B I L T E N    V E S T I
27. AVGUST 2001.




GOVOR SMIP G. SVILANOVICA NA EVROPSKOM FORUMU U ALPBAHU, 27. AVGUSTA
2001.

Nova jugoslovenska spoljna politika i ujedinjenje Evrope


         Cesto ponavljana teza da je spoljna politika svake zemlje pre 
svega odraz i nastavak njene unutrasnje politike posebno dobija na snazi

danas, kada su u toku ozbiljni politicki i ekonomski integrativni
procesi 
na evropskom kontinentu. Razvoj ovih procesa omogucen je dobrim delom 
zahvaljujuci temeljnim unutrasnjim drutvenim promenama u nizu zemalja
koje 
su pripadale nekadasnjem "istocnom bloku". Promene unutar ovih drzava
bile 
su neophodan preduslov zapocinjanja procesa istinskog ujedinjavanja
Evrope. 
Izmene u medjunarodnim odnosima krajem XX veka imale su tri kljucna 
pozitivna elementa: prvo, prakticno je iskljucena opasnost od nuklearnog

sukoba velikih sila; drugo, prevazidjen je "hladni rat" i blokovska 
konfrontacija; trece, istocnoevropske zemlje su se pojavile na evropskoj

politickoj sceni sa svojim autenticnim interesima potvrdjenim voljom
svojih 
gradjana. Medjutim, dok su promene u ovim zemljama pozitivno delovale na

opsteevropske procese, dezintegracija nekadasnje Jugoslavije, ratovi i 
politicka nestabilnost u vecini drzava nastalih na njenom tlu ne samo
sto 
su civilizacijski i ekonomski unazadili stanovnistvo svih ovih drzava,
vec 
predstavljaju ozbiljnu pretnju i kamen spoticanja za evropske
integrativne 
procese. Gradjenje novih evropskih odnosa toliko je slozeno i osetljivo
da 
unutrasnja nestabilnost svake pojedinacne zemlje, a pogotovo celog
regiona, 
ugrozava i sve ostale, pa i one drzave koje su geografski daleko. To
samo 
povecava stepen odgovornosti politickih elita i politickih odlucilaca
svake 
zemlje ne samo pred sopstvenim gradjanima i biracima, vec i pred 
medjunarodnom javnoscu.
         Pre desetak godina Jugoslavija je bila, po svim bitnim 
kriterijumima, blize evropskim integrativnim procesima nego bilo koja 
zemlja tadasnje Istocne Evrope. Danas su prakticno sve ove zemlje u
boljoj 
poziciji nego SR Jugoslavija, iako period tranzicije ni za koga nije bio

lak i daleko je od zavrsetka. To je cena duboko pogresne politike
vodjene u 
nasoj zemlji u poslednjih desetak godina, politike koja ne samo sto nije

razumela pravac objektivnih i neizbeznih politickih kretanja savremene 
Evrope, vec je pokusavala tom procesu da se suprotstavi i da ga omete. 
Zemlja je tako dovedena u stanje izolacije i konflikta sa evropskim 
integrativnim tokovima, sto je i bio ambijent koji je odgovarao
tadasnjim 
nosiocima vlasti. Sve je to delovalo razorno pre svega na samu SRJ i na 
interese njenih gradjana, ali je znatno otezalo i inace slozene procese 
ukljucivanja JIE u evropske procese.
         Politicka, ekonomska i kulturna homogenizacija Evrope danas je 
neminovnost i nije rezultat nikakvih zavera i pritisaka, niti je nuzno 
suprotstavljena ocuvanju drzavne nezavisnosti i nacionalnog identiteta. 
Pojam nacionalnog suvereniteta gubi svoj klasicni i rigidni smisao. I 
najuticajnije i najrazvijenije zemlje odricu se dela svog suvereniteta u

okviru medjunarodnih organizacija i integrativnih procesa. Ovo je
neophodan 
uslov ekonomskog i socijalnog napretka. Jedan oblik politickog i
ekonomskog 
uredjenja zasnovan na visepartijskom sistemu, parlamentarnoj
demokratiji, 
trzisnoj ekonomiji itd. pokazao se kao nadmocan u odnosu na sve ostale 
modele uredjenja drustva. Postoje neke univerzalne vrednosti koje su, 
sticajem istorijskih okolnosti, najveci stepen realizacije dozivele
upravo 
u zemljama danasnje EU. Novi sistem medjunarodnih odnosa, koji je tek u 
formiranju i koji narocito kasni u JIE predstavlja u stvari postepeni 
proces opsteg prihvatanja ovih univerzalnih vrednosti, uz neminovne 
regionalne i nacionalne korekcije i specificnosti. Rec je o procesu koji
je 
tek poceo i koji ce svakako teci uz zastoje i oscilacije i ciji je
osnovni 
sadrzaj napustanje podele kontinenta i prihvatanje neophodnosti
integracije 
kao osnove za suocavanje ne samo sa globalnim svetskim problemima, vec i
sa 
regionalnim, lokalnim i unutrasnjim problemima pojedinih zemalja.
         U JIE sada prolazimo kroz krajnje delikatan period kada se ovi 
opsti principi unutrasnjeg i regionalnog razvoja sudaraju sa 
ogaranicavajucim faktorima, pre svega nasledjenim iz proslosti, sa 
balkanskim nacionalizmima, revansizmima, mitovima o granicama i 
teritorijama. Krizna zarista nam odvlace paznju i energiju koju moramo 
usmeriti na resavanje egzistencijalnih problema. To posebno osecamo mi u

Jugoslaviji. Pred nama je izuzetno tezak zadatak da paralelno
prevazilazimo 
krajnje tesko nasledje koje nam je ostavljeno i stvaramo nove
demokratske 
institucije i reformisemo privredu. Istovremeno nas opterecuje i
situacija 
na KiM, kao i u nasem neposrednom susedstvu - u Makedoniji. Predstoji
nam i 
redefinisanje odnosa u nasoj federaciji. Ono sto cemo uciniti za region
i 
sire, za Evropu, jeste pre svega vodjenje takve politike koja ce
obezbediti 
da nasa zemlja vise nikada ne bude faktor rizika ili nestabilnosti, vec 
naprotiv, oslonac regionalne bezbednosti. Probleme koje imamo i koje
cemo 
imati, resavacemo zajedno sa nasim susedima i regionalnim partnerima, a
ne 
protiv njih i u sukobu sa njima, ma koliko nekada ti problemi bili
ozbiljni.
         Jugoslovenska politika je, pre svega, usmerena na stvaranje sto

povoljnijeg ambijenta za sprovodjenje dubokih unutrasnjih promena. 
Najvazniji zadaci nove vlasti su na unutrasnjem planu - ekonomske
reforme, 
izgradnja pravnih i politickih institucija, borba protiv kriminala i 
korupcije, formiranje civilnog drustva zasnovanog na uvazavanju ljudskih

prava, posebno prava manjina itd. Glavni ciljevi nove spoljne politike u

takvom kontekstu su priblizavanje i, u krajnjoj liniji, pristupanje EU i

normalizovanje i razvijanje odnosa sa susednim zemljama, posebno sa 
drzavama na teritoriji bivse SFRJ. Jugoslavija je postala clan svih 
kljucnih medjunarodnih organizacija, obnovila je diplomatske odnose sa 
zemljama sa kojima su bili prekinuti i uspostavila ih sa nekim bivsim 
jugoslovenskim republikama sa kojima ih nije imala (Slovenija i BiH). 
Postovanje Dejtonsko-pariskog sporazuma je jedan od kljucnih elemenata
nase 
politike, ali isto tako i insistiranje na sprovodjenju Rezolucije 1244
SB 
UN o KiM, pri cemu smo spremni - u tim okvirima - na maksimalnu 
kooperativnost sa medjunarodnim snagama i organima na Kosovu. Svesni smo

tezine stanja i neminovnosti dugotrajnog medjunarodnog prisustva u ovoj 
pokrajini. Znamo da se situacija moze popraviti samo strpljivo i
postepeno, 
posledice drugacijeg pristupa jasno su se pokazale u nedavnoj proslosti.

