-----------------------------
GOSPODIN SIMON PERES O GLOBALNIM OPASNOSTIMA ISLAMSKOG FUNDAMENTALIZMA I
TERORIZMA:
-----------------------------
SIMON PERES, odlomak iz knjige "NOVO POSTANJE",
Biblioteka BMG,
Beograd 1999.
Prevod sa hebrejskog jezika: Ana Somlo
__
HENRI A. KISINDZER:
"Govoreci o svom zivotu i o uporednoj istoriji Izraela, Simon Peres daje
upecatljivu sliku coveka velikog integriteta, hrabrosti i humanosti.
Njegova
procena dogadjaja i licnosti, koji su uoblicavali Izrael, i traganja
Izraela za bezbednim mirom - mudra je i cesto poeticna. "Novo postanje"
je ujedno divan
tekst i znacajan istorijski dokument."
__
IZ SVETA NEPRIJATELJA U SVET OPASNOSTI
Slicno ekonomskim promenama, doslo je i do strateskih preokreta.
Nauka, tehnologija i industrija promenile su klasicni strateski pravac
koji se zasnivao na tri faktora: prostor, vreme i prednosti kvantiteta
ili kvaliteta.
Ova tri faktora gotovo da su nestala u novoj realnosti.
Kakva je vrednost faktora prostora, ako balisticka raketa leti,
a ne
pogadja planine, leti povrh vode, granica, utvrdjenja, preko kontinenta?
Nova
borbena tehnologija utvrdjuje nove uslove rata i menja sustinu kontrole
tla.
Balistika je zauzela umnogome mesto prostora, a elektronika je
zamenila
topografiju: raketa koja krstari, prevazilazi topografske uslove i moze
da
pogodi cilj kao precizna strela koja bi pogodila bika medju oci.
Faktor vremena koji je bio tako vazan za konjicu Dzingis Kana i
tenkove feldmarsala Ervina Romela, ustupa mesto vaznosti
interkontinentalnih
projektila, gutajuci velike daljine u neverovatnom kratkom vremenu. Nova
borba
se krece i razvija u neverovatnom kratkom vremenskom trajanju. Rat
kompjutera
kompjuterima (napad na kompjuterski sistem naoruzanja omogucava
paralisanje
citavog sistema), brise faktor vremena kao stratesku vrednost, jer se
digitalna komunikacija krece brzinom svetlosti.
A sta je vrednost takticke prednosti, ako projektili (ili neko
drugo
emitovanje) mogu da uniste nuklearne glave, hemijske ili bioloske? Svaka
glava
nekonvencionalnog eksplozivnog materijala moze da prouzrokuje tako
veliku
stetu, da nema smisla govoriti o kvantitativnoj prednosti, vec treba
uzeti u
obzir mogucnosti apsorpcije (borbenih, nekonvencionalnih glava). Po
prirodi
stvari, sposobnost apsorpcije je ogranicena, jer svaki napad moze biti
ubistven.
U ratu sa modernim dugmicima opada i vrednost faktora kvaliteta.
Letelica bez pilota, brodovi bez mornara, automobili bez vozaca - neki
su vec
usli u upotrebu, a drugi ce nam se pridruziti u buducnosti - oduzimaju u
velikoj meri prednost ljudskog faktora. Tehnologija umnogome zauzima
mesto
licne hrabrosti. Ono sto je proizvedeno u laboratoriji i kad nije u
fabrikama
sve vise se pretvara u operativni metod kojim se rukovodi pomocu
daljinskog
upravljaca.
Nije tajna da Amerika priprema "Sistem sistema", sistem globalne
pozicije kojim se upravlja pomocu satelita, a omogucava da se otkrije
svaka
vrsta neprijateljskog oruzja na zemaljskoj kugli, kao i da se usmeri
svaki
projektil ka bilo kom cilju. Pomocu ovog sistema komanda moze da prati
sopstvenim ocima na velikom ekranu ono sto se odvija tokom svakog
dogadjaja.
Pritiskom na dugme vrhovna komanda bira ciljeve koje zeli da gadja.
Ako je tako, kakva ce biti uloga vojske klasicnog tipa u ovom
novom
obliku vodjenja rata? Vojska ne moze da pokori mudrost. Uprkos tome,
odrzavanje, vodjenje i akcije, pogotovo kada se radi o velikoj, modernoj
vojsci, zahtevaju sve veca ulaganja. Da bi vojska bila u stanju da obavi
svoje
zadatke, zahtevi su sve veci, sto bi moglo da se odrazi na budzet
obrazovanja i zdravstvo, sto je osnova nove humanisticke nauke. Izdaci
za potrebe vojske su
sve veci, kazu finansijski strucnjaci, bez obzira sto prihodi gradjana
ne
rastu. S jedne strane stalno pojacava odbranu svoje zemlje, na
granicama, ali
rakete ne postuju granice i prelaze ih. Odbrana, kao i ekonomija,
poprima sve
vise lokalna svojstva, ali istovremeno i globalna i ne moze da se svede
na
postojece granice.
