|
    ada je 34-godi�nji doktor historijskih
nauka i predava� na Univerzitetu u Cambridgeu, Brendan Simms (ina�e po ocu Irac, a
po majci Nijemac), zakucao na vrata Douglasa Hurda, konzervativca
�kolovanog na Eaton koled�u, stubu britanskog establishmenta koji sada poha�a i
princ William, doma�in je
ra�unao da �e dvostruko mla�eg gosta "navesti na svoj mlin", onako kako je
to ve� desetlje�ima uspijevao u svojim razli�itim ministarskim ulogama i
du�nostima, i u domovini i, jo� vi�e, u inozemstvu. Onako visok i prav,
besprijekornih manira i duboka glasa oboga�enog izgovorom vi�e britanske
klase, sada ve� lord prema zaslugama, gosp. Hurd je iza sebe imao blistavu
karijeru politi�ara i diplomate kada se u ljeto, nakon srebreni�kog
masakra, povukao iz javnoga �ivota.
Slijede�i vlastiti pragmatizam, u zavr�nici je
mislio da povla�i i dva unosna poteza.
Kao prvo, poput ve�ine politi�ara u odlasku,
preuzeo je visoku savjetodavnu ulogu u vode�oj britanskoj banci NatWest,
uz golemu naknadu. Kao drugo, sjeo je da pi�e dvije autobiografske knjige
- memoare o posljednjim godinama svojeg diplomatskog slu�bovanja. Igrom
slu�aja, obje ove odluke obile su mu se, u manjoj ili ve�oj mjeri, o
glavu.
Posredovanje izme�u NatWesta i Slobodana Milo�evi�a o privatizaciji
telekomunikacijskih usluga u Srbiji bio je, blago re�eno, nevjerojatno
neoprezan potez. "U interesu Zapada je
da pomogne Srbiji", pravdao je Hurd svoje odlaske i razgovore
sa �ovjekom kojeg �e svijet kasnije optu�iti kao ratnog zlo�inca.
Memoarima pod ambicioznim naslovom Lekcija iz Bosne: Britansko vi�enje
konflikta, Hurd je me�utim �elio iz svoga ugla prikazati
doga�aje i opravdati na�in na koji je na njih reagirao, vode�i (po
mi�ljenju mnogih) svoju katastrofalnu britansku politiku prema Bosni i
Hercegovini.
Nedugo nakon Hurdovih skupo pla�enih pregovara�kih
usluga u Srbiji, Milo�evi�u se po�elo tresti pod nogama i lordovo
me�etarenje do�ivjelo je debakl; memoari, pak, popra�eni TV serijom,
pokazali su se epitafom jednoj neslavnoj politici.
U me�uvremenu, konzervativci su izgubili vlast u
Britaniji i samouvjereni eatonac potpuno je nestao sa scene
kojom je godinama, ako ne i desetlje�ima, suvereno vladao.
No zlodusi i grijesi progone �ovjeka onda kad mu
je spokoj najpotrebniji. "Bosna �e
Douglasu Hurdu biti ugravirana na nadgrobnoj plo�i", predvidio
je jedan smjeli britanski komentator. Uskoro ve� vi�e nije bilo tajna da i
samog lorda mu�i nesanica zbog male balkanske dr�ave koju je u prvoj
polovici rata smatrao "neva�nom za britanske interese".
Ovako lo�a procjena politi�kog trenutka skupo je
ko�tala �elnog britanskog politi�ara: u drugoj polovici rata, tvrdi Hurdu
blizak izvor, Bosna mu je "postala opsesijom do te mjere da ga je potpuno
paralizirala". Neke lekcije iz Bosne jo� uvijek su mi na pameti kao veliki
znak pitanja, napisao je on nedavno. No kad je u pitanju Lord Douglas, onda znak pitanja nije
u smislu preispitivanja u�injenog ili neu�injenog koliko vlastite ta�tine.
Odgovorni politi�ari, ako ih ima, bore se sa
savje��u zbog posljedica svojih krivih prosudbi i pogre�nih odluka. Oni
drugi pak, a Douglas Hurd spada me�u njih, bore se sa svojim kriti�arima
nastoje�i dokazati da nikad nisu niti bili u krivu. Stoga nije trebalo
niti o�ekivati da bi susret umirovljenog ministra sa autorom knjige koja
ga neumoljivo kritizira, mogao pro�i u ugodnoj atmosferi.