Novi pristup Beograda dao je vidljive rezultate na jugu Srbije, to nam
daje 
pravo da ocekujemo vece i efikasnije angazovanje medjunarodne zajednice 
radi poboljsanja krajnje nezadovoljavajuceg polozaja srpskog i ostalog 
nealbanskog stanovnistva na KiM.
         Jugoslovenska vizija ujedinjenja Evrope svakako je specificna,
jer 
smo zemlja koja je do nedavno verovatno bila najudaljenija od ovih
tokova i 
ucestvovala u procesima koji su ovakvo ujedinjenje kocili. Za relativno 
kratko vreme ucinili smo ozbiljan zaokret i verujemo da mozemo biti 
smatrani punopravnim ucesnikom evropskih procesa; dakle, delom resenja,
a 
ne delom problema. Istovremeno, jos uvek smo krizno podrucje i tek smo 
zapoceli izuzetno komplikovan posao temeljnog menjanja sistema. Stoga
cemo 
i dalje biti predmet povecanog interesovanja, ali cesto i zabrinutosti
svih 
onih koji se zalazu za sto skorije ukljucivanje i naseg regiona i nase 
zemlje u evropsku integraciju. Resavanje svih ovih problema pre svega 
zavisi od nas samih, ali nam angazovanje medjunarodne zajednice moze
pomoci 
u dva pravca: efikasnijim delovanjem u popravljanju stanja na KiM i 
asistencijom u naporima SRJ da prevazidje ekonomske i socijalne
probleme. 
Ono sto cemo mi, bez obzira na dubinu unutrasnjih teskoca, nastojati da 
obezbedimo, jeste: stvaranje sto povoljnijeg ambijenta za inostrane 
ekonomsko i finansijsko angazovanje, dosledno postovanje opredeljenja za

iskljucivo mirno i politicko resavanje akutnih problema, dobornamerno i 
konstruktivno ispunjavanje svih preuzetih medjunarodnih obaveza, 
ukljucujuci i one vezane za saradnju sa Haskim tribunalom, vodjenje
krajnje 
fleksibilnog i otvorenog dijaloga o redefinisanju federacije sa ciljem 
ocuvanja zajednicke drzave uz maksimalno uvazavanje interesa Crne Gore i

stepena samostalnosti koji je stekla, pri cemu ce demokratski izrazeno 
opredeljenje gradjana Crne Gore biti sigurno u potpunosti postovano. 
Prostor i mogucnosti za sporazum ipak postoje, a to je ocigledno i u 
interesu relevantnih svetskih i evropskih faktora
         JIE je i dalje najopasnije krizno zariste na kontinentu, iako
se 
moze tvrditi da postoje dva osnovna politicka preduslova za resavanje 
regionalnih problema. Po prvi put u istoriji u svim ovim zemljama
postoji 
demokratski izabrana vlast koja se zalaze za one principe i vrednosti na

kojima pociva evropska integracija. Osim toga, posle vekovnih podela, 
sukobljavanja i opredeljivanja za razlicite saveznike i pokrovitelje,
sve 
zemlje JIE imaju istu dugorocnu spoljnopoliticku orijentaciju - 
ukljucivanje u evropske i evroatlantske integrativne tokove. Medjutim, 
jasno je da samo zemlje koje su obezbedile i unutrasnju i regionalnu 
stabilnost i koje su bar na putu da ugase krizna zarista mogu realno 
racunati na ucesce u procesu ekonomskog i politickog ujedinjavanja
Evrope. 
Posto niko u Evropi ne zeli da uvozi probleme jugoistoka, ove zemlje ih 
moraju sopstvenim i zajednickim snagama resavati kako bi bile koristan i