Prema tome, mi prelazimo iz neprijateljskog sveta u svet
opasnosti.
Velika Crvena armija, snabdevana raketama, oklopnim jedinicama, nije
mogla da
spreci raspad Sovjetskog Saveza. Otkada je slomljena sovjetska snaga,
Amerika
je izgubila svog glavnog neprijatelja, a svet je prestao na neko vreme
da bude
podeljen.
Ova promena stavila je veliki problem pred Ameriku: ukoliko nema
konkretnog neprijatelja, na cemu ce se zasnivati nacionalna bezbednost i
ciljevi spoljne politike? Kongres pocinje da se mrsti kada mu se
predsednik
obraca, trazeci fond za pomoc inostranstvu ili za strateski razvoj. On
pita:
gde je neprijatelj? Godinama se Amerika mirila sa cinjenicom da ima
neprijatelja, a on je odjednom iscezao. Ali, Rusiji je potrebna pomoc sa
strane i ona je pocela da smanjuje rezerve nekonvencionalnog oruzja.
Organizacija
Varsavski pakt prestala je da postoji, a NATO poziva svog dojucerasnjeg
neprijatelja - istocno-evropske zemlje. Dao je jasan znak da se sprema
da primi i Rusiju.
Nije bitno sto je svet stigao do smirenja i napretka. Mesto
neprijatelja zauzele su opasnosti. Definisanje opasnosti je teze i
zahteva
doslovnu vestinu na visokom nivou: kada se govori o neprijatelju, misli
se na
odredjenu zemlju, suverenu, sa granicama, drzavnom vojskom, u
prepoznatljivoj
uniformi. Medjutim, kada se radi o opasnostima, nije cilj definisati ih
teritorijalno, vec funkcionalno. Opasnosti, kao ni trziste, nisu usko
vezani za drzavu, granice i identitet. Opasnosti su brojne, raznolike i
cesto globalne.
Cin nasilja i ekstremnost (islamski fundamentalizam, na primer)
predstavlja
opasnost koja nije nacionalno obelezena, vec je ideoloskog ili
religioznog
porekla. One teze da se prosire preko svih granica i zastava. Balisticki
projektili ne postuju ni teritoriju ni granice. Nekonvencionalno oruzje
moze da padne u ruke bande nad kojom drzava nema kontrolu. Teror,
takodje ne poznaje
granice. Jedna od najvecih opasnosti je ukoliko se teroristicka
organizacija
docepa nekonvencionalnog oruzja. Sada, kada se teroristi koriste
Internetom,
mogu da deluju velikom brzinom i preko granica, iz neke druge zemlje, ne
ostavljajuci za sobom trag. On je presudan u ratu kompjutera i
komunikacija, pa cak i u krijumcarenju droge.
Nasuprot uobicajenim neprijateljima, moderne opasnosti su
fenomen koji
ne poznaje granice, kao ni udaljenost i nije odredjena razlikama u
visini
pretnje. Samo velike drzave mogu da se opreme specijalnim sistemima
naoruzanja
koji imaju potencijal unistenja (kao sistem radara kojim se upravlja iz
kosmosa). Ali, postoji i druga vrsta oruzja, recimo, hemijsko, biolosko,
kao i
neusavrseni projektili, kakvi postoje i mogu da izazovu globalnu
opasnost,
ukoliko dopadnu u ruke male drzave ili teroristicke organizacije.
Ako se iz ekonomskog ili kulturnog povoda svet pretvori u
globalno
selo, onda ce to biti i u vojnom pogledu. Da bi se organizovala
bezbednost,
treba bas u oblasti ekonomije omoguciti, kako lokalnu, tako i globalnu
pripremljenost. Povecanje zivotnog standarda donosi smanjenje prirodnog
prirastaja, sto opet, utice pozitivno na ekonomski razvoj, a ukupno
doprinosi
resavanju tradicionalnih sukoba putem pregovora, a ne rasplamsavanjem
konflikta.
Ako izbliza pogledamo sta je ucinjeno na Bliskom istoku - scena,
prema
opstem misljenju, svedoci o neprilikama - diskusija da je stara,
prihvacena
podela na neprijateljske zemlje i one koje imaju prijateljske odnose,
daje
sliku drugacije podele od one koja ukazuje na potencijalne opasnosti.
Bliski
istok treba da identifikuje moguce opasnosti pre nego sto se one
realizuju.
Opasnost se ne svodi na narod ili zemlju, vec na citavu oblast. Na nasu
zajednicku buducnost. Nema smisla voditi manevarski rat da bi se dobile
bitke
koje su ranije vodjenje i koje se nece ponoviti. Umesto toga trebalo bi
organizovati zajednicki sistem koji bi povecao bezbednost svih strana u
buducnosti i sprecio ono sto bi moglo da se dogodi.
