** Crnogorska vlada u borbi protiv sive ekonomije
*** Hvatanje vjetra
** Moze li koza cuvati kupus. varijanta ove narodne
poslovice neminovna je asocijacija na najnoviju akciju
Vlade Crne Gore u suzbijanju sive ekonomije. Jer, svi
pokazatelji govore da je upravo drzava do sada bila
glavni pokrovitelj sive ekonomije u Crnoj Gori
AIM Podgorica, 06.09.2001. godine
Siva ekonomija vec dugo je jedan od najvecih problema sa kojim
se suocava crnogorsko drustvo. Procjene, zavisno od toga da li stizu
iz zvanicnih ili nezavisnih izvora, govore da se izmedu 40 i 60 odsto
ukupnih privrednih aktivnosti u Crnoj Gori obavlja u sferi sive
ekonomije. Dodatno, predpostavlja se da kroz neki od oblika
ilegalnog privredivanja egzsistenciju ostvaruje trecina radno
sposobnih stanovnika Crne Gore - od 70 do 100 hiljada ljudi.
Zbog toga ne treba da cudi velika paznja sa kojom je javnost u
Crnoj Gori propratila objavljivanje Vladinog Programa
mjera za suzbijanje sive ekonomije. Bio je to, ujedno, i jedan
od prvih poteza, nove, manjinske Vlade Filipa Vujanovica
izabrane sredinom jula, nakon visenedjeljnih pregovora Koalicije
Pobjeda je Crne Gore i Liberalnog sveza.
Prvi konkretan korak na suzbijanju crnog trzista ucinjen je u
prvoj dekadi avgusta. Vlasnici roba bez porijekla, dakle onih na
koje nijesu placene carinske, poreske i akcizne dazbine, mogli
su u tom periodu nekaznjeno i anonimno da prijave svoju robu
Direkciji javnih prihoda i tako je, nakon placanja propisanih
dazbina, uvedu u legalne trgovacke kanale. Ponudenu mogucnost
iskoristilo je skoro 3,5 hiljada zvanicnih i nezvanicnih trgovaca
prijavivsi robu ukupne vrijednosti od 20 miliona maraka.
Samo ovom akcijom u republicki budzet slilo se neplaniranih
2,5 miliona maraka. Ocekivano, u registrovanoj robi dominirale
su cigarete, vrijedne vise od 5 miliona maraka (po nabavnim
cijenama). Pokazalo se, ipak, da je prijavljen samo dio ilegalno
nabavljenih roba koje se vec prodaju, ili su uskladistene sirom
Crne Gore. Prve kontorle finansijske policije i policije iz
Odjeljenja za suzbijanje privrednog kriminala dovele su do
zaplijene roba vrijednih 1,3 miliona maraka (i tu su dominirale
cigarete).
"Od 1. avgusta prihodi po osnovu poreza porasli su za 31 odsto u odnosu
na isti period prethodnog mjeseca, a kad je u pitanju porez na promet
taj procenat je povoljniji i iznosi 47 odsto", kaze Predrag Markovic,
direktor Direkcije javnih prihoda,
sumirajuci dosadasnje efekte Vladine borbe protiv sive
ekonomije. Iz tog ugla gledano, sve je u najboljem redu.
U svakodnevnom zivotu, medutim, efekti akcije drzavnih
organa nijesu ni nalik obecanjima. Prodavci ilegalne robe, prvenstveno
alkohola i cigareta, ponovo su na uobicajenim
radnim mjestima, nakon kratkotrajnog povlacenja na "rezervne
polozaje".
Jedinu uocljivu promjenu predstavlja poskupljenje legalno i nelegalno
uvezene robe. Dakle, gotovo svega sto se moze naci u ovdasnjim
trgovinama.
Trgovina uvezenim cigaretama dovoljno potkrjepljuje ove tvrdnje. Kada je
Vlada najavila aktivnosti iz Programa mjera za suzbijanje sive
ekonomije, logicno je bilo pretpostaviti da ce "duvanski biznis" biti
prvi na udaru. Racunica pokazuje da bi
korektna naplata mnogobrojnih "duvanskih dazbina" mogla postati
jedna od najvaznijih stavki u popuni republickog budzeta.
