Title: Message
 
 

http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/T02020702.shtml

Glas javnosti, 8.februar, 2002.
tema:

             LICNI STAV

             Cacanski plot

             PISE: KOSTA CAVOSKI

             Nedavnim usvajanjem tzv. omnibus zakona o prenosenju
             republicke nadleznosti na Vojvodinu dosmanlije su ucinile
             jos jedan dalekosezan i poguban korak: nastavile su ranije
             zapoceto razbijanje srpskog naroda i drzave. Prividno su se
             zalozile za vracanje autonomije Vojvodini, a u stvari su
             pokrenule proces federalizovanja Srbije koji u krajnjoj liniji
             vodi njenom razbijanju i svodenju u granice tzv.
             prekumanovske Srbije.

             Pri tom, vojvodanski autonomasi i secesionisti, koji su sve
             ovo podjarili i ucenom postigli, nisu prezali ni od
             falsifikovanja istorije da bi uvecali i ojacali vojvodansku
             autonomiju i razgradili Srbiju. Oni neprestano isticu vekovne
             teznje Srba da na podrucju danasnje Vojvodine (namerno
             izostavljaju Baranju) izgrade svoju autonomiju. Ali u isti
             mah propustaju da kazu da su se Srbi borili za srpsku
             autonomiju u okvirima tude drzave - Austrije, odnosno
             Ugarske - i da to najvecima nije bila teritorijalna nego
             personalna, tj. crkvena i prosvetno-kulturna autonomija.
             Jer, da su to rekli, odmah bi se pokazala apsurdnost njihovog
             zahteva da uspostave srpsku vojvodansku autonomiju u
             okvirima srpske drzave.

             Danasnji autonomasi takode zaboravljaju da kazu da koliko
             god je devetnaestovekovna autonomija za Srbe bila sredstvo
             ocuvanja vlastitog nacionalnog identiteta i pravoslavne vere,
             toliko su ondasnje vladajuce nacije (Nemci i Madari) bile
             protiv srpske autonomije, jer su procenjivale da se njome
             iznutra slabi Austrija, odnosno Austrougarska. I obrnuto,
             kada je srpsko nacionalno pitanje reseno prisajedinjenjem
             Vojvodine Srbiji 25. novembra 1918. i uspostavljanjem
             Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, upravo su Madari i
             Nemci poceli da se zalazu za nekakvu vojvodansku
             teritorijalnu autonomiju ne bi li tako iznutra oslabili i razbili
             novu drzavu.

             S istovetnom namerom bile su 1945. samo u Srbiji
             uspostavljene dve Titove autonomije - Vojvodina i Kosmet. A
             kad je osamdesetih godina obrazovana i Vojvodanska
             akademija nauka, s namerom da je izdaje i vojvodanska
             enciklopedija, svakome je bilo jasno da Titova vlast upucuje
             vojvodanske Srbe onim istim putem kojim su 1945. krenuli
             crnogorski Srbi - putem izgradnje posebnog vojvodanskog ili
             vojvodanskog nacionalnog identiteta. Stoga nije nimalo
             slucajno sto je bas uoci donosenja pomenutog omnibus
             zakona Nenad Canak pokusao da iznova uspostavi
             vojvodansku akademiju.

             Posto je sve vec tako prozirno, postavlja se pitanje zbog cega
             su neke, navodno srpske nacionalne stranke, glasale za ovaj
             omnibus zakon.

             U ovom casu pozabavicemo se samo Velimirom Ilicem,
             predsednikom Nove Srbije i samozvanim kandidatom za
             predsednika Srbije. Uoci zasedanja Narodne skupstine
             glasnogovornik Velimira Ilica izjavio je da ce svi poslanici
             Nove Srbije glasati protiv predlozenog omnibus zakona, sto
             je bio znak da i krnji DOS gubi vecinu. A potom je Zoran
             Dindic, koji uvek zna kome i koliko treba dati (a prethodno je
             verovatno naucio od koga i koliko moze uzeti), sa smeskom
             u uglovima usana rekao da je s Velimirom Ilicem
             "razgovarano". Ubrzo potom pukla je vest da se fabrika
             duvana gradi basu Cacku, u kojem je Ilic gradonacelnik.

             Bolje upuceni vele da je devetnaestovekovnoj Srbiji bilo
             potrebno skoro pedeset godina da skrsi nahijski separatizam
             i uspostavi jedinstvenu drzavu. Izgleda da ce, ako se ovako
             nastavi, razgradnja Srbije biti mnogo kraca. Tome, izmedu
             ostalog, kumuje i pogubna narav malog srpskog politicara
             koji bi da nesto ucini sebi i svojim komsijama, pa makar to
             bilo i na stetu cele Srbije. Takav politicar je i Velimir Ilic koji
             ne vidi dalje od cacanskog plota, a patriotske izjave, da nece
             glasati za omnibus zakon, daje samo da bi sebi podigao cenu.

======================================================== 
  
  
  

  
  
 

Одговори путем е-поште