Jer, ko je opasniji za Egipat - Izrael ili fundamentalizam? Sta
preti
buducnosti Jordana, Maroka ili Tunisa, da ne pominjemo Alzir - uspon
islamskog
radikalnog pokreta, ili napor da se stvori stalni mir izmedju Izraela i
njenih
suseda koji bi doneo prestanak antagonizma i sagledao nove neposredne
opasnosti?
A sta preti Izraelu - sirijska vojska ili naoruzavanje Irana?
Jer, u
Iranu vlada religiozni, a ne politicki sistem, sto ce reci rezim koji se
zasniva na poboznosti, a ne na racionalnosti. On dozvoljava i ohrabruje
teror i nekonvencionalno oruzje i gradi rakete dalekog dometa.
Iranski fundamentalizam ne predstavlja opasnost samo za Izrael.
On
preti svim arapskim zemljama, citavom muslimanskom svetu, Zapadu kome je
potreban benzin sa Bliskog istoka, kao i svakom coveku bilo koje vere da
je,
koji tezi napretku i ne zeli da se vrati u mracni srednji vek.
Kraj sukoba medju dvema velikim silama uticao je na lokalne
sukobe.
Dugo vremena se konflikt na Bliskom istoku potpiruje globalnim sukobom.
Obe
strane snabdevale su oruzjem, novcem i drzavnom pomoci Bliski istok u
njihovim
lokalnim ratovima. Na kraju Hladnog rata sasusili su se opsti, a
zaostrili
pojedinacni problemi. Prekid podrske u postojecim sukobima, u koje su
bile
ukljucene obe velike sile u proslosti, stvorile su sada novu situaciju i
ohrabrile prelazak sa stalnog ratovanja na zajednicku bezbednost.
Vrtlog Bliskog istoka obavezuje, prema tome, sve strane da
zaustave
tradicionalni antagonizam i da se organizuju pred novim opasnostima koje
su
svima zajednicke i ne znaju za granice, prete zvanicnim drzavnim
rezimima i
opstanku njihovih zemalja.
Trebalo bi organizovati ceo Bliski istok u odnosu na lokalne
opasnosti, sto ce reci - uciniti ga prostorom zajednicke odbrane -
protiv ludaka,
terorista, protiv nekonvencionalnog oruzja i protiv onih koji prete miru
i
zdravlju mlade generacije.
Kao sto su izvori bogatstva i snage podignuti na intelektualni
globalni nivo, istovremeno, takve su postale i pretnje u odnosu na njih:
ideoloske i
istovremeno sveukupne. Kada se govori o opasnostima bez granica, treba
se samo
podsetiti da su one rezultat raznih komponenata. Da bi se borilo protiv
fundamentalizma i terora koji on stvara, nije dovoljno naoruzati se
tenkovima i artiljerijskim oruzjem. Nikakav cin osvete ne moze unistiti
njegove korene.
Teror je nemoguce savladati pucanjem, kao ni glad i siromastvo koje se
zloupotrebljava, jer se koriste siromasi i neupuceni u angazovanju za
akcije
nasilja i ekstremizma.
Podizanje zivotnog standarda uslovljeno je ulaganjem u
obrazovanje. Ne
govori se vise samo o stvaranju ogromnih fondova za naoruzavanje vojske,
budzetu njenog razvoja, i opremi, vec obrazovanje, posvecenost i
profesionalno
usavrsavanje dobijaju primat na lestvici drustvenih vrednosti. Deca se
ne mogu
obrazovati bombama. Da bi se sprecile opasnosti koje ugrozavaju nas
slobodan
zivot, kao sto je nekada neprijateljska vojska ugrozavala drzavne
granice, nama je potrebna ozbiljna strategija - politika koja ce uzeti u
obzir izazov slozene stvarnosti i naci resenje za ekonomsku situaciju,
na obrazovnom nivou,
identifikujuci opasnosti. Postoji potreba za sistemom koji ce
istovremeno biti
teritorijalni i funkcionalni i pokriti sve oblasti koje su izlozene
lokalnim
opasnostima.
Koliko je svet sve vise naseljen, toliko postaje komplikovaniji.
Ali,
to nije razlog da okrenemo ledja velikim promenama koje nastaju. Ako se
oglusimo o promene koje stoje na nasem pragu, platicemo visoku cenu.
Ako, pak
upravimo pogled ka njima i ne trgnemo se, moci cemo da obecamo bolju
buducnost
mladoj generaciji.
Treba obratiti paznju na korenite promene i shvatiti da postoji
potreba za drugacijim nacinom upravljanja koji ce nas odvesti od
inercije ratovanja ka
novim putevima mira.
Branko Zivkovic
Public Relations Ane Somlo
_________________
_________________