bristol". To je sve �to mu je ostalo, nakon 38 godina provedenih u uniformi i 42 godine sta�a. �etiri zida i prozor - njegov jedini pogled u svet koji zaklanja luksuzna fasada poslovne zgrade. Me�kolji se pred objektivom, sramota ga je, ka�e, da ljudi gledaju bedu u kojoj �ivi sa suprugom. K�erka i sin su se vratili u Zagreb, tamo �ive sa porodicama. Biraju�i izme�u zla i gorega, oni su se vratili u Hrvatsku. U zemlji gde je njihov otac progla�en za izdajnika za njih nije bilo �ivota. Ljaga koja se jednom baci posle se te�ko skida. General, me�utim, ne odustaje: "Ja sam oficir i do poslednjeg trenutka bori�u se da povratim svoje dostojanstvo. Jesam pomilovan, ali mi presuda jo� uvek nije poni�tena. Dok god se to ne dogodi, ne�u imati mira. Nadam se da �e moj slu�aj biti opomena svima onima koji bi da grade dr�avu mimo prava. Jer, nikad se ne zna pred �ijim �e vratima zaigrati me�ka. Milo�evi� je najbolji primer za to."

Dok se opra�tamo sa generalom, u hodniku nale�emo na prve kom�ije. Nevoljnici, kao i Trifunovi�i. Pun hotel du�a, a sve pri�e nalik jedna drugoj. Vojska, izbeglice... Napu�teni ljudi, koji su ostali bez i�eg svog, naposletku i bez dr�ave. Danas su�e ve� po gelenderima hotelskih aula i rade "na crno". General, od svih najvi�i po �inu, sve to gleda, uzdi�e, a na pitanje kako se posle svega ose�a, odgovara: "Grozno i ponosno. Grozno nakon svega �to sam do�iveo, silnog blata kojim je okaljano moje ime. S druge strane, ponosan sam �to sam branio i odbranio najve�e bogatstvo na svetu - ljudski �ivot. U Vara�dinu nije bilo pobede, samo smrt. Hrvati bi na kraju napravili novu �ele-kulu od na�ih lobanja, a Vara�din nikad ne bi postao srpski. Ja sam to znao i nisam jurio ordenje preko tu�ih le�eva. Danas bih, ka�u, imao svoju ulicu u Beogradu. Neka, hvala, dra�i mi je �ivot, pa makar i ovakav. Uostalom, pitajte onu decu kojom sam komandovao. Da li bi oni bili sre�niji kao heroji za ve�nost, ili danas, kao o�evi i mu�evi, ljudi pred kojima je �ivot. �to se dr�ave ti�e, nju nisam mogao odbraniti. Ni ja ni bilo ko. Drugi su se ve� bili dogovorili da je ru�e. Isti oni koji danas pezionerske dane provode br�kaju�i se u bazenima svojih vila po Dedinju i 'Cve�ari'. Da li �e oni ikad ikome odgovarati za ono �to su u�inili, za nesre�u u koju su nas sve bacili? Valjda �u na ovo pitanje jednom dobiti odgovor!"

IZ VARA�DINA SAM IZA�AO SA TAOCIMA, A NE UZ POLJUPCE I UMETNI�KE SLIKE! TU�I�U MILKU BABOVI� AKO NE DEMANTUJE SVOJU IZJAVU!

U pro�lom broju "Sveta" objavljen je intervju sa gospo�om Milkom Babovi�, nekada poznatim sportskim komentatorom iz Zagreba, u kojem ona, prise�aju�i se ratnih godina za nama, izme�u ostalog, izjavljuje i slede�e: "Ipak, bilo je i lep�ih pri�a u tom ratu, kao �to je slu�aj iz Podravine, kada je general Trifunovi� napustio Vara�din. On se na najlep�i mogu�i na�in pozdravio sa me�tanima i oti�ao bez ljudskih �rtava. �ak je i od me�tana dobio na poklon jednu sliku. Mo�da se neko ne�e slo�iti sa mnom, ali to je bio najdostojanstveniji i najljudskiji na�in da se ispuni svoja du�nost."

General Trifunovi� je iznena�en ovom izjavom gospo�e Babovi�, koju, ina�e, ne poznaje li�no, ve� samo po �uvenju, sa televizijskih ekrana i prenosa takmi�enja u umetni�kom klizanju: "Ne znam kakve je namere imala doti�na gospo�a kada je izjavila tako ne�to. I pored nade da je sve to re�eno u dobroj nameri, ne mogu se oteti utisku da se ta pri�a sa slikom ponavlja ve� ko zna kojom prilikom. I svaki put mi nanosi sve vi�e i vi�e �tete. Zato sada �elim da ponovim ono �to ve� mnogi znaju: Vara�din sam napustio sa taocima, jer druga�ije nisam mogao. U protivnom, i ja i moji vojnici sada ne bismo bili me�u �ivima. Nikakve umetni�ke slike nije bilo, kao ni poljubaca na rastanku, to su izmi�ljotine onih koji su mi spremali su�enje u Beogradu kao izdajniku. Kad god je trebalo skrenuti pa�nju na moj slu�aj, uvek je potezana ista pri�a. Na kraju krajeva, da sam tako oti�ao, ne bi me u Hrvatskoj osudili na 15 godina zatvora kao ratnog zlo�inca. Iz tog razloga o�ekujem demanti ove izjave od gospo�e Babovi�, ina�e �u biti prinu�en da je tu�im", zaklju�uje general Trifunovi�.

Одговори путем е-поште