|
Jugoslavija ili EvroslavijaEvropska unija je prvi put preuzela ulogu sponzora jedne nove evropske dr�aveTromese�ni pregovori o budu�nosti srpsko-crnogorske zajednice zavr�eni su sredinom marta ove godine jednim, po mnogo �emu neobi�nim, dokumentom. Pre svega, to je prvi dokument oko koga su se posle vi�e godina slo�ili zvani�ni Beograd i Podgorica. Drugo, uprkos razlikama, Srbiju i Crnu Goru danas povezuje opredeljenje za "ulazak u Evropu", tj. za demokratske i tr�i�no usmerene reforme i ulazak u evropske i evroatlantske integracije. Tre�e, vo�ene ovim ciljem, savezne i obe republi�ke vlasti prihvatile su kompromis koji je u ime Evropske unije ponudio njen visoki predstavnik za spoljnu i odbrambenu politiku Havijer Solana. Unija je time prvi put preuzela ulogu sponzora jedne nove evropske dr�ave, jer bi bez njene aktivne uloge u narednim godinama ovaj sporazum imao malo izgleda na uspeh. Na takav zaklju�ak navode ne samo razli�ita tuma�enja i politi�ke podele u Crnoj Gori posle usvajanja Beogradskog sporazuma nego i u samoj Srbiji gde se, prvi put u njenoj novijoj istoriji, javlja prili�no rasprostranjeno raspolo�enje za izlazak iz zajedni�ke dr�ave. Ostavljaju�i, za trenutak, po strani politi�ke argumente u prilog ili protiv bilo kog od tri mogu�a re�enja (federacija, konfederacija ili nezavisnost) njihovu svrsishodnost bi trebalo ispitati u sklopu glavnih problema s kojima se danas suo�avaju i Srbija i Crna Gora. Pre svega, obe republike danas prolaze kroz postkonfliktno razdoblje koje bi i jedna i druga �elele da �to pre ostave iza sebe ali u tom pogledu nailaze na brojne prepreke po�ev od zahteva Ha�kog tribunala, velikog broja izbeglica iz ratom zahva�enih podru�ja pa sve do otvorenih pitanja Dejtonskog sporazuma, Rezolucije 1244 o Kosovu i Metohiji, Prevlake, dugova biv�e SFRJ, kriznih �ari�ta u okru�enju i sl. Pristalice nezavisnosti Crne Gore (ali i Srbije) kao da veruju da bi "bekstvom iz Jugoslavije" dve republike dobile novu �ansu da, oslobo�ene duhova pro�losti, otvore novo poglavlje u svojoj istoriji. Drugo, i Crna Gora i Srbija duboko su zagazile u tzv. tranzicionu recesiju, poznatu iz iskustva zemalja srednje i isto�ne Evrope posle 1989. godine, a koju obele�avaju pad nacionalnog proizvoda, redistribucija nacionalnog bogatstva, kao i duboki socijalni i politi�ki potresi. Isto iskustvo govori da nijedna tada�nja isto�noevropska federacija nije pre�ivela tranziciju (�ehoslova�ka, SSSR i SFRJ), da su najuspe�nije u tom procesu bile nacionalne dr�ave (Poljska, Ma�arska i �e�ka) ali i da su one prve simptome oporavka (rast nacionalnog proizvoda, nacionalnog dohotka i izvoza) osetile tek 5�6 godina kasnije (u drugoj polovini devedesetih). U prilog zahtevu za nezavisnost crnogorski reformatori su sve donedavno isticali da bi se tek osloba�anjem "balasta Jugoslavije" stekli uslovi za uspeh reformi u ovoj republici i, naro�ito, za njen ulazak u Evropu. Po�to su, u me�uvremenu, reforme u Srbiji oti�le ne�to dalje, ovaj argument je po�eo da se koristi i u Srbiji ("za�to �ekati Crnu Goru?") dok se u crnogorskim krugovima u poslednje vreme mo�e �uti da su "reforme u Crnoj Gori neuporedivo jeftinije nego u Srbiji", to jest da �e u krajnjem ishodu biti br�e nego u Srbiji. Tre�e, odvojene ili zajedno, Srbija i Crna Gora ostaju na tzv. zapadnom Balkanu koji u re�niku Evropske unije predstavlja sinonim za dr�ave biv�e Jugoslavije "minus Slovenija plus Albanija". Za razliku od srednjoevropskih