http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/T02051202.shtml

Glas javnosti, 13.maj, 2002.

tema:

LICNI STAV

              AMERICKA UCENA

              PISE: KOSTA CAVOSKI

              Da bi pseca zaprega sto bolje vukla saonice, vesti Eskimi
drze
              na dugackom stapu ispred samog nosa psa predvodnika
              privlacan komad krvavog mesa. U zelji da se domognu tog
              ukusnog zalogaja, psi daju sve od sebe i trce putem kojim
ih
              vozac vodi, a da rastojanje izmedu njih i tog komada mesa
uvek
              ostaje isto.

              Za nase vlastodrsce taj privlacni majusni poklon koji ih
nagoni
              da cine sve sto od njih zahtevaju mocni strani
pokrovitelji jeste
              suma od 50 miliona dolara americke pomoci. A to je vec
malo
              duza "tuzna prica".

              Uoci 31. marta ove godine nasi drzavni upravljaci strasno
su nas
              ubedivali da se Haskom sudu moraju izrucivati domaci
              drzavljani da bismo od Sjedinjenih Drzava dobili novu
pomoc
              od 50 miliona dolara. Toga radi donet je savezni Zakon o
              "saradnji" s tim Sudom i vec trojica nasih sunarodnika, od
kojih
              su dvojica najistaknutiji bivsi zvanicnici, vec se nalaze
u
              haskom zatvoru, s dobrim izgledima da jos dvojica
optuzenika
              "dobrovoljno" krenu tim putem bez povratka. Republicki
              ministar unutrasnjih poslova je takode nedvosmisleno
obecao
              da ce policija pohvatati sve dostupne preostale optuzenike
              ukoliko se i oni "dobrovoljno" ne predaju.

              I taman su nasi drzavni upravljaci pomislili da su sve
ucinili sto
              se od njih zahteva, kad je - ne lezi vraze - americki
ambasador
              za ratne zlocine Zan Pjer Prosper neocekivano izjavio da
ce
              pomenuta pomoc biti urucena tek kad general Ratko Mladic i
              dr Radovan Karadzic budu u Hagu, nezavisno od toga da li
se
              sada nalaze s ove ili s one strane Drine. Na tu ucenu
Zoran
              Dindic je do neba zavapio: pa kako mogu to od nas
zahtevati
              kad su pomenuti optuzenici s one strane Drine koju upravo
              kontrolisu trupe Atlantskog pakta pod komandom americkog
              generala?

              Da bi smirio svoje sticenike, jedan sluzbenik americke
              ambasade u Beogradu kvalifikovao je ovu Prosperovu izjavu
kao
              licni stav, sto bi otprilike bilo ravno pokusaju sefa
policije u
              Ivanjici da opovrgne zvanicni stav policijskog generala u
              Beogradu.

              Jedva da su protekle dve nedelje od ove Prosperove izjave
i
              njenog nevestog opovrgavanja, kad je uticajni americki
senator
              Dzozef Bajden postavio jos tri nova uslova za dobijanje
              pomenute americke "Pomoci":
              - da se obustavi "negativan uticaj Beograda na politicki
zivot na
              Kosovu i u Republici Srpskoj", tj. da se ti nasi nesrecni
              sunarodnici puste niz vodu;
              - da se Arbanasima dozvoli da udu i u severni deo Kosovske
              Mitrovice, sto bi prakticno dovelo do izgona i preostalog
dela
              nasih sunarodnika iz tog grada i
              - da se Kostunica i Dindic izvine za "genocidnu kampanju"
na
              Kosovu, u Hrvatskoj i u Bosni.

              Nasi celnici su opet bili iznenadeni. Umesto da shvate da
              pomenute pomoci uopste nece biti, Dindic je pitao zasto bi
se
              on izvinjavao za ono sto su drugi ucinili, a da nije
shvatio da se
              genocid zapravo ne stavlja na teret nijednom odredenom
              pojedincu, nego celoj drzavi i narodu, te da on, koji ih u
ovom
              trenutku predstavlja, treba u njihovo ime da zatrazi
oprostaj.
              Jos manje su bili kadri da shvate da su pomenuti Zakon o
              "saradnji" s Haskim sudom uzalud doneli i da ce, cim im se
              ucini da je pomoc na dohvat ruke, uvek iznova biti
postavljen
              neki novi uslov koji nece moci da ispune. I tome nikad
kraja,
              bas kao ni nacionalnoj sramoti i ponizenju.

              Ne bismo, naravno, savetovali nasim zvanicnicima da,
umesto
              pomoci, od Sjedinjenih Drzava traze ukidanje sankcija koje
su,
              uprkos odluci Saveta bezbednosti UN-a, prema nasoj zemlji
i
              dalje na snazi, te da nam stave na raspolaganje nekoliko
stotina
              miliona dolara koje su nam uzaptili i dopuste letove
JAT-ovih
              aviona izmedu Beograda i Njujorka, posto verujemo da se
toga i
              sami mogu dosetiti. Jos bi bilo bolje - ako imaju petlju -
da
              umesto male pomoci traze stvarnu, ocigledno veliku, ratnu
              odstetu.

              Treba im, medutim, reci ono sto izgleda ne znaju: ucena
uspeva
              zato sto joj se podleze. Eskimski psi koji trce za komadom
mesa
              naposletku ga ipak dobiju kad stignu na odrediste. Oni
koji
              neprestano podlezu uceni nikada nece dobiti ono sto
ocekuju; a
              upropastice i narod i drzavu koje predvode. Valja se
nadati da
              ipak ima neke razlike izmedu psece i drzavnicke pameti.


i jos pod 'tema'

16:30h

"Glas" saznaje: Sta se krije iza najnovijih ucena americkog senatora
vlastima u Beogradu
http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/T02051201.shtml 


                           Srpska Informativna Mreza

                                [EMAIL PROTECTED]

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште