Title: Message
 
 

 by                                                                              www.artel.co.yu
Datum:02 juni 2002

Vladislav Jovanovi�: PROBLEM IZBEGLICA I RASELJENIH LICA, KAO I NESTALIH SRBA NA kOSOVU I METOHIJI

Izlaganje Vladislava Jovanovi�a, biv�eg MIP-a SRJ na okruglom stolu Beogradskog foruma odrzanom u Etnografskom muzeju u Beogradu na temu "Problem izbeglica u SRJ i nestalih lica sa Kosova i Metohije"
Beograd, 24 maj 2002

O izbeglicama i prognanicima iz Hrvatske i BiH, odnosno sa Kosova i Metohije, koji su na�li uto�i�te u SRJ, tzv. me|unarodna zajednica nerado govori, a jo� manje je spremna da adekvatnije u�estvuje u pokrivanju najnu�nijih tro�kova njihovog golog opstanka. Na njih se gleda kao na izbeglice drugog reda i stavljaju se na za�elje liste izbeglica koje se nalaze u drugim biv�im jugoslovenskim republikama. Dvostruki standard koji je tokom jugoslovenske krize razvijeni deo medjunarodne zajednice sistematski primenjivao na �tetu srpskog naroda i SRJ, dobio je u slu�aju izbeglica posebno cini�an prizvuk. Iako su bili nedvosmislene �rtve politike i prakse etni�kog �i��enja u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu i Metohiji, izbeglice u Jugoslaviji se diskrimini�u i tretiraju kao nuz produkt politike SRJ, odnosno Srbije u jugoslovenskoj krizi. Kao takvima, za njihove patnje i potucanje ima se manje razumevanja i vr�i se veoma mali pritisak na vlasti u Hrvatskoj i BiH, odnosno na Kosovu i Metohiji da im se omogu�i �to raniji povratak u garantovanim - bezbednosnim i pristojnim materijalnim uslovima.
Specifi�nost polo�aja izbeglica u Hrvatskoj i BiH je u tome �to su oni trostruko diskiminisani:
1. kao �rtve etni�kog �i��enja u spomenutim biv�im jugoslovenskim republikama,
2. kao �rtve osmogodi�nje politike sveobuhvatnih ekonomskih sankcija protiv SRJ gde su ih nevolje dovele i
3. kao �rtve tromese�ne agresije NATO na SRJ koja je osetno smanjila i onako istanjene ekonomske mogu�nosti Jugoslavije da im vi�e poma�e i tokom koje su pogodjeni i neki centri za kolektivan sme�taj izbeglica.
Specifi�nost i ironija polo�aja prognanika sa Kosova je u tome �to je do njihovog pogroma i proterivanja do�lo posle zavr�etka rata, kada je realizovanje rezolucije SB 1244 bilo garantovano od strane UNMIK-a i 50 hiljada do zuba naoru�anih vojnika NATO-a. Oni nisu �rtve rata, kao �to propaganda NATO-a �eli da predstavi, nego mira koji je NATO pretvorio u osvetni�ki rat vra�enih pripadnika OVK protiv nenaoru�anih srpskih i romskih civila. Prvi put u istoriji aktivnosti OUN jedna njena mirovna operacija je iskori��ena za sprovdjenje politike genocida nad delom naroda na �ijoj suverenoj teritoriji se operacija ostvaruje.
Zbog nespre�avanja takvih zlo�ina i selektivnog implementiranja rezolucije1244, nije preterano konstatovati da su UNMIK i KFOR pristali da budu sau�esnici u po�injenim zlo�inima nad Srbima i Romima. Paradoksalan je podatak da je SRJ, odnosno Srbija, najvi�e optu�ivana za nastanak i trajanje ratnih sukoba na tlu prethodne SFRJ, a da su najbrojnije �rtve etni�kog �i��enja upravo njeni sunarodnici. To je najre�itiji dokaz neosnovanosti i zlonamernosti takvih optu�bi. Njihov pravi cilj je da se prikrije i umanji primarna odgovornost onih stranih krugova koji su raniju SFRJ pustili niz vodu i doprineli njenom razbijanju, kao i odgovornost separatisti�kih elita u biv�im jugoslovenskim republikama i na Kosovu i Metohiji koji su projekte oru�ane secesije neposredno izveli. Posebna odgovornost le�i na UNMIK i KFOR-u �to su dozvolili da u zoni njihove neposredne odgovornosti dodje do brojnih ubistava i masovnog un�{tavanja ili prisvajanja imovine prognanih Srba i Roma, kao i do masovnih i sistematskih otmica preko 1 300 Srba.