zemalja koje su danas dostigle oko 114 odsto nivoa proizvodnje iz 1989. i prose�an dohodak po stanovniku od 4.391 dolar (Slovenci �ak 9.390 dolara), proizvodnja u balkanskim zemljama je tek 73 odsto proseka iz 1989. godine, dok je nacionalni dohodak po glavi stanovnika oko 1.716. Kako trenutno stoje stvari, zapadni Balkan �e ve� za koju godinu postati jedini deo kontinenta koji ne�e biti integrisan ni u Evropu unije ni u transatlantsku Evropu s izgledom da od ostatka Evrope bude izolovan novom "zlatnom", odnosno �engenskom zavesom koja deli bogate Evropljane od siroma�nih Evropljana. �etvrto, zaokupljenost EU i NATO-a posledicama predstoje�eg �irenja ne uliva mnogo nade da �e tokom narednih godina preostati mnogo sredstava i volje za njihovo bavljenje Balkanom (pre svega zapadnim Balkanom) koji je posle 11. septembra izgubio veliki deo svog ranijeg strate�kog zna�aja. Pro�log leta veliku pra�inu je podigao "non-paper" nema�kog ministra Jo�ke Fi�era u kome se predla�e stvaranje "Balkanske unije" kao regionalnog pandana Evropskoj uniji i koja je, s razlogom ili ne, protuma�ena kao "Evropa druge klase". Negde u takvom ambijentu nastao je i aktuelni predlog Havijera Solane o rekonstrukciji odnosa Srbije i Crne Gore koji bi, ukoliko uspe, mogao ponuditi re�enje za odnose i sa ostalim zemljama "zapadnog Balkana". Iako je ovaj prostor danas ispresecan neprozirnim politi�kim zavesama i te�ko prohodnim granicama, �injenica je da jedino na njemu postoji kakva�takva zajedni�ka fizi�ka infrastruktura koja bi se mogla reaktivirati bez ve�ih ulaganja. Izvan ovog prostora Balkan gotovo da ne postoji ni u smislu zna�ajnije (legalne) trgovinske razmene ni u smislu infrastrukture koja bi dala osnova regionalnom razvoju ili stvaranju jedinstvenog trgovinskog bloka. Dugoro�no, EU verovatno ima interesa za stvaranje stabilnih politi�kih konstrukcija na Balkanu gde �e, verovatno, dobiti odgovor na pitanje da li je zajedni�ka evropska spoljna i odbrambena politika mogu�a i da li �e EU umeti da izraste u samostalnog politi�kog aktera na me�unarodnoj sceni. To je jo� 1994. godine bio povod urednicima italijanskog geopoliti�kog �asopisa "Limes" da objave tekst pod naslovom "Projekt Evroslavija" u kome su po�li od pretpostavke da ameri�ka intervencija na Balkanu mo�e zaustaviti rat, ali i doneti trajni mir, da "ne�e biti Mar�alovog plana za Balkan" i da je na Evropi (tj. na EU) da izgradi osnove trajnog mira u regionu: "Iz takvog uverenja nastala je ideja Evroslavije. Ono �to mi pod tim podrazumevamo je predlog za smirivanje i razvoj postjugoslovenskih dr�ava i u jugoisto�noj Evropi zasnovan na jednoj vrsti geopoliti�ke razmene: postepenoj reintegraciji Ju�nih Slovena i drugih naroda regiona, uz po�tovanje postoje�ih me�unarodnih granica kao neophodnog preduslova za njihovu reintegraciju u Evropu". Ne bi, ipak, trebalo zaboraviti ni postoje�a ograni�enja EU koja je, valja podsetiti, organizacija koju �ine dr�ave i koja u svoje redove prima samo funkcionalne dr�ave koje po�ivaju na stabilnim tr�i�nim, socijalnim, pravnim i politi�kim institucijama i koje nisu optere�ene nere�enim etni�kim, teritorijalnim i drugim sporovima. Da li u svetlu ovih okolnosti balkanske zemlje imaju vremena za jo� jedan ili vi�e krugova dezintegracije vi�e nije pitanje na koje bi trebalo da odgovaraju eksperti ve� samo politi�ari i njihovi bira�i. [*] Profesor na Fakultetu politi�kih nauka u Beogradu |
vrati.gif
Description: GIF image