ravnopravan partner drugima. Nazalost, problemi koji postoje i dalje na
KiM 
i sve komplikovanija situacija u Makedoniji pokazuju da krizni ciklus
jos 
nije zavrsen. Mi znamo dugorocno resenje - ulazak u integrativne procese
i 
prihvatanje njihovih zajednickih vrednosti. Ali da bismo do toga dosli, 
moramo pre svega resiti danasnje probleme koji nas veoma ometaju u 
realizaciji nasih glavnih ciljeva. Zbog toga bismo zeleli da podsetimo
na 
inicijativu koju smo pokrenuli - o odrzavanju jedne regionalne
konferencije 
koja bi raspravljala o mnogim apsektima situacije u regionu.
         Svesni smo da su svi najvazniji principi kojih treba da se 
pridrzavaju drzave u medjunarodnim odnosima vec vise puta utvrdjeni u 
znacajnim medjunarodnim dokumentima. Svesni smo takodje da se radi o 
izuzetno komplikovanim problemima i da mnoge zemlje - iz vise razloga -
ne 
bi zelele da ih iznose na jednu medjunarodnu konferenciju. Znamo i za 
istorijska poredjenja koja uvek asociraju na podele sfera, crtanje
granica 
i odredjivanje sudbine Balkana od strane velikih sila. Ipak, smatramo da
bi 
vredelo razmisliti o jednom okupljanju koje ne samo sto se ne bi bavilo 
prekrajanjem granica, vec bi ih definitivno potvrdilo uz formulisanje 
takvih prava nacionalnih manjina koje bi granice ucinilo zvanicnim i 
nepovredivim ali u sustini relativnim i lako prolaznim. Ako se krene
putem 
promene granica, nijedna nova nece biti konacna i zahtevace se dalje 
menjanje. To nije resenje vec stvaranje novih problema. Mi koji zivimo
na 
tlu bivse SFRJ to najbolje znamo. Mogucnost promene granica destimulise
one 
snage koje bi bile spremne da unutar jedne zemlje daju veca prava 
nacionalnim manjinama. Zato bi potvrda granica mogla ici zajedno sa 
unutrasnjim reformama u pojedinim zemljama kojima bi se garantovala i 
prosirila prava manjina bez ugrozavanja integriteta drzava.
         Uz svu ozbiljnost problema i kriznih zarista i na nasoj
teritoriji 
i u neposrednom okruzenju, jasno nam je da je kljuc stabilnosti
Jugoslavije 
u resavanju unutrasnjih problema, pre svega ekonomskih i socijalnih.
Nasa 
orijentacija na priblizavanje evropskim i evro-atlantskim integrativnim 
procesima nije rezultat konjunkture ili dnevno-politickih potreba, vec
je 
izraz opredeljenosti za sustinske sistemske promene u zemlji. Unutrasnja

konsolidacija i stabilizacija je zadatak koji tek treba da resimo, a 
teskoce na tom putu su vrlo ozbiljne. Nasa celokupna spoljnopoliticka 
orijentacija deo je napora da se postave temelji novog politickog i 
ekonomskog sistema. Pri tome, veoma racunamo i na neophodnu spoljnu 
asistenciju, sve manje u formi donacija, a sve vise u obliku investicija
i 
drugih podsticajnijih i dugorocno perspektivnijih oblika saradnje. 
Stabilizacijom unutrasnjeg stanja, prevazilazenjem teskog nasledja i 
redefinisanjem odnosa u federaciji SRJ ce nastojati da se afirmise kao 
regionalni faktor stabilnosti koji ce - vremenom - biti spreman za 
ukljucenje u EU.




Одговори путем е-поште