Title: Message

Dr Aleksa Đilas o jeziku mržnje i kako se on proizvodi

Sve počinje ubijanjem istine

Kako biste definisali sintagmu - jezik mržnje?
- Jezik mržnje je uvek pokazatelj da problem koji postoji nije sagledan i da nema načina da se reši, jer nema dobre komunikacije.
Može li se neko, ko govori istinu, okarakterisati kao neko ko govori jezikom mržnje?

- I to se dešava, čak vrlo često, kada se nekome ne dopada iznošenje istine ili način na koji se ona iznosi, etiketiraće glasnogovornika kao nekog ko raspiruje mržnju. Prvi korak ka jeziku mržnje je izvrtanje istine.

Govor mržnje kod nas ima prizvuk etničkog?
- Zavisi kada se koristi i ko ga koristi, ne mora imati i nema samo prizvuk etničkog. Govor mržnje se može pojaviti kao netolerancija i prema različitim ideološkim gledištima, kada zastupnici jedne ideologije jezikom mržnje govore o drugoj strani. Činjenica je da je svet u vreme najkrvavijih sukoba na ovim prostorima bio izrazito srbofobičan i da je, koristeći najgore epitete, govorio o Srbima. Čak su neki srbofobičari poput fašista išli toliko daleko da su sva zla koja se dešavaju na ovim prostorima pripisivali iskonski lošoj prirodi Srba. Srbi su otkriveni kao genocidan narod, a Slobodan Milošević kao čovek koji je podsticao nacionalnu netrpeljivost i rat.

Dug put do demokratije
Kako vidite demokratiju U Srbiji?
s
- Postoji jedna vrlo spora evolucija ka demokratiji u Srbiji, ali ide na bolje. Ali, nije demokratija započela 5. oktobra, ona je započela još za vreme Miloševića. Za vreme Miloševića je bilo više demokratije nego za vreme Tita, a sada je više demokratije nego za vreme Miloševića, ali su to samo male stepenice. Proći će decenije i decenije pre nego se možemo pohvali demokratijom, pre nego što se budemo mogli da pohvalimo dobrom ekonomijom.

Da li se oni koji Miloševića nazivaju diktatorom služe jezikom mržnje?
- Moje mišljenje je da Milošević nije bio diktator i da to nije bio diktatorski režim, tako da se takve kvalifikacije Miloševića mogu smatrati jezikom mržnje njegovih neistomišljenika. U vreme vlasti Slobodana Miloševića mnogi lideri današnje koalicije na vlasti su ga nazivale, s jedne strane, komunjarom a, s druge, srpskim nacionalistom. Za vreme Miloševića usred Beograda u ulici Kneza Mihaila su se prodavale knjige koje su govorile protiv Miloševića i protiv režima. U vreme Miloševića vi imate početak višepartijskog sistema, imate nekoliko višepartijskih izbora. Na ulicama Beograda su demonstrirali tzv. četnici. Svega toga zajedno u bilo kom diktatorskom režimu na svetu nema, niti bi bilo dozvoljeno.

Govorilo se i kod nas, i i u svetu, da je Milošević šovinista i da je za rat na području bivše Jugoslavije kriv velikosrpski hegemonizam?\
- Milošević nije bio šovinista, i cela priča oko nacionalnih interesa mu je poslužila da se što duže održi na vlasti i dugo godina dobro igra protiv svojih političkih protivnika. Milošević je ipak pobeđivao na izborima, hteli to neki da priznaju ili ne. Ono za šta mu se sada sudi je konstrukcija koja nije zasnovana na činjenicama.

Ima li ili ne genocida nad Albancima?
- Nema. Zločina ima i na jednoj i na drugoj stani, i to je neosporno. Ali, sukob nije počeo zato što je Milošević, zaboga, hteo da izvrši genocid, već zato što su Šiptari hteli da otmu Kosovo, i na kraju u tome uspeli, a Srbija je htela da sačuva tu teritoriju i na kraju je izgubila.

Da li je bombardovanje jednog naroda od strane zapadnih demokratija govor mržnje?
- Naravno. Moram vam reći, iako možda i znate, da sam ja uvek bio prozapadno orijentisan intelektualac. I kada ja činjenice koje sada vama iznosim a tiču se političkih prilika kod nas, iznosim pred svojim kolegama liberalima na zapadu, onda to oni prihvataju ili ne, ali uvek traže argumente. Kod nas u Beogradu oni koji sebe smatraju liberalnim demokratama i intelektualcima, nikada se ne pozivaju na činjenice, oni prihvataju ili ne ono što izložim, u zavisnosti od toga da li se to slaže sa njihovim političkim angažmanom.

Vaše mišljenje o raznim odborima za ljudska prava i nevladine organizacije u Beogradu, ko su ti ljudi?
- Neke i privatno poznajem, i tu ima zaista svega. Neko moje mišljenje o tim aktivistima koji se zalažu za univerzalna ljudska prava, jeste da su u suštini hladni i po pravilu loši ljudi. Takvi se nikada ne zalažu za pomoć konkretnom pojedincu. Ali, takvih ima po svetu koliko hoćete, oni se nekako finansiraju, pišu, protestuju, ali od njih nema neke naročite ni koristi, a mislim ni štete.

Zorica Vuletić-Zarić

http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/I02020901.shtml

<<AleksaDjilas1.jpg>>

Attachment: spacer.gif
Description: GIF image

Attachment: black.gif
Description: GIF image

Одговори путем е-поште