** Crnogorska vlada u borbi protiv sive ekonomije

*** Hvatanje vjetra

** Moze li koza cuvati kupus. varijanta ove narodne 
poslovice neminovna je asocijacija na najnoviju akciju 
Vlade Crne Gore u suzbijanju sive ekonomije. Jer, svi 
pokazatelji govore da je upravo drzava do sada bila 
glavni pokrovitelj sive ekonomije u Crnoj Gori

AIM Podgorica, 06.09.2001. godine

Siva ekonomija vec dugo je jedan od najvecih problema sa kojim 
se suocava crnogorsko drustvo. Procjene, zavisno od toga da li stizu 
iz zvanicnih ili nezavisnih izvora, govore da se izmedu 40 i 60 odsto 
ukupnih privrednih aktivnosti u Crnoj Gori obavlja u sferi sive 
ekonomije. Dodatno, predpostavlja se da kroz neki od oblika 
ilegalnog privredivanja egzsistenciju ostvaruje trecina radno 
sposobnih stanovnika Crne Gore - od 70 do 100 hiljada ljudi.

Zbog toga ne treba da cudi velika paznja sa kojom je javnost u 
Crnoj Gori propratila objavljivanje Vladinog Programa 
mjera za suzbijanje sive ekonomije. Bio je to, ujedno, i jedan 
od prvih poteza, nove, manjinske Vlade Filipa Vujanovica 
izabrane sredinom jula, nakon visenedjeljnih pregovora Koalicije 
Pobjeda je Crne Gore i Liberalnog sveza.

Prvi konkretan korak na suzbijanju crnog trzista ucinjen je u 
prvoj dekadi avgusta. Vlasnici roba bez porijekla, dakle onih na 
koje nijesu placene carinske, poreske i akcizne dazbine, mogli 
su u tom periodu nekaznjeno i anonimno da prijave svoju robu 
Direkciji javnih prihoda i tako je, nakon placanja propisanih 
dazbina, uvedu u legalne trgovacke kanale. Ponudenu mogucnost 
iskoristilo je skoro 3,5 hiljada zvanicnih i nezvanicnih  trgovaca 
prijavivsi robu ukupne vrijednosti od 20 miliona maraka. 

Samo ovom akcijom u republicki budzet slilo se neplaniranih 
2,5 miliona maraka. Ocekivano, u registrovanoj robi dominirale 
su cigarete, vrijedne vise od 5 miliona maraka (po nabavnim 
cijenama). Pokazalo se, ipak, da je prijavljen samo dio ilegalno 
nabavljenih roba koje se vec prodaju, ili su uskladistene sirom 
Crne Gore. Prve kontorle finansijske policije i policije iz 
Odjeljenja za suzbijanje privrednog kriminala dovele su do 
zaplijene roba vrijednih 1,3 miliona maraka (i tu su dominirale 
cigarete). 

"Od 1. avgusta prihodi po osnovu poreza porasli su za 31 odsto u odnosu
na isti period prethodnog mjeseca, a kad je u pitanju porez na promet
taj procenat je povoljniji i iznosi 47 odsto", kaze Predrag Markovic,
direktor Direkcije javnih prihoda, 
sumirajuci dosadasnje efekte Vladine borbe protiv sive 
ekonomije. Iz tog ugla gledano, sve je u najboljem redu.

U svakodnevnom zivotu, medutim,  efekti akcije drzavnih 
organa nijesu ni nalik obecanjima. Prodavci ilegalne robe, prvenstveno
alkohola i cigareta, ponovo su na uobicajenim 
radnim mjestima, nakon kratkotrajnog povlacenja na "rezervne 
polozaje".

Jedinu uocljivu promjenu predstavlja poskupljenje legalno i nelegalno
uvezene robe. Dakle, gotovo svega sto se moze naci u ovdasnjim
trgovinama.

Trgovina uvezenim cigaretama dovoljno potkrjepljuje ove tvrdnje. Kada je
Vlada najavila aktivnosti iz Programa mjera za suzbijanje sive
ekonomije, logicno je bilo pretpostaviti da ce "duvanski biznis" biti
prvi na udaru. Racunica pokazuje da bi 
korektna naplata mnogobrojnih "duvanskih dazbina" mogla postati 
jedna od najvaznijih stavki u popuni republickog budzeta. 

