Title: Message
 
"Svedok" u Celebicima, mestu neuspesnog lova na Radovana Karadzica
I SILNIJE VOJSKE
SU OVUDA PROLAZILE,
DA SMO HTELI,
MOGLI SMO SFOROVCE
DA POBIJEMO KAO ZECEVE
@ Nikola MARKOVIC

       Jedno od najzabacenijih sela u ostini Srbinje voljom pripadnika medjunarodnih snaga u BiH dospelo je u centar svetske javnosti. Ovo mesto, na tromedji Republike Srpske, Srbije i Crne Gore, udaljeno je 39 km od Foce, ili, kako mestani vise vole da kazu - Srbinja. Nalazi se na 1.200 metara nadmorske visine. Verovatno iz tih razloga postalo je "sumnjivo" i vise nego "podobno" kao podrucje na kojem se skriva Radovan Karadzic.
       Sve ove "generalije" su, svakako, pre nekoliko dana i dovele do desanta od strane jedinica Sfora. Akcija hvatanja Karadzica pocela je 28. februara, u rano jutro, preciznije, negde oko 8.15 casova. Reporter "Svedoka" se nasao na licu mesta. Akcija je trajala sve do 10.30. U operaciji je ucestvovalo sest helikoptera, od kojih su se cetiri spustila na igraliste kod OS "Veselin Maslesa", dok su dva ostala u vazduhu. Iz svake letilice istrcalo je po petnaestak marinaca koji su odmah krenuli u opsadu Celebica. Zanimljivo je da su neposredno pre pocetka "lova" na Karadzica u selu iskljuceni struja, mobilni i fiksni telefoni, dok su svi putevi blokirani. Na njima su bili rasporedjeni pripadnici Sfora u civilnim odelima i sa fantomkama na glavama, a na cestama dzipovi i bele "lade nive", oblepljeni americkim amblemima.
       - Videla sam to jutro nekoliko helikoptera, kako se spustaju - prica Vida Zivanovic, mestanka Celebica. - Iz njih su istrcali specijalci i odmah poceli da pucaju. Bilo je stravicno! Poceli su da razvaljuju svaku prostoriju u selu. Pucali su u brave i brutalno upadali unutra. Provalili su u prodavnicu, mesnu zajednicu, ambulantu, pa cak i u crkvu i skolu! Nisam znala sta se desava.
       Vida objasnjava da su marinci provaljivali i u zakljucane stanove i da su sve ispreturali. "Otvarali su cak i zamrzivace! Trazili su, valjda, Radovana i nekakvo oruzje, ne znam tacno, jer ovde niti je ko dolazio, niti ima tajnih arsenala oruzja".
       - Ne mogu da verujem da su se usudili cak i crkvu da oskrnave. Posto je bila zakljucana, pucali su u vrata pumparicama, a potom pajserima i stanglama provalili unutra. Sve su polomili. Ulazili su iza oltara i gledali da nema kakvih skrivenih prostorija. Zamislite, lomili su i posude u kojima se nalazilo osvestano vino za pricest i krstenja! Najveca bruka je sta su uradili deci posle upada u skolu. Samo je Bog hteo da niko ne pogine - svedoci Vida Zivanovic.
       Na pricu se nadovezuje ucitelj Milko Vrana koji je, kada je pocela akcija, bio u stanu. Spremao se da ide na posao.
       - Cuo sam jaku eksploziju, zatim jos nekoliko. Potom su se culi rafalni pucnji. Ne znajuci sta se desava pohitao sam ka skoli, da vidim sta je sa decom. Na ulazu su me docekali maskirani komandosi. Odmah su uperili i repetirali oruzje. Nisu mi dali da odem do ucionice, vec su me zatvorili u jednu omanju kancelariju i pretresli. Jedan od njih, rekao bih da im je vodja, na tecnom srpskom kazao mi je: "Hvala". Nisam mogao da verujem usima - prica ucitelj.
       - Posle toga - nastavlja ispovest Vrana - doveli su nastavnika Vlasta Sarcevica, pa policajca Mirka Pejovica, koje su takodje uhapsili. Tek posle detaljnih pretresa poveli su ih u jednu ucionicu, u kojoj su se vec nalazili svi ucenici. Deca su bila preplasena. Plakali su! Bolje reci - vristali od straha! Devojcica Vida Nogovic je izgubila moc govora. Ipak, najveca sramota je ono sto se desilo sa malom Aleksandrom Matovic, koja je to jutro kasnila u skolu. Nju je napad zatekao na pola puta. Tu su je presreli pripadnici Sfora i zabranili joj da se pomakne s mesta. Nije mogla ni do skole, ni nazad. Od straha pala je u nesvest, a komandosi su je po zavrsetku akcije ostavili bespomocnu da lezi. Tada je naisla komsinica Zora Lecic i odnela je kuci.
       Milko Vrana je po prestanku pucnjave otrcao do stana. Imao je, kaze, sta da vidi. Stvari razbacane, ispreturane, a na vratima isti onaj specijalac koji ga je pretresao u skoli.
       - Pitao sam ga zasto mi nisu trazili kljuc, ako su mislili da u stanu ima nesto sumnjivo, a on je samo slegao ramenima. Na kraju je rekao: "Izvini" i - otisao. No, nisam ja jedini kome je provaljeno u kucu. Tu su jos porodice Saric, Nogovic, Ostojic, Brkovic i mnogi drugi - tvrdi Vrana.
       Nikola Pipovic kaze da se niko ovakvom jadu nije nadao. Nikakvog razloga za to nije bilo. Jer, Radovan ovde nije dolazio, niti bilo ko od njegovih.
       - Ipak, mozda su oni ovaj kraj izabrali zbog toga sto je odavde niz uglednih prvaka SDS. Iz ovog kraja je i Velibor Ostojic, ugledan covek u celom Srbinju, koji je dugo vremena bio Radovanov zamenik. Mislim da su oni dobro znali da ovde nema nikoga, vec da je to samo bila demonstracija sile i znak da smo mi zemlja pod opsadom, narod koji zivi pod okupacijom. Da nije tako, sto bi razbili staru kafanu "Visevina", koja ne radi vec dugi niz godina! A taj objekat je najvise stradao, i to samo zato sto je na njemu bila zalepljena Radovanova slika. Cak su i u nju pucali - prica Pipovic. – Radovana nikad nece uspeti da uhvate, gde god da se krije. Ako se krije u Republici Srpskoj, niko ga izdati nece. Pa ko bi to mogao da ucini! E, da nam je vise Karadzica, drugacije bi sve bilo! Ne kaze pesma uzalud: "Radovane, da te nije bilo, srpsko bi se salomilo krilo"...
       Ono sto Pipovic, ali i Miodrag Saric isticu, jeste da Sfor nije pronasao nikakva tajna skladista naoruzanja. Price o pecinama i skrovistima cista su laz.
       - To rade da bi opravdali neuspeh i da bi se izvukli sa sto manje bruke - kaze Saric. - Oruzje koje su pronasli bilo je prikupljeno u jesenjoj "zetvi" dobrovoljnog predavanja. Mi smo jos pre nekoliko meseci to oruzje sami doneli i ostavili ga u ostavi iza skole. Sve smo prijavili i nasoj policiji i Sforu. Postoje zapisnici koji kazu da se tu nalazilo nekoliko pusaka M-48, dva rashodovana bacaca, poluautomatska puska, dva automata i nesto malo rucnih bombi.
       U medjuvremenu, poceli su da stizu brojni svetski novinari... Bilo je jasno da se akcija nastavlja. To se potvrdilo vec sledeceg jutra, kada je, takodje oko osam casova, pocela opsada Celebica, odnosno susednih sela Borje, Velenici, Zavait, Krnja Jela... Novi napad je izvrsen uz pomoc tri transportna helikoptera. Putevi su opet bili blokirani, samo su sada bila upotrebljena borna kola. Ukupno njih 37. Prva letelica spustila se u selo Borje, u blizini kuce Milosava Ostojica.
       - Iz helikoptera je istrcalo oko 20 specijalaca. Drzali su automate na gotovs. Zaklanjali su se iza drveca i polako se primicali mojoj kuci. Kada su mi prisli, video sam da imaju francuske i nemacke oznake. Naredili su da otvaram jednu po jednu sobu, da ne bi provaljivali, kao sto su to radili u Celebicima. Zavirivali su svuda. U spajz, peli se na tavan, ulazili u toalet. Cak su i stale detaljno pretresali. Nisu hteli da odgovore ni na jedno moje pitanje zasto ovo rade i plase narod - prica Ostojic.
       - U toku pretresa video sam kako se spustaju jos dva helikoptera, nekih 500 metara od moje kuce. Kada su zavrsili, trojica su ostala da me cuvaju, a ostali su otisli u pretragu po okolnim kucama. Prva na redu bila je kuca rodjaka Milenka, i sreca sto je on upravo dosao iz Beograda, inace bi sve razvalili.
       Vidno ogorcen i ljut na ponasanje sforovaca, Ostojic dalje svedoci:
       - Stao sam i sacekao mirno da mi se priblize, da vidim sta hoce. Ne mogu cudu da se nacudim. Ja sam ispred kuce, a oni sa automatima trce, hvataju zaklon, prave kolutove, a nigde nikog sem mene. Kada su mi prisli, uperili su mi oruzje u grudi. Potom su pretresli kucu, nista nisu nasli.
       Ostojic kaze da ne veruje da su to ti cuveni specijalci, marinci... "Ponasaju se kao deca kad gledaju Rambo filmove!"
       - Pa, verujte mi da smo ih mi, obicni seljani, mogli pobiti da smo hteli. Dok su oni istrcavali iz helikoptera, mogli smo sa obicnim automatima, iz zasede, svakog ustreliti kao zeca. Zar ovi da uhvate Radovana i njegove momke koji su prosli sito i reseto u ratu! To ni slucajno ne moze da se desi. Ovi bi i sa mestanima ovih nekoliko sela imali dosta posla, a kamoli sa nekim drugim! Smesni su, ali je tuzno sto po nasoj srpskoj zemlji moze da hara ko god hoce. Okupirani smo k'o 1941. - zakljucuje Ostojic.
       Proslo je dva-tri dana. Deca nisu u skoli. Od svih ucenika prva cetiri razreda samo je jedna ucenica u klupama, dok je od starijih razreda vise od 50 odsto djaka odsutno.
       - Ima li kraja? - pitaju se mestani.
       - Koliko im treba dana da shvate da se ovde niko ne skriva, a ponajmanje Karadzic. Sve ima svoju granicu, pa i nase strpljenje. I silnije su vojske ovuda prolazile, pa su otisle pokisle i obrukane. Ali, ovi nit' imaju obraza, nit' se cega mogu zastideti! - zakljucuju mestani Celebica.

Predsednik SRS dr Vojislav Seselj:
RADOVAN JE SVAKI CASTAN SRBIN
      – Razbojnicko ponasanje okupatora u RS dodatno je svedocanstvo o tragicnoj sudbini srpskog naroda, ali okupator treba da zna, NATO treba da zna, SAD i EU, da je danas svaki castan i posten Srbin – RADOVAN KARADZIC! Ni njega ne gone zbog neke krivice, nego da bi sudili srpskom narodu! Ali, SRS je ubedjena da okupator nece uspeti da se docepa Karadzica, Mladica, kao ni drugih srpskih patriota – kaze lider radikala dr Vojislav Seselj i nastvlja:
      – Inace, mediji pod rezimskom kontrolom prepuni su jadikovki sto se Milosevic uspesno brani. Neki funkcioneri se pravdaju kako nisu dali materijal koji koristi u odbrani, poput Pavkovica. Umesto da se dici i ponosi ako je nesto VJ dala, on se pravda na sve strane kako njegova sluzba nista nije dala.
      – Da je najgori kriminalac, a nas drzavljanin uhapsen - drzava je duzna da mu pomogne, olaksa polozaj, da se za njega interesuje, da mu ucini sve sto trazi da olaksa odbranu... a ne u slucaju kad je optuzen bivsi predsednik SRJ. Sadasnja kvislinska vlast pokusava da pomogne tuziteljima, a odmogne i oteza polozaj i odbranu onoga ko je optuzen, i ne samo zato sto je on licno optuzen, nego sto se preko Milosevica sudi celom srpskom narodu. Metode kojima se sluzi rezim su iz najgoreg, najokrutnijeg staljinstickog ili hitlerovskog perioda. Kad su Dusan Mitevic i Dragoqub Milanovic upravljali TV, mislili smo da niko gori ne moze biti. Bojana Lekic je mnogo gora! Ali, to nije lose, nek narod upozna kakva je zapadna demokratija koju su ovde spijuni, agenti raznih obavestajnih sluzbi i strani placenici promovisali.

http://www.svedok.co.yu/index.asp?show=29314

Одговори путем е-поште