http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/F02020501.shtml

Glas javnosti, 6.februar, 2002.
feljton

Ratni dobosi 1991 - 1995 (17)

             Demonizacija Srba upozorenje Jevrejima

             Pise: Mira Beham

              Na primedbu da osim izvestaja u "Njujork njusdeju" u tom
              trenutku nije imao nijedan dokaz za svoje tvrdnje, Dzems
Harf
              je odgovorio: "Nas zadatak nije da proveravamo
informacije.
              Mi za to nismo ni opremljeni. Nas zadatak je (...) da
              informacije, koje nam se cine povoljnim, brzo pustimo u
              opticaj kako bismo pogodili brizljivo odabran cilj".

              Kada su optuzbe u vezi sa koncentracionim logorima i
              genocidom jedanput iznesene u javnost, bilo je gotovo
              nemoguce opovrci ih, pogotovo ne posto su ih podrzavale i
              jevrejske organizacije. Uistinu, na taj nacin Dzemsu Harfu
je
              uspeo briljantan manevar u stvaranju imidza: od
zajednickih
              zrtava fasizma u Drugom svetskom ratu, i na taj nacin
gotovo
              prirodnih saveznika, Jevreja i Srba, on je uspeo da
napravi
              protivnike. One Jevreje koji su na to reagovali sa
ogorcenjem
              niko nije slusao.

              U casopisu "Midstrim" (Midstream), koji izdaje Zaduzbina
              Teodora Hercla, direktor "Jerusalem Institute for Western
              Defense" Johanan Ramati ovako je, u aprilu 1994,
              komentarisao propagandnu kampanju u vezi sa ratom na
              Balkanu: "Gradanski rat u Jugoslaviji se nastavlja uz
              neizmerne patnje na svim stranama. Mediji izvestavaju o
              stradanjima muslimana do najstrasnijih detalja. Patnje
koje su
              muslimani naneli Hrvatima nailaze na malo paznje.
Stradanja
              Srba se ignorisu (...). Takva organizovana promuslimanska
i
              antisrpska propaganda trebalo bi da izazove ozbiljnu
              zabrinutost svih koji veruju u demokratiju i slobodu
govora
              (...). Americke jevrejske organizacije i njihovi celnici,
koje je
              nadmudrio 'Ruder Fin', mogu jedni druge da tapsu po ramenu

              (...). Dobro orkestrirana i dobro konstruisana
demonizacija
              Srba predstavlja upozorenje za sve Jevreje koji zele
opstanak
              Izraela. Izrael bi mogao da postane cilj".

              Atmosfera stvorena PR kampanjom istinski je otezavala
              izbegavanje javnog pritiska, upravo i Jevrejima. U
septembru
              1993. list "Vol Strit dzornal" objavio je otvoreno pismo
ciji je
              inicijator bila Margaret Tacer, u kome se zahteva ukidanje

              embarga na isporuke oruzja muslimanima i bombardovanje
              Srba. Medu potpisnicima bili su i ugledni Jevreji, kao Eli
Vizel
              i Tedi Kolek, tada jos gradonacelnik Jerusalima. Eli Vizel

              posetio je u leto 1992. srpske zatvorenicke logore i pri
tom
              utvrdio da se oni ni u kom pogledu ne mogu porediti sa
              nacistickim klanicama. Upitan zasto je godinu dana kasnije

              potpisao pismo, odgovorio je da se kaje sto je tako
postupio.
              Potpisao je, a da nije bio upoznat sa sadrzajem pisma jer
se
              uzdao u integritet supotpisnika kakav je, na primer, bio
Tedi
              Kolek.

              Nora Belof, autorka i poznavalac Balkana, upozorila je u
              decembru 1993, u "Dzuis hroniklu" (Jewish Chronicle), na
              masovni uticaj javnih kampanja: "Postoji jasna potreba da
svi
              posmatraci sukoba na Balkanu insistiraju na cvrstim
              dokazima pre nego sto optuze Srbe".

              Uskladena americko-bosanska propaganda nije prezala ni od
              difamacije jevrejskih organizacija i pojedinaca ciji se
stav
              razlikovao od teze "Srbi-su-nacisti". Udruzenje "Students
              against genocide - Project Bosnia" univerziteta u
Stenfordu
              pocelo je 1994. kampanju protiv "apologeta Srba i
              revizionista". Medu optuzenima nasli su se mnogi ugledni
              profesori iz celog sveta, novinari, srpske i grcke
organizacije u
              SAD, ali i udruzenje prezivelih iz Buhenvalda ("Buchenwald

              Concentrtion Camp Survivors"), te pojedine licnosti kao,
na
              primer, Alfred Lipson, jedan od vodecih istrazivaca
              holokausta.

              I preziveli iz Buhenvalda i Alferd Lipson vise puta su
ukazivali
              na sudbinu Srba pod fasistickim rezimom ustasa Hrvatskoj
              tokom Drugog svetskog rata i upozoravali na aktuelni
hrvatski
              nacionalni fanatizam i bosanski islamizam. Jos u julu
1995.
              ista jevrejska imena i organizacije stavljeni su u
neposrednu
              blizinu ratnih zlocinaca u clanku pod naslovom "Cije usi
puni
              cetnicka propaganda?", objavljenom u nacionalnom
              bosnjackom nedeljniku "Ljiljan", medijskom glasnogovorniku

              Alije Izetbegovica. Izvor su bili "Students against
genocide -
              Project Bosnia".

              Nema nikakve sumnje da je srpska soldateska pocinila
strasne
              zlocine u ratu na Balkanu, zlocine koji se ne mogu nicim
              pravdati. Medutim, dileme koje se postavljaju s obzirom na

              propagandne akcije koje sirom sveta vode dve ratne vlade,
              zagrebacka i sarajevska, ne odnose se samo na istinitost
slike
              koju zapadna javnost ima o sukobu na podrucju bivse
              Jugoslavije, nego i na politicko-vojne ciljeve koji se
kriju iza tih
              manipulativnih napora.

                                               nastavice se





                           Srpska Informativna Mreza

                                [EMAIL PROTECTED]

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште