Gdje se sve skrivao Radovan Karadzic u posljednje dvije godine
Obruc je zatvoren
Hapsenje ratnih zlocinaca Radovana
Karadzica i Ratka Mladica, prema svim raspolozivim diplomatskim, obavjestajnim i
vojnim izvorima, nikada nije bilo izvjesnije nego sto je to u ovom trenutku, cak
se tvrdi da je kraj njihovog skrivanja pitanje dana
Iako odavno postoji
uvjerenje da medjunarodne snage u BiH znaju gdje se krije optuzeni Radovan
Karadzic, tako nesto je prvi put javno priznao nekadasnji zapovjednik SFOR-a
americki general Majkl Dodson, uoci odlaska s ove duznosti u BiH, na pres
konferenciji novembra prosle godine, Dodson je, govoreci o Karadzicu i bivsem
zapovjedniku Vojske RS Ratku Mladicu, kazao: “Znamo gdje oni odsjedaju...”,
objasnjavajuci da ih je tesko listiti slobode, zbog njihovog cestog boravka
izvan BiH, gdje SFOR nema mandat. “Ali, ne sumnjam da ce ti ljudi biti
privedeni... Sve im je teze i teze da se krecu... Hoce li to uciniti SFOR ili
policija Federacije ili RS-a, netko u Crnoj Gori ili Srbiji, svejedno je”,
nastavio je americki general.
Da Mladic i Karadzic boravi u RS-u na
poznatoj lokaciji, ponovila je prije nekoliko dana Florans Artman,
glasnogovornica Tribunala u Hagu. “Nema prepreka za njihovo hapsenje...” dodala
je ona, u razgovoru za njemacki radio Deutsce Welle, prije nekoliko dana. Dva
mjeseca ranije ona je izjavila: “Oni se stalno krecu. Nekada su u RS, nekada
predju granicu i dodju u druge drzave. Desava se da predju u Srbiju i Crnu Goru.
Insistiracemo svugdje, ne samo u Banjoj Luci, nego i kod SFOR-a i nadleznih
vlasti tih drzava da uhite Karadzica i Mladica, dok su pod njihovom
nadleznoscu... Imamo informacije da Karadzic kontaktira sa funkcionerima u
Banjoj Luci, ali ne mogu saopciti detalje, niti imena funkcionera s kojima ima
kontakte”.
Opce je poznato da je Karadzicev utjecaj na politicka zbivanja
u RS proteklih godina bio ogroman, ali da bi se rasvijetlila uloga Karadzica u
kreiranju politike u RS-u, potrebno je vratiti se u vrijeme predizborne kampanje
uoci odrzavanja lokalnih izbora aprila 2000. godine. Prema saznanjima Slobodne
Bosne, pocetkom te godine u pratnji licnog obezbjedjenja, Karadzic odlazi u
Radaljsku banju, smjestenu kod Malog Zvornika (u SRJ), gdje formira svoj stab
koji ce pripremati i rukovoditi predizbornim aktivnostima SDS-a u RS. Upravo
zbog toga, ovaj je objekat bio zakupljen od SDS-a, i u njemu je inace, pored
Karadzica, u tom periodu boravilo jos desetak SDS-ovih funkcionera. S vremena na
vrijeme, Karadzica posjecuju i drugi politicari koji uzivaju njegovo povjerenje,
izmedju ostalih, njegov kum Dragan Kalinic, aktuelni predsjednik SDS-a i
predsjednik Narodne skupstine RS. Upravo u tom periodu Karadzic odlucuje da
unutar ove stranke izvrsi kadrovske promjene, i dovede odane, a do tada
nekompromitovane kadrove Mirka Sarovica, sadasnjeg predsjednika RS, i njegovog
zamjenika Dragana Cavica. Karadzic je autor isprazne, ali ocito efikasne
floskule “novo lice SDS-a”. Marta iste godine, Karadzica u Radaljskoj banji,
posjecuju i radikali Vojislav Seselj i Nikola Poplasen, koji su, skrivajuci
prave razloge svog dolaska, drzali govore o “srpskim pobjedama” tamosnjem
stanovnistvu. Od januara do konca marta, barem jednom mjesecno posjecuju ga i
supruga Ljilja i Momcilo Krajisnik, koji ce potom vrlo brzo biti uhapsen i
odveden u Hag.
Iako ga hapsenje nekadasnjeg srpskog clana Predsjednistva
BiH primorava na duboku ilegalu, Karadzic je, nakon lokalnih izbora i pobjede
SDS-a u vise od pedeset opcina na podrucju RS, imao razloga da bude zadovoljan -
stvoreni su svi uvjeti za uspostavljanje vlasti na lokalnom nivou koje su
trebale provoditi njegove odluke i stititi ga od hapsenja. Dolaskom na vlast
“provjerenih” SDS-ovaca u velikom broju opcina u RS-u i imenovanjem podobnih
ljudi u policijskim strukturama, Karadzic se fokusirao na vlasti na najvisem
nivu u ovom entitetu. Tebalo je pronaci ljude koji bi bili po mjeri
mjedjunarodne zajednice, a u isto vrijeme i njemu odani. U tom smislu trebaju se
promatrati sva kadrovska rjesenja do kojih dolazi u RS-u, od vec pomenutih
predsjednika i potpredsjednika RS-a, predsjednika Vlade i ministara, kao i
drugih funkcionera koji su u zajednickim organima na drzavnom nivou neprestano
vrsili opstrukcije.
Marta prosle godine, na saboru “Ujediniteljskog
svesrpskog nacionalnog vijeca srpskih zemlja”, odrzanom u blizini magistralnog
puta Vlasenica-Sokolac, na lokalitetu Ruzina voda, na kojem se, pored Karadzica,
okupljaju najradikalniji Srbi iz tzv. srpske Krajine, Republike Srpske, Srbije,
Kosova, Crne Gore i Vojvodine, izdaju se “upute” srpskim poslanicima koje
obavljaju visoke funkcije u entitetskim i drzavnim organima. Njima je nalozeno
da sve odluke koje mogu dovesti u pitanje interese srpskog naroda odbace,
prolongiraju ili, ako ih vec moraju potpisati, da ih nakon toga ne provode. U
dokumentima s ovog Sabora, na kojima je izbjegnuto spominjanje imena poslanika,
konstatirano je da su “pravoslavlje, srpstvo i srpske zemlje zapale u tesku
situaciju i da je krajnje vreme da se poduzmu koraci koji ce voditi njihovom
spasavanju”. Da bi se to realiziralo, na Saboru su imenovani regionalni i
“mesni” povjerenici, koji ce raditi na terenu, a Karadzic je naglasio da se
srpskom narodu treba jasno staviti do znanja da mora slusati odluke imenovanih
povjerenika.
Nakon sto su na celne opcinske i entitetske pozicije
postavljeni provjereni kadrovi, Karadzic se morao pozabaviti pribavljanjem novca
za troskove obezbjedjenja, smjestaj, nabavkom sredstava za prevoz te opreme koja
ce ga stititi od obavjestajaca, i za stvaranje vlastite sluzbe koja ce ga
dodatno obavjestavati o desavanjima u RS.
Pored sverca, Karadzicev
znacajan izvor finansiranja je reketiranje, posebno onih Srba koji su bogatstvo
stekli tokom rata. Koncem ljeta prosle godine, u vrijeme kada su na nekoliko
lokacija u Crnoj Gori odrzavani mitinzi pod sloganom “U odbranu Radovana
Karadzica” pisali smo da su crnogorski kriminalci i ubice pronasli dobar posao
za sebe angazirajuci se u njegovom obezbjedjenju. Ratni zlocinac Veselin
Vlahovic Batko, kojem je, po svemu sudeci, koncem juna prosle godine organizovan
bijeg iz Kazneno-popravnog doma u Spuzu, postao je jedan od najblizih
Karadzicevih ljudi. Nedugo nakon toga, dolazio je na podrucje RS, (pocetkom
jeseni bio je u Lukavici) i reketiranjem imucnijih privatnika skupljao pare za
svog sefa. Reketiranje dobrostojecih srpskih poduzetnika pokazalo se kao odlican
metod za pronalazenje novca, jer gotovo da i ne postoji neko u RS-u ko bi se, u
strahu od toga sta bi se moglo desiti njemu i njegovoj porodici, usudio da
odbije dati novac. Karadzicevu poruku izgleda nije shvatio vlasnik benziske
pumpe Majnex, nedaleko od Foce, koji je nedavno ranjen od strane Karadzicevih
izaslanika, nakon sto su ga, kao znak upozorenja, “izresetali” mecima iz
automatskih pusaka.
U prilog ovoj tvrdnji, treba spomenuti da je prije
nekoliko dana Milorad Milakovic, poduzetnik iz Prijedora, izjavio da dobit od
Bingo tombole u RS-u dijele cetiri covjeka, a najveci dio dobiti (oko 62%) ide
za plate tjelesnim cuvarima Radovana Karadzica.
Ljeta prosle godine, kada
je, prema saznanjima Slobodne Bosne, SFOR obilazio rubna podrucja na granici BiH
i Crne Gore, i presao na crnogorsku stranu, obilazeci podrucje kanjona rijeke
Pive, jedan nas sagovornik je kazao: “Karadzic se krije tamo gdje su se tokom
Drugog svijetskog rata sakrivali partizani i cetnici. Cesto mijenja mjesto
boravka, i krece se na potezu istocna Hercegovina, Crna Gora (kanjon rijeke
Pive), te sire podrucje opstine Foca. To su podrucja na kojima se nikada niko ne
bi usudio da ga izda, a ljudi koji ga danas cuvaju su takav skup ubica kojima
sigurno nece biti lako prici... “
U panici zbog vijesti o hapsenju Karadzica, Kostunica zvao Putina
Vijest koju je prije 15 dana objavila ruska novinska agencija ITARTAS, prema kojoj je jugoslovenski predsjednik Vojislav Kostunica potvrdio da je SFOR u BiH uhapsio Karadzica i Mladica, u velikoj mjeri je bila proizvod obavjestajnih igara nekih zapadnih drzava. No, kako svjedoci izvor iz jugoslovenskog drzavnog vrha, ova je informacija tesko uzdrmala Kostunicu koji je nekoliko dana ranije dobio informaciju kako je Rusija obecala zapadnim zemljama (SAD-u, prije svih) da se nece protiviti hapsenju dvojice ratnih lidera bosanskih Srba, prema kojima je, poznato je, Kostunica krajnje slab. Kostunica je istovremeno dobio poruku i Francuske (ciji je on diplomatski favorit na Balkanu) da ni zvanicni Pariz nece opstruirati hapsenje Karadzica i Mladica. Francuski zvanicnici saopcili su Kostunici da ce njihova vlada obezbijediti i placati odbranu ove dvojice zlocinaca (kao i za Slobodana Milosevica) i da je to sve na sta Kostunica moze racunati od francuskih prijatelja. U kasnim poslijepodnevnim satima u cetvrtak, 17. januara prije nego sto je poslao demanti o hapsenju Karadzica i Mladica, Kostunica je telefonom pozvao ruskog predsjednika Vladimira Putina i zatrazio od njega objasnjenje zbog promjene stava Rusije u vezi s hapsenjem Karadzica i Mladica. Detalji ovog, tvrdi se, vrlo neugodnog razgovora nisu poznati, zna se tek toliko da je ruski predsjednik svom jugoslovenskom kolegi kazao da ce njegova vlada ispuniti obaveze koje je preuzela na sebe kao jedna od aktivnih clanica antiteroristicke alijanse predvodjene SAD!
Amfilohije i svestenici SPC pomazu Karadzicu
U prici o Karadzicu ne smije se potcjeniti podrska koju on proteklih godina uziva od strane pojedinih predstavnika Srpske pravoslavne crkve na podrucju istocne Hercegovine i Crne Gore. Ovdje posebno treba spomenuti Trebinje, gdje je utjecaj SPC-a i spona crkve i politike jaca nego bilo gdje u RS. Iz nekoliko izvora nam je potvrdjeno da je Karadzic, obucen u svestenicku mantiju, primijecen na obiljezavanju prenosa posmrtnih ostataka pjesnika Jovana Ducica u Trebinje, u blizini novoizgradjenog kompleksa Crkvine, koji je kasnije nekoliko puta posjecivao. U organizaciji crkvenih velikodostojnika, (medju kojima je najznacajniji Atanasije Jeftic, bivsi vladika zahumsko-hercegovacki,) organiziran je susret Radovana Karadzica i Vojislava Kostunice, aktualnog predsjednika SR Jugoslavije, pocetkom prosle godine, potvrdili su nasi izvori. Kostunica koji je, februara 2001. godine, povodom odrzavanja manifestacije “Dani Marka Miljanova” boravio u Crnoj Gori, dolazio je nakon toga u novoizgradjeni crkveni kompleks Crkvine kod Trebinja, i tamo se, saznaje SB, sreo sa Karadzicem. Drugo mjesto na podrucju Hercegovine gdje Karadzic povremeno boravi jeste manastir Tvrdos, smjesten nekoliko kilometara od Trebinja. “Slobodna Bosna” doznaje da Karadzic povremeno, nakon prelaska bh. granice prema Crnoj Gori (granicni prelaz Scepan-Polje, udaljen od Foce manje od dvadesetak kilometara), svrati u Pivski manastir, gdje mu drustvo pravi svestenik Ilija Skero, sa Ilidze. Pivski manastir, jedan od najznacajnijih kulturnih spomenika u Crnoj Gori je gotovo uvijek zatvoren. Otvara se samo kada neko od usputnih prolaznika pozeli da ga obidje, i izgleda kao mjesto na kojem se, barem izvjesno vrijeme, Karadzic mogao osjecati bezbjednim. Nedaleko od Niksica nalazi se najpoznatije hodocasnicko mjesto u Crnog Gori, neobicno lijep manastir Ostrog, kojeg svakodnevno obilazi mnostvo ljudi, razlicitih religija. Prema tvrdnjama nekoliko nasih sagovornika, ovo poznato (sveto) mjesto nikako ne moze posluziti kao utociste Karadzicu. “Karadzic moze biti siguran samo u sjevernom dijelu Crne Gore, ali vec od Niksica, on nema gdje da se krije. Sasvim je izvjesno da on boravi u crkvama i manastirma na rubnim podrucjima prema granici sa Bosnom, ali on i njegovo obezbjedjenje, ne mogu neopazeno doci, a pogotovo ne boraviti pod Ostrogom”, kaze jedan od nasih sagovornika. Drugi nasi izvori tvrde da je ipak u nekoliko navrata Karadzic ovdje uspio doci u posjetu, i podsjecaju na to da u manastiru Ostrog glavnu rijec vodi zestoki srpski nacionalista Amfilohije Radovic, mitropolit Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, inace glavni pokrovitelj Radovanovog boravka u Crnoj Gori. Uoci obiljezavanja pravoslavne nove godine ( u noci izmedju 13-og na 14. januar) ispred crkve Sv. Djordja u Podgorici Amfilohije je masi koja je uzvikivala “Uaaa Dukljani, zivio Milosevic, zivio Karadzic”, porucio da “paganskog cara Dukljanina cekicem prikuju za Vezirov most.” Omiljeno Karadzicevo utociste u Bosni je pravoslavna crkva u Dobrunu, udaljenom nekoliko kilometara od Bosanske Jagodine. U ovom manastiru, koji mu sluzi i za mijenjanje prevoznih sredstava, presvlacenje i skidanje svestenickih odora, Karadzic cesto boravi. Pored Dobruna, najbolje se osjeca u manjim crkvama i manastirima, smjestenim nedaleko od crnogorske i srbijanske granice...
Danka SAVIC
Slobodna Bosna