"Kada sam do�ao, Douglas Hurd
je sa mnom isprva razgovarao svisoka, argumentima i tonom koji �ovjeka
uljuljkuju poput sedativa; �elio me pridobiti za svoj na�in razmi�ljanja,
preobratiti, ali kada je vidio da mu to ne uspijeva, onda je postao
neprijateljski raspolo�en prema meni", ka�e dr. Simms.
Kada je Unfinest Hour (Najmra�niji momenat) iza�ao iz
tiska, Hurd je hitro reagirao tekstom u edinbur�kom listu Scotsman, najavljenim kao prikaz
knjige, a materijaliziranim kao Hurdova obrana vlastite ta�tine.
"Za mene nije ni�ta novo", pi�e Hurd, "da budem
meta napada novinara koji misle da pi�u predlo�ak povijesti. No, biti meta
napada jednog histori�ara ipak je ne�to drugo, i deprimiraju�e je saznanje
da onima koji pi�u o skora�njoj pro�losti nedostaje objektivnosti u istoj
mjeri kao i novinarima koji su u trci za vijestima dana... Rat u Bosni
izaziva jake emocije, i stoga nije za osudu potreba da ih neko iska�e. No
Simmsove optu�be su toliko ekstremne da sam imao muke otkriti koje mu je
bilo polazi�te… Njegova analiza toliko je ekstravagantna da je spisak onih
koje kritizira zato �to taj stav ne dijele - jako duga�ak. Na udaru su i
ministri, i diplomati, i generali, i mirotvorci, i mediji, i akademici, pa
�ak i onda�nji kriti�ari vladine politike kao �to je, recimo, Paddy
Ashdown..."
Na�alost, kad je ovo pisao, biv�i �ef diplomacije
nije bio svjestan da je samog sebe demantirao pru�iv�i de facto dokaze
koliko je objektivan i seriozan bio Simmsov analiti�ki pristup. To su,
me�utim, izdvojili brojni drugi recenzenti. Tako kriti�ar Observera Nick Cohen pi�e: "Mo�da �emo na�i
bolje argumente za 'pokopavanje' posljednje konzervativne vlade kada budu
dostupni svi slu�beni dokumenti, ali pa�nja koju Simms posve�uje detaljima
i hladni, literarni gnjev �ine Najmra�niji trenutak do sada
najboljim epitafom prezira vrijednim godinama Majorove vlade...."
Opisuju�i mentalitet Hurda, Rifkinda i Davida Owena, Simms je iskovao frazu
"konzervativni pesimizam" kojom kvalificira njihova nastojanja da se
zaobi�e odgovornost Srba za zlo�ine i da se preuveli�aju te�ko�e
eventualne intervencije, a da se istodobno etni�ko �i��enje prihvati kao
"neugodna �ivotna �injenica".
"Ideolo�ki razlozi mogli su Britaniju navesti da
promatra bosanski konflikt skr�tenih ruku", pi�e Cohen, "ali Hurd je
oti�ao korak dalje. Ne samo �to je Britanija odbijala da zaustavi srpsku
agresiju nego smo se svojski potrudili da onemogu�imo bilo koga drugoga u
takvoj nakani... Postimperijalisti�ki zamor pomije�an sa �istom
imperijalisti�kom arogancijom", zaklju�uje Cohen.
"Knjiga Brendana Simmsa na uznemiruju�i na�in baca
svjetlo na, kako se ka�e, prosrpske sentimente u konzervativnoj vladi i
vojnom establishmentu za
vrijeme rata u Bosni", pi�e John
Phillips u Timesu.
"Fotografija na koricama knjige prikazuje generala
Sir Michaela Rosea, britanskog zapovjednika UNPROFOR-a od po�etka 1994. do
po�etka 1995. kako se (srda�no i sa osmijehom, op.a.) rukuje sa generalom
Ratkom Mladi�em, zapovjednikom srpske vojske, na Novu godinu 1995, ali kao
najve�eg krivca za pogre�nu procjenu �tete koju �e britanska politika
proizvesti na Balkanu, najvi�e optu�uje gosp. Hurda."