Neprihvatljiv je argumenat me|unarodne zajednice da je to posledica prethodnog sukoba na Kosovu, odnosno da se radi o odmazdi albanskih terorista zbog gubitaka koje su pretrpeli tokom sukoba sa na�om vojskom i policijom. Rezolucija SB 1244 je garantovala li�nu, kolektivnu i imovinsku bezbednost svih stanovnika Kosova i Metohije. KFOR i UNMIK su preuzeli obavezu da osiguraju primenu te rezolucije u praksi i to bez ikakvog odlaganja. Oni to jo� nisu sproveli - kada je re� o slobodi i osnovnim ljudskim pravima Srba i Roma. Ako su o�ekivali krvavu osvetu Albanaca nad Srbima i Romima, nisu smeli dopustiti da naoru�ana OVK iz Makedonije i Albanije udje na teritoriju Kosova i Metohije. Takodje, KFOR je morao osigurati da povratak albanskih izbeglica iz spomenutih zemalja bude kontrolisan i pod njegovim vojnim nadzorom, kako bi se izbegla stihija i anarhija koji su, odmah posle povla�enja Vojske Jugoslavije i policije sa Kosova i Metohije, zavladale tom pokrajinom. Klju�ne zemlje NATO nemaju za takav propust nikakav alibi. Znale su, a ako nisu znale onda su to morale znati, da se mogu o�ekivati masovni zlo�ini nad Srbima i Romima. Isto tako, znale su kako se postupa u sli�nim situacijama, ali nisu preduzele preventivne mere. Morale su se inspirisati primerom iz vlastite pro�losti, kada su Velika Britanija i Francuska pri kraju Prvog svetskog rata zabranile pobedni�koj Vojsci Srbije da prodre u Bugarsku, sa obrazlo�enjem da bi brojni zlo�ini bugarske okupatorske vojske u Srbiji mogli dovesti do osvete srpske vojske nad bugarskim stanovni�tvom. Iste te zemlje NATO jo� nisu objasnile za�to ih takvi humanitarni razlozi nisi naveli da spre�e masovne zlo�ine OVK nad Srbima i Romima. Utoliko pre �to su oni, posle odlaska jugoslovenske vojske i policije, bili potpuno neza�ti�eni i moglo se predvideti da �e biti �rtve odmazdi od strane pomahnitalih Albanaca. Ako bi se striktno primenjivala pravila Statuta Ha�kog tribunala, najvi�i rukovodioci NATO morali bi se smatrati krivi�no odgovornim zato �to su znali �ta �e se dogoditi na Kosovu i Metohiji, a nisu ni�ta preduzeli da do toga ne dodje. Kad je do masovnih albanskih zlo�ina do�lo, oni su otvoreno umanjivali njihov obim, dok zlo�ine u vezi sa nestalim Srbima do danas prikrivaju ili istinu o njima saop�tavaju samo u malim dozama i u du�im vremenskim razmacima. Prema podacima jugoslovenskog Crvenog krsta, SRJ je doma�in oko 600 hiljada izbeglica i privremeno raseljenih lica iz Hrvatske, BiH i sa Kosova i Metohije. Mogu�e je da ih ima i vi�e od toga, jer ih je do pre par godina bilo skoro 1 milion. Ali i ako se zadr�imo samo na podacima jugoslovenskog Crvenog krsta, treba re�i da je to daleko najve�i broj izbeglica i raseljenih lica koji se u ovom trenutku nalaze u jednoj evropskoj zemlji.
S obzirom na toliki broj izbeglica i bitno umanjene ekonomske mogu�nosti SRJ usled sankcija i agresije, mo�emo polo�aj najve�eg broja izbeglica ozna�iti kao trenutno najve�u humanitarnu katastrofu u Evropi. Ogroman broj izbeglica �ivi u nemogu�im fizi�kim i materijalnim uslovima. Bez trajnog posla, oni nemaju nikakvu porodi�nu imovinu, a bez realnih nada da �e se u dogledno vreme vratiti u nekada�nje domove, oni nemaju ni elementarnu �ivotnu perspektivu. Objektivno gledano, prepu�teni su sami sebi. Me|unarodna zajednica ih tretira sa sve ve�om ravnodu�no��u i smanjuje i dosada�nju skromnu finansijsku pomo�. Zaokupljena brojnim vlastitim, politi�kim i materijalnim problemima, SRJ nije u stanju ili nije previ�e voljna da prema njima ispolji ve�u solidarnost i pru�i im adekvatniju za�titu.
Posebno je tragi�na i optu�uju�a situacija u vezi sa 1 300 nestalih Srba na Kosovu i Metohiji. Njihovi najbli�i srodnici nemaju �ak ni osnovno pravo na informaciju �ta se sa njima desilo. Pravo na informaciju je preduslov za kori��enje svakog drugog ljudskog prava. �ampioni odbrane ljudskih prava ne �ine ni�ta efektivno da se istina o nestalim Srbima utvrdi i prava njihovih porodica da je saznaju za�titi. Organi UNMIK i KFOR guraju to neprijatno pitanje pod tepih, jer im je va�nije da sa ve�inskim Albancima na Kosovu i Metohiji ostanu u dobrim odnosima, nego da otkrivaju i gone njihove zlo�ine nad Srbima. Zvani�ne vlasti u SRJ i Srbiji vode o tome ra�una, ali je njihova aktivnost vi�e deklarativna nego su�tinska. Revnosno ispunjavaju sve zahteve razvijenog dela medjunarodne zajednice koji se odnose na albanske zatvorenike i osudjenike u Srbiji, ali se ne usdj|uju da njihovo pu�tanje uslove oslobadjanjem nestalih Srba ili bar dobijanjem pune i istinite informacije o njihovoj sudbini.
