-----------------------------
GOSPODIN SIMON PERES O GLOBALNIM OPASNOSTIMA ISLAMSKOG FUNDAMENTALIZMA I

TERORIZMA:
-----------------------------

SIMON PERES, odlomak iz knjige "NOVO POSTANJE",
Biblioteka BMG,
Beograd 1999.
Prevod sa hebrejskog jezika: Ana Somlo
__

HENRI A. KISINDZER:
"Govoreci o svom zivotu i o uporednoj istoriji Izraela, Simon Peres daje

upecatljivu sliku coveka velikog integriteta, hrabrosti i humanosti.
Njegova 
procena dogadjaja i licnosti, koji su uoblicavali Izrael, i traganja
Izraela za bezbednim mirom - mudra je i cesto poeticna. "Novo postanje"
je ujedno divan 
tekst i znacajan istorijski dokument."
__


            IZ SVETA NEPRIJATELJA U SVET OPASNOSTI


        Slicno ekonomskim promenama, doslo je i do strateskih preokreta.
Nauka, tehnologija i industrija promenile su klasicni strateski pravac
koji se zasnivao na tri faktora: prostor, vreme i prednosti kvantiteta
ili kvaliteta.

        Ova tri faktora gotovo da su nestala u novoj realnosti.

        Kakva je vrednost faktora prostora, ako balisticka raketa leti,
a ne 
pogadja planine, leti povrh vode, granica, utvrdjenja, preko kontinenta?
Nova 
borbena tehnologija utvrdjuje nove uslove rata i menja sustinu kontrole
tla.

        Balistika je zauzela umnogome mesto prostora, a elektronika je
zamenila
topografiju: raketa koja krstari, prevazilazi topografske uslove i moze
da 
pogodi cilj kao precizna strela koja bi pogodila bika medju oci.

        Faktor vremena koji je bio tako vazan za konjicu Dzingis Kana i
tenkove feldmarsala Ervina Romela, ustupa mesto vaznosti
interkontinentalnih 
projektila, gutajuci velike daljine u neverovatnom kratkom vremenu. Nova
borba 
se krece i razvija u neverovatnom kratkom vremenskom trajanju. Rat
kompjutera 
kompjuterima (napad na kompjuterski sistem naoruzanja omogucava
paralisanje 
citavog sistema), brise faktor vremena kao stratesku vrednost, jer se
digitalna komunikacija krece brzinom svetlosti.

        A sta je vrednost takticke prednosti, ako projektili (ili neko
drugo 
emitovanje) mogu da uniste nuklearne glave, hemijske ili bioloske? Svaka
glava 
nekonvencionalnog eksplozivnog materijala moze da prouzrokuje tako
veliku 
stetu, da nema smisla govoriti o kvantitativnoj prednosti, vec treba
uzeti u 
obzir mogucnosti apsorpcije (borbenih, nekonvencionalnih glava). Po
prirodi 
stvari, sposobnost apsorpcije je ogranicena, jer svaki napad moze biti 
ubistven.

        U ratu sa modernim dugmicima opada i vrednost faktora kvaliteta.

Letelica bez pilota, brodovi bez mornara, automobili bez vozaca - neki
su vec 
usli u upotrebu, a drugi ce nam se pridruziti u buducnosti - oduzimaju u

velikoj meri prednost ljudskog faktora. Tehnologija umnogome zauzima
mesto 
licne hrabrosti. Ono sto je proizvedeno u laboratoriji i kad nije u
fabrikama 
sve vise se pretvara u operativni metod kojim se rukovodi pomocu
daljinskog 
upravljaca.

        Nije tajna da Amerika priprema "Sistem sistema", sistem globalne

pozicije kojim se upravlja pomocu satelita, a omogucava da se otkrije
svaka 
vrsta neprijateljskog oruzja na zemaljskoj kugli, kao i da se usmeri
svaki 
projektil ka bilo kom cilju. Pomocu ovog sistema komanda moze da prati 
sopstvenim ocima na velikom ekranu ono sto se odvija tokom svakog
dogadjaja. 
Pritiskom na dugme vrhovna komanda bira ciljeve koje zeli da gadja.

        Ako je tako, kakva ce biti uloga vojske klasicnog tipa u ovom
novom 
obliku vodjenja rata? Vojska ne moze da pokori mudrost. Uprkos tome, 
odrzavanje, vodjenje i akcije, pogotovo kada se radi o velikoj, modernoj

vojsci, zahtevaju sve veca ulaganja. Da bi vojska bila u stanju da obavi
svoje 
zadatke, zahtevi su sve veci, sto bi moglo da se odrazi na budzet
obrazovanja i zdravstvo, sto je osnova nove humanisticke nauke. Izdaci
za potrebe vojske su 
sve veci, kazu finansijski strucnjaci, bez obzira sto prihodi gradjana
ne 
rastu. S jedne strane stalno pojacava odbranu svoje zemlje, na
granicama, ali 
rakete ne postuju granice i prelaze ih. Odbrana, kao i ekonomija,
poprima sve 
vise lokalna svojstva, ali istovremeno i globalna i ne moze da se svede
na 
postojece granice.

        Prema tome, mi prelazimo iz neprijateljskog sveta u svet
opasnosti. 
Velika Crvena armija, snabdevana raketama, oklopnim jedinicama, nije
mogla da 
spreci raspad Sovjetskog Saveza. Otkada je slomljena sovjetska snaga,
Amerika 
je izgubila svog glavnog neprijatelja, a svet je prestao na neko vreme
da bude 
podeljen.

        Ova promena stavila je veliki problem pred Ameriku: ukoliko nema

konkretnog neprijatelja, na cemu ce se zasnivati nacionalna bezbednost i

ciljevi spoljne politike? Kongres pocinje da se mrsti kada mu se
predsednik 
obraca, trazeci fond za pomoc inostranstvu ili za strateski razvoj. On
pita: 
gde je neprijatelj? Godinama se Amerika mirila sa cinjenicom da ima 
neprijatelja, a on je odjednom iscezao. Ali, Rusiji je potrebna pomoc sa
strane i ona je pocela da smanjuje rezerve nekonvencionalnog oruzja.
Organizacija 
Varsavski pakt prestala je da postoji, a NATO poziva svog dojucerasnjeg
neprijatelja - istocno-evropske zemlje. Dao je jasan znak da se sprema
da primi i Rusiju.

        Nije bitno sto je svet stigao do smirenja i napretka. Mesto 
neprijatelja zauzele su opasnosti. Definisanje opasnosti je teze i
zahteva 
doslovnu vestinu na visokom nivou: kada se govori o neprijatelju, misli
se na 
odredjenu zemlju, suverenu, sa granicama, drzavnom vojskom, u
prepoznatljivoj 
uniformi. Medjutim, kada se radi o opasnostima, nije cilj definisati ih
teritorijalno, vec funkcionalno. Opasnosti, kao ni trziste, nisu usko
vezani za drzavu, granice i identitet. Opasnosti su brojne, raznolike i
cesto globalne. 
Cin nasilja i ekstremnost (islamski fundamentalizam, na primer)
predstavlja 
opasnost koja nije nacionalno obelezena, vec je ideoloskog ili
religioznog 
porekla. One teze da se prosire preko svih granica i zastava. Balisticki

projektili ne postuju ni teritoriju ni granice. Nekonvencionalno oruzje
moze da padne u ruke bande nad kojom drzava nema kontrolu. Teror,
takodje ne poznaje 
granice. Jedna od najvecih opasnosti je ukoliko se teroristicka
organizacija 
docepa nekonvencionalnog oruzja. Sada, kada se teroristi koriste
Internetom, 
mogu da deluju velikom brzinom i preko granica, iz neke druge zemlje, ne

ostavljajuci za sobom trag. On je presudan u ratu kompjutera i
komunikacija, pa cak i u krijumcarenju droge.

        Nasuprot uobicajenim neprijateljima, moderne opasnosti su
fenomen koji 
ne poznaje granice, kao ni udaljenost i nije odredjena razlikama u
visini 
pretnje. Samo velike drzave mogu da se opreme specijalnim sistemima
naoruzanja 
koji imaju potencijal unistenja (kao sistem radara kojim se upravlja iz
kosmosa). Ali, postoji i druga vrsta oruzja, recimo, hemijsko, biolosko,
kao i 
neusavrseni projektili, kakvi postoje i mogu da izazovu globalnu
opasnost, 
ukoliko dopadnu u ruke male drzave ili teroristicke organizacije.

        Ako se iz ekonomskog ili kulturnog povoda svet pretvori u
globalno 
selo, onda ce to biti i u vojnom pogledu. Da bi se organizovala
bezbednost, 
treba bas u oblasti ekonomije omoguciti, kako lokalnu, tako i globalnu 
pripremljenost. Povecanje zivotnog standarda donosi smanjenje prirodnog
prirastaja, sto opet, utice pozitivno na ekonomski razvoj, a ukupno
doprinosi 
resavanju tradicionalnih sukoba putem pregovora, a ne rasplamsavanjem 
konflikta.

        Ako izbliza pogledamo sta je ucinjeno na Bliskom istoku - scena,
prema 
opstem misljenju, svedoci o neprilikama - diskusija da je stara,
prihvacena 
podela na neprijateljske zemlje i one koje imaju prijateljske odnose,
daje 
sliku drugacije podele od one koja ukazuje na potencijalne opasnosti.
Bliski 
istok treba da identifikuje moguce opasnosti pre nego sto se one
realizuju. 
Opasnost se ne svodi na narod ili zemlju, vec na citavu oblast. Na nasu
zajednicku buducnost. Nema smisla voditi manevarski rat da bi se dobile
bitke 
koje su ranije vodjenje i koje se nece ponoviti. Umesto toga trebalo bi
organizovati zajednicki sistem koji bi povecao bezbednost svih strana u
buducnosti i sprecio ono sto bi moglo da se dogodi.