Ogroman broj knjiga napisan je ve� o ratu u Bosni,
ali knjiga Brendana Simmsa jedan je od najboljih, ako ne i najbolji
doprinos toj temi, rekao je na promociji knjige ovoga tjedna biv�i �elnik
Laburisti�ke stranke Michael
Foot.
Ako se ocjenjuje da je Europa kriva za historijsku
pogre�ku u biv�oj Jugoslaviji, onda je vrlo vjerojatno da �e Britanija
biti ocijenjena kao intelektualni predvodnik ove pogre�ke, navodi Brendan
Simms novinara International Herald
Tribunea Briana
Beedhama. Koji su onda, po Simmsu, ti veliki grijesi?
DANI: Gospodine Simms, �to Vas
je pokrenulo na pisanje ove knjige: osje�aj nepravde ili �elja da
eksponirate istinu?
  SIMMS: Pokrenuo me
intelektualni i strate�ki proma�aj Britanije da jednu veliku krizu
razrije�i, proma�aj koji je nanio strahovitu �tetu narodu u Bosni i
Hercegovini, ali i Britaniji i njezinom ugledu. Kako u doma�im, tako i u
globalnim okvirima. �elio sam iznijeti na vidjelo koliko su ovi potezi
bili intelektualno i politi�ki pogubni, prepustiv�i "protagonistima",
li�nostima koje sam intervjuirao ili dokumentima koje sam navodio, da
govore sami za sebe. Na taj na�in knjiga je iza�la kao polemi�ki tekst,
ili �ak predlo�ak na 460 stranica u kojem sam, za razliku od, recimo,
Janine di Giovanni, Eda Wulliama ili Roya Gutmana, zaobi�ao
moralno-humanitarni aspekt sukoba. Mogao bih re�i da moje polazi�te nije
bio bosanski, ve� britanski ugao... To je knjiga o jednoj eliti i
politi�koj "kulturi", o mentalnome sklopu, a ne o ratnim doga�anjima.
Strate�ka �injenica jeste da je glavnina ispaljenih metaka i granata
dolazila od bosanskih Srba i da je glavnina �rtava bila na bo�nja�koj
strani, tako da se poku�aji relativiziranja ovih �injenica mogu
protuma�iti samo kao kampanja sa ciljem da se izbri�u razlike izme�u �rtve
i po�initelja.
DANI: Za �itatelja
najuzbudljivije poglavlje jeste ono o ulozi generala Sir Michaela Rosea u
bitki za Gora�de. Uklapanje dokumenata, podataka i izjava najrazli�itijih
sudionika gora�danske borbe za opstanak, �ime se kao metodom dosljedno
slu�ite u cijeloj knjizi, ovdje je dovedeno do perfekcije i zato se �ita
gotovo kao �pijunski roman. Ovo tim prije �to su tada�nja zbivanja u
opkoljenoj enklavi jo� uvijek jedna od najnerazja�njenijih epizoda rata u
BiH. Kao �to je na politi�kom planu Douglas Hurd krojio tzv. realpolitiku
koja je ozbiljno na�kodila i Britaniji i Bosni, tako je na vojnom planu,
na terenu, tu istu politiku provodio u djelo general Rose. Po�to se u
knjizi uglavnom uzdr�avate od vlastitih ocjena i zaklju�aka, moram Vas
pitati za mi�ljenje koliko su Roseovi motivi bili vojne, a koliko privatne
naravi?
SIMMS: Mislim
da se Rose istinski pla�io
intervencije NATO-a...
DANI: Zato �to je �elio da
Gora�de padne, ili zato �to se pla�io da nema adekvatnu vojnu ekspertizu
za takvu izmjenu mandata? Jer premda je njegovo imenovanje pozdravljeno
kao izbor iskusnog ratnika, kasnije se ispostavilo, a i Vi to u knjizi
kazujete, da Rose nije bio dorastao terenu niti vrsti ratovanja na kakvu
je nai�ao u BiH?