U Crnoj Gori se dnevno potrosi oko 200 hiljada paklica cigareta.
Kada bi svaka od njih, u prosjeku, drzavnoj kasi donijela jednu marku,
budzet bi bio bogatiji mozda i za svih 70 miliona maraka - godisnje.
Drzava se, umjesto toga, godinama, zadovoljavala mrvicama.
Potpredsjednik Vlade Crne Gore i potpredsjednik Koordinacionog tima za
suzbijnje sive ekonomije Zarko Rakcevic istice da se za prvih sest
mjeseci ove godine u crnogorski budzet na ime duvanskih preradevina
slilo tek nesto oko 6,5 miliona maraka, dok procjene govore da bi realan
prihod na godisnjem nivou
mogao biti neuporedivo veci. Rakcevic smatra - makar 40 miliona
maraka.
Kajmak su, ocigledno, pokupili organizatori "tranzita". I to jos rade.
Dvadesetak dana nakon prvog jurisa na, prvenstveno, ulicne prodavce
cigareta, rezultati akcije finansijske policije primjetni su samo u
cijenama. Zaplaseni preprodavci, "zadnja
ruka" u podugackom lancu trgovaca duvanom, enormno su podigli
cijene. Najtrazenije cigarete na crnogorskom trzistu ("Laki strajk",
"Pal mal"...) poskupjele su od 50 do 70 odsto. U prvom trenutku
izgledalo je da je (ne)ocekivani porast cijena motivisan
uracunatom naknadom "za strah". Zakljucana vrata na magacinima
u i oko Podgorice, u kojima su godinama nesmetano preprodavane
sve vrste uvoznih cigareta, isli su u prilog tvrdnjama da je
ilegalnoj trgovini - odzvonilo.
No, kako je kontrola iz dana u dan jenjavala, tako je postajalo
sve izvjesnije da je drzava - ili neko u njeno ime - brojnim
ucesnicima u ilegalnoj trgovini duvanom omogucila sticanje
svojevrsnog ekstraprofita.
"Cilj akcije suzbijanja sive ekonomije, ono to smo trazili od nadleznih
organa na terenu nije bio da 'napadnu' ljude koji na ulici prodaju
nelegalnu robu. Projektni zadatak koji je krenuo sa vrha Vlade, a na
cemu sam licno insistirao, bio je da se 'udari' na veleprodavce koji su
uzimali najveci dio kolaca koji pripada drzavi", istice Rakcevic, uz
konstataciju da "tu nijesu ostvareni adekvatni rezultati".
- Konkretno, nijesam zadovoljan kolicinom zaplijenjenih cigareta,
naglasava poptpredsjednika Vlade Crne Gore.
Proradili su, u meduvremenu, i na prvi pogled pedantno zatvoreni
magacini. Promijenjen je samo nacin "poslovanja". Prema
tvrdnjama upucenih kupoprodaja se sada obavlja tako sto kupac
"od povjerenja" snabdjevacu dostavlja novac i "specifikaciju
trebovanja". Roba se isporucuje naknadno (uglavnom tokom noci),
nerijetko i na adresu koju odredi kupac.
Kada se pojave akcizne markice, bice dat nalog da se
zestoko ide na sve koji prodaju ilegalno nabavljene cigerete. Dakle, i
na male, ulicne prodavce, najavljuje Rakcevic.
Do tada ostaje utisak da su upravo sitni distributeri za
sada platili najvecu cijenu crnogorske borbe protiv sive ekonomije. S
druge strane, velikim distributerima kao da je dat "grejs period" u kome
nesmetano mogu da rasprodaju vec nabavljenu i neprijavljenu robu (po
nekim izvorima - vrijednu oko 15 miliona maraka). I vrijeme da se
preorijentisu na neki legalan posao.
Za to vrijeme, svi zainteresovani da se u posao trgovine akciznim robama
ukljuce na legalan nacin, jos uvijek cekaju da drzava odredi visinu
dazbina i "rijesi probleme sa stampanjem akciznih markica". Da li,
poslije jedanaest godina proklamovane "biznis-anarhije" i to moze biti
dovoljno?
Zoran RADULOVIc (AIM)
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/