Inferiorni polo�aj zvani�nih vlasti prema zapadnom delu me|unarodne zajednice ne pru�a nadu da �e se njihova efikasnost u pitanju nestalih Srba bitnije pove�ati. Re�enje se nalazi u dramati�nom poja�avanju nacionalnog i medjunarodnog pritiska na UNMIK, KFOR i one faktore koji ih �tite i usmeravaju, radi naterivanja da �to pre podnesu potpuni izve�taj o sudbini nestalih Srba i preduzetim merama za gonjenje i ka�njavanje albanskih krivaca za te zlo�ine. Za sada�nji te�ak i bezperspektivni polo�aj najve�eg broja izbeglica i raseljenih lica u SRJ glavnu krivicu snosi medjunarodna zajednica koja je me�anjem u jugoslovensku krizu ubrzala razbijanje SFRJ i pristrasno��u u korist Hrvatske, BiH i kosovskih Albanaca pre�utno opstruisala masovniji povratak izbeglica svojim rodnim mestima. Medjutim, deo krivice snosi i prethodna vlast koja je izbeglice dugo dr�ala u neizvesnosti u pogledu njihove realne budu�nosti, kao i sada�nja vlast DOS-a koja nastavlja sa istom politikom. U oba slu�aja, interesi i izborne ra�unice politi�kih partija na vlasti su bili i ostali iznad elementarnih nacionalnih interesa kada je re� o problemima izbeglica i raseljenih lica. Medjutim, problemi tih lica su tako veliki i jedinstveni da moraju biti posmatrani i re�avani iznad interesa bilo koje politi�ke stranke ili koalicije na vlasti. Na izgon skoro jednog miliona na�ih sunarodnika iz doju�era�njih delova jedinstvene dr�ave mora se gledati kao na elementarnu nesre�u nevidjenih razmera. Takva vanredna nesre�a zahteva preduzimanje vanrednih mera, ne manjih od onih koje je SFRJ preduzimala posle velikih zemljotresa u Skoplju, Banjaluci i Crnoj Gori. Polaze�i od toga, predla�em da ovaj okrugli sto usvoji slede�e zaklju�ke i s njima upozna Saveznu i obe republi�ke vlade i javnost na�e zemlje:
1. Da sva lica srpske i crnogorske narodnosti automatski postaju jugoslovenski dr�avljani �im stupe na teritoriju SRJ sa namerom da u njoj dobiju za�titu od progona u drugoj dr�avi ili da u njoj �ive. Sva takva lica koja godinama imaju status izbeglica automatski �e se smatrati jugoslovenskim dr�avljanima. Kao inspiracija i primer za takvo postupanje mogu da slu�e Izrael i S.R. Nema�ka koje pravo na automatsko sticanje dr�avljanstva Izraela odnosno, Nema�ke priznaju svim licima svog etnikuma �im stupe na tle Izraela, odnosno Nema�ke, sa namerom da tamo ostanu. Argumenat koji je do sada kori��en da bi lako sticanje jugoslovenskog dr�avljanstva destimulisalo izbeglice na povratak u Hrvatsku ili BiH nije odr�iv, jer ih na�e dr�avljanstvo ne spre�ava da zadr�e i dr�avljanstvo Hrvatske ili BiH. S druge strane, to ne bi oslobodilo Hrvatsku i BiH obaveze da im osiguraju uslove za povratak, jer se ne bi moglo tuma�iti kao opcija izbeglica, ve� samo kao pobolj�avanje njihovog polo�aja.
2. Da se, u cilju pru�anja trajne i potpune za�tite izbeglica, njihove maloletne dece, invalida rata i ratnih siro�adi, donese odluka (zakon) o osnivanju Fondacije solidarnosti za period od 20 godina, u koju bi se redovno slivala sredstva iz obavezne solidarnosti svih plate�no sposobnih gradjana SRJ, redovni doprinosi preduze�a, redovni prilozi na�e dijaspore i donacije zemalja koje najvi�e u�estvuju u pru�anju humanitarne pomo�i, kao i onih koje su u�estvovale u bombardovanju SRJ. Fondacija bi bila pod najstro�im finansijskim re�imom, njeno poslovanje bi bilo redovno kontrolisano i potpuno transparentno.
3. Da Vlada SRJ, preko Generalne skup�tine OUN, zatra�i od Stalnog medjunarodnog suda pravde u Hagu, kao organa OUN, zvani�no tuma�enje da li rezolucija SB 1244 treba da bude sveobuhvatno, a ne selektivno implementirana i da li OUN, koja vr�i privremenu administrativnu i policijsku vlast, i NATO, koji dr�i Kosovo i Metohiju pod svojom neposrednom vojnom kontrolom, imaju obavezu da, zbog propu�tanja da im osiguraju li�nu i imovinsku bezbednost, prognanim Srbima i Romima, kao i porodicama nestalih Srba, isplate odgovaraju�u finansijsku nadoknadu zbog izgubljenih �ivota i imovine, kao i pretrpljene patnje i du�evnog bola.

Одговори путем е-поште