SIMMS: Mislim
da se on istinski bojao promjene mandata, bojao se intervencije NATO-a u
toj mjeri da je u sve sumnjao... Nije vjerovao ni izvje�tajima civilnog
osoblja UN-a, ni svojim vlastitim specijalcima SAS-a, pogotovo ne
bosanskim braniteljima, �ije je potencijale i u�inkovitost, kao i realnu
opasnost od srpskog napada (manijakalno, op.a.) umanjivao.
DANI: Koliku ulogu su tu imale
njegove simpatije prema bosanskim Srbima, ili antipatije prema
"muslimanima"?
SIMMS: Iz
njegovih vlastitih memoara vidi se da je imao vi�e prezira nego simpatija
kako za politi�ke, tako i za vojne predstavnike bo�nja�kog naroda, dok je
istovremeno kao vojnik bio naklonjen srpskoj strani. U svakom slu�aju, on
je do zadnjeg �asa poricao da �e Srbi krenuti u napad da osvoje Gora�de.
Odbijao je priznati da mu poglavlje 7 Povelje UN daje mandat za aktivnu
operaciju. Ukratko, on jednostavno nije �elio biti uvu�en u ratni okr�aj
sa Srbima.
DANI: Oni koje ste Vi
kritizirali vra�aju Vam kritike argumentom da "niste iznijeli nikakve nove
dokumente", ali bez obzira bilo to istina ili ne, poglavlje o jazu izme�u
pozicija britanske vlade i ameri�ke administracije mo�da prvi put na
jednom mjestu iskristaliziralo je transatlantske razlike i frustracije
ameri�kih politi�ara britanskim opstrukcijama. Vi nagla�avate to kao jedan
od glavnih propusta, bolje re�i pogre�nih politi�kih procjena Majorove
vlade, i navodite brojne usporedbe sa krizom oko Sueckog
kanala?
SIMMS:
Ameri�ko-britanski jaz izazvan britanskim opstrukcijama, i posebno sva�e
unutar Sjevernoatlantskog saveza izazvane su nastojanjima Britanije da
preuveli�a rizike i stoga blokira inicijative za intervenciju u Bosni,
koju je Majorova vlada pod svaku cijenu nastojala izbje�i. Britanija je
�ak opstruirala i osnivanje me�unarodnog suda za ratne zlo�ine...
DANI: A Vi ipak zagovarate
stajali�te da nije u igri bila tzv. teorija zavjere, nego da se, u
najgorem slu�aju, radilo o sau�esni�tvu iz politi�ko-strate�kih
razloga...
SIMMS: Mislim
da su dva momenta, dva elementa bila klju�na u odre�ivanju britanskog
stajali�ta i britanske politike u Bosni: kao prvo, Majorovi ministri te
politi�ki i vojni eksperti koje su oni konzultirali (u knjizi pi�e da su
to morali biti istomi�ljenici, ina�e bi otpali, op.a.) nisu vjerovali da
su britanski interesi zastupljeni na tom dijelu Balkana, niti su vjerovali
da �e ova kriza poprimiti dimenzije koje je poprimila. Kao drugo, tako�er
su bili uvjereni da bi intervencija mogla uspjeti jedino uz ogromnu
cijenu, materijalno i u ljudstvu. Jednom kad su stvari ovako postavljene,
ne samo da je bio imperativ tu poziciju obraniti nego u njoj i istrajati
do samoga kraja. I tako je nastala strategija kojom se vje�ta�ki
napuhivala srpska vojna sposobnost, minimalizirala "muslimanska" i
hrvatska, osu�ivao tzv. "kaubojski pristup" i taktika Amerikanaca,
ispredale pri�e o stoljetnoj mr�nji i brisale razlike izme�u �rtve i
po�initelja, izjedna�avaju�i ih.
DANI: Sa poraznim
posljedicama...
SIMMS: Tako
je. NATO je bio na rubu propasti. Anglo-ameri�ki odnosi dosegli su najni�u
ta�ku od kraja tridesetih godina. Bosna i Hercegovina ostala je u
rasulu.... A intervencija koja je na kraju ipak do�la, rekao bih da je
zakasnila otprilike dvije i pol godine. Zahvaljuju�i britanskoj politici.
|