        Jer, ko je opasniji za Egipat - Izrael ili fundamentalizam? Sta
preti 
buducnosti Jordana, Maroka ili Tunisa, da ne pominjemo Alzir - uspon
islamskog 
radikalnog pokreta, ili napor da se stvori stalni mir izmedju Izraela i
njenih 
suseda koji bi doneo prestanak antagonizma i sagledao nove neposredne 
opasnosti?

        A sta preti Izraelu - sirijska vojska ili naoruzavanje Irana?
Jer, u 
Iranu vlada religiozni, a ne politicki sistem, sto ce reci rezim koji se

zasniva na poboznosti, a ne na racionalnosti. On dozvoljava i ohrabruje
teror i nekonvencionalno oruzje i gradi rakete dalekog dometa.

        Iranski fundamentalizam ne predstavlja opasnost samo za Izrael.
On 
preti svim arapskim zemljama, citavom muslimanskom svetu, Zapadu kome je

potreban benzin sa Bliskog istoka, kao i svakom coveku bilo koje vere da
je, 
koji tezi napretku i ne zeli da se vrati u mracni srednji vek.

        Kraj sukoba medju dvema velikim silama uticao je na lokalne
sukobe. 
Dugo vremena se konflikt na Bliskom istoku potpiruje globalnim sukobom.
Obe 
strane snabdevale su oruzjem, novcem i drzavnom pomoci Bliski istok u
njihovim 
lokalnim ratovima. Na kraju Hladnog rata sasusili su se opsti, a
zaostrili 
pojedinacni problemi. Prekid podrske u postojecim sukobima, u koje su
bile 
ukljucene obe velike sile u proslosti, stvorile su sada novu situaciju i

ohrabrile prelazak sa stalnog ratovanja na zajednicku bezbednost.

        Vrtlog Bliskog istoka obavezuje, prema tome, sve strane da
zaustave 
tradicionalni antagonizam i da se organizuju pred novim opasnostima koje
su 
svima zajednicke i ne znaju za granice, prete zvanicnim drzavnim
rezimima i 
opstanku njihovih zemalja.

        Trebalo bi organizovati ceo Bliski istok u odnosu na lokalne
opasnosti, sto ce reci - uciniti ga prostorom zajednicke odbrane -
protiv ludaka, 
terorista, protiv nekonvencionalnog oruzja i protiv onih koji prete miru
i 
zdravlju mlade generacije.

        Kao sto su izvori bogatstva i snage podignuti na intelektualni
globalni nivo, istovremeno, takve su postale i pretnje u odnosu na njih:
ideoloske i 
istovremeno sveukupne. Kada se govori o opasnostima bez granica, treba
se samo 
podsetiti da su one rezultat raznih komponenata. Da bi se borilo protiv
fundamentalizma i terora koji on stvara, nije dovoljno naoruzati se
tenkovima i artiljerijskim oruzjem. Nikakav cin osvete ne moze unistiti
njegove korene. 
Teror je nemoguce savladati pucanjem, kao ni glad i siromastvo koje se 
zloupotrebljava, jer se koriste siromasi i neupuceni u angazovanju za
akcije 
nasilja i ekstremizma.

        Podizanje zivotnog standarda uslovljeno je ulaganjem u
obrazovanje. Ne 
govori se vise samo o stvaranju ogromnih fondova za naoruzavanje vojske,

budzetu njenog razvoja, i opremi, vec obrazovanje, posvecenost i
profesionalno 
usavrsavanje dobijaju primat na lestvici drustvenih vrednosti. Deca se
ne mogu 
obrazovati bombama. Da bi se sprecile opasnosti koje ugrozavaju nas
slobodan 
zivot, kao sto je nekada neprijateljska vojska ugrozavala drzavne
granice, nama je potrebna ozbiljna strategija - politika koja ce uzeti u
obzir izazov slozene stvarnosti i naci resenje za ekonomsku situaciju,
na obrazovnom nivou, 
identifikujuci opasnosti. Postoji potreba za sistemom koji ce
istovremeno biti 
teritorijalni i funkcionalni i pokriti sve oblasti koje su izlozene
lokalnim 
opasnostima.

        Koliko je svet sve vise naseljen, toliko postaje komplikovaniji.
Ali, 
to nije razlog da okrenemo ledja velikim promenama koje nastaju. Ako se
oglusimo o promene koje stoje na nasem pragu, platicemo visoku cenu.
Ako, pak 
upravimo pogled ka njima i ne trgnemo se, moci cemo da obecamo bolju
buducnost 
mladoj generaciji.

        Treba obratiti paznju na korenite promene i shvatiti da postoji
potreba za drugacijim nacinom upravljanja koji ce nas odvesti od
inercije ratovanja ka 
novim putevima mira.


Branko Zivkovic
Public Relations Ane Somlo
_________________
_________________


Одговори путем е-поште