Rušenje kula svjetskoga pazara ------------------------------ narodna pjesma Šta se puši iznad Vašingtona Šta se puši nad Njujorkom gradom Je l’ to puši Monika ðevojka Il’ to puši Džimi hašišaru To ne puši Monika ðevojka Nije Bili u dvorima bijelim Niti puši Džimi hašišaru On je davno pod crnicom zemljom To se puše dvori od pet zida I kule od svjetskoga pazara Pušiše se od utorka dana Pušiše se neðelju do podne Utornika prije žarkog sunca Tri junaka sva tri odabrana Arambaša i dva sokoliæa Skute ljube nejake im majke Skute ljube rujno vino piju Vino piju ništa ne govore Progovara ostarjela majka: Ðeco moja, sinji sokolovi Što su važni dvori od pet zida I te kule od svjetskoga pazara Ðevojke æe uvenuti mlade Kom’ junake da raðaju male Ko æe njive naše da nam ore I ognjište naše da nam èuva Progovara najstariji sine Što to zboriš ostarjela majko Akrepu se na rep mora stati Otrov vatru samo razumije Zalud meni mlaðane ðevojke Zalud meni njive i oranje Otrovom je natopljena zemlja Zulum èini dušmanine kleti Lakomi se smiju i ne haju Veæ ja znadem sta mi je èiniti To rekoše ljube ruke majci S obraza joj biser suzu brišu Majka plaèe pa ih blagoslovi U bošèu im pogaèicu veže Tri junaka tri sokola sinja Bošèu drže zahvaljuju majci Na put kreæu širokijem drumom Putovaše tri neðelje dana Preko mora laða ih preniješe Pa stigoše dušmanu pod kule U dušmana svakojakih èuda Polja su im puna sokoæala Sokoæala što po nebu lete Tu se braæa ne misliše dugo Svaki svoje sokoæalo bira Kako bira tako u njeg sjeda Pa polijeæu nebu pod oblake Sokoæalo puno ðevojaka Jedne služe druge pripomažu Pripomažu age i begove Poslužuju svoga efendiju Efendiju sokoæalo služi Ko što i on svoga cara sluša Cara sluša iz èardaka bijela Pa on leti kud mu care kaže Poskoèiše hrabri sokolovi Sabljom kose age i begove Svaki svoga efendiju veže Ðevojke im rujna vina nose Svaki svojim sokoæalom vlada Skrenu s puta sokoæalo silno Pojezdiše ðe dušmana boli Sva tri brata svom usudu lete Da se naðu Bogu na istinu Najmladji se jednoj kuli kreæe Najsilnijoj u Njujorku gradu To je kula od svjetskog pazara Srednji brate ni on ne oklijeva No on svoje sokoæalo skreæe Drugoj kuli svjetskoga pazara Najstariji arambaša brate Svojoj braæi sitnu knjigu piše Braæo moja sinji sokolovi Tu se naši puti razilaze Svako sada akrepa nek gazi Vatrom svojom obasjajte nebo Vatrom svojom nad dušmanskim gradom Ja cu èinit šta se èinit mora Otrov vatru samo razumije To napisa i zatvori knjigu Sudbina je od zivota jaèa Oganj grli kule od èelika Baš ko kuæu izlazeæeg sunca Doušnici potrèase caru Da mu jave da su kule pale Knjigu èita care Dzordze Buse Knjigu èita u dvorima bijelim Skupio je oko sebe paše Pored paša i mudraci sjede Da on vidi sta mu je èiniti Da on vidi èije glave sjeæi Paše æute za sablju se drže Ni mudraci ne govore ništa Posla care janjièare svoje Da donesu glave od junaka Zalud caru janjièare slati Junaci su izginuli mladi