U Crnoj Gori se dnevno potrosi oko 200 hiljada paklica cigareta. 
Kada bi svaka od njih, u prosjeku, drzavnoj kasi donijela jednu marku, 
budzet bi bio bogatiji mozda i za svih 70 miliona maraka - godisnje.
Drzava se, umjesto toga, godinama, zadovoljavala mrvicama. 
Potpredsjednik Vlade Crne Gore i potpredsjednik Koordinacionog tima za
suzbijnje sive ekonomije Zarko Rakcevic istice da se za prvih sest
mjeseci ove godine u crnogorski budzet na ime duvanskih preradevina
slilo tek nesto oko 6,5 miliona maraka, dok procjene govore da bi realan
prihod na godisnjem nivou 
mogao biti neuporedivo veci.  Rakcevic smatra - makar 40 miliona 
maraka.

Kajmak su, ocigledno, pokupili organizatori "tranzita". I to jos rade.
Dvadesetak dana nakon prvog jurisa na, prvenstveno, ulicne prodavce
cigareta, rezultati akcije finansijske policije primjetni su samo u
cijenama. Zaplaseni preprodavci, "zadnja 
ruka" u podugackom lancu trgovaca duvanom, enormno su podigli 
cijene. Najtrazenije cigarete na crnogorskom trzistu ("Laki strajk", 
"Pal mal"...) poskupjele su od 50 do 70 odsto. U prvom trenutku 
izgledalo je da je (ne)ocekivani porast cijena motivisan 
uracunatom naknadom "za strah". Zakljucana vrata na magacinima 
u i oko Podgorice, u kojima su godinama nesmetano preprodavane 
sve vrste uvoznih cigareta, isli su u prilog tvrdnjama da je 
ilegalnoj trgovini - odzvonilo. 

No, kako je kontrola iz dana u dan jenjavala, tako je postajalo 
sve izvjesnije da je drzava - ili neko u njeno ime - brojnim 
ucesnicima u ilegalnoj trgovini duvanom omogucila sticanje 
svojevrsnog ekstraprofita. 

"Cilj akcije suzbijanja sive ekonomije, ono to smo trazili od nadleznih
organa na terenu nije bio da 'napadnu' ljude koji na ulici prodaju
nelegalnu robu. Projektni zadatak koji je krenuo sa vrha Vlade, a na
cemu sam licno insistirao, bio je da se 'udari' na veleprodavce koji su
uzimali najveci dio kolaca koji pripada drzavi", istice Rakcevic, uz
konstataciju da "tu nijesu ostvareni adekvatni rezultati". 

- Konkretno, nijesam zadovoljan kolicinom zaplijenjenih cigareta,
naglasava poptpredsjednika Vlade Crne Gore.

Proradili su, u meduvremenu, i na prvi pogled pedantno zatvoreni 
magacini. Promijenjen je samo nacin "poslovanja". Prema 
tvrdnjama upucenih kupoprodaja se sada obavlja tako sto kupac 
"od povjerenja" snabdjevacu dostavlja novac i "specifikaciju 
trebovanja". Roba se isporucuje naknadno (uglavnom tokom noci), 
nerijetko i na adresu koju odredi kupac.

Kada se pojave akcizne markice, bice dat nalog da se
zestoko ide na sve koji prodaju ilegalno nabavljene cigerete. Dakle, i
na male, ulicne prodavce, najavljuje Rakcevic.

Do tada ostaje utisak da su upravo sitni distributeri za
sada platili najvecu cijenu crnogorske borbe protiv sive ekonomije.  S
druge strane, velikim distributerima kao da je dat "grejs period" u kome
nesmetano mogu da rasprodaju vec nabavljenu i neprijavljenu robu (po
nekim izvorima - vrijednu oko 15 miliona maraka). I vrijeme da se
preorijentisu na neki legalan posao.

Za to vrijeme, svi zainteresovani da se u posao trgovine akciznim robama
ukljuce na legalan nacin, jos uvijek cekaju da drzava odredi visinu
dazbina i "rijesi probleme sa stampanjem akciznih markica". Da li,
poslije jedanaest godina proklamovane "biznis-anarhije" i to moze biti
dovoljno?

Zoran RADULOVIc (AIM)



                           Srpska Informativna Mreza

                                [EMAIL PROTECTED]

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште